{"id":47482,"date":"2010-09-06T09:05:29","date_gmt":"2010-09-06T09:05:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47482"},"modified":"2010-09-06T09:05:29","modified_gmt":"2010-09-06T09:05:29","slug":"o-pokojnicima-iz-mog-sjecanja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/09\/06\/o-pokojnicima-iz-mog-sjecanja\/","title":{"rendered":"O pokojnicima iz mog sje\u0107anja"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Marko Ve\u0161ovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Prijatelj mi re\u010de da je onaj Srbin iz Mostara, ono posko\u010dno slu&scaron;\u010de Tu\u0111manova general-bojnika Ive Lu\u010di\u0107a, napisalo da sam Silajd\u017ei\u0107ev pla\u0107enik. Lu\u010di\u0107evom paziguzu javljam da sam od 1. 9. 2007. nezavisni poslanik i uz to mu \u017eelim mnogo uspjeha u odbrani rza i obraza hercegova\u010dke usta&scaron;ije, ali se Ivinim posilnim ne bih bavio, pored ostalog i zato &scaron;to imam pre\u010deg posla: htio bih vratiti bar mrvu duga pokojnicima.<\/p>\n<p>1.<\/p>\n<p>\u010cesto se sjetim Vasilija Lukovi\u0107a, oficira Armije BiH \u010diji je sin Vlado poginuo kao branitelj Sarajeva. Vasko je spadao u Crnogorce koji valjaju: Bog nam takve &scaron;alje da imamo koga pokazati svijetu kao dokaz da crnogorski pravoslavci nisu olo&scaron; stoposto ve\u0107 samo 95 procenata. Rije\u010d je o miletu u kojem na jednog Vladimira Barovi\u0107a &#8211; kontraadmirala Jugoslovenske ratne mornarice koji je na Visu izvr&scaron;io samoubijstvo jer nije htio pucati na Hrvate: agresija JNA na Hrvatsku, rekao je u ostavljenom pismu, za njega je bila djelo suprotno crnogorskoj \u010dasti, &quot;jer se Crnogorci ne mogu boriti i uni&scaron;tavati narod koji im nije ni&scaron;ta skrivio&quot; &#8211; na jednog Barovi\u0107a do\u0111e 47,5 milo&scaron;evi\u0107a karad\u017ei\u0107a arkana &scaron;ljivan\u010danina strugara vu\u010deli\u0107a crn\u010devi\u0107a stani&scaron;i\u0107a amfija kilibardi momira mila svetozara&#8230; Iza rata, Vasko se razbolio od raka kostiju pra\u0107enog stravi\u010dnim bolovima i, kad su mu muke dodijale, bacio se pod prozor. Jednom, kad sam do&scaron;ao da ga obi\u0111em, malo je sjedio s nama, potom su ga odveli u sobu, a ja ostao s njegovom \u017eenom Nevenkom i sinom Dra&scaron;kom koji je bio moj student, jedan od najboljih koje sam imao i jedan od najkrasnijih Crnogoraca koje znam. Kad sam se s njima pra&scaron;tao u hodniku, Vasko me \u010duo i polumrtav ustao da me isprati: obraz nije dopu&scaron;tao da le\u017ei dok gost odlazi iz ku\u0107e.<\/p>\n<p>U ratu je Vasko jednom sjedio kod mene. Od svega &scaron;to samo pri\u010dali, pamtim dvije sitnice. 1) Pri\u010dao mi je kako se, kad je bio dje\u010dak, sa dru&scaron;tvom kartao na Orlovu Kr&scaron;u, na grobu vladike Danila. 2) \u010citao je moje tekstove iz Dana i Oslobo\u0111enja. &quot;Pre\u0107eruje&scaron;&quot;, rekao je. &quot;Sve ti je ta\u010dno, ali pre\u0107eruje&scaron; u na\u010dinu&quot;. Na&scaron;to sam kazao: &quot;Jebe&scaron; Crnogorca koji ne pre\u0107eruje&quot;. Vasko je ustao, rekao: &quot;Evo ruka&quot;, i, dok smo jedan drugom stiskali desnice, dodao je uz onaj neuporedivi osmijeh: &quot;Ni ja ti ne bih dao lulu duvana za Crnogorca koji ne umije da pre\u0107eruje&quot;.<\/p>\n<p>2.<\/p>\n<p>Na knji\u017eevnim ve\u010derima, \u010desto sam slu&scaron;ao Hamzu Humu i zaboravio sve, osim jedne stvari koja se ponavljala, valjda je zato pre\u017eivjela: &quot;pro\u010dita\u0107u vam&quot;, rekao bi, &quot;Labudovu pjesmu koju sam napisao ju\u010de, prije &scaron;esnaest godina&quot;. Na&scaron;to bi se mnogi nasmijali. Sad znam da ta dosjetka nije bila tek Hamzino tjeranje &scaron;ege s pjesnikom u sebi koji je \u0107utao u starosti, &scaron;to je zna\u010dilo i na\u010din da se duhovno digne, bar za tren, nad tu ne ba&scaron; veselu \u010dinjenicu, ve\u0107 i gola istina: u mojoj du&scaron;i, rat u BiH je po\u010deo ju\u010de, prije 18 godina. Jer \u017eivot proleti dok si rekao &quot;Subhankellahumme-ve-bi-hamdike-ve-tebarekesmuke-ve-teala-d\u017eedduke-ve-la-ilahe-gaj ruke-Allah-uekhber&quot;.