{"id":47425,"date":"2010-07-09T12:03:29","date_gmt":"2010-07-09T12:03:29","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47425"},"modified":"2010-07-09T12:03:29","modified_gmt":"2010-07-09T12:03:29","slug":"prostor-ne-devastira-covjek-nego-smokva","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/07\/09\/prostor-ne-devastira-covjek-nego-smokva\/","title":{"rendered":"Prostor ne devastira \u010dovjek, nego smokva"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dea Vidovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Bivše vojne zone i prostori u Puli ve\u0107inom su posve napušteni i prepušteni propadanju, uz veliku opasnost da im se odredi samo jedna namjena koja bi isklju\u010dila gra\u0111ane. Pulska grupa je me\u0111u onima koji se bore za ove prostore.  <\/p>\n

Pulska grupa inicijator je niza akcija koje se kroz razli\u010dite perspektive i pristupe bave vojnim zonama i prostorima u Puli. 2009. godine su organizirali kongres Grad post-kapitalizma, a nedavno su objavili i zbornik u kojem su sakupili izlaganja s ovog kongresa te predstavili svoja pulska iskustva u borbi za prostore. O knjizi Grad post-kapitalizma te nekadašnjim vojnim prostorima, vojarni Karlo Rojc te zonama Katarina i Muzil govore arhitekti Emil Jurcan i Iva Mar\u010deti\u0107, \u010dlanovi Pulske grupe. <\/p>\n

KP: Knjiga Grad post-kapitalizma sakupila je znanja, metode i alate koji se primjenjuju širom svijeta s ciljem nadila\u017eenja postoje\u0107e hegemonije. Radi se o grupama koje zamišljaju druga\u010diji svijet, društvo, grad i \u017eivot. O kakvom je svijetu rije\u010d i kakav je njegov potencijal da konkurira kapitalizmu?<\/em> <\/p>\n

E. J.: Radi se o potencijalu koji sve te grupe pokazuju, koji dakle postoji ve\u0107 sada i ne treba ga zamišljati kao neki novi sustav. Me\u0111utim, klju\u010dna je poanta da se taj sustav prepozna, da se prepoznaju organizacije, informacije, znanja, alati… Sve te prakse su sada marginalne u sredinama u kojima se nalaze. Cilj je bio da se sva ta globalna marginalnost stavi na jedno mjesto i da ona u sinergiji izazove hegemoniju koja zanemaruje taj potencijal te da izazove postoje\u0107e vrijednosti sa svojim vrijednostima koje ne bi imale iza sebe ni tr\u017eište ni dr\u017eavu. To su inicijative koje se samoorganiziraju i samostalno vode svoje prostore. <\/p>\n

KP: Što je grad post-kapitalizma?<\/em> <\/p>\n

E. J.: Na po\u010detku kongresa ideja post-kapitalizma još nije bila postavljena. Kongres je rezultirao Deklaracijom koja postavlja \u010detiri na\u010dela grada post-kapitalizma. Prvo na\u010delo je pravo na mobilnost koja se direktno suprotstavlja ograni\u010denjima u prostoru – postoje\u0107im  ogradama, getima, gentrifikaciji, sirotinjskim enklavama, bogatim enklavama, vojnim zonama itd. Dakle, zala\u017ee se za pravo na mobilnost u cijelom gradu. Korištenjem tog prava u gradu bi se prevladale razlike izme\u0111u uklju\u010denih i isklju\u010denih koje stvara kapitalizam. <\/p>\n

Drugo na\u010delo je fleksibilna organizacija koja bi se direktno suprotstavila sadašnjem organiziranju grada putem sadašnjeg urbanizma koji se temelji na namjeni prostora, i to na namjeni za budu\u0107ih 20 godina, na nekom programu u koji neki prostor spada i koja se mo\u017ee nekom prostoru dogoditi. To se kosi ne samo s post-kapitalisti\u010dkim gradom, nego i sa kapitalisti\u010dkim na\u010dinom organizacije grada i \u017eivota, i zato se javljaju problemi. Naime, ni dr\u017eava, ni tr\u017eište ne uspijevaju zadovoljiti namjene prostora i popratnih procedura. Alternativa tome je fleksibilna organizacija prostora, što zna\u010di da bi se prostor planirao kroz korištenje. Dakle, prvo korištenje, a onda plan. Tu bi zna\u010di spadali skvotovi, autonomni socijalni prostori koji bi mogli funkcionirati u d\u017eepovima izme\u0111u tr\u017eišta i dr\u017eave. <\/p>\n

