{"id":47468,"date":"2010-08-23T08:33:55","date_gmt":"2010-08-23T08:33:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47468"},"modified":"2010-08-23T08:33:55","modified_gmt":"2010-08-23T08:33:55","slug":"na-drini-grobnica","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/08\/23\/na-drini-grobnica\/","title":{"rendered":"Na Drini grobnica"},"content":{"rendered":"

\u010clanovi tima Instituta za nestale osobe u BiH koji ve\u0107 sedmicama vade kosti iz Peru\u0107ca, vješta\u010dkog jezera na Drini, akumuliranog izme\u0111u Bajine Bašte i Višegrada… Ekipa Dana, koja je dobila odobrenje da se ukrca u deset tona te\u017eak transportni helikopter, imala je prilike uvjeriti se iz zraka u širinu prostora \u010diji svaki milimetar treba prekopati<\/em> <\/p>\n

Pi\u0161e: Eldin Had\u017eovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Oni su ubijani na Starom mostu u Višegradu, u samom gradu, \u017eupi i u okolnim selima koja su u to vrijeme "\u010diš\u0107ena" od Bošnjaka. "Sve vrijeme se zna da su ta tijela završila u jezeru, mi znamo da se 824 osobe iz Višegrada još uvijek smatraju nestalim; znamo da su i neka tijela spaljena, ali nema sumnje da se ovdje radi o posmrtnim ostacima Bošnjaka ubijenih u Višegradu 1992.", govori Amor Mašovi\u0107, vo\u0111a tima Instituta za nestale osobe u BiH koji ve\u0107 sedmicama vade kosti iz Peru\u0107ca, vješta\u010dkog jezera na Drini, akumuliranog izme\u0111u Bajine Bašte i Višegrada. Trideset i više godina je prošlo otkako je jezero posljednji put isušivano, a sve su prilike da \u0107e pro\u0107i još toliko vremena dok se ovim platoom ponovo ne bude moglo pješice. Mašovi\u0107ev tim koristi jedinstvenu priliku i doslovce "\u010dešlja" dno isušenog jezera u potrazi za ljudskim kostima. Ovoga puta njihova potraga se razlikuje od dosadašnjih: masovne grobnice su uglavnom skrivene po gudurama ili su leševi ubijenih bacani u prirodne jame kojih je porozna bosanska zemlja puna, me\u0111utim ovdje tijela nisu duboko ukopana, ali jesu raštrkana po platou duga\u010dkom preko 50 kilometara. Za proteklih 18 godina po njima je napadalo desetak i više centimetara mulja. \u010cim je sunce upeklo, muljevito dno jezera po\u010delo je zijevati ru\u017enim pukotinama, sli\u010dnim ljuskama nekog neobi\u010dnog gmaza, a iz pukotina su se bukvalno po\u010dele izdizati ljudske kosti.<\/p>\n

"To je nevjerovatno", ka\u017ee antropologinja Eva Klonowski, koja je tako\u0111er dio Mašovi\u0107evog tima, "kao da zemlja \u017eeli da što prije izbaci iz sebe njihova tijela." Dok to govori, Eva pokazuje kako su našli jedan od prvih skeleta: \u010dim se mulj stvrdnuo pojavila se najprije noga, da bi ubrzo bio potpuno otkriven leš muškarca koji je le\u017eao licem prema mulju.<\/p>\n

Polje kojim se kre\u0107u istra\u017eitelji Instituta za nestale osobe ogromno je. Vojska im je na raspolaganje stavila i helikopter, koji \u0107e prevoziti radnike s jedne obale na drugu, jer drugog na\u010dina da se do\u0111e do Starog Broda, sela u koje gledamo, nema: tu je zapravo desetak ku\u0107a i spomenik Srbima koji su, prema natpisu na plo\u010di, ubijeni 1942. Iako natpis ka\u017ee da su na tom mjestu ustaše ubile 6.000 Srba, nije prona\u0111ena niti jedna kost koja bi tako nešto potvrdila. S druge strane, prona\u0111eni su posmrtni ostaci njema\u010dkih vojnika iz Prvog svjetskog rata, koji su na obali Drine, u blizini Muši\u0107ke stijene, bili sahranjeni u vrijeme dok jezero nije bilo ni u planu. Ekipa Dana, koja je dobila odobrenje da se ukrca u deset tona te\u017eak transportni helikopter, imala je priliku uvjeriti se iz zraka u širinu prostora \u010diji svaki milimetar treba prekopati. Iz zraka, ova površinom nesumnjivo najve\u0107a masovna grobnica, izgleda još morbidnije. Korito isušenog jezera, kojim meandrira rijeka, zjapi mutnoplavo, kao da \u0107e svakog \u010dasa progutati i helikopter i posadu, i radnike-komunalce Rada, Pokopa i Parkova i nas, zlehudnike, zajedno sa svim dušama i tijelima koje toliko dugo skriva.<\/p>\n

Ta Muši\u0107ka stijena je, izgleda, u svakom ratu slu\u017eila kao mjesto pogodno za egzekucije. <\/p>\n\n\n\n
\n

