Zašto se premijer Republike Srpske Milorad Dodik \u017ertvama genocida otišao pokloniti u memorijalni centar Yad Vashem u Jeruzalemu, kad mu je Srebrenica mnogo bli\u017ea? <\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Zašto je trebalo potrošiti nekoliko dana, nekoliko hiljada kilometara i još nekoliko stotina hiljada novaca za putovanje u daleki Izrael, sve da bi se poklonilo uspomeni na \u017ertve nacizma, kad se gotovo istovremeno samo dvadesetak kilometara od Banjaluke obilje\u017eavala osamnaesta godišnjica raspuštanja zloglasnog logora Omarska? <\/p>\n "U Omarsku, Manja\u010du ili Srebrenicu oti\u0107i \u0107u kad Bošnjaci raskrste sa srebreni\u010dkim mitom, jer bih u protivnom bio dio propagandisti\u010dke mašinerije i specijalnog rata protiv Srba i Republike Srpske", odgovorio bi premijer Republike Srpske, pa napravio zna\u010dajnu pauzu i smireno objasnio: "Naše srpsko \u010dovjekoljublje obavezuje nas izraziti \u017ealjenje za nevine \u017ertve, ali smo istovremeno obavezni voditi ra\u010duna i o tome da se taj naš iskreni gest ne zloupotrebi u propagandisti\u010dke svrhe suprotne srpskim nacionalnim interesima. A upravo takav efekt proizveli bismo da sam otišao u Omarsku." <\/p>\n Tipi\u010dni Milorad Dodik. "Nacionalni interes" ispred "\u010dovjekoljublja", "specijalni rat" i "propagandisti\u010dka mašinerija" ispred "\u017ealjenja" i "iskrene geste", "srebreni\u010dki mit" umjesto "nevinih \u017ertava". Toliko puta smo to \u010duli.<\/p>\n Pa ipak, Milorad Dodik ovako nešto nikada nije rekao. Barem ne tim rije\u010dima. Barem ne na pitanje zašto je otišao u Jeruzalem, a ne u Omarsku.<\/p>\n Da mu, me\u0111utim, ponudite odgovore na pitanje zašto je otišao u Jeruzalem, a ne u Omarsku, sam bi Milorad Dodik – pitajte ga – zaokru\u017eio c): "jer bih bio dio propagandisti\u010dke mašinerije i specijalnog rata protiv Srba i Republike Srpske".<\/p>\n A za to pak što Milorad Dodik te rije\u010di nije izgovorio, samo su dva razloga: 1) zato što ga to nitko nije pitao, i 2) zato što je prije & umjesto njega na to pitanje odgovorio Anto \u0110api\u0107, u to vrijeme predsjednik Hrvatske stranke prava.<\/p>\n "U Jasenovac \u0107u oti\u0107i kad Srbija raskrsti s jasenova\u010dkim mitom, jer bih u protivnom bio dijelom propagandisti\u010dke mašinerije i specijalnog rata protiv Hrvatske i Hrvata", odgovorio je Anto \u0110api\u0107 s prolje\u0107a 2007. godine, kad ga je na povratku iz Izraela novinarka "Slobodne Dalmacije" pitala zašto je otišao u Yad Vashem, a ne u Jasenovac. "Naše hrvatsko \u010dovjekoljublje obvezuje nas izraziti \u017ealjenje za nevine \u017ertve, ali smo istodobno obvezni voditi ra\u010duna i o tome da se ta naša iskrena gesta ne zlorabi u propagandisti\u010dke svrhe suprotne hrvatskim nacionalnim interesima. A upravo bismo takve u\u010dinke polu\u010dili da sam otišao u Jasenovac."<\/p>\n Tri godine nakon Ante \u0110api\u0107a u Yad Vashemu se, eto, poklonio i Milorad Dodik. U me\u0111uvremenu, cijele kolone strana\u010dkih izaslanstava, parlamentarnih delegacija, visokih crkvenih otaca i dr\u017eavnih funkcionera slijevale su se sa Balkana u Jeruzalem, stoje Hrvati i Srbi pognutih glava u duga\u010dkim redovima pred Memorijalnim centrom Yad Vashem i suzama ispisuju dirljivi in memoriam u Knjizi dojmova & utisaka.<\/p>\n Onda, sve tako o\u010diju crvenih od neukrotivih suza i \u010dela modrih od lupanja o Zid pla\u010da, stiš\u0107u \u010dvrstu ruku izraelskog predsjednika Shimona Peresa, slikaju se za novine i vra\u0107aju ku\u0107i nose\u0107i pod rukom naramak suvenira, papirnate jarmulke, plasti\u010dne menore i sna\u017enu podršku predsjednika Peresa i izraelske dr\u017eave Hrvatskoj\/Srbiji\/Republici Srpskoj na putu u Europsku uniju\/diplomatskoj borbi za Kosovo\/dr\u017eavnosti i suverenitetu Republike Srpske.