Tre\u0107a to\u010dka je prisvajanje alata, odnosno prisvajanje sredstava za proizvodnju grada, tako da grad proizvodimo mi koji ga koristimo. I \u010detvrto je grad mnogih ekologija što se u osnovi bazira na terminu ekosofija koji uvodi francuski psihoanaliti\u010dar, filozof i aktivist Félix Guattari s kojim on pojam ekologije širi na više polja. Tako on ekologiju vidi kao heterogeni sustav kojeg ne \u010dini samo priroda, nego i zajednice i društva, pa ekologiju vidi u tri oblika – mentalnom, društvenom i tehni\u010dkom. Takva ekologija je uzeta kao pojam koji je u svojoj heterogenosti puno stabilniji, pa se kao takav i te\u017ee urušava. Osim toga, ovakav heterogeni pristup je u suprotnosti s onim što je danas grad u kapitalizmu, koji je podijeljen na stroge namjene, na monofunkcionalne enklave – ili su za bogate, ili su za siromašne, ili su za turiste. <\/p>\n

KP: Prvi dio knjige ste nazvali Poprište sukoba u kojem donosite neke od primjera trenutnih borbi. Mo\u017eete li izdvojiti neke od nama najzanimljivijih, i što biste izdvojili kao zajedni\u010dku karakteristiku svih?<\/em> <\/p>\n

E. J.: Ve\u0107ina grupa okupljenih na kongresu, a onda i u ovoj knjizi, smatra da ono što je izvor nekog pogleda na grad, nekog novog na\u010dina organizacije grada je sukob s postoje\u0107im stanjem. Sukob s postoje\u0107im je kreativan, a iz njega nastaju novi prostori te nova arhitektura i \u017eivot. <\/p>\n

I. M.: Svaka od tih grupa djeluje na prostoru koji najbolje zna, ali ne kreiraju sukob tamo gdje za to nedostaje lokalne inicijative, tj. kriti\u010dne mase, ve\u0107 koriste svoja znanja i alate koje posjeduju  kako bi u\u010dinili borbu vidljivijom ili je potaknuli svojim radom na daljnje umre\u017eavanje. Svaka od grupa bavi se problemom koji joj je najbli\u017ei, na ‘svom’ prostoru ili negdje gdje mo\u017ee svojim iskustvom doprinijeti. Primjerice, specifi\u010dna tema Madrida je pitanje imigranata i problemi na koje oni, nevidljivi, nailaze u gradu, dok je za Berlin specifi\u010dan problem korištenja napuštenih prostora. Zanimljiva je ova madridska pri\u010da, u kojoj grupa Observatorio Metropolitano mapira grad preko punktova na kojima policija zaustavlja imigrante.<\/p>\n

E. J.: Ta madridska pri\u010da pokazuje da pogled preko karte\/mape daje druga\u010diji pogled na grad. To je neka vrsta poprišta sukoba koji su rezultat razli\u010ditih interesa. Jer, u gradu postoje razli\u010diti interesi koji se sukobljavaju. <\/p>\n

I. M.: Dok su jedni vidljivi, drugi su nevidljivi. A madridska grupa kroz obradu tih podataka o sukobima na vidjelo stavlja neka dešavanja u gradu koja ina\u010de na kartama nisu vidljiva – dakle koristi alate i znanja koja posjeduje kako bi u\u010dinila realnost grada vidljivom.<\/p>\n

E. J.: Zato ta karta sukoba pokazuje jednu druga\u010diju realnost, realnost potla\u010denih u gradu. Zna\u010di, potla\u010deni postoje i potenciraju te sukobe, zbog interesa koji su im uskra\u0107eni, a koje \u017eele posti\u0107i. Karta grada koja je turisti\u010dka karta grada je karta pomirenja, poput pomirenja desnice i ljevice. Na takvoj karti ne postoje sukobi niti antagonizmi, postoji samo retorika. A realnost je bitno druga\u010dija. Zato smo smatrali da je u knjizi najbolje krenuti od te realnosti. <\/p>\n

KP: Drugi dio knjige je nazvan Nove institucije, kao oblik samoorganiziranja mimo dr\u017eave i tr\u017eišta. O kakvim je institucijama rije\u010d?<\/em><\/p>\n

