{"id":47479,"date":"2010-09-03T09:58:13","date_gmt":"2010-09-03T09:58:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47479"},"modified":"2010-09-03T09:58:13","modified_gmt":"2010-09-03T09:58:13","slug":"patriotsko-novinarstvo-nasa-je-realnost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/09\/03\/patriotsko-novinarstvo-nasa-je-realnost\/","title":{"rendered":"Patriotsko novinarstvo na\u0161a je realnost"},"content":{"rendered":"

Primjeri novinarske ratne propagande, jezika mr\u017enje i jednostranog izvještavanja u periodu 1991-1995. na prostoru bivše Jugoslavije enciklopedijskog su volumena, ka\u017ee sarajevski novinar Boro Konti\u0107, autor dokumentarca \\'Godine koje su pojeli lavovi\\’<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Dejan Ko\u017eul<\/strong><\/em><\/p>\n

Dokumentarac Bore Konti\u0107a "Godine koje su pojeli lavovi" otvorio je takmi\u010darski dio nedavno završenog Sarajevo film festivala. Ponesen inicijativom Nezavisnog udru\u017eenja novinara Srbije da podignu krivi\u010dnu prijavu protiv odgovornih osoba i novinara koji su se stavili u slu\u017ebu ratne propagande, direktor sarajevskog Medija centra odlu\u010dio je da kroz svoju dioptriju prika\u017ee kako je to izgledalo ratnih devedesetih godina.<\/p>\n

Film traje sat vremena, me\u0111utim materijala ima mnogo više. Da li vam je bio problem izdvojiti primjere za film jer je, na našu \u017ealost, konkurencija bila \u017eestoka?<\/em><\/p>\n

– Primjeri novinarske ratne propagande, jezika mr\u017enje i jednostranog izvještavanja u periodu 1991-1995. na prostoru bivše Jugoslavije enciklopedijskog su volumena. Namjera je bila napraviti film koji je razumljiv ne samo u regiji ve\u0107 i šire. Recimo, kad vidite kako lik u vojnoj uniformi normalno vodi televizijsku emisiju ili se o cijelom narodu govori kao o gomili sme\u0107a. Odnosno, prikazivanje detalja koji govore o logici takvog izvještavanja koja je univerzalna. Postoji vijest iz septembra 1991. – originalno iz "Narodne armije", koja je po\u010detkom oktobra prenesena u "Politici" – da "Hrvati pripremaju atomsku bombu". Objavili smo mali procenat sakupljenih dokumenata. Neki su bili predugi, pa u film nisu ušli pravi kapitalci, kao izvještaj sa skupa na kojem Karad\u017ei\u0107 i Krajišnik dr\u017ee workshop velikoj grupi novinara na temu – zadatak novinara i medija! Postoji ideja da sav taj materijal postavimo na jedan web portal kako bi se svi zainteresovani mogli suo\u010diti sa našom prošloš\u0107u.<\/p>\n

Trebalo bi da je istina 100 posto…<\/strong><\/p>\n

U vašem izboru za Greatest Shits pobjednik bi bio?<\/em><\/p>\n

– Ja sam tu, na\u017ealost, pristrasan. Ve\u0107 sam se naslovom dokumentarca opredijelio da je to prilog Radiotelevizije sa Pala iz 1992. godine. Radi se o znamenitom otkri\u0107u da u Sarajevu srpsku djecu bacaju lavovima. Prije nekoliko godina pronašao sam originalni izvještaj koji je nepravedno godinama bio u sjeni. Dotada se uvijek koristio kra\u0107i izvještaj dopisnika RTS-a sa Pala u kojem se samo prepri\u010dava ta "monstruozna \u010dinjenica". U izvještaju koji je zapravo du\u017ei, u razgovoru sa komandantom srpskih stra\u017ea na isto\u010dnom obodu Sarajeva, na pitanje da li je istina da se djeca bacaju lavovima, on sugeriše potresnu definiciju ratne propagande: "Provjereno, trebalo bi da je istina 100 posto."<\/p>\n

Ovakvo izvještavanje imalo je ozbiljnog uticaja na stanje svijesti, pa i na zlo\u010dine koji su \u010dinjeni. Vjerujete li da bi ratni huška\u010di, od kojih ste izdvojili samo neke, ikada mogli odgovarati?<\/em><\/p>\n

– Nisam siguran. Da budem iskren, po meni to i nije toliko bitno ako bi se pokrenula javna rasprava koja bi pokazala da postoji moralni aspekt ove profesije. Što podrazumijeva i pravo i odgovornost. Ali, kad pogledate unatrag, vidjet \u0107ete da je i ranije postojalo više pokušaja da se ovo pitanje otvori. Od arhive i dokumentarnih emisija Lazara Lali\u0107a, pisanja sarajevskog lista "Dani", crnogorskog "Monitora", Radija Slobodna Evropa, "Feral Tribunea", e-novina, dokumentarne arhive Ko\u010de Pavlovi\u0107a u Podgorici, pa onda istra\u017eivanja Nid\u017eare Ahmetaševi\u0107 (prvi magisterij o temi ratnog izvještavanja), \u017divka Andrijaševi\u0107a (izvještavanje "Pobjede" iz 1991), te knjige Kemala Kurspahi\u0107a ("Zlo\u010din u 19,30″). Na\u017ealost, sve je to vrlo brzo zaboravljeno ili prestalo da bude "senzacija". Nid\u017eara Ahmetaševi\u0107 je prije nekoliko godina napisala tekst\/protest u sarajevskim "Danima" povodom \u010dinjenice da je u jednom od \u017eirija sarajevskog filmskog festivala djelovala i tadašnja urednica hrvatskog "Cosmopolitana", jedna od perjanica ratne propagande HTV-a. I šta se dogodilo? Ništa. Kako se to ka\u017ee, show must go on. Dakle, iako je i ovaj film pokušaj da se ponovo otvori profesionalna rasprava, ne treba gajiti neke velike iluzije. Mi smo okru\u017eeni ravnodušnoš\u0107u.<\/p>\n

