Posljednjih nekoliko godina nisam, kao prije, odlazio u Beograd. Nisam pretpostavljao da je, usprkos svemu što se dogodilo, teško doputovati iz Zagreba do Beograda.<\/p>\n
Pi\u0161e: Predrag Matvejevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Nema ni jedne avionske linije izme\u0111u dva grada. Mo\u017ee se letjeti preko Ljubljane, Sarajeva, Skopja. Nekad je bilo desetak letova dnevno.<\/p>\n Preostali prijatelji<\/strong><\/p>\n I vlakovi su rijetki i spori. Treba im oko 7 sati, nekima i više, da pre\u0111u famoznih 400 kilometara – udaljenost o kojoj smo neko\u0107 polemizirali, šalili se s njom, rugali se onima koji su je isticali. Na granici, kraj \u0110ida, carinici – i hrvatski i srpski – odugovla\u010de kontrolu putovnica, ili pasoša. Na sav glas telefoniraju u neku centralu, prenose joj imena putnika, provjeravaju podatke. Vlak stoji više od pola sata na grani\u010dnim prijelazima. U ve\u0107ini vagona nema klimatizacijskoga hla\u0111enja.<\/p>\n Ne mo\u017ee se dobiti ni \u010daša vode, bo\u010dica soka, šalica kave. Sramota!<\/p>\n Koliko sam puta neko\u0107 prolazio tim putem. Odlazio i vra\u0107ao se istoga dana. Avionom se stizalo za tili \u010das. Toliko vremena nakon sukoba koji se zbio na ovom prostoru moglo bi napokon biti druk\u010dije. Zar i samo putovanje mora sli\u010diti na kaznu? Ima mo\u017eda nešto simboli\u010dno u tome. Kulturna razmjena pala je na niske grane, osobito posjeti pisaca.<\/p>\n Institucije nemaju sredstava za pokri\u0107e troškova. Došao sam u srpsku prijestolnicu na poziv Talijanskoga kulturnoga centra i organizacije CONFINDUSTRIA, koja je dovela 50-ak svojih \u010dlanova u Beograd da ispitaju mogu\u0107nosti za suradnju s Balkanom i okolicom, napose sa Srbijom. Poveli su svoje specijaliste, ekonomiste, novinare. Meni je pripalo da u uvodnom izlaganju oslikam Balkan s njegovim povijesnim osobinama, suvremenim granicama, iskušenjima. Upozorio sam na razliku izme\u0111u geografskog ili geopoliti\u010dkog pristupa i onog narativnog ili anegdotskog koji se naj\u010deš\u0107e \u010duje. Stari je Meternich, vjerojatno u ljutnji, rekao da se Balkan prote\u017ee sve do Be\u010da i Münchena.<\/p>\n Krle\u017ea je s ironijom dodao da na zapadnoj strani po\u010dinje ili završava pokraj zagreba\u010dke Esplanade. Churchill je primijetio da balkanski prostor "proizvodi više historije nego što je mo\u017ee potrošiti". Od toga viška, dodah, prave se ekscesi. Naravno, ne samo od toga. Pošao sam prve ve\u010deri u ljetnu baštu Društva knji\u017eevnika, u Francuskoj ulici broj 7. Bilo je to va\u017eno sastajalište pisaca, umjetnika, novinara, mahom lišenih konformizma. Više nije. Nacionalisti su ga uspjeli dobrim dijelom upropastiti. Ne sretoh ovaj put ni jednog spisatelja. Koliko sam tu proveo ve\u010deri s Danilom Kišom, Mirkom Kova\u010dem, Borislavom Peki\u0107em, Cirilom Zlobcem, sa starim Gustavom Krklecom i tad još mladim Milanom \u0106ur\u0107inom. "Prolaze dani da bi prošli", pjevala je tu negdje u blizini ljepuškasta crnokosa pjeva\u010dica, mo\u017eda Ciganka.