E. J.: Iskustvo je pokazalo da se te nove institucije razvijaju javno. Nakon dr\u017eave blagostanja kada su se javne institucije urušile, što zbog korupcije, što zbog neoliberalizacije cijele te situacije, javna sfera se samostalno po\u010dela organizirati i kroz dugi niz godina se pojavio cijeli niz samoorganiziranih institucija koje pokazuju potencijal.<\/p>\n

KP: Svako poglavlje u knjizi otvarate s lokalnom pri\u010dom. Tako u ovom drugom bloku navodite nekadašnju vojarnu Karlo Rojc kao primjer nove javne institucije. Što je to novo i kakvu budu\u0107nost zamišljate za Rojc?<\/em> <\/p>\n

E. J.: Nakon što je vojska napustila Rojc, u prostoru su bile izbjeglice. Kada su izbjeglice otišle 1997. godine u Rojc su po\u010dele dolaziti grupe i pojedinci, naj\u010deš\u0107e iz podru\u010dje glazbe i teatra. Tri godine se ovaj proces odvijao sasvim neformalno. 2000. godine je zapo\u010dela borba s Gradom koji je pokušao iz Rojca izbaciti sve te grupe i pojedince. No, kada ih Grad nije uspio izbaciti, onda je legalizirao njihov status. A kada se stvar legalizirala, onda je odlu\u010deno otvoriti natje\u010daj za neprofitne organizacije koje bi dobile besplatan prostor u Rojcu bez najma i bez pla\u0107anja re\u017eija. Takvih je natje\u010daja bilo više, i prostor u Rojcu su punile razli\u010dite organizacije, pa ih je danas stotinjak. 2008. godine kada je vlasništvo nad Rojcom pripalo gradskoj upravi, zgrada je dobila slu\u017ebeno ime Centar gradskih udruga Rojc, što je dovelo do formiranja Vije\u0107a CGU Rojc, kao delegatskog tijela u kojem svaka udruga ima svog predstavnika. Vije\u0107e pak delegira tri \u010dlana za drugo tijelo – Radnu grupu za koordinaciju CGU Rojc. Ta Koordinacija je zapravo zajedni\u010dko tijelo Grada kao vlasnika i ljudi iz Rojca kao korisnika, pri \u010demu i Grad i Rojc imaju po tri predstavnika. <\/p>\n

Dakle, od 1997. godine do danas su se kroz razgovore, pregovore, pa \u010dak i sukobe formirala ova dva tijela. Sljede\u0107i korak koji udruge iz Rojca zahtjevaju je da se cijela zgrada registrira kao javna ustanova. U knjizi iskustvo Rojca povezujemo s pri\u010dom talijanskog filozofa Pauloa Virnoa o nedr\u017eavnoj javnoj sferi, gdje se dakle javna sfera organizira mimo dr\u017eave, a na temelju ‘društvenog znanja koje je u nematerijalnoj proizvodnji postalo glavna proizvodna snaga.’ U tom kontekstu mo\u017eemo re\u0107i da je ova pri\u010da oko Rojca u petnaestak godina dogurala do statusa nedr\u017eavne javne ustanove, a u direktnom konfliktu s Gradom i Dr\u017eavom. <\/p>\n

KP: U knjizi govorite o vrijednosti koju Rojc ve\u0107 godinama proizvodi. Na koju vrijednost mislite?<\/em> <\/p>\n

E. J.: To nije nikakva apstraktna vrijednost, ona je vrlo konkretna. Kada se javna sfera organizira mimo dr\u017eave, dakle samostalno, stvara se vrijednost koja se mo\u017ee mjeriti. Naime, tih 100 udruga u Rojcu više-manje volontira provode\u0107i svoje djelatnosti. Kada bi recimo Dr\u017eava ili Grad htjeli zadovoljiti sve te potrebe, koje su vrlo raznolike, od sporta, etni\u010dkih manjina, zdravstva, pa sve do kulture, oni bi morali osnivati ustanovu koja bi imala svoje zaposlenike, hladni pogon, najam itd., pa bi na kraju takva institucija trošila više novaca nego što trenutno troši Rojc. Ovo je dakle daleko jeftiniji na\u010din. <\/p>\n

KP: Tranzicija je razvila privatizaciju i deindustrijalizaciju s kojom proizvodnja izlazi iz tvornica i širi se na cijeli grad. Mo\u017eete li pojasniti kako grad postaje mjesto proizvodnje i koje su sve posljedice toga što je grad postao glavno mjesto proizvodnje?<\/em> <\/p>\n

