{"id":47460,"date":"2010-08-15T14:50:47","date_gmt":"2010-08-15T14:50:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47460"},"modified":"2010-08-15T14:50:47","modified_gmt":"2010-08-15T14:50:47","slug":"jezik-za-zube-govori-kao-sto-govoris","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/08\/15\/jezik-za-zube-govori-kao-sto-govoris\/","title":{"rendered":"Jezik za zube: Govori kao \u0161to govori\u0161"},"content":{"rendered":"

U lingvistici je definirano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81% osnovnog rje\u010dni\u010dkog blaga zajedni\u010dko. A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikom imaju 100% zajedni\u010dko osnovno rje\u010dni\u010dko blago<\/em><\/p>\n

Ugledna hrvatska lingvistica Snje\u017eana Kordi\u0107<\/strong> svojom nedavno objavljenom knjigom Jezik i nacionalizam<\/em>, u kojoj dokazuje da se u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govori istim jezikom, razbjesnila je nacionalisti\u010dke "\u010duvare" jezi\u010dke \u010disto\u0107e. <\/p>\n

U intervjuu za sarajevsku Slobodnu Bosnu<\/a><\/em> profesorica Kordi\u0107 govori kako je pravo na jezik postalo opravdanje za ekstremni nacionalizam, zašto je purizam za lingviste pogrdan pojam, kako su lektori preuzeli ulogu cenzora..<\/p>\n

Sje\u0107a li se netko pri\u010de o Carevom novom ruhu? To je ona pri\u010da u kojoj svi vide da je car gol, a nitko, osim jednog djeteta, ne smije to da mu ka\u017ee. Naša sugovornica, lingvistica Snje\u017eana Kordi\u0107, upravo je objavila knjigu Jezik i nacionalizam u izdanju zagreba\u010dke ku\u0107e Durieux. I u toj knjizi povikala da je car gol! Knjiga kroz tri poglavlja – Jezi\u010dni purizam, Policentri\u010dni standardni jezik te Nacija, identitet, kultura, povijest – dokazuje ono \u010dega smo godinama svjesni, ali što nam je, na neki na\u010din, zabranjeno da znamo. <\/p>\n\n\n\n
\n

Tko je Snje\u017eana Kordi\u0107<\/p>\n

BRILJANTNA ZNANSTVENA KARIJERA<\/p>\n

Snje\u017eana Kordi\u0107 ro\u0111ena je 1964. godine u Osijeku, gdje je 1988. završila studij kroatistike. Zaposlila se 1990. kao istra\u017eiva\u010d-pripravnik iz podru\u010dja lingvisti\u010dke kroatistike na Osje\u010dkom sveu\u010dilištu. Tijekom 1991. godine prešla je na Filozofski fakultet u Zagrebu, gdje je primljena za asistenta na Katedri za suvremeni hrvatski jezik Odsjeka za kroatistiku. Odmah nakon što je završila postdiplomski studij lingvistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i magistrirala 1992., te obranila disertaciju 1993. godine, ponu\u0111eno joj je da u Njema\u010dkoj nastavi sveu\u010dilišni rad. Tamo je stekla status habilitiranog znanstvenika (iznaddoktorski stupanj) 2002. godine. Predavala je petnaestak godina kao znanstveni suradnik, docent i profesor na sveu\u010dilištima u Bochumu, Munsteru, Berlinu i Frankfurtu.<\/p>\n<\/td>\n<\/tr>\n<\/tbody>\n<\/table>\n

A to je da, svidjelo se to nekome ili ne, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govorimo istim jezikom. Koliko god se nacionalni jezi\u010dari trudili da nam doka\u017eu suprotno.<\/p>\n

"U našoj sredini, na\u017ealost, oni koji bi trebali predstavljati lingvistiku zastupaju stavove koji su suprotni od lingvistike. Zato široj javnosti nije poznato kako izgleda znanstveno utemeljen opis naše jezi\u010dne situacije", ka\u017ee Snje\u017eana Kordi\u0107.<\/p>\n

