Civilno društvo više nije subjekt društvene tvorbe, nego moment društvene razgradnje<\/p>\n
Pi\u0161e: Boris Buden<\/strong><\/em><\/p>\n Kliše heart & mind demokracije<\/strong><\/p>\n Kliše je dobro poznat: U modelu suvremene parlamentarne demokracije zapadnog tipa, a drugog ni nema, civilno društvo ima jasno definirano mjesto i ulogu. Zamišljeno je kao sfera društva koja se prote\u017ee izme\u0111u sfere dr\u017eave s jedne i ekonomske sfere s druge, u mjeri u kojoj se ova u normativnom obliku tr\u017eišne ekonomije povijesno osamostalila, što \u0107e re\u0107i oslobodila kako ostataka pretkapitalisi\u010dkih ograni\u010denja tako i dr\u017eavne regulative tipi\u010dne za društva realnog socijalizma. Što se njegove uloge ti\u010de, civilno društvo je u tom koncpetu neka vrsta heart & mind demokracije, topli, šaroliki, kreativni, kontingentni, "odve\u0107 ljudski" svijet (gra\u0111anskog) \u017eivota koji pulsira izme\u0111u hladne formalnosti dr\u017eavih institucija i tr\u017eišta na kojem gazduje egoisti\u010dni, beskrupulozni i pohlepni bourgeois. Kao takvo, ono nije samo \u010duvar društvenih vrijednosti koje se (re)generiraju u privatnom svijetu obitelji odnosno artikuliraju kroz slobodne asocijacije gra\u0111ana, razli\u010dite socijalne pokrete, udruge za zaštitu i promicanje manjinskih, religijskih, gra\u0111anskih, itd. prava, kao i kroz sredstva javnog komuniciranja. Povrh toga, u topografiji danas realno egzistiraju\u0107e demokracije civilno društvo je jedino mjesto na kojem ona još mo\u017ee do\u017eivjeti svoju kvalitativnu ekspanziju, dakle, iskorak u novo, bolje, budu\u0107e. U civilnom društvu svaka još zapostavljena manjina mo\u017ee podi\u0107i svoj glas, svaki još uvijek potisnuti identitet pokazati svoje lice, a omalova\u017eeno pravo zatra\u017eiti priznanje i tako pogurnuti demokraciju naprijed, u\u010diniti je još inkluzivnijom, još tolerantnijom, još pravi\u010dnijom. Ono je jedina sfera u kojoj postutopijsko društvo liberalne demokracije fantazira sebe u dimenziji (bolje) budu\u0107nosti.<\/p>\n Utopija civilnoga društva<\/strong><\/p>\n Štoviše, po\u010detkom devedesetih, neposredno nakon kona\u010dnog kolapsa realsocijalisti\u010dke utopije, Jean Cohen i Andrew Arato (u Civil Society and Politcal Theory) prepoznali su u civilnom društvu novi tip utopije, takozvanu "self-limiting utopia". Ovo samoograni\u010denje zna\u010di samo jedno: civilno društvo ostaje vjerno utopijskim idealima modernosti, temeljnim ljudskim pravima, slobodi, jednakosti, demokraciji, solidarnosti, pravi\u010dnosti, itd., ali se odri\u010de ideje revolucije kao sredstva u ostvarenju ovih ideala. Drugim rje\u010dima, utopija da, ali takva koja ne pote\u017ee revolver. Dakle, kreacija bez destrukcije, progres bez nasilja, društvena borba bez politike. Ovo potonje zna\u010di da civilno društvo ne vodi nikakvu svoju politiku, nego takore\u0107i izvana utje\u010de, odosno vrši pritisak na politi\u010dku sferu i tako, u stanovitom smislu iz druge (nepoliti\u010dke) ruke, posti\u017ee svoje politi\u010dke ciljeve.<\/p>\n Paradoks nakon slamanja komunizma<\/strong><\/p>\n Tako smo dakle ušli u razdoblje postkomunisti\u010dke tranzicije – s utopijom civilnog društva. U to vrijeme, vrijeme pada komunizma kada Cohen i Arato dovršavaju svoju knjigu o civilnom društvu, nad tim se pojmom zavrtila aura povijesnog subjekta. Rije\u010d je o uvjerenjue da je upravo civilno društvo odigralo klju\u010dnu ulogu u slamanju totalitarnih diktatura u Isto\u010dnoj Evropi. I doista, sjetimo se samo poljske Solidarnosti, najsvjetlijeg primjera odlu\u010dne borbe samoorganiziranog civilnog društva za ljudska prava, demokraciju i op\u0107edruštveni prosperitet. Tko je, ako nije civilno društvo, srušio komunisti\u010dki totalitarizam?