I tako se prije sedam dana, u ju\u017enoafri\u010dkom gradi\u0107u Mbombeli raspao kult srpske nogometne reprezentacije. <\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Devedeset minuta herojske bitke s Nijemcima, deset dana Mundijala, dva mjeseca priprema za Svjetsko prvenstvo, dvije godine truda Fudbalskog saveza i marketinških agencija, \u010detiri godine srpskog dr\u017eavnog imena, stotinu trideset godina nezavisnosti, dvjesto godina ustale i prkosne Kara\u0111or\u0111eve Srbije, \u010ditavih hiljadu i pol godina slavne historije i po\u017ertvovnog mara nebrojenih generacija na stvaranju kulta fudbalske reprezentacije Srbije, sve je stalo u onu poliuretansku Adidasovu loptu koju je australska rezerva Brett Holman sa dvadeset pet metara zabio u desni kut Stojkovi\u0107evog gola.<\/p>\n I sad valja sve ispo\u010detka.<\/p>\n Zanimljiva je stvar taj „kult reprezentacije". Raspravljaju\u0107i nebrojeno puta u Beogradu o fenomenu Hrvata i Srba, njihovim historijskim sli\u010dnostima i razlikama, više puta sam u Beogradu \u010duo famozni „kult reprezentacije" nego Jugoslaviju, Tita, NDH, Jasenovac, ustaše, \u010detnike, Jadransko more, latinicu, \u0107irilicu, hrvatsko-srpski jezik, auto-ceste, otoke, ostrva, Mesi\u0107a, Tadi\u0107a, Karlobag, Karlovac i Viroviticu zajedno. <\/p>\n Uvrije\u017eena je, naime, i op\u0107eprihva\u0107ena teza da Hrvati imaju „kult reprezentacije", a Srbi, eto, nemaju.<\/p>\n Sli\u010dnosti jezika, porijekla, kulture, tradicije ili mentaliteta vjekovima tako zavode znanstvenike da zaklju\u010de kako su Hrvati i Srbi barem dva najsrodnija od svih na svijetu srodnih naroda, sve dok netko na kraju ne izvu\u010de „kult reprezentacije", kao klju\u010dni dokaz kako Hrvate i Srbe nepovratno razdvaja duboki ambis razlika u štovanju kulta dr\u017eavnog nogometnog tima. Hrvati tako ve\u0107 dvadeset godina, slobodni od zdravog razuma, šaraju lica crveno-bijelim kvadrati\u0107ima, s rukama na grudima i suzom u oku pjevaju nacionalnu himnu, pa se ujedinjeni u nacionalnom deliriju klanjaju tom osebujnom kultu, dok Srbe taj kult dr\u017ei, po prilici, najviše sat vremena, dakle do prvog primljenog gola.<\/p>\n Nisam \u010duo da Srbi Hrvatima na i\u010demu tako zavide – a \u010duo sam, vjerujte, mnogo – kao što im zavide na tom neobi\u010dnom kultu. Lijepa je Dalmacija, lijepa je obala i lijepi su dalmatinski otoci, fantasti\u010dni su novi auto-putevi i uredni zahodi, i dvostruko ve\u0107e pla\u0107e i mediteranska kuhinja, i Oliver i Gibo i Severina, sve je to ekstra, brate, zna\u010di vrh, ali ništa zavist Srba ne pobudi kao neki njema\u010dki ili francuski stadion pun posve odlijepljenih lu\u0111aka koji su na tribine sišli ravno s uma, išarani u crveno-bijele kvadrati\u0107e, odjeveni u majice s crveno-bijelim kvadrati\u0107ima, s šalovima i zastavama na crveno-bijele kvadrati\u0107e, pa u pivskom transu pjevaju „Lijepu našu" potpuno mokri od suza.