Svi veliki ratovi 20. stolje\u0107a odvijali su se pod nebom biblijske supercivilizacije i pod tim nebom teku i postoje\u0107i sukobi izme\u0111u islamskih i judeo-krš\u0107anskih boraca i armija. Sve u ime istog Boga i sa zaklinjanjem na istu Knjigu, Bibliju kao knjigu knjiga.<\/p>\n
Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Kako je to mogu\u0107e? To je mogu\u0107e jer starozavjetni Bog, krš\u0107anski re\u010deno, zabranjuje svako ubijanje, osim ubijanja u ime samoga sebe. Ubijanje u ime Boga je ne samo dozvoljeno, nego i zapovje\u0111eno. Zato se jevrejski, krš\u0107anski ili islamski fundamentalisti u svojim ekstremnim, ubila\u010dkim akcijama bez problema mogu pozvati na Boga, na genocidnog Jahvea. To zna\u010di da podloga dijaloga civilizacija mo\u017ee biti Biblija, ali ne kao takva i u cjelini. S gledišta svjetskog etosa, neprikosnovenosti \u017eivota kao pravrednote ljudskosti, eti\u010dka je peta zapovijed, zapovijed koja zabranjuje ubijanje, ali nije eti\u010dka prva zapovijed, koja zapovijeda da moramo vjerovati samo u jednog jedinog Boga ili se, u suprotnom, pripremiti da nad nama bude izvršena smrtna kazna, ako ne na ovom, onda na onom svijetu, u slici tzv. druge smrti. Sve to zna\u010di da danas nijedna religija, zasnovana na Bibliji, ne mo\u017ee biti neopozivo mjerilo eti\u010dnosti. Naprotiv. Mjerilo eti\u010dnosti pojedinih religija mogu biti samo vrednote svjetskog etosa, poštovanje i ostvarivanje tih pravrednota ljudskosti: neprikosnovenosti \u017eivota, respekta spram mrtvih, ljudskog dostojanstva i zlatnog pravila: ”ne \u010dini drugima ono što ne \u017eeliš da oni \u010dine tebi”, to jest ”odnosi se prema drugima onako kako \u017eeliš da se i oni odnose prema tebi”. Posrijedi su vrednote koje izviru iz \u010dovjeka kao \u010dovjeka, iz \u010dovjeka kao misaonog smrtnog bi\u0107a. Bez njih \u010dovjeka kao \u010dovjeka apsolutno ne bi bilo, dakle one su ireduktibilne, apsolutne vrednote, ali nisu vrednote Aposluta\/Boga, nego vrednote \u010dovjeka kao \u010dovjeka.<\/p>\n Svjetska zajednica, zašti\u0107ena svjetskim mirom, mo\u017ee se oblikovati samo na podlozi svjetskog etosa, odnosno svjetske civilne religije, \u010diji prvi dokument je bila Deklaracija OUN o ljudskim pravima iz 1948. godine. Ulogu njene inicijatorice mo\u017ee odigrati evropska civilna religija, rekapitulirana u prijedlogu predlo\u017eenog ustavnog ugovora Evropske unije. Njega valja što prije iznova o\u017eivjeti. Pred nama je nova paradigma me\u0111unarodnih odnosa. Umjesto karakteristi\u010dne moderne politike koja je usmjerena prije svega na promociju nacionalnih interesa, mo\u0107i i presti\u017ea, potrebna nam je pomirljiva politika, politika razumijevanja i sporazumijevanja, posljedi\u010dno povezivanja. Ono što je bilo mogu\u0107e nakon dva svjetska rata dosegnuti u okviru Evropske unije ili Organizacije o evropskoj sigurnosti i saradnji, moralo bi sada, nakon tolikih regionalnih konflikata, biti mogu\u0107e dosegnuti i na Balkanu i na Bliskom istoku i u drugim konfliktnim regijama.