<\/p>\n Ali dogodio se paradoks. Tek što je iz ruina realsocijalizma izašlo kao pobjednik civilno društvo kao da je netragom nestalo. Tko se recimo devedesetih, bilo prakti\u010dki na civilnodruštvenoj sceni, bilo teorijski, suo\u010dio s ideologijom postkomunisti\u010dke tranzicije zna jako dobro o \u010demu je rije\u010d: jedan od glavnih nedostataka friškooslobo\u0111enih postkomunisti\u010dkih društava u odnosu na razvijene zapadne demokracije prepoznat je upravo u – nerazvijenosti civilnog društva. Odjednom se to isto civilno društvo koje je još ju\u010der srušilo komunizam našlo "u povojima" nespretno pokušavaju\u0107i napraviti "svoje prve korake" i izlije\u010diti se od svojih "dje\u010djih bolesti". U razvoj civilnog društva, djelovanje njegovih udruga i inicijativa, njegovih "slobodnih" medija, itd., ulo\u017eena su u sljede\u0107im godinama ogromna (zapadna) sredstva. Ali pitanje, kamo je najednom nestalo ono juna\u010dko civilno društvo koje je srušilo komunizam, kako se to preko no\u0107i pretvorilo u svoju djetinju karikaturu koja bez pomo\u0107i izvana ne mo\u017ee ni pre\u017eivjeti, to pitanje nikada nije jasno postavljeno. Ostao je dakle paradoks s kojim i danas \u017eivimo, paradoks koji ukazuje na neukidivu proturje\u010dnost u samoj ideji civilnog društva odnosno u teleološkoj definiciji njegove uloge u sustavu suvremene parlametnarne demokracije.<\/p>\n Civilno društvo i teorija hegemonije<\/strong><\/p>\n Zanimljivo je da je još Gramsci razumijevao civilno društvo u smislu kulturne razlike. \u010cinjenicu da je na Zapadu, gdje su industrijski proletarijat i njegove politi\u010dke organizacije bile najrazvijenije, revolucija izostala, a da se naprotiv dogodila u zaostaloj Rusiji, on je protuma\u010dio razli\u010ditim stupnjem razvijenosti civilnog društva. Na Istoku ono je tek u razvoju, još je "pihtijasto", kako je Gramsci pisao. Stoga se ondje kapitalizam još mogao srušiti jurišom na Zimski dvorac. Na Zapadu, naprotiv, dr\u017eava je samo jedan istureni rov iza kojeg se rasprostire široko razgranata mre\u017ea utvrda i kazamata, "robustno" civilno društvo. Tek na tom terenu odnosno na bojnom polju kulture mogu\u0107e je dugotrajnom borbom za hegemoniju ("rovovski rat"), promijeniti postoje\u0107e.<\/p>\n No Gramsci, koji je svojom teorijom hegemonije upravo na terenu civilnog društva otklonio ekonomski determinizam dogmatskog marksizma, odmah ga je na istom terenu obnovio, ali u kulturnom vidu. Mogu\u0107nost emancipacije sada je izravno limitirana unaprijed zadanim stupnjem kulturnog razvoja. Za razliku od centra industrijskog kapitalizma periferija ne raspola\u017ee civilnodruštvenom infrastrukturom, nu\u017enom pretpostavkom emancipacije. Drugim rje\u010dima, ona je kulturno zaostala. (Nekih šest decenija kasnije, slijede\u0107i istu logiku, Habermas \u0107e Isto\u010dnu Europu oslobo\u0111enu od komunizma nazvati svijetom "zakašnjelog modernizma").