<\/p>\n „Jebem im majku ustašku, tako se navija za svoju zemlju!", re\u0107i \u0107e prosje\u010dni kafanski Srbin pred televizorom, dok \u0107e drugi, \u010duli ste to bezbroj puta, obavezno dodati: „A ne kao mi, pi\u010dke."<\/p>\n I ne postoji u cjelokupnoj slavnoj srpskoj povijesti ništa što Srbi ne bi s Hrvatima koliko sutra mijenjali za onu broncu s Mundijala 1998., koju im komšije nabijaju pod nos onako kako Zvezdaši ve\u0107 dvadeset godina svojim komšijama nabijaju Kup šampiona 1991., ne postoji ništa što u navija\u010da, \u010dovjeka i Srbina izaziva takvu zavist kao prizori u kojima Štimac, Jarni ili Bili\u0107 ulije\u0107u glavom u njema\u010dku kopa\u010dku, Šuker se krsti nakon gola Francuzima, a Boban medalju posve\u0107uje napa\u0107enom hrvatskom narodu.<\/p>\n „Jebem im majku ustašku", re\u0107i \u0107e onaj, „tako se bori za svoju zemlju!" Dok \u0107e drugi dodati: „A ne kao naši, pi\u010dke."<\/p>\n Nije, ako bolje pogledate, hrvatska reprezentacija sve od te slavne 1998. godine napravila baš ništa vrijedno spomena – ve\u0107 na sljede\u0107em Mundijalu je, baš kao sad Srbija, pobijedila veliku Italiju, a izgubila od Meksika i Ekvadora, na prošlom nije uspjela pobijediti ni Japan, ni Australiju, a kamoli Brazil, dok se na ovaj uop\u0107e nije plasirala – pa ipak su Srbi sveudilj zavidili Hrvatima na tom neobi\u010dnom kultu.<\/p>\n „Jebem im majku ustašku", i dalje je rogoborio onaj nam\u0107or u kafani, „vidi ih: gube, a pevaju!".<\/p>\n „A ne kao mi", rezignirano je zaklju\u010divao kolega. „Pi\u010dke."<\/p>\n "Moramo da probudimo nacionalni identitet", uklju\u010dio se tada u raspravu i predsjednik Fudbalskog saveza Srbije Zvezdan Terzi\u0107. „Tu pre svega mislim na grb, himnu, zastavu i boje. Ne mo\u017eemo da nasle\u0111ujemo sve stvari iz prošlosti, pa i one loše", izjavio je Terzi\u0107 novinarima nakon onog historijskog razdru\u017eivanja sa Crnom Gorom.<\/p>\n Shvatili su tako kona\u010dno i Srbi da je stvar u famoznom „kultu reprezentacije". A kult reprezentacije – vidjeli su kod komšija – nije neka mudrost: „tu se pre svega misli na grb, himnu, zastavu i boje". „Plavi" su postali „crveno-plavo-beli", na dresove je ušiven slavni štit, na stadione vra\u0107ena himna „Bo\u017ee pravde", samo je Kralj iz himne volšebnom takti\u010dkom varijantom preba\u010den na zastavu. Srbi su tako dobili grb kakav nikad nisu imali, zastavu kakvu nikad nisu imali, himnu kakvu nikad nisu imali, dr\u017eavu kakvu nikad nisu imali i dresove kakve nikad nisu imali. Ukratko, „kult reprezentacije" kakav nikad nisu imali.<\/p>\n Kad je, me\u0111utim, 2. septembra 2006. prvi put nakon hiljadu i pol godina kona\u010dno istr\u010dala pod svojom zastavom i svojom himnom, pokazalo se da Srbija – usuprot zamislima predsjednika Fudbalskog saveza – ipak „mo\u017ee da nasle\u0111uje stvari iz prošlosti, pa i one loše": historijsku prvu slu\u017ebenu utakmicu, kvalifikacijski me\u010d za Euro 2008. protiv Azerbejd\u017eana, srpske je reprezentacija odigrala u nimalo historijskom