{"id":47493,"date":"2010-09-17T16:03:49","date_gmt":"2010-09-17T16:03:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47493"},"modified":"2010-09-17T16:03:49","modified_gmt":"2010-09-17T16:03:49","slug":"socijalne-mreze-i-zivot","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/09\/17\/socijalne-mreze-i-zivot\/","title":{"rendered":"Socijalne mre\u017ee i \u017eivot"},"content":{"rendered":"

Probajte napisati jedan dugi, klasi\u010dni mejl i vidje\u0107ete da to nije više tako lako kako je bilo u onim davnim devedesetim<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Alan Pejkovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Generacija ro\u0111ena sedamdesetih godina još se sje\u0107a onog ultranostalgi\u010dnog vremena prije pojave interneta. Iz današnje perspektive, to se drevno vrijeme \u010dini podjednako nestvarno kao ono u kojem su dinosaurusi izumirali, ili barem podjednako daleko kao ono u kojem se odigrala famozna Tunguska eksplozija. To vrijeme u kojem smo pisali prava pisma pravim grafitnim ili hemijskim olovkama, pa i pokojim naliv-perom, to vrijeme u kojem smo marljivo vje\u017ebali kaligrafiju da bi nekog impresionirali rukopisom, to vrijeme u kojem su postojali pravi pravcati oglasi za tra\u017eenje prijatelja za dopisivanje, danas se \u010dini ponajviše kao pateti\u010dna izlo\u017eba jednog nemogu\u0107eg i donekle neshvatljivog na\u010dina \u017eivota. Onda je došao internet, konverzacije su se razbuktale u bespu\u0107ima istog, komunikacije su se \u0111avolski ubrzale, svijet se promijenio kao što se vjerovatno nije promijenio od pronalaska to\u010dka i vatre. Pisali smo duge mejlove, unosili dušu u iste, i dobijanje mejlova od dragih osoba je bilo zaista neka vrsta specijalnog do\u017eivljaja. Emocionalnog izleta u misli druge osobe. Dubine su se otvarale, mo\u017edane vijuge su igrale ples elokvencije, digitalna pisma su vješto i beskrupulozno nalazila svoje mjesto u ne\u010dijim srcima. Ili glavama. <\/p>\n

Danas primarno komuniciramo na socijalnim mre\u017eama. MySpace, Linkedln, Twitter i naravno Njeno Veli\u010danstvo Facebook. Nedavno je u javnost izašao podatak da je oko pola milijarde ljudi prisutno na facebooku. Ako niste tamo, niste ni \u017eivi. Ako vas nema tamo, ništa u \u017eivotu niste postigli. Sva ta facebook-manija zapravo ne prestaje, iako smo o\u010dekivali da \u0107e jednom po\u010deti jenjavati. Umjesto opadanja interesovanja za facebook, manija se konstantno poja\u010dava i ko zna zapravo gdje \u0107e završiti i na koji na\u010din. Postajemo sve manje oprezni sa podacima koje stavljamo na naše profile, sa slikama koje svako vidi, sa komentarisanjem tu\u0111ih videa, \u010dlanaka, sa zezanjem po zidovima naših prijatelja. Postajemo sve neoprezniji jer se osje\u0107amo sigurni. Facebook je naš dom. Svi koje poznajemo su tu.<\/p>\n

Sve se to konstantno dešava iako smo savršeno svjesni da se svi predstavljaju znatno više cool u tom virtualnom ringišpilu nego što to zaista jesu. Tako\u0111er smo svjesni da su mnoge aplikacije na koje uporno gubimo vrijeme zaista samo to: sredstva za gubljenje vremena koje nam niko više ne\u0107e vratiti. Znamo da mo\u017eemo \u017eivjeti bez kvizova, kola\u010di\u0107a sudbine, astroloških predvi\u0111anja našeg ljubavnog \u017eivota, no ipak se smijemo svaki put kad se neko takvo predvi\u0111anje neo\u010dekivano potrefi sa ljubavnom realnoš\u0107u oko nas. Suština facebooka i jeste univerzalna ljubav, konstantna pa\u017enja koju nam drugi daju, mogu\u0107nost da gotovo postanemo poznati ako sakupimo mnogo prijatelja i op\u0107enito smo cool. No, koja je cijena te veš mašine za ispiranje univerzalne ljubavi koja nas svakodnevno mlavi? Moramo pro\u010ditati sve vijesti na portalima koje pratimo, moramo biti u toku sa svim promjenama koje se dešavaju našim prijateljima, makar se radilo i o sasvim nebitnom dejtu, sastojcima za porodi\u010dni ru\u010dak ili odlasku na bazen. Jednostavno, moramo. Ovo moramo naravno polako stvara pritisak u glavi. Pritisak u glavi nije baš dobra stvar, makar dolazio i od socijalne mre\u017ee. Ne, nije šala. Postoje ljudi kojima je facebook stresni faktor u \u017eivotu. Pa \u010dak i oni kojima facebook-komunikacija upravlja tim istim \u017eivotom.<\/p>\n