<\/p>\n Zapad kao svrha i uzrok postkomunisti\u010dke tranzicije<\/strong><\/p>\n Tako je emancipacijska teorija hegemonije i sama postala instrument (zapadne) hegemonije. Tek u tom kontekstu mo\u017eemo razumjeti onaj recasting do kojeg je po\u010detkom devedesetih došlo u povijesnoj drami pada komunizma kada je ulogu subjekta demokratske emancipacije, u kojoj su do tada tako suvereno nastupala civilna društva Isto\u010dne Europe, iznenada preuzeo Zapad kao idejni i materijalni pokreta\u010d, uzor, norma i napokon sam cilj postkomunisti\u010dke tranzicije, svrha-uzrok (causa finalis) demokratske emancipacije. Otuda kona\u010dni dojam da komunisti\u010dki totalitarizam nisu pobijedila – doslovno svojim golim rukama – njegova pobunjena civilna društva, nego Zapad sam. Rije\u010dima jednog tranzitologa: "The outcome represented the victory of the West's methods of political and economic organization …». To objašnjava kako iznenadni nestanak pobjednika, civilnih društava Istoka, s postkomunisti\u010dke politi\u010dke scene, tako i «bratsku pomo\u0107» Zapada u popuni te praznine, tranzicijskom procesu izgradnje civilnog društva, procesu koji taj isti Zapad entuzijasti\u010dki poti\u010de i ujedno evaluira.<\/p>\n Što nam govori ovaj obrat? Da se onaj, tko je nekriti\u010dki prihvatio teleološko shva\u0107anje uloge civilnog društva u unaprijed zadanom modelu parlamentarne demokracije, dao naivno uloviti u zamku nove hegemonije. Pojednostavljeno re\u010deno: ono što protagonisti izgradnje civilnog društva u postkomunizmu subjektivno do\u017eivljuju kao prometejsku borbu protiv primitivizma, provincijalizma, inertnosti, ukratko, kulturne zaostalosti svojih društava, objektivno predstavlja regrutiranje lokalne kompradorske elite. Dakako, u interesu nove hegemonije, tj. reprodukcije kapitalisti\u010dkih odnosa dominacije, ovisnosti i eksploatacije.<\/p>\n Pihtijasti karakter civilnog društva u Hrvatskoj<\/strong><\/p>\n Obrat o kojemu govorimo – hegemonijalna desubjektivacija civilnog društva u procesu postkomunisti\u010dke tranzicije koja se manifestira u prividu njegove nerazvijesnosti, slabosti, krhkosti, njegova, kako bi Gramsci rekao, još pihtijastog karaktera – tako\u0111er se odigrao u Hrvatskoj i to na posebno upe\u010datljiv na\u010din. Da podsjetimo: prvi \u010din demokratske emancipacije u Hrvatskoj je u cjelosti insceniralo i izvelo upravo civilno društvo. Rije\u010d je o povratku spomenika Bana Jela\u010di\u0107a na tadašnji Trg Republike (1989\/90.), aktu koji simboli\u010dki markira kraj jednopartijske diktature i kona\u010dni nadolazak demokracije. U sljede\u0107ih desetak godina u toj istoj, ali sada demokratskoj, tranzicijskoj Hrvatskoj, srušeno je odnosno devastirano oko 3000 drugih spomenika, me\u0111u njima i onih koji svojom umjetni\u010dkom i kulturnom vrijednoš\u0107u sigurno nadmašuju Ferkornovog konjanika iz 19. stolje\u0107a. Me\u0111utim, ovo tako impozantno "postignu\u0107e" civilnog društva jedva da je zamje\u0107eno. Kao da ga je izvela neka nevidljiiva ruka, a ne jedna, da se oponovo poslu\u017eimo Gramscijevim izrazom, "robustna" mre\u017ea civilnodruštvenih aktera koja se protezala od najuglednijih kulturnih i obrazovnih institucija, Crkve, odnosno najmo\u0107nijih medija koji su udru\u017eenim snagama ovu monstruoznu destrukciju ideološki pripremili i profesionalno prešutjeli do grassroots udruga nahuškanih militanata koji su samoinicijativno – ukoliko im ve\u0107 njihova demokratska dr\u017eava nije logisti\u010dki izišla u susret – obavili ovaj golemi posao.