<\/p>\n<p>Jo&scaron; pamtim po\u010detak te pjesme: &quot;Znam, nemam te dru\u017ee, al ti opet pi&scaron;em po jatu lasta &scaron;to nad glavom kru\u017ee&quot;. Ti stihovi \u017eive od sudara onog &scaron;to znamo o \u017eivotu i onog &scaron;to poduzimamo protiv tog znanja da ga poreknemo, ili bar da duhovno njime ovladamo. Jer du&scaron;a je &scaron;ira od svega &scaron;to znamo o svijetu. O\u010dekivalo bi se da ka\u017ee &quot;nema te&quot;, ali umjesto bezli\u010dnog obrta, do\u0111e prvo lice koje je vrlo sugestivno, jer njegovo zna\u010denje nije fiksirano i pomalo lebdi: mo\u017eda je njegov drug umro, a mo\u017eda ga je samo izgubio. No \u010dak ako se obra\u0107a mrtvom, oblik &quot;nemam&quot; djeluje sna\u017enije: nisi umro nikom, ve\u0107 meni, nemanje drugova ide sa godinama, drug je stavljen na spisak gubitaka od kojih se \u017eivot uglavnom i sastoji u tom dobu. <\/p>\n<p>Pjesnik se ne miri s tim nemanjem i pose\u017ee za nemogu\u0107im: obra\u0107aju\u0107i se onom koga nema, bukvalno ili metafori\u010dno, pose\u017ee za jatom lasta kao posrednikom bilo izme\u0111u ovog i onog svijeta, bilo izme\u0111u dva \u010dovjeka \u010dija je veza umrla, njegov duh nadlije\u0107e, skupa s lastama, ljudsku sudbinu. Te laste su uzete iz folklora, ali otud i poti\u010de njina snaga. Jer folklor je plod svijeta koji ne poznaje pismo, a pjesnik po lastama ne &scaron;alje haber, kao u narodnoj pjesmi, ve\u0107 po njima pi&scaron;e, jednim potezom je slio usmenu i pismenu kulturu i napravio sliku koja je i divno pomjerena, jer pi&scaron;e se po papiru a ne po lastama, i posve ta\u010dna, da ne ka\u017eem realisti\u010dna u zbilji vi&scaron;oj od svakodnevne. <\/p>\n<p>Ni kru\u017eenje lasta nije bez poetske \u010dari. Ta slika u mojoj ma&scaron;ti priziva vrane i gavrane koji kru\u017ee nad mrtvacem, mada je mogu\u0107no da na ovaj na\u010din pjesnike \u010ditaju pjesnici i da u glavi &quot;obi\u010dnog&quot; \u010ditaoca ne\u0107e iskrsnuti ta asocijacija, ali je jedno sigurno: ne mora&scaron; biti pjesnik da u tom letu ukrug vidi&scaron; odsustvo nade: laste ne\u0107e odnijeti pjesmu drugu, jer su postale znamen \u017eivota u krugu iz kojeg nema izlaska. <\/p>\n<p>Tu je i fina dvosmislica u rije\u010di &quot;opet&quot;. Po&scaron;to je u Hamzinim stihovima prisutan folklor, tom prilogu dajemo narodsku boju, \u010ditamo ga kao ipak, ali mo\u017ee zna\u010diti i ponovo, stoga i ta rije\u010d doprinosi prelivnosti zna\u010denja ovih stihova: 1) pi&scaron;em ti uprkos tome &scaron;to znam da te nema, i 2) ne \u010dinim to prvi put. <\/p>\n<p>P. S. Citat na arapskom, \u010dije zna\u010denje ne znam, ni je li pravi ili la\u017eni, prepisao sam od Borisa De\u017eulovi\u0107a. <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.bhdani.ba\/novost\/12983\/O-pokojnicima-iz-mog-sjeanja-\">BH Dani<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Marko Ve\u0161ovi\u0107 Prijatelj mi re\u010de da je onaj Srbin iz Mostara, ono posko\u010dno slu&scaron;\u010de Tu\u0111manova general-bojnika Ive Lu\u010di\u0107a, napisalo da sam Silajd\u017ei\u0107ev pla\u0107enik. Lu\u010di\u0107evom paziguzu javljam da sam od 1. 9. 2007. nezavisni poslanik i uz to mu \u017eelim mnogo uspjeha u odbrani rza i obraza hercegova\u010dke usta&scaron;ije, ali se Ivinim posilnim ne bih [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47482","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47482","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47482"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47482\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47482"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47482"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47482"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}