U filmu smo \u010duli srbijanskog tu\u017eioca za ratne zlo\u010dine Vladimira Vuk\u010devi\u0107a kako ka\u017ee da nema dovoljno dokaza za pokretanje prijave, ali i Miroslava Trudi\u0107a, koji je svojevremeno iz Udru\u017eenja novinara Srbije isklju\u010dio osmoricu novinara koji su, blago re\u010deno, diskreditovali profesiju, a koji ka\u017ee da on ima sve dokaze koji nedostaju Vuk\u010devi\u0107u. Tu se postavlja i pitanje postojanja politi\u010dke volje?<\/em><\/p>\n

– Ne bih bio siguran u procjeni šta je u pitanju. Politi\u010dka volja, lijenost, nepostojanje \u017eelje da se u\u0111e u taj proces, nedostatak dokaza ili nešto sasvim peto. \u010cini mi se da je jedna stvar ipak jasna: ovo su društva temeljno zasnovana na etni\u010dkoj solidarnosti iz \u010dega proizilazi pravilo da vrana vrani o\u010di ne kopa. Na\u017ealost, ovo nisu zajednice odgovornih gra\u0111ana. Ali da ne prejudiciramo, krivi\u010dna prijava NUNS-a zbog ratnog izvještavanja pojedinih medija u Srbiji još uvijek \u010deka na odgovor.<\/p>\n

Danas su svi u nekom va\u017enom poslu<\/strong><\/p>\n

Danas su ratni huška\u010di prakti\u010dno nagra\u0111eni za svoj doprinos zlo\u010dinima. Komrakov slobodno piše knjige, neki su profesori na fakultetima, kao Smiljko Šagolj, neki i dalje imaju svoje novine. Dakle ve\u0107ina i dalje truje, mo\u017eda \u010dak i perfidnije nego ranije.<\/em><\/p>\n

– \u017delio sam što preciznije opisati realne \u010dinjenice. Dakle, fokusiran sam bio na dva plana. Šta se objavljivalo tokom ratnih zbivanja i gdje su neki od tih ljudi danas, skoro dvije decenije kasnije. Utvrdio sam da su gotovo svi u nekom va\u017enom poslu, od profesora univerziteta do politi\u010dkih predstavnika u parlamentu. Što \u0107e re\u0107i da im prošlost nije smetala. Doduše, svi imamo pravo na popravni. Kad bismo govorili u nekim idealnim kategorijama, mogu\u0107e je da njihove današnje knjige, titule, poslovi i funkcije same po sebi nisu sporne. Da nije onog ogromnog praznog prostora izme\u0111u novinarskog djelovanja tih ljudi tokom rata, posljedica tog izvještavanja i njihovih današnjih postignu\u0107a.<\/p>\n

Koliko su se prozvane televizije izmijenile, odnosno postoji li kod njih taj prijeko potreban otklon?<\/em><\/p>\n

– Druga\u010dije su okolnosti. Odavno postoje privatne televizije koje ovo tematski ne zanima. Njihov je cilj politi\u010dki nekonfliktan program, koji informacije tretira kao zabavu. Osim ako se neko ne dosjeti pa napravi reality show gdje bi u nekoj imaginarnoj redakciji sjedile nekadašnje perjanice ratnog novinarstva i prisje\u0107ale se svojih "podviga". U osnovi, mo\u017eemo govoriti o javnim televizijama. Nema više otvorenih ispada jer su druga\u010dija vremena i odnosi, ali generalno, i dalje \u017eivimo u prostoru patriotskog novinarstva gdje je moj govnar bli\u017ei od njegovog an\u0111ela.<\/p>\n

Kakav je odnos dr\u017eave prema ratnim huška\u010dima mo\u017eda najbolje opisuje slu\u010daj Veseljka Koprivice, novinara crnogorskog "Monitora" koji je zbog tekstova o huška\u010dima osu\u0111en na 17 godina bez plate?<\/em><\/p>\n

– Slu\u010daj Veseljka Koprivice je zaista pou\u010dan. On je ka\u017enjen jer je objavio listu od 16 novinara iz Crne Gore koji \u0107e zbog svog ratnohuška\u010dkog novinarstva odgovarati pred Haškim sudom. Takvu je informaciju dobio. Trojica su ga kasnije tu\u017eila i sud u Podgorici je donio odluku koja je u me\u0111uvremenu postala pravosna\u017ena, da im nadoknadi štetu zbog duševne boli. Radi se o ukupnoj sumi od skoro 30.000 eura, što bi on trebao otpla\u0107ivati narednih 17 godina. Sad, ima više aspekata ove storije, ali je zaista \u010dudno kako sudska vlast uvijek reaguje prema ljudima koji istra\u017euju ratnohuška\u010dku praksu, a tako je usporena i neefikasna kad treba riješiti pitanje novinarske odgovornosti za tekstove kojima je zapo\u010dinjan ili podgrijavan rat i mr\u017enja izme\u0111u ljudi i naroda.<\/p>\n

Novosti.com<\/a> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Primjeri novinarske ratne propagande, jezika mr\u017enje i jednostranog izvještavanja u periodu 1991-1995. na prostoru bivše Jugoslavije enciklopedijskog su volumena, ka\u017ee sarajevski novinar Boro Konti\u0107, autor dokumentarca ‘Godine koje su pojeli lavovi’<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47479","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47479","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47479"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47479\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47479"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47479"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47479"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}