{"id":47456,"date":"2010-08-11T14:28:46","date_gmt":"2010-08-11T14:28:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47456"},"modified":"2010-08-11T14:28:46","modified_gmt":"2010-08-11T14:28:46","slug":"mali-vojnici-novi-narastaj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/08\/11\/mali-vojnici-novi-narastaj\/","title":{"rendered":"Mali vojnici &#8211; novi nara\u0161taj"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Nermina Kurspahi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p><em>&quot;Za \u010dime je \u010deznuo svih dvadeset godina, pobogu si brate? Za ovom siroma&scaron;nom zemljom, za pako&scaron;\u0107u &scaron;to u nama \u017eivi du\u017ee i ja\u010de od materinske ljubavi, za neodoljivom potrebom da \u010dinimo zlo kad god mo\u017eemo, za na&scaron;om divljom turobno&scaron;\u0107u?&#8230; Eto! Sve \u010demer, sirotinja, glad, nesre\u0107a. A ljudi? Gadno mi je i da govorim. A za&scaron;to je tako? Ne znam. Mo\u017eda zato jer smo po prirodi zli, &scaron;to nas je Bog obilje\u017eio. Ili &scaron;to nas nesre\u0107e neprestano prate, pa se bojimo glasno smijati, bojimo se da \u0107emo naljutiti zle sile, koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda \u010dudo &scaron;to se uvijamo, krijemo, la\u017eemo, mislimo samo na dana&scaron;nji dan i samo na sebe, svoju sre\u0107u vidimo u tu\u0111oj nesre\u0107i. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas a mi smo na tom zahvalni&#8230; Utjeha je samo &scaron;to \u0107e oni koji budu poslije nas \u017eivjeli, preturiti preko glave jo&scaron; te\u017ea vremena i pominjati na&scaron;e dane kao sretne.&quot;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/em><\/p>\n<p><em>(Me&scaron;a Selimovi\u0107, &quot;Tvr\u0111ava&quot;)<\/em><\/p>\n<p>U kultnom filmu Bate \u010cengi\u0107a &quot;Mali vojnici&quot;, ra\u0111enom po scenariju Mirka Kova\u010da, dje\u010daci, siro\u010dad iz II svjetskog rata, u vaspitnoj ustanovi predano maltreriraju dje\u010daka plave kose. On voli i \u017eivotinje, naro\u010dito pse (a ostali ba&scaron; rado ubijaju pse), zna da svira\/odtrubi njema\u010dku pjesmu, ima&nbsp; gra\u0111anske manire, tih je, pristojan, i po svemu razli\u010dit od njih samih. Za njega su ostale juno&scaron;e zaklju\u010dile da takav druga\u010diji, nesklon nepodop&scaron;tinama koje su za ostale bile zakon, mo\u017ee biti samo dijete mrskog neprijatelja &#8211; &Scaron;vabe, kojeg, naravno po naputku tada&scaron;njeg vremena i starijih treba maltretirati, uni&scaron;titi. <\/p>\n<p>Tako je to bilo u tom umjetni\u010dkom djelu, koje je u suptilnim tonovima oslikalo grubu postratnu stvarnost, a preko toga svevremenu psihologiju balkanskih kolektiviteta i njihova zakonomjerja. U, naizgled bezazlenu pri\u010du o dje\u010dijim nesta&scaron;lucima u&scaron;u&scaron;kana je sva patologija balkanoida; njihovi atavizmi, skriveni strahovi, ksenofobije i frustracije, zamaskirani tobo\u017enjim juna&scaron;tvom. U konkretnom filmu &quot;karakterologija Balkanaca&quot; u znaku je jedne ideologije i jedne dobne skupine. No, u takvom svijetu stoljetne vrednote nikad bitno ne naru&scaron;ava bilo kakva ideologija, vrijeme ili prostor. One su se s koljena na koljeno prenosile me\u0111u svojtom, hvale\u0107i nasilje, mo\u0107 i okrutnost, i promoviraju\u0107i ih kao op\u0107eprihvatljive, va\u017ene za opstanak i&nbsp; plemenski poredak. U takvom svijetu odavno ve\u0107 nema mjesta za posebnosti, \u010dak i kad su potekle iz kruga najbli\u017eih. Nema mjesta za slabe, obrazovane u kodu univerzalnih eti\u010dkih, spoznajnih, vrijednosti, vrijednosti koje su nerazumljive ovda&scaron;njim patrijarsima. Za njih je prihvatljivo samo ono &scaron;to je uspostavio &quot;nepismeni genij, usmeni praotac nacija&quot;, svejunak, \u010dija se svojstva moraju produ\u017eiti, multiplicirati uvijek i svagda, za sva vremena. Pa i onda kada su, samo prividno, ta vremena druga\u010dije ideolo&scaron;ki obojena. Tako se uspostavlja sistem jedinstvenog op\u0107eg odgoja koji je uvijek &quot;u krajnjem preziru prema svim \u010dinjenicama i svoj zbilji&quot; (Hannah Arendt). U klju\u010du takvih odgojnih mjera, a koje su prepoznate i ozna\u010dene kao: antiindividualisti\u010dke, nacionalisti\u010dke, kolektivisti\u010dke, antikulturne, njihove \u017ertve nisu dostojne \u017ealjenja. Njima sljeduje prijezir u ratu i hinjeno \u017ealjenje u miru. Zato oni &scaron;to se sada kao zgra\u017eaju nad okrutnostima &quot;na&scaron;ih malih vojnika&quot;, a sami su dio elite koja uspostavlja i odr\u017eava dru&scaron;tveni red i status quo, la\u017eu; nisu iskreni. Jer, ba&scaron; njima odgovara taj nasilni model pona&scaron;anja. On ih odr\u017eava i produ\u017eava.