E. J.: Dva su na\u010dina kako grad postaje mjesto proizvodnje. Fleksibilnija industrija omogu\u0107ava  proizvodnju preko kooperanata i obrtnika koji proizvodnju obavljaju izvan tvornica – u gradu, naselju, svojim gara\u017eama. Stvara se tako umre\u017eena proizvodnja koja koristi cijeli prostor grada. Svatko tko ima kompjuter doma mo\u017ee proizvoditi nešto što se pridru\u017euje toj industriji. Drugi na\u010din je da se ekonomija prebacila na tr\u017eište nekretnina kao glavni izvor prihoda. Proizvodnja prostora je postala najbitnija kategorija proizvodnje. Nekretnina je temelj gospodarstva, pa i kriza je proizvedena kreditima nekretnina. S obzirom da današnja proizvodnja zahtjeva puno manje prostora, puno je tvornica napušteno, pa je mnogo prostora ostalo prazno. Pri tome, sve više posjedujemo sredstva za proizvodnju, dakle vlastito znanje kao temelj za proizvodnju, a sve manje posjedujemo prostor za tu proizvodnju, jer se nekretnine privatiziraju. Za razliku od klasi\u010dnog kapitalizma kada nismo imali sredstva za proizvodnju, a prostor jesmo, jer su poduze\u0107a davala stanove, sada je situacija obrnuta, odnosno poslodavac nam daje sredstva za proizvodnju, ali nemamo prostor gdje bi je mogli prakticirati. Kao odgovor na opisanu situaciju, mi nudimo poglavlje Proizvodnja grada, u kojem ka\u017eemo da ako bi sami uspjeli proizvoditi grad i tr\u017eište nekretnina, onda bi imali i prostore u kojima bi mogli raditi i sve ostale stvari. <\/p>\n

KP: U ovom tre\u0107em bloku Proizvodnja grada govorite dakle o materijalnoj proizvodnji prostora koja se razvila iz potreba novonastalih institucija i kolektiva. Kao jedan od primjera isti\u010dete bivšu vojnu zonu Katarina u Puli, koja mo\u017ee poslu\u017eiti kao primjer promijenjenih uvjeta rada arhitekata i urbanista prilago\u0111enim novim društvenim situacijama.<\/em> <\/p>\n

E. J.: S Katarinom smo \u017eeljeli krenuti dalje od Rojca. Radi se o prostoru koji nije jedna kasarna, nego je jedno desetak kasarni i razli\u010ditih hala, desetak hektara uz obalu. To je daleko ve\u0107i prostor od Rojca. Za razliku od Rojca koji se od samih po\u010detaka deklarirao kao neprofitno mjesto, Katarina mo\u017ee postati profitno. Tako bi se na Katarini u materijalnoj proizvodnji razvijale zadruge, kao neka udru\u017eenja proizvo\u0111a\u010da, koja se ve\u0107 malo po malo pojavljuju u toj zoni. Ono što je interesantno nama, kao arhitektima, je pitanje mo\u017ee li se dogoditi pomak da ljudi koji autonomno proizvode u tom prostoru, po\u010dnu proizvoditi i sam prostor? Mogu li za svoje potrebe ure\u0111ivati taj prostor? Zna\u010di da ribari sami sebi izgrade molove i svu logistiku koja im je potrebna; da automehani\u010dari naprave isto; da svi korisnici, kao što su se sami organizirali, po\u010dnu i sami zadovoljavati svoje prostorne potrebe. <\/p>\n

I.M.: Izme\u0111u Katarine i Rojca ne postoji hijerarhija. Postoji samo razlika u veli\u010dini prostora. Dok je Rojc institucija koja slu\u017ei gra\u0111anima, dotle je Katarina mjesto na kojem se ekonomski potencijal gra\u0111ana Pule, poduzetnika, mo\u017ee razviti. Naprosto, radi se o potencijalu tog golemog prostora za razvoj ekonomije u kojoj glavni akteri mogu biti upravo gra\u0111ani Pule, a ne nekolicina investitora.<\/p>\n