<\/p>\n Konkretno, svaka strana treba najprije priznati svoje vlastite pogreške i zlo\u010dine. Nikada ne bismo imali mir Njema\u010dke i Francuske da su Nijemci nastavili govoriti kako nisu bili tako r\u0111avi, a Francuzi ne priznavati da su i oni imali odgovornost u deportacijama Jevreja. U Njema\u010dkoj je napravljen veliki napor da se priznaju zlo\u010dini, usvojene su zakonske procedure za to, a i mediji su bili veoma aktivni u prosvjetljavanju. Niko ranije ne bi mogao vjerovati da \u0107e se Francuzi i Nijemci, "arhineprijatelji", jednom pomiriti. Nijedan Nijemac danas više ne misli da su mu Francuzi neprijatelji, kao što to nijedan Francuz više ne misli za Nijemce. Partneri i mo\u017eda suparnici u ekonomiji – to da, ali nikada neprijatelji. Štaviše, iz svega su se rodile velike simpatije, naro\u010dito me\u0111u mladima. Zašto ono što su mogli Francuzi i Nijemci ne bi mogli Hrvati, Srbi i Bošnjaci? Ali ništa se ne\u0107e dogoditi sve dok svatko sebe gleda kao \u017ertvu i optu\u017euje druge. Sveti Jovan Zlatousti govorio je: ”Ne mo\u017eeš svoje blato oprati tu\u0111im blatom”.<\/p>\n Umjesto dominantne konfrontacije, agresije i revanšizma, potrebno nam je novo saradništvo, kompromis i integracija. Dakako, politika nove paradigme zato ne\u0107e biti ništa lakša. Ostat \u0107e umjetnost mogu\u0107eg, premda sada ne-nasilno mogu\u0107eg. Ako bude \u017eeljela pravilno djelovati, ne\u0107e biti dovoljno da se zasniva samo na postmodernom pluralizmu o razli\u010ditim istinama i politi\u010dkom relativizmu. Upravo suprotno: morala bi uspostaviti društvenu usaglašenost o temeljnim vrijednostima, pravima i du\u017enostima.<\/p>\n Takva elementarna globalna etika morala bi biti poduprta od svih društvenih skupina: od strane vjernika i nevjernika, od strane pripadnika razli\u010ditih religija i, naposljetku, od strane najrazli\u010ditijih filozofskih škola i svjetovnih ideologija. U takvoj situaciji mo\u017ee nas izvu\u0107i samo sloboda duha, odnosno naša, moja, otvorenost za otvorenost bivstvovanja. Smrtno opasna je svaka blokada otvorenosti bivstvovanja i time \u010dovjekove slobode. Posebno pak ona koja nam umjesto filozofske ljubopitljivosti, odnosno umjesto istinoljubivosti i iskrenosti, nudi neko Znanje (objavljeno ili ne), jer time pred nas postavlja barikadu unaprijed dane i zadane Istine, iza koje le\u017ei poriv za vlasti i za imanjem, poriv koji se stje\u010de u princip dobiti i u sjeni tog na\u010dela po potrebi i ubiti. Jer jedino nas princip do-pustiti da bude mo\u017ee osloboditi nihilizma, koji se pri metafizi\u010dkom nacrtu Evrope u evropejstvo ugnijezdio pred više od dva milenija, a u prijašnjem vijeku raširio po \u010ditavom svijetu. Zlatno pravilo, kategori\u010dka forma svjetskog etosa, izraz je toga na\u010dela, jer pustiti da bude svagda zna\u010di i pustiti drugom da bude ono što jest: u njegovoj drugosti ili druk\u010dijosti.<\/p>\n To pravilo, pravilo što ga je \u010dovje\u010danstvo formuliralo ve\u0107 prije \u010detiri milenijuma i danas ga sadr\u017ee sve svjetske religije, jest jedino i za sva vremena zlatno pravilo koje nas \u010duva pred nasiljem bez granica. I kao takvo temelj je dijaloga me\u0111u vjerama, preduslov mogu\u0107eg savezništva svjetskih kultura, najpouzdaniji \u010duvar pred sukobima civilizacija.<\/p>\n No ne bez rizika. Jer zlatno pravilo je oslonjeno samo na našu vjeru da dobrota drugog prethodi njegovoj zlobi. Da zlo ne\u0107e prevladati dobro.<\/p>\n