    \n
  • Vaša knjiga jedna je od rijetkih koja znanstveno dokazuje da se razumijemo, te da govorimo jednim jezikom. Koji su kriteriji za odre\u0111ivanje radi li se o jednom ili o nekoliko jezika?<\/em><\/li>\n<\/ul>\n

    KORDI\u0106: Najva\u017eniji kriterij ste vi upravo spomenuli, a to je me\u0111usobna razumljivost. Njema\u010dki lingvist Bernhard Groschel podsje\u0107a naše jezikoslovce da je taj kriterij hijerarhijski najhitniji jer proizlazi iz osnovne definicije jezika koja glasi: jezik je sredstvo za sporazumijevanje. O zapostavljanju tog kriterija kod doma\u0107ih jezikoslovaca Groschel ka\u017ee da je znak provincijalizma u struci. Pored me\u0111usobne razumljivosti, postoji i nekoliko drugih znanstvenih kriterija, svi su opisani u knjizi, i svi daju jednak rezultat kao i kriterij me\u0111usobne razumljivosti. Pogledajmo, naprimjer, osnovno rje\u010dni\u010dko blago kao kriterij. Što ulazi u osnovno rje\u010dni\u010dko blago definirao je Morris Swadesh sastavivši listu od sto osnovnih rije\u010di. Na njoj su rije\u010di koje ozna\u010davaju dijelove ljudskog tijela (oko, kosa, srce, usta), \u017eivotinje (riba, pas), radnje (jesti, piti), brojeve (jedan, dva, tri), zamjenice (ja, ti, on) i tako dalje. U lingvistici je definirano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81% osnovnog rje\u010dni\u010dkog blaga zajedni\u010dko. A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci kad govore standardnim jezikom imaju 100% zajedni\u010dko osnovno rje\u010dni\u010dko blago.<\/p>\n

      \n
    • Kakve su reakcije na vaš rad? Prije nekoliko godina ste bili optu\u017eeni da "potkopavate temelje hrvatske dr\u017eave" zbog Vaših stavova o jeziku?<\/li>\n<\/ul>\n

      KORDI\u0106: Ta optu\u017eba je došla jer doma\u0107i jezikoslovci uvjeravaju ljude da dr\u017eava i nacija ne mo\u017ee postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom. To je, naravno, besmislica jer ina\u010de ne bi postojala \u010dak ni ameri\u010dka dr\u017eava i nacija, ne bi postojala švicarska nacija i dr\u017eava, ni kanadska, argentinska, brazilska, austrijska, ne bi postojala ve\u0107ina dr\u017eava i nacija u svijetu. \u010covjek stvarno mora biti potpuno neuk, da ne ka\u017eem slijep, pa da misli da lingvisti\u010dki dokazi o postojanju zajedni\u010dkog standardnog jezika ugro\u017eavaju postojanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kao \u010detiri zasebne dr\u017eave, ili da ugro\u017eavaju postojanje \u010detiriju nacija.<\/p>\n

        \n
      • Kod nas je \u010desta tvrdnja da se radi o razli\u010ditim standardnim jezicima. \u010cesto se i lektorira uz obrazlo\u017eenje "da to tako mora" u standardnom jeziku.<\/li>\n<\/ul>\n