E.J.: Pri\u010da oko Katarine krenula je kao reakcija na prostorni plan koji je predvi\u0111ao ekskluzivnu egzistencijalnu rezidencijalnu zonu sa svojom pripadaju\u0107om marinom, pri \u010demu bi cijela ta zona s marinom i vilama imala kontrolirani ulaz i zid oko toga kompleksa. Kada smo \u010duli za to bilo nam je neprihvatljivo, pa smo krenuli s aktivnostima koje \u0107e tu ideju plana promijeniti. I doista, nakon 5 godina je taj plan promijenjen, pa je po sadašnjem prijedlogu tamo mješovita zona, što je bitna razlika, jer se sada za Katarinu planira i stambena, i poslovna, i slu\u017ebena, i društvena, i zelena namjena. To je ve\u0107 jedan korak, jer kada se ka\u017ee da je to mješovita zona, onda nema alata da se prostor izolira samo za jednu namjenu. Nedavno je sklopljen ugovor s autoškolom koja je do sada koristila poligon ispred Rojca. Naime, udruge iz Rojca su se pobunile da je autoškola profitna djelatnost i da koristi prostor koji je namijenjen neprofitnima, pa je to bio razlog da se autoškola makne iz Rojca. Tako je sklopljen ugovor s gradskom upravom da autoškola koristi prostor Katarine, da uredi asfaltne površine i koristi prostor Katarine dok se ne desi nešto drugo. Tako se ta pri\u010da malo po malo integrira u tim sferama, mimo svih planova.<\/p>\n

I.M.: Iako se plan u neku ruku promijenio, to ipak nije dovoljno, jer slu\u017ebeni planovi nemaju dostatne alate za prepoznavanje stvarne situacije na terenu i \u010desto se vrte u krug, nemo\u0107ni riješiti probleme koji postoje na prostoru grada. Tako ono što se dešava mimo njih predstavlja stvarni pomak, dok planovi kaskaju u svojoj krutosti za vremenom u kojem se rade.<\/p>\n

KP: Gra\u0111anska inicijativa za Muzil "Volim Pulu" nastala je 2009. godine kao reakcija na niz isklju\u010divanja gra\u0111ana iz politi\u010dke i ekonomske sfere te iz prostora na obali. No, vaša ideja nije uklju\u010divanje, nego autonomija. O \u010demu je rije\u010d?<\/em> <\/p>\n

E. J.: To je jedan korak u kojem ne pristajemo na sadašnji oblik uklju\u010divanja. Ne pristajemo na pregovore sa strukturama koje su svojom voljom, ne pitaju\u0107i nikoga isklju\u010dili gra\u0111ane iz javne sfere. Na Muzilu planiraju graditi golf terene, mada nikoga nisu pitali, \u010dak niti gradsko vije\u0107e. Planiraju taj prostor bez ikoga, ne puštaju nikoga u taj prostor, postavljaju vojsku koja zabranjuje ulaz, usvajaju zakon o golf igralištima s nategnutim kvorumom u Saboru i sl. Nakon pritiska inicijative, koji je trajao godinu dana, po\u010deli su organizirani posjeti u organizaciji Grada, koji je nakon organizirane kampanje shvatio da je pritisak javnosti dovoljno velik, pa su Muzil ugradili u svoju predizbornu kampanju – zna\u010di pitanje Muzila je postalo jedno od klju\u010dnih pitanja u gradskoj politici. Na jedan dan su ga otvorili i tada su se mogle vidjeti pojedine lokacije, što je jedan korak prema razbijanju te prostorne barijere i upoznavanju s Muzilom. <\/p>\n

Ono što je naša \u017eelja, za što mi agitiramo i na \u010demu insistiramo je da se iskustva Rojca i Katarine nadograde na meganivou i da se prostor Muzila da gra\u0111anima da samoinicijativno organiziraju taj prostor. Ako bi se u tome uspjelo, onda bi zaokru\u017eili autonomne prostore na jednu polovinu Pule. Ono što ide u korist toj pri\u010di su ljudi koji idu korak dalje. Naime, naš je zahtjev bio bez ikakve razrade, ali su se recimo studenti madridskog sveu\u010dilišta predvo\u0111eni  profesoricom Anom Méndez, koja je u grupi Observatorio Metropolitano, po\u010deli baviti Muzilom te su izradili prijedlog upravljanja ovim prostorom. Tako predla\u017eu da se podru\u010dje \u010ditavog Muzila podijeli u 60 tisu\u0107a jedinica te da se svakom gra\u0111aninu Pule preda jedna jedinica na upravljanje, ne kao dionica, niti kao vlasništvo. Zna\u010di nitko ne bi mogao svoju jedinicu prodati kao svoje vlasništvo. Bilo bi to upravljanje i korištenje bez vlasništva, bez nasljedstva, bez dioni\u010darenja. Zadruga bi, kao pravna osoba, bila vlasnik prostora, a \u010dlanovi zadruge suvlasnici tog prostora, a kada netko novi u\u0111e u zadrugu postao bi tako\u0111er suvlasnik. Pa \u010dak i u slu\u010daju da se Muzil proda, onda bi se 60 tisu\u0107a ljudi moralo dogovoriti, natpolovi\u010dnom ve\u0107inom glasova, da se proda. Plan tog madridskog prijedloga  je da svaki pojedinac sa svojom 1\/60-tisu\u0107inom Muzila nema ništa, a ako se udru\u017ei i organizira s nekoliko gra\u0111ana, onda mogu sve svoje udjele udru\u017eiti i pokrenuti nešto za što se sami dogovore. <\/p>\n

