Pojave poput novopazarskog proslavljanja srbijanskog sportskog poraza, odnosno banjolu\u010dke (pa i širokobriješke) radosti kad izgubi BiH, uvijek izazivaju medijsku histeriju, no na njih se treba navi\u0107i. <\/p>\n
Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n Sje\u0107anje je \u010dudna stvar i ne priziva se po narud\u017ebi. Uzmimo za primjer rat; iako u kontekstu predizborne kampanje pojedini politi\u010dari \u010dine sve da svoje bira\u010dko tijelo podsjete na rat, to im eventualno uspijeva isklju\u010divo na najpovršnijem nivou. Pravo prisje\u0107anje rata, \u017eivi povratak u prošlost sa svim detaljima dešava se samo u prustovsko-metafizi\u010dkim okolnostima, bez pragmati\u010dno-tendencioznog posredovanja politikantskih proglasa i saop\u0107enja. <\/p>\n Prije neku no\u0107, malo prije nego \u0107e zazvoniti mobitel, zakr\u010dao je zvu\u010dnik na televizoru, pa sam se sjetio rata. Sjetio sam se kako je kr\u010dao radio, pokretan od strane skoro istrošenih baterija, u vremenu kad struje nije bilo mjesecima. Uklju\u010divali bismo ga uglavnom no\u0107u, malo uo\u010di ili iza pono\u0107i. Radio je kr\u010dao, a kroz kr\u010danje su se \u010duli glasovi. Najbolje pamtim dvije emisije iz tog vakta. U jednoj su se iš\u010ditavale poruke ljudima o kojima njihovi bli\u017enji nisu znali ni jesu li (još) \u017eivi. Ta se emisija najprije zvala "Poruke li\u010dne prirode", no onda je Abdulah Sidran negdje kazao da bi takvo ime bolje odgovaralo emisiji u kojoj samci i samice tra\u017ee partnere i partnerke, a ne emisiji u kojoj se traga za nestalim bli\u017enjim te je emisija, mo\u017eda i zbog ovog pjesni\u010dkog apela, promijenila ime u "Pokidane veze". Druga emisija koje se sje\u0107am zvala se "Sand\u017eak, otrgnut od srca".<\/p>\n Ova je emisija, kako joj i ime ka\u017ee, poru\u010divala kako je Sand\u017eak otrgnut od matice-zemlje, Bosne i Hercegovine. Ona je to "srce" iz naslova, i zbog geografski srcolikog oblika i zbog simboli\u010dne va\u017enosti za Sand\u017eak. U periodu u kojem su nosioci vlasti u današnjoj Republici Srpskoj odbijali makar i samo oficijelno priznati da su dio Bosne i Hercegovine, kad su \u010dinili sve (baš sve) da se Bosna i Hercegovina izbriše sa geografske karte, sarajevski dr\u017eavni radio je prizivao historijske veze izme\u0111u BiH i Sand\u017eaka, izme\u0111u ostalog i pokušavaju\u0107i valjda barem na pukoj simboli\u010dkoj razini odgovoriti na karad\u017ei\u0107evske fantazme o ujedinjenju "svih srpskih zemalja". Nije tu, me\u0111utim, bilo nikakvog politi\u010dkog plana ni strateškog okvira, bio je samo vapaj u eteru, bli\u017ei registru one kunderijanske "litosti" (oja\u0111enosti) negoli današnjim autonomaškim proklamacijama muftije Zukorli\u0107a i paralelama koje ovaj povla\u010di izme\u0111u Sand\u017eaka i Republike Srpske. <\/p>\n A paralele izme\u0111u Sand\u017eaka i Republike Srpske postale su gotovo pa medijsko opšte mjesto nakon što se u subotu uve\u010de, u centru Novog Pazara, okupilo više stotina mladih ljudi da proslavi pobjedu reprezentacije Turske nad reprezentacijom Srbije u polufinalu svjetskog košarkaškog prvenstva. Budimo precizni, nisu Novopazarci toliko slavili pobjedu Turske, koliko su slavili poraz Srbije, zemlje \u010diji su dr\u017eavljani i \u010diji im pasoš, recimo, za razliku od dr\u017eavljana Bosne i Hercegovine ve\u0107 omogu\u0107ava slobodno putovanje po (skoro) cijeloj Evropi. Uostalom, Turska je i dotad na prvenstvu nizala sve same pobjede (nijedan poraz Turci nisu imali do finala sa SAD-om), pa velikih javnih slavlja u Novom Pazaru nije bilo. Sand\u017ea\u010dki slavljenici su se, dakle, radovali porazu svoje zemlje; kad se u Republici Srpskoj javno raduju sportskim porazima Bosne i Hercegovine, sarajevski mediji pravedni\u010dki lamentuju kako se takvo što ne zbiva nigdje drugdje, ako ništa, sad se vidi da nije baš tako. Iako je Meho Omerovi\u0107, potpredsjednik Ljaji\u0107evog SDP-a, javno osudio novopazarsko slavlje trijumfa Turske i poraza Srbije, pojedini kolumnisti desno orijentisanih srbijanskih medija ve\u0107 su po\u010deli (indirektno) prozivati Rasima Ljalji\u0107a i Sulejmana Ugljanina da se javno odrede – za koga su te subotnje no\u0107i navijali. Kad je o Zukorli\u0107evim navija\u010dkim preferencijama rije\u010d, mogla bi se vjerovatno varirati ona Dodikova: on navija za Srbiju, osim kad ona igra protiv Turske.<\/p>\n Pojave poput novopazarskog proslavljanja srbijanskog sportskog poraza, odnosno banjolu\u010dke (pa i širokobriješke) radosti kad izgubi Bosna i Hercegovina, uvijek izazivaju medijsku histeriju, no na njih se treba navi\u0107i. Raspad Jugoslavije stvorio je kontekst u kojem \u0107e se takve stvari još dugo dešavati. Tome ne treba pridavati preveliku pa\u017enju. U parafrazi sevdalinke mogli bismo re\u0107i: Neka navija ko za koga ho\u0107e. <\/p>\n Uostalom, cilj matrice etni\u010dkog \u010diš\u0107enja jest i bio da se granice dr\u017eava u potpunosti poklope sa etni\u010dkim. Kao i fenomen "dviju škola pod jednim krovom", navijanje protiv vlastite zemlje (u smislu dr\u017eavljanstva) je, naoko paradoksalno, zapravo dokaz multietni\u010dnosti. Uostalom, i oni silni navija\u010di što pohode gostovanja bh. fudbalske reprezentacije uglavnom su dr\u017eavljani (i nosioci pasoša) Njema\u010dke, Austrije i drugih evropskih zemalja, koji su se, nerijetko, formalno morali odre\u0107i bosanskohercegova\u010dkog dr\u017eavljanstva, a u sportu fanati\u010dno navijaju za Bosnu i Hercegovinu. To što se pojedinci prije identificiraju sa etni\u010dkim, nego sa politi\u010dkim identitetom nije opasno, sve dok se ne pokuša operacionalizirati ideja o promjenama granica. Svaka takva ideja (ili san, kako bi rekao Nikola Špiri\u0107) je ma\u010dka u d\u017eaku i nemogu\u0107e je unaprijed znati kakve \u0107e posljedice imati ideja, odnosno da li \u0107e se san pretvoriti u no\u0107nu moru.<\/p>\n