        KORDI\u0106: Opet je rije\u010d o tome da doma\u0107i jezikoslovci potpuno iskrivljavaju lingvisti\u010dke pojmove. Standardni jezik je ono što je najviše prošireno u upotrebi, što je neutralno, obi\u010dno i što omogu\u0107ava nadregionalno sporazumijevanje. A doma\u0107i jezikoslovci tvrde daje standard ono što nije prošireno u upotrebi, i uvjeravaju svoju okolinu da ne zna standardni jezik. Tvrdnju da nitko ne zna standardni jezik lansiraju sa ciljem da bi uzdrmali povjerenje ljudi u vlastita jezi\u010dna znanja, uvjerili ih da su takva znanja daNa samo izabranoj kasti jezikoslovaca, pa da se onda izvorni govornici ne bune kad im ta kasta stalno dolazi s novosmišljenim ili davno zaboravljenim rije\u010dima i zadatkom da te rije\u010di trebaju koristiti jer to je navodno "standard". Sve to je, me\u0111utim, suprotno od standarda. Što se ti\u010de tvrdnje da imamo \u010detiri standardna jezika, ni ona nije istinita. Hrvatima, Bošnjacima, Srbima i Crnogorcima je zajedni\u010dki baš standardni jezik. Dokaz je što se jedino na standardnom jeziku mogu te\u010dno sporazumijevati. \u010cim se sa standardnog jezika prebace na dijalekte, npr. na kajkavski, \u010dakavski, torla\u010dki… onda izme\u0111u njih više nije mogu\u0107a te\u010dna komunikacija.<\/p>\n

          \n
        • Vi u knjizi navodite da je taj standardni jezik policentri\u010dan. Što to zna\u010di?<\/li>\n<\/ul>\n

          KORDI\u0106: To zna\u010di da nekoliko razli\u010ditih nacija govori tim jezikom, pa on ima nekoliko centara. Svaki centar ima svoju razli\u010ditu varijantu. Sve \u010detiri varijante su ravnopravne, nije jedna od njih nekakav "pravi" jezik, a druga "varijacija" tog jezika. Policentri\u010dni su svi svjetski jezici, a i brojni drugi. Razlike izme\u0111u njihovih varijanti su \u010desto ve\u0107e nego u našem slu\u010daju.<\/p>\n

            \n
          • Dok se \u010dak i Sud u Haagu poslu\u017eio znanoš\u0107u kako ne bi pla\u0107ao tri prevoditelja, u institucijama BiH imamo lektore za ono što se naziva "tri standardna jezika"?<\/li>\n<\/ul>\n

            KORDI\u0106: Sud u Haagu je zamolio dva ugledna profesora iz Amerike, Mortona Bensona i Waylesa Brownea, da stru\u010dno procijene da li je potrebno imati tri prevoditelja. Oba profesora su nezavisno jedan od drugoga izvijestili Haag da to nije potrebno jer su razlike podjednake kao izme\u0111u britanske i ameri\u010dke varijante engleskog jezika, a kod njih nije potrebno prevo\u0111enje. Bio je primjer u Haagu da je 2004. optu\u017eeni insistirao na prevo\u0111enju na zaseban srpski jezik, pa je predstavnica Suda Hildegard Uertz Retzlaff odbila to, rekavši da "insistiranje optu\u017eenoga na postojanju srpskoga kao posebnoga jezika nema realnu podlogu". U lingvisti\u010dkom smislu, srpskohrvatski jezik ne mo\u017ee se razdvojiti na dva ili više jezika. Iako nacionalisti kao što je optu\u017eeni mogu insistirati na upotrebi ‘srpskoga’ ili ‘hrvatskoga’ ili ‘bosanskoga’ jezika, to su samo razli\u010dite oznake koje se daju istome \u010dlanu ju\u017enoslavenskoga ogranka indoevropske porodice jezika. Razlike u pisanju, sintaksi i izgovoru nisu dovoljno zna\u010dajne da bi se ‘srpski’, ‘hrvatski’ i ‘bosanski’ tretirali kao odvojeni jezici. Svaka eventualna autonomija koja zaista postoji izme\u0111u tih takozvanih ‘razli\u010ditih jezika’ potje\u010de od ideoloških i politi\u010dkih pozicija koje su sa znanstvenoga, lingvisti\u010dkoga stajališta bezvrijedne.<\/p>\n