<\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu ovaj prostor poharao je novi rat, potpuno uklopljen u ovda&scaron;nje vrijednosne sustave. Svjedo\u010dimo, bio je siroviji i prljaviji od onog svjetskog. Za&scaron;to prljaviji, pa zato &scaron;to je bio balkanski, sa svim &quot;komparativnim prednostima&quot; koje sazdr\u017eava taj pojam. Oni filmski mali vojnici stigli su dakle da odrastu, osmisle jo&scaron; jedan ratni\/poratni ambijent, zatruju klimu (dru&scaron;tvenu, socijalnu) i stvore sve potrebne uvjete za nova ubijanja i mr\u017enju. I ne samo to, velikom brzinom i sa stra&scaron;\u0107u uspjeli su da osposobe generacije nasljednika. Ti nasljednici isto su tako brutalni, be&scaron;\u0107utni, netolerantni, li&scaron;eni bilo kakve empatije za drugog, druga\u010dijeg, ba&scaron; onako kako su ih o\u010devi, biv&scaron;i &quot;mali vojnici&quot; nau\u010dili. Ovaj odgojni&nbsp; &quot;(ne)red&quot;, a koji su uspostavili svi pre\u0111a&scaron;nji &quot;mali vojnici&quot;, i prenijeli ga sada&scaron;njim nara&scaron;tajima vojnika, \u010dini &quot;neku vrstu kauzalnog reda&quot;, na na\u010din kao &scaron;to se de&scaron;ava kod, recimo, Pueblo-Indijanaca, o \u010demu je pisao Elias Canetti. Tako, ka\u017ee Canetti, ono &scaron;to su posijali preci tih Indijanaca (ki&scaron;a), dospije kao plod (kukuruz) u liku djece. Time su o\u010devi osvojili prostor za nesmetan opstanak istog genetskog materijala. A njih su predano odnjegovali i usadili prapreci za sve budu\u0107e nara&scaron;taje biolo&scaron;kih nasljednika. <\/p>\n<p>I zato djeluje neiskreno sada kada se biv&scaron;i &quot;mali vojnici&quot; \u010dude nad zlo\u010dinima svojih potomaka. \u010cude se kao kad vide da su novi nara&scaron;taji &quot;malih vojnika&quot; spremni pretu\u0107i, zatu\u0107i, zaklati svakog mrskog druga\u010dijeg dje\u010daka, staricu, djevoj\u010dicu, a da ne spominjemo pse i ma\u010dke. Tobo\u017e su iznena\u0111eni i mobiliziraju se u nastojanju da prevaspitaju, kazne na&scaron;e &quot;male vojnike&quot;. Uzaludni je to ljubavni trud, rekao bi Shakespeare. Ni&scaron;ta od toga dok je uzor \u017eiv i zdrav, i uvijek isti. Kao, htjeli bi prevaspitati mladce, a da pri tom sebe ne o&scaron;tete. Nemogu\u0107e, uvjerili su se mnogi. Sve dok se ljubav za svoje nara&scaron;taje, a koja podrazumijeva nau\u010davanje mladaca da valja samo svoje, ne univerzalizira. Dok se ne dozvoli da se maknu iz sebi\u010dnog \u0107orsokaka, u kojem je sve svoje dobro, a sve tu\u0111e lo&scaron;e i zlo, koje treba zatu\u0107i. Sve do tada trpjet \u0107emo nasilje svih budu\u0107ih &quot;malih vojnika&quot;.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.odjek.ba\/?broj=22&amp;id=000\">Odjek<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Nermina Kurspahi\u0107 &quot;Za \u010dime je \u010deznuo svih dvadeset godina, pobogu si brate? Za ovom siroma&scaron;nom zemljom, za pako&scaron;\u0107u &scaron;to u nama \u017eivi du\u017ee i ja\u010de od materinske ljubavi, za neodoljivom potrebom da \u010dinimo zlo kad god mo\u017eemo, za na&scaron;om divljom turobno&scaron;\u0107u?&#8230; Eto! Sve \u010demer, sirotinja, glad, nesre\u0107a. A ljudi? Gadno mi je i da [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47456","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47456","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47456"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47456\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47456"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47456"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47456"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}