{"id":47445,"date":"2010-07-31T09:59:36","date_gmt":"2010-07-31T09:59:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47445"},"modified":"2010-07-31T09:59:36","modified_gmt":"2010-07-31T09:59:36","slug":"pravo-na-blesavost-obitelj-da-brak-ne","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/07\/31\/pravo-na-blesavost-obitelj-da-brak-ne\/","title":{"rendered":"Pravo na blesavost: obitelj “da”, brak “ne”"},"content":{"rendered":"

Svima nama, nacijama Vije\u0107a Europe, pojedincima i grupacijama, blesavost je zajedni\u010dka karakteristika. Smatrati da je pravo na brak zapravo pravo društva na zabludu o obilje\u017ejima braka, isto je kao i smatrati da je "cijeli svemir heteroseksualan – od muhe do slona"<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Kristijan Gr\u0111an<\/strong><\/em><\/p>\n

Suci Europskog suda za ljudska prava u lipnju i srpnju ove godine iznijedrili su dvije zanimljive odluke kojima je jasno odre\u0111en pravni okvir zakonskog priznavanja prava istospolnih parova. Slijedom toga zacrtane su i mogu\u0107nosti politi\u010dkog djelovanja na nacionalnim razinama me\u0111u \u010dlanicama Vije\u0107a Europe i to po principu priznavanja statusa obitelji istospolnim parovima, ali isklju\u010divanja mogu\u0107nosti sklapanja braka. Svima nama, nacijama Vije\u0107a Europe, pojedincima i grupacijama, blesavost je zajedni\u010dka karakteristika. Smatrati da je pravo na brak zapravo pravo društva na zabludu o obilje\u017ejima braka isto je kao i smatrati da je „cijeli svemir heteroseksualan – od muhe do slona".  <\/p>\n

U svojoj odluci u predmetu Christine Goodwin protiv Ujedinjenog Kraljevstva (br. 28957\/95; 2002.) Europski sud za ljudska prava, razmatraju\u0107i pravo na brak osobe koja je promijenila spol, zaklju\u010dio je da pravo na brak ne mo\u017ee više biti uvjetovano isklju\u010divo biološkim kriterijima, \u010dime je utvrdio i povredu prava na brak (\u010dl. 12. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i fundamentalnih sloboda) kada on nije bio dostupan osobi koja je kirurškim zahvatom promijenila spol.<\/p>\n

Nadalje, istom je odlukom utvrdio da \u010dlanak 9. Povelje o fundamentalnim pravima u Europskoj Uniji ne sadr\u017ei spolno determiniranu referencu „muškarci i \u017eene" kada govori o pravu na brak, što je Sud protuma\u010dio kao argument da je potrebno iza\u0107i izvan okvira spolnog kriterija u biološkom smislu kada se govori o tom pravu. Ta je odluka otvorila vrata iznošenju novih argumenata u drugim predmetima pred Sudom kada je rije\u010d o zahtjevima istospolnih parova da im se prizna pravo na brak, uz tvrdnje da se i na njihov slu\u010daj trebaju primijeniti kriteriji kojima se brak prepoznaje kao pravo pojedinaca bez obzira na spolno odre\u0111enje tog prava – brak bi po takvoj konstrukciji bio pravo pojedinaca koji ga sklapaju, a ne pravo zajednice muškarca i \u017eene.<\/p>\n

U predmetu Schalk i Kopf protiv Austrije od 24. lipnja 2010. godine (br. 30141\/04), Sud je zaklju\u010dio da se principi koji su korišteni u predmetu Goodwin ne mogu primijeniti na istospolne parove jer ne postoji konsenzus me\u0111u \u010dlanicama Vije\u0107a Europe o tome treba li priznati pravo na brak istospolnim parovima, mada takav konsenzus o pravu transeksualnih osoba na brak nije postojao niti u vrijeme kada je donesena odluka u predmetu Goodwin, tim više što je u nekoliko ranijih odluka isti Sud tvrdio da transeksualne osobe ne bi trebale imati pravo na brak. Sada, iako se zadr\u017eava stav da pravo na brak ne treba biti odre\u0111eno isklju\u010divo biološkim spolom osobe koja \u017eeli sklopiti brak, razvija se prera\u0111eni kriterij da je za sklapanje braka va\u017eno da postoji razli\u010diti rod partnera pa ispada da je dovoljno da ti parovi samo izgledaju kao „muško" i „\u017eensko" jer \u0107e ta rodna binarnost zadovoljiti društvene poglede na instituciju braka i zaštititi njegove tradicionalne vrijednosti.<\/p>\n

