{"id":47491,"date":"2010-09-15T09:40:34","date_gmt":"2010-09-15T09:40:34","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47491"},"modified":"2010-09-15T09:40:34","modified_gmt":"2010-09-15T09:40:34","slug":"dvadeset-godina-je-dosta","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/09\/15\/dvadeset-godina-je-dosta\/","title":{"rendered":"Dvadeset godina je dosta!"},"content":{"rendered":"

Obe\u0107avali su autoceste, puteve i mostove koji \u0107e spajati; dobili smo demagogiju, lopovluk i bezo\u010dno udovoljavanje vlastitim interesima, dobili smo pravdanja i okrivljavanja „druge strane", dobili smo sve što razdvaja, sve što kopa dublje jazove me\u0111u mla\u0111im i starijim naraštajima podjednako<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Loris Guti\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Mladosti, lagali su.<\/p>\n

Zovite me Loris Imam dvadeset i \u010detiri godine, a za nepunih mjesec dana bit \u0107e odlu\u010deno da li \u0107e moja dvadeset i peta godina biti godina nade, ili godina razo\u010darenja.<\/p>\n

Nepotrebno je spominjati druga imena. Status, rije\u010di, djela, postignu\u0107a govore glasnije od imena.<\/p>\n

Moj prijatelj, intelektualac i odli\u010dan student jednog od presti\u017enih i perspektivnih fakulteta u našoj gorkoj domovini, \u017eivi u tvrdom uvjerenju da u dr\u017eavi BiH i Federaciji BiH \u017eivot nije ni pribli\u017eno loš kako ga prikazuju printani i elektronski mediji i kako oja\u0111eno zbore gra\u0111ani. Moj prijatelj \u017eivi u jednako tvrdom uvjerenju da je premijer susjednog entiteta glavni i de\u017eurni krivac za ve\u0107inu stvari koje idu loše u ovoj dr\u017eavi, te da bi genocidnu tvorevinu za dobro dr\u017eave i njenog razvoja trebalo ukinuti.<\/p>\n

Moj drugi prijatelj, tako\u0111er intelektualac i odli\u010dan student jednog od presti\u017enih i perspektivnih fakulteta u našoj gorkoj domovini, \u017eivi u tvrdom uvjerenju da je \u017eivot u dr\u017eavi BiH solidan, i da uspjeti i napredovati mo\u017ee svako ko to istinski ho\u0107e. Taj isti prijatelj, koji prebiva na teritoriju Republike Srpske, \u017eivi u tvrdom uvjerenju da bi „pobjedom" Federacije BiH i ukidanjem RS-a tamošnji ve\u0107inski narod mogao da se seli iz dr\u017eave BiH, te da bi njihova politi\u010dka egzistencija ostala u sjeni i pod vlaš\u0107u polumjeseca i šahovnice. <\/p>\n

Moja komšinica, \u017eena srednjih godina, završila je srednju školu i obavlja relativno dosadne i osrednje pla\u0107ene kancelarijske poslove. Ona koristi ra\u010dunar ( to joj zahtijevaju poslovne obaveze ), ali se slabo snalazi na Internetu. Ona gleda dnevnik i \u010dita dnevnu štampu kad joj se na\u0111e pod rukom. Ona tako\u0111er razgovara sa suradnicima, poznanicima i prijateljima, ve\u0107 godinama ide u kupovinu, a nerijetko prošeta gradom zagledaju\u0107i izloge ili sjedne da popije kaficu u poslasti\u010darnici. Moja komšinica \u017eivi u tvrdom uvjerenju da bi svaki razuman i normalan mladi \u010dovjek trebao iskoristiti bilo koju priliku i pobje\u0107i iz ove zemlje. Moja komšinica \u017eivi u tvrdom uvjerenju da se crno piše dr\u017eavi koju vodi aktuelna vlast, i u nekoliko škrtih re\u010denica naglašava da nema izgleda za napredak, budu\u0107nost niti razvoj u okrilju onih koji jedino vide sopstveni napredak, osiguravaju samo sopstvenu budu\u0107nost i misle samo na onaj razvoj koji ih uzdi\u017ee na društvenoj ljestvici.<\/p>\n