ambijentu, pred praznom Marakanom, odra\u0111uju\u0107i kaznu koju je baš u inat predsjedniku Terzi\u0107u „nasledila iz prošlosti", zbog nereda na posljednjoj utakmici selekcije Srbije i Crne Gore protiv Bosne i Hercegovine. <\/p>\n U turobnom ambijentu odigrana je turobna utakmica, Srbija je jedva nekako pobijedila nejaki Azerbejd\u017ean 1:0 \u017digi\u0107evim golom pred kraj utakmice, nagovijestivši kasniju katastrofu s Kazahstanom, koji prije Srbije punih šest godina nije dobio nijednu slu\u017ebenu utakmicu, još od utakmice sa Makaom, i koji je u cijeloj svojoj povijesti pobje\u0111ivao samo po stanovima – Turkmenistan, Uzbekistan, Kirgistan, Pakistan i Tad\u017eikistan. U svom prvom me\u0111unarodnom nastupu Srbija se tako nije ni plasirala na Euro, pa je te 2008. umjesto Stankovi\u0107a i dru\u017eine na televiziji gledala Hrvate kako išarani u crveno-bijele kvadrati\u0107e i obnevidjeli od sre\u0107e slave pobjedu nad Njema\u010dkom.<\/p>\n „Jebem im majku ustašku, to ja zovem kult reprezentacije."<\/p>\n „A ne kao mi", nadovezivao se onaj. „Pi\u010dke."<\/p>\n Odlu\u010deno je onda na najvišem dr\u017eavnom vrhu da se ima nekako u sve slojeve društva uvesti taj, kako se zove, kult reprezentacije. Anga\u017eirane su vrhunske agencije, dizajneri i copywriteri, na brain storminzima strateški je razra\u0111eno fudbalsko Na\u010dertanije, kampanja je ra\u0111ena po svim pravilima marketinškog zanata, slu\u017ebeno je promoviran nadimak „orlovi", pa brendiran, zašti\u0107en i prodan reklamnoj industriji, štampani su posteri, plakati i billboardi, komponirane navija\u010dke pjesme, izloge su preplavili crveni dresovi s bijelim krsta\u010dama, kape, šalovi i razni drugi fancy accesoires, mediji su radosno prihvatili lopate i krampove, novinari su zasukali rukave i s pjesmom na usnama masovno pohrlili na gradilište kulta, koje su ve\u0107 orno tamjanom kadili popovi, dvanaesti igra\u010d srpske reprezentacije, i taman negdje pred prvenstvo, kult reprezentacije je bio gotov i sve\u010dano otkriven.<\/p>\n I onda, samo deset dana kasnije, u ju\u017enoafri\u010dkom gradi\u0107u Mbombeli sav trud raspao u parampar\u010dad. In\u017eenjeri nacionalnog fudbalskog jedinstva šokirani su otkrili da novi, najsuvremeniji kult srpske nogometne reprezentacije jednostavno – ne radi. Odjednom, ništa više nije dobro: ni igra, ni taktika, ni trener, ni atmosfera u reprezentaciji, ni Fudbalski savez, ni dr\u017eava, ni narod, ni mentalitet, ni taj jebeni kult. Odjednom se oko reprezentacije sva\u0111aju Delije i Grobari, odjednom je reprezentacija zvezdaška, odjednom je selektor Grobar, odjednom Marakana ne mo\u017ee biti srpski Wembley, odjednom je Stadion JNA prazan kad igra reprezentacija, odjednom se raspalo jedinstvo Zvezdinog sjevera i Partizanovog juga, ako ga je ikad bilo, odjednom nije valjalo više ništa, ni grbovi, ni zastave, ni bezvezni crveno-plavo-bijeli dresovi.<\/p>\n „Jebem im majku ustašku, ceo svet ih prepoznaje po onoj Paveli\u0107evoj šahovnici. Tako se to radi."