S obzirom da fakticitet nije toliko va\u017ean koliko sama prividna pojava nekakvog tradicionalnog \u017eivljenja, to Europski sud za ljudska prava više ne štiti prava pojedinaca nego otvara novi pravni koncept – zaštita prava društva na zabludu. Mo\u017eda bi onda i istospolni parovi mogli imati pravo na brak ukoliko bi njihova bli\u017ea i šira okolina imala barem dojam da su partneri u takvim vezama „muško" i „\u017eensko", što je u istom kontekstu sa nekim pravnim stavovima zauzetim u Hrvatskoj da – „homoseksualci imaju pravo na brak samo ga ne koriste" (mogu ga koristiti sklapanjem braka sa osobom suprotnog spola).<\/p>\n

U toj istoj odluci, me\u0111utim, Sud je utvrdio da s obzirom na napredak u zakonodavstvima me\u0111u \u010dlanicama Vije\u0107a Europe kojima se u ovoj ili onoj mjeri zakonski priznaju prava istospolnih parova, više se ne mo\u017ee isklju\u010divati istospolne parove iz opsega prava na „obiteljski \u017eivot", pa su tako istospolne zajednice dobile status obitelji kao fundamentalne jedinice društva. Iz toga proizlazi i zaklju\u010dak, suprotan razmišljanjima vezanim uz pravo na brak, da stabilna de facto veza istospolnog para potpada pod okvir okvir obiteljskog \u017eivota na isti na\u010din kako to potpada i veza raznospolnog para u istoj situaciji. Tako se dobiva da, iako istospolni partneri ne bi trebali imati pravo na brak jer ne daju javni dojam da su „muško" i „\u017eensko", oni imaju pravo osnivati kao takav par obitelj jednako kao i heteroseksualni parovi, bez obzira što se sklapanje braka smatra jednom od mogu\u0107ih pretpostavki za zasnivanje obitelji (što propisuje i \u010dl. 12. Konvencije!).<\/p>\n

Prema tome, ako istospolni partneri nemaju pravo sklopiti brak i na taj na\u010din biti zakonski prepoznati kao obitelj, onda oni ne ostvaruju prava koja su povezana sa obiteljskim \u017eivotom na isti na\u010din kao i heteroseksualni parovi u istoj situaciji. Tako je odluka Suda u cijelosti kontradiktorna sama sebi, i zapravo, mada se sada istospolne zajednice prepoznaju kao obitelj to slu\u017ei, opet, samo radi zavaravanja, jer Sud smatra da se ne mo\u017ee dr\u017eavama postaviti naredba da prestanu diskriminirati istospolne parove mada na\u010delno oni imaju jednaka prava kao što ta prava u\u017eivaju i raznospolne obitelji.<\/p>\n

Gotovo mjesec dana kasnije, 22. srpnja 2010., Europski sud za ljudska prava donosi novu odluku, sada u predmetu P.B. i J.S. protiv Austrije (br. 18984\/02) utvr\u0111uju\u0107i da je Republika Austrija povrijedila pravo na obiteljski \u017eivot i diskriminirala partnere u istospolnoj zajednici koji nisu mogli ostvariti pravo na zdravstveno osiguranje po partneru, na isti na\u010din kako u toj situaciji mogu ostvariti to pravo raznospolni partneri odnosno oni koji su u braku. Ova odluka, sli\u010dna onoj kao u predmetu Karner protiv Austrije (br. 40016\/98; 2003.), sada potvr\u0111uje da istospolni partneri trebaju imati pravo koristiti jednaka prava kao i prava koja koriste raznospolni partneri.<\/p>\n