Ovi primjeri ne ilustriraju razliku izme\u0111u mladosti i starosti, izme\u0111u entuzijazma i iskustva; ovi primjeri ilustriraju razliku izme\u0111u dva optimisti\u010dna \u017eivota izgubljena u zabludi i jednog pesimisti\u010dnog propadanja u bezna\u0111u.<\/p>\n

U seriji „Zapadno krilo", raspaljeni republikanci na strana\u010dkoj konvenciji kritiziraju dva demokratska predsjedni\u010dka mandata i ogor\u010deno ponavljaju: „Osam godina je dosta, osam godina je dosta!" Ne spominjem uzalud fikciju; takav scenario, na nekoj sveop\u0107oj bosansko-hercegova\u010dkoj konvenciji svih naroda i narodnosti, gotovo je nezamisliv. Narodi i narodnosti kao zajednice i gra\u0111ani kao unesre\u0107eni pojedinci izgubili su politi\u010dki kompas. Narodi i gra\u0111ani izgubili su sposobnost da vide i da \u010duju, da prepoznaju ono što osjete, da uo\u010de ruku koja ih bije i ralje nemilosrdno razjapljene i spremne da ih pro\u017edru od ko\u017ee do kostiju nakon što su godinama koje prijete da se pretvore u decenije s njih trgali sve što tijelo odijeva, oboga\u0107uje i oplemenjuje, sve što je duhu potrebno da nesmetano i nesputano klija. <\/p>\n

Podvedimo strahote neispunjenih obe\u0107anja, la\u017ei, obmana, prevara aktuelnih vlasti pod lupu. <\/p>\n

Ekonomija je posustala, brojka nezaposlenih je dosegla pola miliona, otprilike osmina populacije lišena je mogu\u0107nosti da privre\u0111uje, investicije su se slile u tr\u017ene centre koji zjape prazni jer neimaština nema šta da tra\u017ei u hramu posve\u0107enom bogovima potrošnje. Obe\u0107anja su bila: uspješna privreda, minimalan broj nezaposlenih, razvojni programi, širenje proizvodnih kapaciteta, osna\u017eivanje doma\u0107eg tr\u017eišta. <\/p>\n

Lagali su!<\/p>\n

Me\u0111unacionalni odnosi su napeti i zategnuti, povratak se loše sprovodi i novci tome namijenjeni se sustavno otimaju, mr\u017enja buja, korupcija je na\u010din \u017eivota, opre\u010dni nastavni planovi sjedinjeni sa nacionalisti\u010dkim retorikama indoktriniraju omladinu kojoj se ponavljanje prošlosti servira umjesto izgradnje bolje budu\u0107nosti, zakon o visokom obrazovanju posustaje, birokratija nemilosrdno guta lavovske dijelove bud\u017eeta, ne zabranjuje se i ne sankcionira govor mr\u017enje i okupljanja koja drugog smisla sem takvog govora i nemaju, nema kvalitativnog napretka u pravnom sistemu. Obe\u0107anja su bila: odr\u017eiv i uspješan povratak, pomirenje, suradnja i tolerancija, kvalitetan i univerzalan obrazovni sistem, smanjenje birokratije, ustavne reforme, zabrana fašizma, fašisti\u010dkog govora, fašisti\u010dkih simbola, zakon mjese\u010dno za pravni sistem koji \u0107e bolje štititi gra\u0111ane. <\/p>\n

Lagali su!<\/p>\n

Obe\u0107avali su autoceste, puteve i mostove koji \u0107e spajati; dobili smo demagogiju, lopovluk i bezo\u010dno udovoljavanje vlastitim interesima, dobili smo pravdanja i okrivljavanja „druge strane", dobili smo sve što razdvaja, sve što kopa dublje jazove me\u0111u mla\u0111im i starijim naraštajima podjednako. Obe\u0107avali su dogovor, osigurali su razdor; obe\u0107avali su nam blagostanje, osigurali su si blagodeti i lagodnosti; obe\u0107avali su nam novo tisu\u0107lje\u0107e, a vratili su nas u srednji vijek.<\/p>\n