Terenski rad: Pod kišom metaka<\/strong><\/p>\n

Netom po ispuštanju hidroakumulacije iz HE Bajina Bašta, u prvim danima istra\u017eivanja masovne grobnice, pucano je na tim Instituta za nestale osobe. O pucnjavi na \u010dlanove ekipe Amora Mašovi\u0107a obaviještena je Policijska stanica Višegrad i o\u010dekuje se, kako se to birokratsko-policijskim rje\u010dnikom ka\u017ee, "obavljanje uvi\u0111aja i otkrivanje po\u010dinilaca". U stvarnosti, "uvi\u0111aj" je trajao deset minuta, jedno zrno je prona\u0111eno, a policajci su odmah zaklju\u010dili da je u pitanju zalutali lova\u010dki metak i – zatvorili slu\u010daj. "Lovca" niko nije ni pokušao prona\u0107i.  <\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

Prona\u0111ena je i nekropola ste\u0107aka, o \u010demu \u0107e brigu povesti dr\u017eavna Komisija za zašti tu nacionalnih spomenika. Naravno, prona \u0111eno je preko 50 tijela Višegra\u0111ana, na du šu bra\u0107e po no\u017eu, Sredoja i Milana Luki\u0107a i njihovih Belih orlova, zbog kojih jedan le\u017ei tridesetogodišnju, a drugi do\u017eivotnu robiju. Ostat \u0107e upam\u0107eno da je za ove zlo\u010dine na 15 godina zatvora osu\u0111en još i njihov vojnik Mitar Vasiljevi\u0107. Ostat \u0107e upam\u0107eno da \u0107e se, i kad tijela što ih Drina nakon toliko godina izbacuje budu identificirana, i dalje tragati za skoro osam stotina Bošnjaka iz Višegrada.<\/p>\n

"Pogledajte", skre\u0107e nam Mašovi\u0107 pa\u017enju na fluorescentnu zastavicu koja ozna\u010dava mjesto na kojem po\u010divaju prona\u0111ene kosti, pošto ih bez vještaka sudske medicine niko ne smije pomjeriti: muška \u010dizma, mogla bi biti i lova\u010dka gojzerica, izviruje iz tla. \u017dica, kojom je nesretnik bio povezan još je tu. Dok gledam u spojnicu koja pri\u010dvrš\u0107uje \u017eicu, zamišljam ruku u maskirnoj uniformi, s amblemom dvoglavog bijelog orla, kako kliještima uvr\u0107e, dok ne bude sasvim siguran da njegova \u017ertva ne\u0107e sti\u0107i nidokle, osim do Drine. <\/p>\n

"Evo, ovo je tipi\u010dan nalaz. Ja ve\u0107 du\u017ee vremena tvrdim, a ovo je samo dokaz da sam bio u pravu: Drina je najve\u0107a masovna grobnica u Bosni i Hercegovini. Na\u017ealost, lako je mogu\u0107e da je jedan dio tijela bespovratno uništen u turbinama brane, ali…", naš sugovornik slije\u017ee ramenima. "Svjedo\u010denja pre\u017eivjelih su upu\u0107ivala na to. Drina je, naravno, grobnica i mnogih drugih Bošnjaka – iz Zvornika, Bratunca, Srebrenice, Fo\u010de, iz svih naselja u blizini Drine." Sre\u0107a je pa da na dnu nema više stijena i oštrog kamenja, što umnogome olakšava potragu. Ekipa Instituta ima ograni\u010deno vrijeme. Iz Bajine Bašte su najavili da \u0107e remont trajati do 25. augusta, nakon \u010dega \u0107e voda ponovo biti puštena u korito. Dok obilazimo plato, Mašovi\u0107 telefonom dobija informaciju da su dobili još malo na vremenu – redovni remont turbina i zatvara\u010da hidroelektrane Bajina Bašta obuhvatit \u0107e, a to je sada informacija od krucijalnog zna\u010daja, i turbine br. 3 i 4, što istra\u017eiteljima daje produ\u017eenje roka: do 20. septembra. To je u svakom slu\u010daju nedovoljno – ekipu \u010deka 108 kilometara pješa\u010denja, najprije jednom, a onda i drugom obalom jezera. Do sada je pretra\u017eeno podru\u010dje od višegradske na Drini \u0107uprije, do Slapa, mjesta na kojem se rijeka \u017depa ulijeva u Peru\u0107ac. Dakle, do sada su pretra\u017eena 23 kilometra. Oko \u010detvrtine.<\/p>\n