<\/p>\n Fascinantna je ta iznenadna ljubav hrvatskih i srpskih nacionalista prema Izraelu. I jedni i drugi, primijetili ste, na svojim \u0107e hodo\u010daš\u0107ima Svetom zemljom upoznati \u017eidovske prijatelje s istom biblijskom sudbinom svojih naroda, Hrvata bez dr\u017eave i Srba u pogromima, njihovo ih iznenadno hrvatsko-srpsko "\u010dovjekoljublje obavezuje izraziti \u017ealjenje za nevine \u017ertve", ali ovoga puta bez onog hrvatsko-srpskog "ali": samo u Izraelu, u Memorijalnom centru Yad Vashem, Hrvati i Srbi iz nekog razloga nisu "istovremeno obavezni voditi ra\u010duna i o tome da se ta iskrena gesta ne zloupotrebi u propagandisti\u010dke svrhe suprotne nacionalnim interesima". Mo\u017eda i zato što je obredno plakanje nad nevinim \u017ertvama holokausta zapravo isklju\u010divo u tome, kako se zove, nacionalnom interesu.<\/p>\n I jedni i drugi, naime, i Hrvati i Srbi, do imbecilnosti se dive \u010dvrstoj ruci izraelske dr\u017eave u rješavanju svojih unutarnjih problema s Palestincima, i desnu bi ruku dali da imaju istu takvu. Zato su prošle godine izraelskoj agresiji u Gazi oduševljeno aplaudirali najve\u0107i hrvatski i srpski nacionalisti i šoveni, isti oni što bi desnu ruku u vatru stavili da je u Jasenovcu greškom ubijena ša\u010dica srpskih terorista i slu\u010dajno s njima par \u017didova, a u Srebrenici da je bila tek saobra\u0107ajna nesre\u0107a, kad je ono kamion iz humanitarnog konvoja sletio u jarak, pa ispala masovna grobnica. Isti oni, na kraju krajeva, što bi – da je danas 1941. – Hitleru iz Zagreba slali duga\u010dke \u017eeljezni\u010dke transporte, a iz Beograda oduševljene telegrame da je Srbija prva Juden-frei zemlja u cijeloj Europi.<\/p>\n Zbog toga je iznenadni filosemitizam hrvatskih i srpskih nacionalista slobodan od tu\u0111ih "zloupotreba u propagandisti\u010dke svrhe": zato što je u propagandisti\u010dke svrhe ve\u0107 zloupotrebljen. Malo je što u ovih naših nesretnih dvadeset godina stoga tako odvratno kao filosemitizam raznih \u0111api\u0107a i dodika. Ne\u0107e \u0110api\u0107 ni okom trepnuti kad ka\u017ee kako je su\u0111enje upravitelju jasenova\u010dkog logora Dinku Šaki\u0107u "montirani proces", ne\u0107e Dodik ni obrvom zaigrati kad ka\u017ee da u Srebrenici nije po\u010dinjen genocid, ili kad otkrivaju\u0107i spomenik haškom optu\u017eeniku Momiru Tali\u0107u, nekadašnjem na\u010delniku Glavnog štaba Vojske RS, dan uo\u010di godišnjice Srebrenice ka\u017ee kako je "Tali\u0107 dao nemjerljiv doprinos slobodi srpskog naroda i stvaranju Republike Srpske".<\/p>\n A onda \u0107e obojica, dr\u017ee\u0107i se za ruke, oti\u0107i u Yad Vashem, daleko od Jasenovca i Srebrenice, daleko od Gradiške Stare i Omarske, da tamo neutješno pla\u010du nad \u017ertvama genocida.<\/p>\n Na to ih obavezuje, jasna stvar, njihovo nadaleko poznato hrvatsko-srpsko \u010dovjekoljublje, obavezuje ih njihova prigodna ljudskost izraziti \u017ealjenje za nevine \u017ertve. U tom perverznom obratu, nacionalforenzi\u010dari što izravno negiraju holokauste u vlastitim dvorištima ne samo da nisu, klanjaju\u0107i se ubijenim \u017didovima, "obavezni voditi ra\u010duna o tome da se ta iskrena gesta ne zloupotrebi u propagandisti\u010dke svrhe suprotne nacionalnim interesima" – oni su upravo obavezni voditi ra\u010duna da se ta gesta pametno zloupotrebi. Teško da je uop\u0107e mogu\u0107e te\u017ee uvrijediti spomen na šest milijuna pobijenih \u017didova.<\/p>\n Jasno je onda i zašto balkanski dodici moraju voditi ra\u010duna da slu\u010dajno na putu za Jeruzalem ne nabasaju na neku masovnu grobnicu u svom dvorištu: zato što u njima više nisu \u017didovi, nego neke druge takozvane "nevine \u017ertve". One koje u tim grobnicama le\u017ee protiv svakog nacionalnog interesa vlasnika parcele.<\/p>\n Zato je, eto, Srebrenica mnogo dalja od Jeruzalema, hiljadama kilometara dalje, na kraju svijeta, tamo gdje Bog svoga nema, a Dodik ni ne tra\u017ei. Zato je Omarska, samo pola sata vo\u017enje od Banjaluke, tako predaleko da br\u017ee i lakše \u017eiv \u010dovjek, Srbin i premijer stigne na ritualno klanjanje šezdeset pet godina mrtvim \u017didovima u Yad Vashemu, nego na obilje\u017eavanje osamnaeste godišnjice raspuštanja logora u obli\u017enjoj Omarskoj.<\/p>\n Zato \u0107e, najzad, Milorad Dodik prije sti\u0107i u Yad Vashem nego se pokloniti Jadu Našem.<\/p>\n