Lagali su!<\/p>\n

I opet pokušavaju lagati.<\/p>\n

\u010ciji \u0107e se glas di\u0107i da ka\u017ee: „Dvadeset je dosta!"?<\/p>\n

Gdje je nestala ona mladost koja se u ovim krajevima dizala da gradi, da stvara i da razvija?<\/p>\n

Zasigurno znam gdje su pojedinci. <\/p>\n

Znam da su neki u posjeti rodbini; Bajram je, Roš Hašana je, i u krugu porodice i prijatelja u\u017eiva se u obilnoj trpezi, za praznike \u010destiti Bosanci i Hercegovci ne štede. Mladi sjede, jedu ru\u010dkove i ve\u010dere, jedu kola\u010de, još uvijek je toplo jer se zima tek primi\u010de, razgovori su ugodni, bu\u010dni, veseli. Ko bi se u takvom dobru sjetio izbora, ko bi se sjetio budu\u0107eg jada, ko bi se sjetio da \u0107e narednih dana, pod teretom rastrošnosti uo\u010di praznika, trpeza biti još jadnija i bijednija nego ina\u010de?<\/p>\n

Znam da neki sjede u svojim ku\u0107ama; vikend je, porodica je na okupu, toplo je, jer se zima tek primi\u010de, a oni nisu svjesni njene blizine. Sjede u svojim sobama, slušaju muziku, gledaju televiziju, razgovaraju sa svojim prijateljima koriste\u0107i korisne aplikacije poput Messengera ili servise poput Facebook-a. Dogovara se ve\u010dernji izlazak, subota je, haljinice \u0107e biti nešto kra\u0107e, cipele \u0107e biti nešto uglancanije; popit \u0107e se, i roditelji \u0107e biti onoliko dare\u017eljivi koliko im nov\u010darka dopušta. Kafi\u0107i u subotnjoj vrevi ne razlikuju one koji piju mineralnu vodu i one koji piju koktele; razuzdanost briše razlike i obmanjuje svijest uvjeravaju\u0107i ju da njenom sopstveniku mo\u017ee biti ugodno i u neimaštini.<\/p>\n

Znam da neki u\u017eivaju u popodnevnoj kafi sa prijateljima, sa ro\u0111acima, sa momcima i djevojkama; stolice su udobne, i bašte su zatvorene, u nutrini ugostiteljskih objekata je toplo, jer se zima tek primi\u010de, tek prijeti, tek se grozi i sluti jezoviti decembar. Zagrljaji griju, ljubav je blagoslov trenutka, smijeh odjekuje, šala razbija brige, ne misli se na sutrašnjicu, jer danas još uvijek ima ljubavi, još uvijek ima smijeha, i nikakva vidljiva opasnost ne vreba da trenutke okon\u010da.<\/p>\n

Mladi ljudi koje znam rijetko se trude gledati dalje od vlastitih interesa i preokupacija. Mladi ljudi se ne pitaju zašto se stotinjak kilometara autoputa gradi petnaestak godina, dok se u susjednoj dr\u017eavi izgradi tri puta više za tri puta manje vremena. Mladi ljudi ne znaju ko su i šta nude ljudi koji \u0107e im oduzeti budu\u0107nost, kao što su im oduzeli sve što su mogli imati ili ste\u0107i za sve ove godine koliko ih bezumlje odr\u017eava na vlasti. <\/p>\n

Mladi ljudi ne vole da ih se proglasi lijenima, ali se svojski trude da opravdava taj epitet nevoljkoš\u0107u da makar malo zadru u svijet politike. Nije taj svijet ni toliko neinteresantan, naprotiv, jedva da se razlikuje od malo bolje TV serije; ima tu intriga, zavjera, prevara, tajnih dogovora i saveza, dvoli\u010dnjaka i licemjera, nekoliko pozitivaca postavljenih nasuprot brojnim i glasnim negativcima, konflikti pršte, emocije se rasipaju sa tribina i podija.<\/p>\n