<\/p>\n Bila nam je draga, sjela bi u krilo onom tko ju je najljepše pogledao. Telefon mi je pomogao da na\u0111em neke od preostalih prijatelja, rasutih, osamljenih. I oni se šale na sli\u010dan na\u010din kao što to \u010dine i pisci u Zagrebu: knjige izlaze ali ih malo tko \u010dita, nema prave kritike ni publike, mnogo je šunda, osobito politi\u010dkoga, honorari su mizerni, "inteligencija" je marginalizirana, njezin utjecaj je zanemariv itd. "Ne mo\u017eeš napraviti ni pravi skandal", ako to ne odgovara štampi, \u017eutoj naravno. Nacionalisti su još uvijek glasni ali, kao i u Zagrebu, ne uspijevaju se nametnuti kao donedavno. Nisu se umorili ali jesu dosadili, \u010dak i sebi samima. Zbog ekonomske krize, koja je osjetna kao i u Hrvatskoj, birokracija ne mo\u017ee dovoljno poduprijeti ni one koji su joj najposlušniji: "Bara mala, a oko nje mnogo krokodila", kazuje direktor poznatoga festivala. \u017divimo u vrijeme kad gotovo i nema velikih pisaca ne samo u našoj bivšoj dr\u017eavi. U svijetu caruju knjige koje nastoje zaprepastiti više nego oduševiti. Sve više nasr\u0107u, sve manje štite.<\/p>\n Vlast štiti bogatune<\/strong><\/p>\n Na prvim stranicama dnevnikâ i tjednikâ spominju se imena onih kojima se sudi zbog ubojstva, kra\u0111e, korupcije, prevare, preprodaje, pronevjere – u pitanju su stotine tisu\u0107a ili \u010dak milijuna eura (Srbi ka\u017eu "evra"). Isti\u010du se zapanjuju\u0107a boga\u0107enja i uspore\u0111uju s bijedom obi\u010dnih gra\u0111ana. Ali se, kao i u Hrvatskoj, ne oduzima dobit novim bogatunima. Vlast ih na stanovit na\u010din zašti\u0107uje. "Nitko nije toliko okrao domovinu kao rodoljubi." Privatizacija se i ovdje, kao i u Zagrebu i drugdje, mo\u017ee lijepo ozna\u010diti rije\u010dju koju skovaše Rusi: "prihvatizacija".<\/p>\n ‘Pod Titom se \u017eivelo bolje’<\/strong><\/p>\n Nezaposlenost u Srbiji poga\u0111a petinu aktivnoga stanovništva. Nezadovoljstvo se izra\u017eava privatno i javno, \u010dak i u crkvi. Novine konstatiraju kra\u0111e i tra\u017ee krivce: "Smijenimo ministra – to je spas za kulturu". "Ono što je ukradeno mora biti oduzeto". "Prijeti nam gr\u010dki sindrom." Spominje se stalno Haag, Evropska Unija, NATO, s primislima i opaskama. Vode se procesi, ali obi\u010dno sa zakašnjenjem i, reklo bi se, s manjim ili ve\u0107im otporom.<\/p>\n Priznaju se o\u010devidni zlo\u010dini (na primjer onaj u Srebrenici), ali im se nastoji umanjiti zna\u010daj, ili brojka. Spominju se ubojstva, ne samo ona koja su u\u010dinili drugi "nama" nego i ona koja "naši" u\u010diniše drugima, ali se i tu ne vodi mnogo ra\u010duna o razmjerima.<\/p>\n U NIN-u koji sam upravo otvorio mo\u017ee se pro\u010ditati da Hrvati zara\u0111uju dva puta više nego Srbi, ali da Srbi malo manje pla\u0107aju \u017eive\u017ene namirnice od Hrvata. Upu\u0107eni mi ka\u017eu da su izjave predstavnika vlasti o "izlasku Srbije iz recesije" obi\u010dna ujdurma. I ovdje se sve \u010deš\u0107e \u010duje: "Pod Titom se \u017eivelo bolje".<\/p>\n Unato\u010d mnogim, o\u010ditim analogijama, srpsku situaciju more i posebni problemi. Prije svega Kosovo, koje je prošlost utkala u mit a povijest uvela u nacionalni imaginarij. Teško je zamisliti kako bi se pokrajina s ve\u0107inom albanskoga pu\u010danstva ponovo mogla pripojiti Srbiji. Odvajanje Crne Gore još nije preboljeno na svim razinama srpskoga društva ni dijela crnogorskoga. Fašistoidni nostalgi\u010dari tra\u017ee grob Dra\u017ee Mihailovi\u0107a kako bi ga pretvorili u hodo\u010daš\u0107e.<\/p>\n I tu su uo\u010dljive analogije u istupima hrvatske i srpske nacionalisti\u010dke desnice – grade budu\u0107nost (ako uop\u0107e nešto "grade") više na prošlosti nego na sadašnjosti, i to ne na boljem dijelu prošlosti nego najgorem. Srbi su brojniji od Hrvata tako da se u prosjeku susre\u0107e više opozicionara, posebice mla\u0111ih. Razni susreti s osobama koje prije nisam poznavao ostavili su mi dojam stanovite otvorenosti: dobro je došao onaj tko dolazi iz Zagreba s dobrom namjerom. U centru Beograda, kraj poznatoga hotela Majestic i kavane Ruski car, na otmjenoj prodavaonici spazih golemu crvenu plo\u010du od stakla, sa srpom i \u010deki\u0107em u sredini. Vjerujem da bi je u Zagrebu netko – znamo tko – brzo razbio.