Kada se to usporedi sa nemogu\u0107noš\u0107u da istospolni partneri sklope brak, dobiva se da Europski sud za ljudska prava pravo na brak kao instituciju u potpunosti odvaja od prava koja iz te institucije proizlaze, a to je da je sada pravo na brak pravo barem privida zajednice „muškarca" i „\u017eene", a taj se privid ne smije nikako dirati i njegovo odr\u017eavanje potpada u marginu slobodne procjenje svake dr\u017eave, dok je zabrana diskriminacija po pojedinim pravima koja iz toga proizlaze zabranjena na europskoj razini. Tako je Sud, u zaštiti tradicionalnih vrijednosti tog instituta, doveo pravo na brak do apsurdne relativizacije, što je upravo opre\u010dan rezultat onome što se \u017eeli posti\u0107i zaštitom braka, a \u010desto kroz koje kakve homofobi\u010dne, mizogini\u010dne i seksisti\u010dke konstrukcije.<\/p>\n

Kada to sve primijenimo na našu hrvatsku situaciju, imaju\u0107i u vidu da naše na široko hvaljeno zakonodavstvo poznaje samo \u010detiri prava istospolnih parova (pravo na uzdr\u017eavanje po partneru\/ici, pravo na ure\u0111ivanje imovinsko-pravnih odnosa me\u0111u partnerima, pravo na zaštitu od diskriminacije te pravo na zaštitu od nasilja u istospolnoj zajednici), ove \u010dudne odluke Europskog suda za ljudska prava barem otvaraju vrata nekim budu\u0107im, dakako konformisti\u010dkim zakonskim promjenama i proširivanju opsega prava osoba koje \u017eive u istospolnim zajednicama.<\/p>\n

Okvir je vrlo jasno odre\u0111en, rekao bih na neki na\u010din da su suci tog Suda odradili i „strateško planiranje" svima koji \u0107e zagovarati takve zakonske promjene, jer više nema dvojbe da se od zakonodavca ne mo\u017ee zahtjevati pravo na brak za istospolne parove, iako se prema tom Sudu mo\u017ee pokušati tra\u017eiti – jer takva odluka potpada u marginu slobodne procjene svake dr\u017eave. Uzevši u obzir koli\u010dinu homofobije koju su izrazili zastupnici Hrvatskog sabora 2006. godine kada su raspravljali o prijedlogu Zakona o registriranom partnerstvu, mo\u017ee se samo zamisliti kakve bi i sada ispale svemirsko-medicinske konstrukcije iz saborske rasprave o braku, ali ne treba niti o\u010dekivati da \u0107e biti nešto bolje ako se samo potegne pitanje pa i prava na zdravstveno osiguranje.<\/p>\n

Svima nama, nacijama Vije\u0107a Europe, pojedincima i grupacijama, blesavost je zajedni\u010dka karakteristika. Smatrati da je pravo na brak zapravo pravo društva na zabludu o obilje\u017ejima braka (va\u017eno je da susjedi vide da si „muško" i „\u017eensko") isto je kao i smatrati da je „cijeli svemir heteroseksualan – od muhe do slona", bez obzira rekla to zastupnica Hrvatskog sabora ili tako zaklju\u010dila grupa sudaca Europskog suda za ljudska prava. Svi oni, zapravo, s ove ili one pozicije, donose odluke koje za pojedince ništa ne zna\u010de i nikome ne poma\u017eu, ali je va\u017eno da su nešto rekli, namudrovali i zaklju\u010dili, a da sve na kraju ostane po starom.<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svima nama, nacijama Vije\u0107a Europe, pojedincima i grupacijama, blesavost je zajedni\u010dka karakteristika. Smatrati da je pravo na brak zapravo pravo društva na zabludu o obilje\u017ejima braka, isto je kao i smatrati da je "cijeli svemir heteroseksualan – od muhe do slona"<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47445","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47445","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47445"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47445\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47445"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47445"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47445"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}