U Slapu su izbjeglice i mještani, tokom 1992., nakon ubistava u Višegradu, izvukli 140 plutaju\u0107ih tijela – u samom Slapu 126, u Kameni\u010dkom To\u010dilu \u010detiri, u Lukama tri i malo dalje nizvodno još sedam tijela. Postoje zabilje\u017eena svjedo\u010denja mještana, koji su u to vrijeme slušali srbijanske, to jest obli\u017enje radiostanice, preko kojih je tadašnji upravnik HE Bajina Bašta javno apelirao da se tijela ne bacaju u Drinu "jer prave probleme na brani". Još uvijek je tajna šta se desilo s tijelima koja su, o \u010demu tako\u0111er postoje svjedo\u010denja, plutala nadomak hidroelektrane u Bajinoj Bašti. Na tom istom mjestu je survana u rijeku i hladnja\u010da s tijelima kosovskih Albanaca ubijenih krajem devedesetih. Slu\u010daj je poznat: tijela su, zajedno sa sandukom hladnja\u010de isplivala na površinu, nakon \u010dega ih je pokupila ista policija koja ih je tu i bacila. Pedesetak tijela je zatim s tog mjesta preba\u010deno do uš\u0107a rijeke Dervente u Drinu, na srbijanskoj obali, gdje su zakopana u plitku masovnu grobnicu, koja je tek nedavno ekshumirana.<\/p>\n

Srbijanski tim istra\u017eitelja za tra\u017eenje nestalih, predvo\u0111en Gvozdenom Gagi\u0107em, našao je šasiju i motor spomenutog kamiona, a srbijanski tu\u017eilac za ratne zlo\u010dine Vladimir Vuk\u010devi\u0107 je, razumije se, potvrdio da je istraga u toku. <\/p>\n

Za sve to vrijeme, Drina te\u010de. Na njenim obalama, u mjestu \u0110urevi\u0107i, gdje istra\u017eitelji Instituta prekopavaju centimetar po centimetar, i \u017eivot te\u010de dalje. Komšija Vojislav, \u010dija se ku\u0107a nalazi doslovce deset metara od mjesta na kojem su izva\u0111ene ljudske kosti, raspitivao se kod istra\u017eitelja ko \u0107e mu nadoknaditi štetu, odnosno šljive koje su opale s vo\u0107ki, a koje su radnici pogazili kolima. "Prestao se raspitivati kad sam mu rekao neka to pita ljude iz Tu\u017eilaštva BiH, kad oni njega budu pitali gdje je bio kad su tijela plutala Drinom, nekoliko metara od njegove ku\u0107e", ka\u017ee nam jedan od istra\u017eitelja, pokazuju\u0107i nam ku\u0107u.<\/p>\n

U bašti sjede dvije \u017eene, \u010diste ribu, u\u017eivaju\u0107i na suncu. <\/p>\n

 <\/p>\n

Pozdravljamo ih i molimo da se umijemo na \u010desmi u njihovom dvorištu. Kao med ljubazna doma\u0107ica nas uslu\u017euje, donosi nam i ubrus. Ka\u017ee da je rodom iz Srbije, da radi u Beogradu kao medicinska sestra. Mi kazujemo ko smo i šta smo, ona pru\u017ea ruku u znak pozdrava i predstavlja se: Daca.<\/p>\n

"Daco, gdje Vam je suprug?", pitam je. <\/p>\n

"Tu je Vojo, blizu, otišao je na pecanje", odgovara doma\u0107ica, pokazuju\u0107i rukom preko ramena, prema rijeci. <\/p>\n

"Sad na pecanje?! Pa, ima li ribe otkako se ovo voda povukla?"<\/p>\n

"Ih, ima, kol'ko ‘o\u0107eš", odgovara Daca. "Baš ju\u010de je Vojo donio 50-60 grge\u010da, evo ovolikih. Ima ribe, i to dobre", re\u010de, odmjeravaju\u0107i rukama tridesetak centimetara.<\/p>\n

"Ama, smetaju li mu ovi ljudi što kopaju po obali, mogu mu sve ribe poplašiti?", opet pitam.<\/p>\n

"Ma, ne smetaju, oni rade svoje, mi svoje, niko nikom ne smeta!", odgovara Daca.<\/p>\n

"Ne smeta vam ni to što su vam deset metara od ku\u0107e iskopali pedesetak leševa, ne smeta vam ni da jedete ribu iz rijeke?!" <\/p>\n

"Pa, šta da radimo sad – mi nismo odavde, ne znamo ni šta su našli na tom mjestu, a ni ne zanima nas. Ovdje do\u0111emo tri sedmice na odmor, mir, tišina, priroda, ni ja ni moj Vojo nemamo veze sa tim leševima ni sa doga\u0111ajima od prije osamnaest godina. Ja nisam odavde, a nije ni Vojo."<\/p>\n

"Fino. Hvala na vodi. Sad moramo i\u0107i. Uzdravlje!"<\/p>\n

Istra\u017eitelje i ravnodušne komšije ostavljamo na obali Drine, najve\u0107e masovne grobnice u Bosni i Hercegovini. Radnici \u0107e tog popodneva ru\u010dati paštetu iz konzerve, a Vojo i Daca, valjda, one grge\u010de.  <\/p>\n

BH Dani<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u010clanovi tima Instituta za nestale osobe u BiH koji ve\u0107 sedmicama vade kosti iz Peru\u0107ca, vješta\u010dkog jezera na Drini, akumuliranog izme\u0111u Bajine Bašte i Višegrada… Ekipa Dana, koja je dobila odobrenje da se ukrca u deset tona te\u017eak transportni helikopter, imala je prilike uvjeriti se iz zraka u širinu prostora \u010diji svaki milimetar treba prekopati<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47468","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47468","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47468"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47468\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47468"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47468"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}