Socijalizam se opet \u010desto spominje. Najviše u svakodnevnom \u017eivotu, nešto malo i u medijima i akademskom diskursu. Ali ni traga nostalgije za njim u politici.<\/p>\n
Pi\u0161e: Janko Lorenci<\/strong><\/em><\/p>\n Nostalgija nije pravi izraz: to je više mišljenje da vrijeme socijalizma nije bilo tako loše i da se tom dijelu naše prošlosti \u010dini nepravda. Manji dio tog osje\u0107aja doista izvire iz uobi\u010dajenog mehanizma nostalgije: kako vrijeme prolazi, dobre stvari zadr\u017eavaju se u sje\u0107anju više nego loše; \u010dovjek je nekakav optimist unatrag. A ve\u0107i dio uvjetne renesanse socijalizma povezan je s kapitalizmom kakav \u017eivimo. Zašao je u tešku krizu i na Zapadu se prvi put nakon II. svjetskog rata javljaju ozbiljne dvojbe o njemu kao sistemu. Ve\u0107e su mo\u017eda u onom dijelu svijeta koji je na vlastitoj ko\u017ei iskusio socijalizam. To nije ni \u010dudno.<\/p>\n Materijalno sada pouzdano \u017eivimo znatno bolje nego prije 20 ili 30 godina. Ali se mnogima na ovim prostorima \u010dini da su nezašti\u0107eni, da \u017eive nesigurnije, da su manje zadovoljni. To je neizbje\u017eno povezano i s društvenim ure\u0111enjem. Psihološki smo u odnosu prema kapitalizmu nekako tamo gdje smo bili u odnosu prema socijalizmu prema kraju druge polovice 80-ih godina – kapitalizam se ljudima još uvijek \u010dini više ili manje samorazumljiv, a istodobno sve manje siguran i sve više društveno nepravedan. Zato gubi legitimnost. Socijalizam za njega (još?) nije alternativa, ali oslikava se u ugodnijem svjetlu.<\/p>\n Odnos prema njemu polako se mijenjao. Iz socijalizma smo istupili takore\u0107i bez premišljanja, kapitalizam je bio prihva\u0107en kao prirodna nu\u017enost i u naivnom uvjerenju da se sve mijenja nabolje. Nismo bili ni svjesni da smo iz jugosocijalizma, koji je ve\u0107 dugo tonuo u krizu, upali pravo u zapadni kapitalizam koji se tada ve\u0107 više od desetlje\u0107a neoliberalizirao i postajao suroviji. Tada nismo razmišljali ni o tome da je naš skok u novi društveni poredak dio tektonskog potresa u kojem se raspao komunizam-socijalizam, što je ubrzalo nestajanje socijalne dr\u017eave na Zapadu; socijalna dr\u017eava je u mnogo\u010demu bila dijete natjecanja dvaju velikih ideoloških sistema. <\/p>\n Da smo tada napravili mirnu usporedbu dva sistema, mogli smo izbje\u0107i mnoge probleme, npr. one koje trajno uzrokuje loše planirana i vo\u0111ena privatizacija. Ali to psihološki nije bilo mogu\u0107e.<\/p>\n <\/p>\n Nesretni socijalizam do\u017eivio je tipi\u010dnu sudbinu gubitnika: demonizaciju, tim više jer mu se lijepila krivica za poslijeratne zlo\u010dine. S druge strane kapitalizam se \u010dinio još \u010dudesnijim jer se automatski povezivao s istodobnim osamostaljenjem. Dva desetlje\u0107a kasnije socijalizam ne zagovara nijedna stranka. Ljevica ne \u017eeli imati ništa s njim, desnica ga prikazuje kao crnog vraga. I što se izbora ti\u010de, ve\u0107 dosad se \u010dinilo glupo pozivati se na njega, a tako \u0107e biti i ubudu\u0107e. U intelektualnim krugovima na njega se pozivaju tek rijetki pojedinci. Ve\u0107i mediji s jakom dozom sljepo\u0107e šire uglavnom neoliberalne poglede, iako su upravo oni pridonijeli njihovom katastrofalnom polo\u017eaju.<\/p>\n <\/p>\n Razlike izme\u0111u kapitalizma i socijalizma su, naravno, velike. Ali postoji više socijalizama, kao i kapitalizama. Jugoslavenski i slovenski u njegovom okviru bio je specifi\u010dan, polako se omekšavao, ali dvije stvari su ga, isto kao i sav isto\u010dni komunizam-socijalizam, dovele do oštrog kraja – odsutnost demokracije i dr\u017eavno (društveno) vlasništvo. Upravo zato je bio osu\u0111en na neuspjeh.<\/p>\n <\/p>\n Ali, za Sloveniju teško to mo\u017eemo re\u0107i. U socijalizmu je postavila na noge temelje svog gospodarstva koji našu ekonomiju u velikoj mjeri nose još i danas. Nedostatak ekonomsko-razvojne vitalnosti slovenskom socijalizmu ne mo\u017eemo spo\u010ditati.