Svi smo \u010duli smiješno-tragi\u010dne pri\u010de sa facebooka, zaustavljene negdje u kategoriji izme\u0111u anegdote i lova\u010dke pri\u010de. O komšijama koji nikako ne stignu da popiju kafu, ve\u0107 se svakodnevno sre\u0107u na prostranstvu virtualnih dolina, o Casanova-likovima koji budu u facebook-relacijama sa 5-6 osoba u isto vrijeme, o ljudima koji se ulogavaju jedno 437 puta dnevno, o facebook-spisateljstvu gdje se vrli pisci i pjesnikinje zahvaljuju za svaki komentar koji im neko ostavi na njihovu ultra-pretencioznu pri\u010du ili pjesmu, o live susretima sa osobama koje znamo samo preko facebooka koji ni\u010dim nisu opravdali naša o\u010dekivanja, o manijacima i stalkerima svih kalibara, o fašistima i drugim totalitarcima koji ovaj medij koriste za propagandne ciljeve. O svima onima koje zapravo ne \u017eelimo sresti u tom pravom \u017eivotu.<\/p>\n

Naravno, nije sve to tako negativno kako se \u010dini na prvi pogled. Na facebooku komunikacija jeste efektivna, brza i te\u010de kao po loju. Mnogi poslovi u današnjem globaliziranom svijetu su nezamislivi bez te alatke, pogotovo ako se bavite nekim aspektom kulture ili radom sa prevodima. Mo\u017eda je zaista tako, a mo\u017eda se samo uvjeravamo da je tako boje\u0107i se one samo\u0107e koja je postojala u predfacebookovsko vrijeme. U to neko drevno vrijeme smo mogli biti i po sat vremena bez ikakvog kontakta sa drugim ljudskim bi\u0107ima. Ili u kontaktu samo sa svojim mislima. I jedna i druga alternativa djeluju pomalo zastrašuju\u0107e, zar ne? Boja\u0107emo se tako sve do crnog dana kad se ne mo\u017eemo ulogovati u naš profil. Poruka na ekranu \u0107e biti klini\u010dki precizna i glasi\u0107e: vaš profil je deaktiviran. U strahu i bezumnoj panici \u0107emo tada pisati facebooku da nam vrati profil jer bez njega ne mo\u017eemo \u017eivjeti. Vaš svijet i vaš dom \u0107e odjednom li\u010diti na kombinaciju kafkijanskog štimunga i totalitarnih igrarija Orwellovog Velikog Brata. No, vra\u0107anja profila ne\u0107e biti. Izbor, doduše, još uvijek imate: da budete godinama depresivni jer više niste me\u0111u virtualno \u017eivima ili da se osvrnete oko sebe. Divno je jesensko popodne, doba je kad priroda najbolje koristi svoje akvarel-boje. Na facebooku ipak nema takvih. \u010cini se da osnovni problem facebooka i nije ono što se \u010desto navodi kao problem: esencijalna distinkcija izme\u0111u virtualnog i pravog svijeta. Virtualni svijet danas nije samo reprezentacija materijalne stvarnosti koja pasivno po\u010diva negdje u pozadini, ve\u0107 su naši \u017eivoti zaista otjelotvoreni u infosferi, kao specifi\u010dnom miljeu konstituiranom od informacijskih entiteta i njihovih kompleksnih relacija. Da li to zna\u010di da smo postali informacijski organizmi i da je i naša egzistencija, taj neki pravi \u017eivot o kojem maštamo samo informacija? Ako taj proces podjednako va\u017ei za sve korisnike socijalnih mre\u017ea, nije osobito iznena\u0111uju\u0107e da puno ljudi koje sretnemo in real life, a koje smo upoznali na socijalnim mre\u017eama ili blogovima, i nije toliko razli\u010dito od predstava koje smo o njima imali. <\/p>\n

Problem, dakle, ne le\u017ei u tom da svi igramo samo uloge i nosimo maske i da je facebook samo jedna platforma za la\u017eiranje stvarnosti. Problem, daleko više, le\u017ei u tome da vam ta socijalna mre\u017ea postane i dom i dominiraju\u0107i aspekt \u017eivota. Da tu, u rapidnoj komunikaciji, gradite svoje ognjište i tra\u017eite neku vrstu mira. Probajte napisati jedan dugi, klasi\u010dni mejl i vidje\u0107ete da to nije više tako lako kako je bilo u onim davnim devedesetim.<\/p>\n

Peš\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Probajte napisati jedan dugi, klasi\u010dni mejl i vidje\u0107ete da to nije više tako lako kako je bilo u onim davnim devedesetim<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47493","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47493","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47493"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47493\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47493"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47493"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47493"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}