KP: Završnog dana kongresa sve okupljene grupe su se bavile promišljanjem budu\u0107nosti Muzila. Tom prilikom su izneseni neki zaklju\u010dci, me\u0111u kojima su uvo\u0111enje moratorija na 5 godina te koncept me\u0111uvremena. Mo\u017eete li objasniti ova dva prijedloga\/zaklju\u010dka?<\/em> <\/p>\n

E. J.: To je nešto što se doga\u0111a u Njema\u010dkoj i Nizozemskoj. Za bivši aerodrom Tempelhof u Berlinu se tra\u017eio petogodišnji moratorij i slobodan pristup u ovo podru\u010dje kako bi se dobilo na vremenu da se razmisli o lokalnim potrebama. Tako da je Berlinska grupa MetroZones predlo\u017eila moratorij i za Muzil, na što se nadovezao Stealth.ultd s konceptom me\u0111uvremena koji se odnosi na vrijeme izme\u0111u dvije funkcije koje se obavljaju u istom prostoru. Naime, prostor se najbolje \u010duva ukoliko se koristi. I da je najgori klošar u njemu, sam prostor \u0107e biti u boljem stanju, nego da ga nitko ne koristi. Muzil su zatvorili da se ne bi devastirao, mada se zapravo nekorištenjem devastira sam od sebe. Ne devastira ga \u010dovjek, nego smokva. Tako da smo zahtijevali moratorij tijekom kojeg bi se Muzil upoznao. Gra\u0111ani bi tako o njemu mogli suvislo raspravljati, on bi se analizirao i prou\u010dio. U to prou\u010davanje smo krenuli bez \u010dekanja zelenog svjetla. Prvi korak je bio sam kongres, prije kojeg smo izmjerili cijeli Muzil, i napravili elaborat o svim objektima, o mjerama, kvadratima, detektirali što se tamo nalazi. To smo dali fakultetima kao podlogu na temelju koje mogu planirati neke scenarije. \u010cekamo moment kada \u0107e se mo\u0107i po\u010deti koristiti. U jednom momentu \u0107emo ga sigurno po\u010deti koristiti. Ako je to uspjelo s Rojcom i Katarinom, mora i s Muzilom. Ve\u0107 sada postoji zahtjev da NK Istra koristi nogometno igralište za treninge. Jedna organizacija biciklista je predala zahtjev da organizira biciklijadu po Muzilu. Pritisak je cijelo vrijeme. <\/p>\n

I.M.: Va\u017eno je da ljudi upoznaju taj prostor jer ga onda po\u010dinju do\u017eivljavati kao svoj i branit \u0107e ga. 200 godina je ovaj prostor bio zatvoren, što je jako puno godina, jer je prošlo mnogo generacija koje nikada nisu vidjele taj prostor. On nije bio u njihovoj mentalnoj mapi grada. Stoga vlast prepoznaje otvaranje prostora kao opasnu stvar… <\/p>\n

Kultur punkt<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Dea Vidovi\u0107 Bivše vojne zone i prostori u Puli ve\u0107inom su posve napušteni i prepušteni propadanju, uz veliku opasnost da im se odredi samo jedna namjena koja bi isklju\u010dila gra\u0111ane. Pulska grupa je me\u0111u onima koji se bore za ove prostore.  Pulska grupa inicijator je niza akcija koje se kroz razli\u010dite perspektive i pristupe […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47425","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47425","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47425"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47425\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47425"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47425"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47425"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}