<\/p>\n „A ne kao mi crveno-plavi, ne znaš da li su to Španci, \u010cileanci ili Korejanci, da li su to \u010cesi ili Srbi. Pi\u010dke."<\/p>\n Gde je greška? – pitaju se sad arhitekti monumentalnog kulta srpske fudbalske reprezentacije. Uradili su sve što treba, ništa nisu prepustili slu\u010daju, sve su precizno prekopirali od Hrvata, pa ipak im je kult reprezentacije trajao kra\u0107e od ljetne viroze.<\/p>\n Mnogo je historijskih i posve znanstvenih razloga zašto je to tako. Samo je jedan, me\u0111utim, to\u010dan: u Hrvatskoj ne postoji ništa nalik kultu reprezentacije. To što Srbima izgleda kao kult hrvatske nogometne reprezentacije zapravo je – kult dr\u017eave. „Kao što je to rat, poslije toga je sport podru\u010dje preko kojega se narodi prepoznaju", skicirao je taj kult selektor Republike Hrvatske dr. Franjo Tu\u0111man, pojasnivši uo\u010di one povijesne polufinalne utakmice Svjetskog prvenstva u Francuskoj 1998. osobitu ulogu nogometa: „Kad nema rata, nogomet je najva\u017enija stvar na svijetu."<\/p>\n Hrvatska je, naime, svoju reprezentaciju dobila kao i dr\u017eavu, dakle kad i dr\u017eavu, u slavnom historijskom trenutku, u veli\u010danstvenom Domovinskom ratu: nogometna reprezentacija Hrvatima je dr\u017eavotvorni, emancipacijski kult. Zato Hrvati u ognjici reperezentativnog kulta ne pjevaju navija\u010dke pjesme, kao ostale bjelosvjetske pi\u010dke, ve\u0107 zborno skandiraju „Ubij, zakolji, da Srbin ne postoji!", bilo da igraju u Andori ili na Malti, zato – jer se „poslije rata narodi prepoznaju preko nogometa" – u Maksimiru, bilo da gostuje Engleska ili Estonija, zborno skandiraju „Za dom, spremni!", zato se iz pedeset hiljada grla \u010duje „Mi, Hrvati!". Nijedan strani navija\u010d iz Zagreba nije otišao s nedoumicom \u017eive li u Hrvatskoj mi Kana\u0111ani ili mi Hrvati. To je ozbiljna dr\u017eava, ozbiljna reprezentacija i ozbiljan kult reprezentacije.<\/p>\n Srbija je, s druge strane, raspad jugoslavenske reprezentacije do\u010dekala u shizofrenom historijskom vakuumu. Još godinama poslije njeni \u0107e igra\u010di igrati pod imenom i himnom nepostoje\u0107e dr\u017eave, još godinama re\u017eiseri televizijskih prijenosa isklju\u010divat \u0107e ton kad se na Marakani bude intonirala „Hej, Slaveni", protivni\u010dki igra\u010di i suci šokirani \u0107e pitati doma\u0107ine zašto navija\u010di zvi\u017ede vlastitoj himni, a kad se kona\u010dno i zasvagda ugasi nesretna Jugoslavija, Srbi \u0107e reprezentaciju još godinama dijeliti s Crnom Gorom.