              \n
            • Mo\u017ee li naziv jezika biti "\u010duvar" nacionalnog identiteta?<\/li>\n<\/ul>\n

              KORDI\u0106: Kad bi naziv jezika bio \u010duvar nacionalnog identiteta, onda ni najmo\u0107nija nacija na svijetu ne bi imala nacionalni identitet. A ne bi ga imali ni Austrijanci, Švicarci ni brojne druge nacije u svijetu. Usput re\u010deno, kod nas je "nacionalni identitet" postao fraza koja se \u010desto koristi, a da se pritom ne spominje kontradikcija koja je u njoj. Naime, ljudi koji imaju istu nacionalnost nemaju i isti identitet, nego su individualno razli\u010diti. Zato brojni autori u svijetu pokazuju da je pojam "nacionalnog identiteta" itekako problemati\u010dan i da u stvari slu\u017ei nacionalistima. Vaše pitanje me sjetilo zapa\u017eanja pisca Maria Vargasa Llose da je nacionalni identitet klju\u010dna rije\u010d nacionalisti\u010dke retorike i da "utopijsko predo\u010davanje jedne potpuno homogene i u sebe zatvorene zajednice nestaje \u010dim ga pokušamo usporediti s realno postoje\u0107im nacijama u konkretnoj stvarnosti. Kulturna, etni\u010dka i društvena heterogenost, koja je u njima više ili manje jako izra\u017eena, dokazuje da pojam ‘kolektivnog identiteta’ – a ‘nacionalni identitet’ da i ne spominjem – vodi potpuno u zabludu".<\/p>\n

                \n
              • U BiH ve\u0107 godinama traje polemika o jeziku koji se koristi u medijima. Tako, naprimjer, Hrvati tvrde da javni televizijski servisi zanemaruju njihov jezik, isto tvrde i Bošnjaci govore\u0107i da isti ti mediji prote\u017eiraju hrvatski jezik…<\/li>\n<\/ul>\n

                KORDI\u0106: Kad pojedinci razdra\u017eeno reagiraju na neke rije\u010di koje prepoznaju kao znak druge nacije, to je izraz jezi\u010dne netolerancije. A jezi\u010dna netolerancija je, kako Roseann Gonzalez zapa\u017ea, \u010desto politi\u010dki prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji. Ta maska se koristi jer je u današnjim društvima politi\u010dki prihvatljivije govoriti o jezi\u010dnoj \u010disto\u0107i nego govoriti direktno o neprijateljstvu prema drugoj naciji. Kakav status ima u lingvistici jezi\u010dna \u010disto\u0107a, tj. purizam? Ako pogledate u nezaobilazni lingvisti\u010dki leksikon Davida Crystala, vidjet \u0107ete daje purizam za lingviste pogrdna rije\u010d. To je i razumljivo jer lingvisti znaju, da citiram Heinza Dietera Pohla, da "ne postoje \u010disti jezici. Na razini jezika nikad nije postojala netrpeljivost prema stranome, jezi\u010dni dodiri i razmjena jezi\u010dnog materijala uvijek su bili nešto prirodno, spontano, dok je jezi\u010dno razgrani\u010davanje prema susjedu koji druga\u010dije govori ili \u010dak isklju\u010divanje njega uvijek neprirodno i abnormalno". Lingvistima poput Jamesa Milrova je poznato i da "je jezi\u010dni purizam oru\u0111e koje slu\u017ei rasisti\u010dkoj i nacionalisti\u010dkoj ideologiji". Ima niz dokaza za to, naprimjer Dennis Ager isti\u010de da "za vrijeme nacisti\u010dkog razdoblja u Njema\u010dkoj je jezi\u010dna politika bila glavni dio oblikovanja identiteta Reicha. Najo\u010diglednija manifestacija toga bila je jezi\u010dna reforma s ciljem uklanjanja stranih leksi\u010dkih posu\u0111enica i osiguravanja korištenja ‘izvornog'jezika".<\/p>\n