<\/p>\n Ali i Zagreb je obranio ime Trga \u017ertava fašizma i Trg maršala Tita, unato\u010d svemu. Mnogo je analogija koje susre\u0107emo, a i razlike nisu rijetke. I ovdje se gra\u0111ani starije dobi \u017eale da "nema više nekadašnjega Beograda" te, kao i u Zagrebu, umiju izustiti pokoju te\u017eu rije\u010d u vezi s došljacima. Mo\u017eda i mi sami nismo više stari Zagrep\u010dani ili stari Beogra\u0111ani, nakon svega što nam se prelomilo preko le\u0111a. Djeca došljaka bit \u0107e, nadajmo se, druk\u010diji gra\u0111ani, mo\u017eda bolji od roditelja. Mo\u017eemo se ponadati da barem ne\u0107e me\u0111usobno ratovati.<\/p>\n Ne \u017eele novu Jugoslaviju<\/strong><\/p>\n Strah od toga da bi Srbi htjeli i mogli opet nametnuti Jugoslaviju je neutemeljen. Nikog ozbiljnog nisam sreo u Beogradu kome bi to "uskrsnu\u0107e" i na um palo. Bit \u0107emo mo\u017eda, tko zna kad, u Evropi jedni pokraj drugih, bez putovnica i "vlakova bez voznoga reda". Danas je realno misliti o dr\u017eavama srodnih naroda, koji me\u0111usobno saobra\u0107aju na civiliziran, otvoren i plodotvoran na\u010din. Ove redove potpisuje jedan od osniva\u010da nekadašnjega UJDI-a (Udru\u017eene jugoslavenske demokratske inicijative) – jedan od autora programa koji je omogu\u0107avao razli\u010dita opredjeljenja, me\u0111u kojima i mirni razlaz i razgrani\u010denje nacija i republika koje to \u017eele.<\/p>\n Sli\u010dnosti polo\u017eaja u kojem se danas nalazimo odaju, uz ostalo, da je bilo mogu\u0107e "na putu prema samostalnosti" pro\u0107i bez desetaka tisu\u0107a mu\u010dki ubijenih, stotina tisu\u0107a okrutno raseljenih i mo\u017eda više milijuna ranjenoga duha ili tijela. Ako istinska demokracija jam\u010di pravo na razli\u010dito mišljenje, jesu li krivi oni koji su od po\u010detka, na taj na\u010din, "razli\u010dito mislili" od kojekakvih vladara? Oni koji nisu \u017eeljeli zauzeti vlast nego samo izbje\u0107i tragediju.<\/p>\n Nije se borio, samo povla\u010dio<\/strong><\/p>\n Još nije lako o tome govoriti na kriti\u010dan na\u010din: kriti\u010dka rije\u010d o svojoj sredini je izdaja, o tu\u0111oj uvreda.<\/p>\n Vra\u0107am se vlakom u Zagreb. Ovaj put vo\u017enja traje malo manje od devet sati. Opet mi se privi\u0111aju simboli. Do mene je suputnik, naš Srbin iz Krajine koji tre\u0107i put putuje u svoj rodni kraj ne bi li povratio ku\u0107u koja je bila oplja\u010dkana i zapaljena nakon operacije Oluja. Nije ratovao, ka\u017ee, samo se povla\u010dio. Sad stanuje kod rodbine, u predgra\u0111u Beograda. "Volim Beograd, ali ku\u0107u u njemu ne mogu više zaraditi". Nada se da \u0107e u ovom tre\u0107em povratku dobiti ono što ve\u0107 godinama tra\u017ei. Pribojava se da ga administracije opet ne odbiju ili obmanu.<\/p>\n "Ostario sam bez krova nad glavom." Na povijesnu scenu dolazi naraštaj kojem \u0107e pam\u0107enje biti manje optere\u0107eno nego što je bilo u naših predaka i vršnjaka. U posljednjem balkanskom i 2. svjetskom ratu upravo je pam\u0107enje bilo jednim od poticaja, mo\u017eda najdubljih i najte\u017eih. Valja ga osloboditi nepotrebnog i štetnog što u sebi nosi da bismo tako oslobodili sebe same. U\u010dinilo mi se na ovom putu da je danas više onih koji su skloni takvu stavu nego što ih je bilo prije nekoliko godina. Mo\u017eda nas još nije dovoljno ili smo pak nedovoljno mo\u0107ni. Pritom ne mislim samo na pisce. <\/p>\n