Mladi ljudi ne vole da ih se proglasi glupima, ili neznalicama, ili nesposobnima, ili neodgovornimam, ali se svojski trude da budu nezainteresirani za politiku koja sahranjuje dr\u017eavu u kojoj \u017eive i u kojoj \u0107e ve\u0107ina njih ostati uprkos snovima o bezviznom re\u017eimu, trude se što bolje i što sigurnije zaraditi osudu budu\u0107ih naraštaja koji \u0107e se, mu\u010deni još više i te\u017ee nego danas mi, prijekorno okrenuti i pitati: zašto? Zašto se nije digao nijedan glas,  zašto se nisu digli svi glasovi i prigušili govor pun mr\u017enje govorom punim nade i vjere?<\/p>\n

Uloga mladih pokrivena je velom pitanja, sadašnjih i budu\u0107ih. Danas ta pitanja tra\u017ee odgovor kojim \u0107e se objasniti ustru\u010davanje od politi\u010dke tematike, kojim \u0107e se bolje do\u010darati razlog zbog kojeg se mladi uste\u017eu dvojiti u aktuelnu vlast, zbog kojeg se predaju tvrdnji da ne\u0107e biti promjene, i da je dr\u017eava Bosna i Hercegovina i sve što ju \u010dini osu\u0111eno na vje\u010diti poraz.<\/p>\n

Mladim ljudima neko mora re\u0107i da se u povijest pobjeda i poraza upisuju oni koji prvi dignu ruke od borbe, koji se prvi okrenu, koji prvi ustuknu, koji trgaju i odbacuju rukavice predaju\u0107i se bezna\u0111u, ili pak iluzijama da nije toliko loše \u017eivjeti u BiH. Ne, nije loše \u017eivjeti u roditeljskom krilu i doma\u0107em okrilju, nije loše parazitirati i biti teretom, nije loše godinama biti broj u zavodu za zapošljavanje, nije loše plandovati i u\u017eivati u neradu, ginuti i venuti i u tom gnusnom, suvišnom procesu u\u017eivati. Nije loše kušati prebaciti teret na ple\u0107a drugome, nije loše slati lijepe misli onima koji iza\u0111u na izbore, a sam se mudro ustru\u010davati ili, po uputama starih, po neupu\u0107enosti i po sljepilu, dopustiti istima da nastave isto, dozvoliti Kurti da nikad ne sjaše, dozvoliti sutrašnjici da nas do\u010deka kao neprijatelje koji su je izranjavali i gazali, a dolaze tra\u017eiti milje i obilje.<\/p>\n

\u017divot je bitka i nije za dušu meku.<\/p>\n

Mladi ljudi, hrabro ustanite, stanite i ostanite uz one koji se bore za to da \u010distog obraza budete ubilje\u017eeni u istorijskim knjigama. <\/p>\n

Mladi ljudi, dozvolite da vam se srce i razum sjedine u donošenju prave odluke, a jedina prava odluka jeste stupati u korak sa svima koji svim narodima ove dr\u017eave \u017eele sve ono što današnji vlastodršci \u017eele dati samo sebi, i nikom drugom.<\/p>\n

Mladi ljudi, ustanite i dignite svoj glas, dizanjem svog glasa dajte svoj glas. Bosna i Hercegovina ima malo puteva koji ju mogu voditi naprijed; mladi ljudi, vi ste taj put, u vašim su rukama uzde, u sebi morate na\u0107i volje, htijenja, ozbiljne namjere da pobijedite. Pobje\u0111uju\u0107i sebe za sebe, vi trijumfirate nad krvavom prošloš\u0107u i okre\u0107ete stranicu na kojoj se mo\u017ee bez stida i sa uvjerenjem pisati o napretku.<\/p>\n

Dignite svoj glas.<\/p>\n

Dvadeset godina je dosta!<\/p>\n

Buka<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Obe\u0107avali su autoceste, puteve i mostove koji \u0107e spajati; dobili smo demagogiju, lopovluk i bezo\u010dno udovoljavanje vlastitim interesima, dobili smo pravdanja i okrivljavanja „druge strane", dobili smo sve što razdvaja, sve što kopa dublje jazove me\u0111u mla\u0111im i starijim naraštajima podjednako<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47491","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47491","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47491"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47491\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47491"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47491"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47491"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}