<\/p>\n <\/p>\n Drugo, u slovenskom društvu je u socijalizmu bilo više jednakosti nego sad. To je bila njegova druga velika odlika. Britanski sociolog Richard Wilkinson (koautor knjige Jednakost je sre\u0107a), na temelju niza me\u0111unarodnih istra\u017eivanja dokazuje da je nejednakost uzrok skoro svih društvenih bolesti na razvijenom Zapadu. Sva istra\u017eivanja dokazuju: što su ve\u0107e razlike izme\u0111u bogatih i siromašnih, ve\u0107i su i socijalni problemi. Društva s manjom jednakoš\u0107u, kategori\u010dki tvrdi Wilkinson, disfunkcionalnija su.<\/p>\n <\/p>\n Sada smo u delikatnom, mo\u017eda prijelomnom razdoblju: imamo krizu koja je kriza neoliberalnog kapitalizma i koja traje. Imamo nezadovoljstvo i uspomene na propali socijalizam. Imamo demokraciju kad se mo\u017ee govoriti o svemu i kad se na\u010delno mogu natjecati i razli\u010diti društveni sistemi. Neke stvari polako postaju jasnije:<\/p>\n <\/p>\n Socijalizam nije bio posve negativan i neperspektivan sistem. Neoliberalizam nije nikakav \u010dudesni razvojni model, a društvo na koncu kvari i unesre\u0107uje. I zbog sve ve\u0107ih ekoloških problema to je civilizacijski pogrešan put. Pritom se sadašnju krizu „lije\u010di" na ra\u010dun mase i o\u010duvanjem statusa quo; bogataša je, piše Spiegel, više nego prije izbijanja krize.<\/p>\n Neoliberalizam pod plaštom navodne neideološkosti širi izrazito ideološko uvjerenje da za njega nema alternative. Naša politika ne \u017eeli raspravljati ni o kapitalizmu ni o socijalizmu i za sebe misli ili tvrdi da je neideološka odnosno nadideološka. A pritom ve\u0107 razmišlja i osje\u0107a više ili manje neoliberalno. U tom pogledu se ubrzano amerikanizirala. To odre\u0111uje i njeno vo\u0111enje društva. Istina, mi nismo klasi\u010dna neoliberalna dr\u017eava, ali svakoga dana smo joj sve bli\u017ee. Politika za tu preobrazbu nemarno koristi i krizu. Tako gura Sloveniju u slijepu ulicu, u sve dublje budu\u0107e krize. Privatizaciju, liberalizaciju i druge dogme neoliberalizma i dalje uzima kao apsolutne istine.<\/p>\n U izlasku iz te misaone ukopanosti mo\u017ee nam pomo\u0107i i socijalizam. Njegovo potpuno negiranje ili \u010dak uvrštavanje u kategoriju apsolutnog zla daje, kao što je ve\u0107 re\u010deno, poticaj bilo kakvom kapitalizmu. O\u017eivljavanje i kopiranje našeg prošlog socijalizma nije mogu\u0107e, a ni zdravo, posebno zbog njegova demokratskog deficita. Ali sadr\u017eavao je neka na\u010dela i mehanizme koji su upotrebljivi i danas; prije svega supostojanje razli\u010ditih oblika vlasništva i ve\u0107u socijalnu jednakost.<\/p>\n A prije svega, rehabilitacija socijalizma pomogla bi razbiti monopol neoliberalnog kapitalizma, ukorijenjen me\u0111u elitama. Napustiti misao o alternativi – nešto riskantnije i više „komunisti\u010dki" teško je zamisliti. Ponudu društvenog razvoja treba proširiti na socijalizam, razli\u010dite vrste kapitalizma, njihove mogu\u0107e kombinacije i oblike koji se tek osmišljavaju. Ve\u0107 samo po sebi je bolesno dio svoje prošlosti strpati u bunker. Samo mirnim pogledom na njega mogu\u0107e je korigirati sadašnjost i malo jasnije pogledati u budu\u0107nost.<\/p>\n Socijalisti\u010dka „nostalgija" širi se u narodu, a politika o velikim pitanjima društvenog ure\u0111enja i dalje šuti. Ta šutnja je kratkovidna, govori o nedostatku savjesti i cementira status quo. Prije ili kasnije prekinut \u0107e je pritisak krize, novi pokret ili stranka, nemir u društvu.<\/p>\n Ako jednom ipak zapo\u010dne ozbiljna javna rasprava o tome gdje smo bili, gdje smo i kamo idemo, bit \u0107e mogu\u0107e razmišljati i djelovati više ili manje radikalno. Odnosno ili poboljšati kapitalizam – i to je ve\u0107 do\u017eivio u svojoj prošlosti – ili ga otpraviti. To \u0107e biti jedno od temeljnih pitanja \u010dovje\u010danstva u sljede\u0107im desetlje\u0107ima. Tako\u0111er i Slovenije.<\/p>\n Koja \u0107e, dakle, jednom mo\u017eda opet \u017eivjeti u socijalizmu.<\/p>\n