<\/p>\n Kona\u010dno, Srbija \u0107e svoju nogometnu reprezentaciju, prvu u historiji, dobiti kao i Hrvati, dakle kad i dr\u017eavu, ali to ne\u0107e biti ni u kakvom veli\u010danstvenom oslobodila\u010dkom ratu, niti u nekom slavnom historijskom trenutku. Moderna je Srbija, strogo historiografski, nastala tako što je i Crna Gora, kao posljednja jugoslavenska republika, pobjegla od nje. A nije to, priznat \u0107ete, osobito veli\u010danstveni historijski dan. Teško je zamisliv entuzijazam i oduševljenje kojim bi hiljade Srba izašlo na ulice 21. maja, slave\u0107i dan kad su Crnogorci na referendumu izglasali nezavisnost Srbije. <\/p>\n Ili bi taj dan trebali slaviti 17. februara, na dan kad je Kosovo 2008. jednostrano proglasilo nezavisnost, a Srbija ustanovljena u današnjim granicama? Ili – s u\u017easom se sad srpski dr\u017eavotvorni paranoici hvataju za glavu – taj dan ne treba slaviti, barem ne još neko vrijeme?<\/p>\n Na kraju je, me\u0111utim, i dobro ispalo, jer da Boris Jeljcin onog aprilskog dana 1999. na svu sre\u0107u slu\u010dajno nije bio trijezan kad mu je Boro Miloševi\u0107 nosio bratovo pismo, još bi Srbi \u010dekali da Putin i Lukašenko raspišu referendum za otcjepljenje Rusije i Bjelorusije od Srbije.<\/p>\n Kona\u010dna nezavisnost Srbiju je stoga zatekla nespremnu. Sportski novinari izgubili su se u tom vremensko-prostornom vakuumu, nisu više znali što se u srpsku sportsku historiju ra\u010duna, a što ne, pa \u0107e od sre\u0107e obnevidjeli sportski komentator pred finale vaterpolskog prvenstva Europe u Malagi isticati historijsku priliku Srbije da protiv debitanata iz Crne Gore osvoji \u010detvrtu titulu zaredom, iako je sva tri prethodna naslova osvojila sa Crnogorcima, prvi kao SR Jugoslavija, a druga dva upravo kao Srbija i Crna Gora.<\/p>\n Hrvati tih problema nemaju: oni povijest ra\u010dunaju od 1991., Hajduk i Dinamo, \u010dut \u0107ete to na po\u010detku svakog prijenosa najve\u0107eg hrvatskog derbija, prije 1991. nisu odigrali nijednu utakmicu, a statistici hrvatske nacionalne vrste eventualno \u0107e se prigodno pridodati samo utakmice koje su odigrale selekcije Banovine Hrvatske i NDH.<\/p>\n Srbija je, me\u0111utim, bila zbunjena. Je li ona na Mundijalu u Ju\u017enoj Africi debitant, ili igra svoje drugo Svjetsko prvenstvo, s obzirom da su Srbi igrali i u Njema\u010dkoj, pod imenom Srbije i Crne Gore? Ili tre\u0107e, s obzirom da su nakon raspada SFRJ u Francuskoj igrali u dresovima Savezne Republike Jugoslavije? Ili \u010detvrto, ako se ra\u010duna i nastup Kara\u0111or\u0111eve Jugoslavije na prvom Mundijalu u Urugvaju? Ili jedanaesto, ako se pribroji SFRJ, a svi rezultati sve tri Jugoslavije ura\u010dunaju – a na\u010delno se ra\u010dunaju – u srpsko sportsko naslije\u0111e?<\/p>\n Srbi su, sve u svemu, na Mundijalima nastupali u pet razli\u010ditih dresova, ormar Fudbalskog saveza izgleda kao garderoba Jelene Karleuše, pet raznobojnih majica i pet grbova na njima, a svaki ra\u010dunaju i ubrajaju kao svoj. <\/p>\n Da ste prije Mundijala pitali Hrvate, ne pravi se tako kult reprezentacije.<\/p>\n „Jebem im majku \u010detni\u010dku, oni idu na Svjetsko prvenstvo, a naši snimaju reklame za pivo!", rekao je prosje\u010dni kafanski Hrvat pred televizorom, pa nakon kra\u0107eg razmišljanja dodao: „Jebiga, imaju jaku reprezentaciju."<\/p>\n „A ne kao mi, kult reprezentacije", dobacio je drugi rezignirano. „Pi\u010dke."<\/p>\n