<\/p>\n Dojam, dakle, da je u postkomunizmu civilno društvo nerazvijeno i neu\u010dinkovito vara. On je efekt derealizacije, odsijecanja od percepcije onog dijela društvene stvarnosti koji je došao u proturje\u010dje s normativnim na\u010delima na kojima se temelji liberalnodemokratski koncept civilnog društva. Ova derealizacija je nu\u017ena da bi se o\u010duvalo uvjerenje kako je visoko razvijeno civilno društvo klju\u010dni jamac istinske demokracije. Ako smo naime prihvatili tu teleologiju, onda nam se svaki nedostatak te demokracije, ili zašto ne, svako zlo koje je ona kao sustav sama skrivila, ukazuje kao posljedica nedovoljno razvijenog civilnog društva. Stoga, the show must go on. Sizifovska mobilizacija na izgradnji civilnog društva ne smije se zaustaviti, ako ni zbog \u010dega drugoga onda zato što upravo ona perpetuira kulturnu razliku izme\u0111u društava s razvijenim i društava s nerazvijenim civilnim društvima i tako u ovim potonjima automatski reproducira kompradorsku elitu kao polugu nove hegemonije i eksploatacije.<\/p>\n Afganistan primjer paradoksa<\/strong><\/p>\n Nije li danas upravo Afganistan najbolji primjer ovog paradoksa. Zapad, koji je uvjeren da implementacija demokracije u toj zemlji ne uspijeva upravo zbog nerazvijenosti ondješnjeg civilnog društva, ustrajat \u0107e u naporima za njegovu izgradnju \u010dak i onda kada gubi rat protiv tog navodno jedva postoje\u0107eg civilnog društva. Jer ono ne sa\u010dinjavaju samo gra\u0111anske udruge za manjinska, recimo \u017eenska prava, nego i udruge talibana, islamista, nacionalista, narkomafijaša …<\/p>\n Da napre\u010dac zaklju\u010dimo: civilno društvo nije po sebi ni dobro ni loše, ono \u010dak nije po sebi ni ravijeno ni nerazvijeno. Ima ga naime uvijek samo onoliko koliko se razvilo borbe na njegovu poprištu. Pogrešno je pripisivati mu konstruktivnu ulogu u nekom unaprijed zadanom društvu, pogotovo ne u teleološkom smislu, na primjer u smislu optimiranja postoje\u0107eg modela (neo)liberalne demokracije. Ono dakle nema ni svoju jasno definiranu društvenu ulogu, niti unaprijed odre\u0111eno mjesto u društvu. Civilno društvo ne stanuje (više) u nekoj od društvenih sfera kao u svome domicilu. U razdoblju globalnog kapitalizma i postindustrijske transformacije izblijedila je svaka jasna demarkacija izme\u0111u autonomnih društvenih sfera koje su svojedobno odlikovale društva klasi\u010dnog industrijskog modernizma. Ne samo da je kultura postala najpropulzivnijom granom postfordisti\u010dke ekonomije, nego ju je – upravo u obliku civilnog društva – danas nemogu\u0107e razgrani\u010diti od politike. U tom procesu epohalne transformacije i samo civilno društvo izgubilo je svaku sli\u010dnost sa svojim normativnim idealom.<\/p>\n U prostoru globalnog kapitalizma<\/strong><\/p>\n Zahva\u0107eno procesom nezaustavljive hibridizacije -antiglobalisti\u010dki fašisti, rasisti\u010dki gayovi, nacionalisti\u010dke feministkinje, itd – ono je normativno sasvim kolabiralo. Nikakav se jedinstveni telos više ne mo\u017ee pripisati njegovim beskona\u010dno heterogenim akcijama. Naposljetku, ni sama hegemonija, najsublimniji proizvod civilnog društva, danas više nije u stanju artikulirati iskustvo društvenog totaliteta i tako (re)generirati jednom zauvijek propali fundament društva kao cjeline, kako to od njega o\u010dekuje teorija radikalne demokracije. Civilno društvo ne proizvodi više onaj diskurzivni temelj na kojem se društvo osovljuje kao cjelina, nego otvara pod njim politi\u010dki ponor u koji propadaju njegovi raspršeni fragmenti. Iz raspukle tikve nacionalne suverenosti, koja je od Westfalskog mira naovamo politi\u010dki udomljavala ono što smo donedavno još zvali društvom danas se sirova postsocijalna društvenost slobodno razlijeva u nedefinirani prostor globlanog kapitalizma. U tom kontekstu civilno društvo više nije subjekt društvene tvorbe, nego moment društvene razgradnje – destrukcije koja \u017eudi za svojom krativnom svrhom, nasilja koje nije zaboravilo progres, politi\u010dke borbe \u010diji je ishod neizvjesniji no ikad prije.<\/p>\n