Volio bih da sam ranije dobio poziv od Ante Markovi\u0107a. Preporuke koje sam napravio pokazivale su pravac naprijed <\/p>\n
Pi\u0161e: Erol Avdovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Profesor D\u017eefri Saks (Jeffrey Sachs) smatra se ve\u0107 više od 20 godina vode\u0107im me\u0111unarodnim ekonomskim savjetnikom svoje generacije. On je, me\u0111utim, ostao upam\u0107en i kao kontroverzni posljednji savjetnik posljednjeg jugoslavenskog premijera Ante Markovi\u0107a. <\/p>\n Danas profesor Saks predaje na najpoznatijem njujorškom univerzitetu "Kolumbija", ali je ujedno i glavni ekonomski savjetnik generalnog sekretara UN-a Ban Ki-muna (Ki-moon), kao što je to bio i njegovom prethodniku Kofiju Ananu (Annan). U povodu sastanka grupe G-20 u Torontu, profesor Saks dao je ekskluzivni intervju za "Dnevni avaz" u Njujorku.<\/p>\n Bio sam šokiran<\/strong><\/p>\n Koliko je ovo ime G-20, ako se ra\u010duna da je to broj doista najrazvijenijih zemalja svijeta, realno i zašto se više ne spominje onih "stalnih" G-8?<\/em><\/p>\n – Prije svega, te zemlje iz kluba G-8 su i dalje ekonomski najmo\u0107nije, ali nisu više one koje se najbr\u017ee razvijaju. Otuda ovaj drugi sastav, u kojima po brzini razvoja dominiraju Kina, Indija, Brazil i mnoga druga izrastaju\u0107a ("emerging") tr\u017eišta. G-8 su shvatile da one mogu nastaviti razgovarati samo izme\u0111u sebe, ali nemaju sasvim dovoljno ekonomske te\u017eine da bi poduzele sve ono što \u017eele.<\/p>\n Šta je sa zemljama zapadnog Balkana? Kako \u0107e one biti zastupljene u Torontu?<\/em><\/p>\n – I ja mislim da G-20 uglavnom predstavljaju sami sebe, iako doista postoje neki pokušaji da se predstave glasovi Afri\u010dke unije. Ali, to još nije sistematski osmišljeno da bismo rekli: "Ok, mi, naravno, \u017eelimo va\u017ene zemlje oko stola, ali isto tako ne mo\u017eemo sebi dozvoliti da mi govorimo u ime ostatka svijeta". <\/p>\n \u010citaju\u0107i neka Vaša zapa\u017eanja o tome kako uglavnom slabije razvijene zemlje brzo upadnu u ekonomski labirint koji ih mo\u017ee odvesti \u010dak i u rat, gledaju\u0107i iz ove perspektive, je li se u bivšoj Jugoslaviji mogao izbje\u0107i rat?<\/em><\/p>\n – Na\u017ealost, dogodilo se ono što se dogodilo i bio sam šokiran tim doga\u0111ajima. Posebno, jer sam bio tamo u bivšoj Jugoslaviji s Antom Markovi\u0107em u zadnjim trenucima te zemlje. Volio bih da sam dobio poziv ranije, ali to se desilo 1990., na samom kraju…<\/p>\n Došlo kasno<\/strong><\/p>\n Oprostite, ne\u0107ete mi valjda sada re\u0107i da ste mogli sprije\u010diti konflikt ili raspad zemlje?!<\/em><\/p>\n – Vjerujem da su preporuke koje sam napravio, i ekonomske analize napravljene ne samo s moje strane, pokazivale pravac naprijed, ali sve je došlo tako kasno. Kad je ekonomija pokazivala kuda treba dalje, politika to više nije \u010dinila. Zemlja je pocijepana od politi\u010dara više nego od ekonomista. I zato vjerujem da je u Jugoslaviji bila bolja ekonomija 1986. ili 87., nasilje bi se izbjeglo. Mogu\u0107nost radikalnih politi\u010dara da manipuliraju ljudima bila bi reducirana. Ekonomija zaista zna\u010di mnogo, jer hiperinflacija u federalnoj Jugoslaviji bila je tako razaraju\u0107a da nije dozvolila odgovornim ljudima da dignu svoj glas. Da je politika ostavljena po strani, moglo je do\u0107i do mirnog rješenja.<\/p>\n Mnogo godina nakon svoje politi\u010dke karijere gospodin Markovi\u0107 je u BiH preduzimao neke ekonomske projekte. Jeste li razgovarali o tome s njim?<\/em><\/p>\n – O ne, ne. Posljednji put sam se s njim \u010duo telefonom, negdje 1991., kad se ve\u0107 raspadala Jugoslavija. <\/p>\n Jeste li uop\u0107e u dobrim odnosima?<\/em><\/p>\n – Da. Rastali smo se veoma srda\u010dno. Neizmjerno mi se dopada kao \u010dovjek i politi\u010dar. Sje\u0107am se da sam ga posljednji put vidio veoma razo\u010daranog u polukoraku, na nekom sastanku federalne vlade u Beogradu, gdje smo poslije toga imali privatnu ve\u010deru samo nas dvoje i kad se stvari ve\u0107 nisu odvijale u korist svih nas. <\/p>\n O ideji ekonomske "jugosfere"<\/strong> <\/p>\n Vjerujete li u projekcije londonskog "Economista", koji je najavio mogu\u0107nost okupljanja svih zemalja bivše Jugoslavije u neku ekonomsku "jugosferu"?<\/em><\/p>\n – Mislim da sve regije trebaju imati svoju zajedni\u010dku strategiju. Gr\u010dka, Turska, Balkan u cjelini, sjeverna Afrika, neki prirodni ekonomski dio, ne i politi\u010dki udru\u017eeno, ako se to ne \u017eeli. Što je više mogu\u0107e kooperacije, to bolje. Na taj se na\u010din gradi više povjerenja i mogu\u0107e je graditi zajedni\u010dku infrastrukturu. Postoji projekt u koji pola\u017eem veliku nadu. To je "Desertec". Radi se o ideji velikog solarnog bazena za proizvodnju obnovljive energije za cijeli Mediteran, Balkan, i sjevernu Afriku i zapadnu Evropu. <\/p>\n To \u0107e biti na stotine miliona dolara investicija koja bi promijenila postoje\u0107i energetski u obnovljivi sistem energije, \u010dist i dobar. Takav regionalni pristup je sasvim racionalan. Još kad imate region koji je prelijep, kao prostor bivše Jugoslavije, imate potencijala za mnogo šta. Samo vam treba odr\u017eivi mir i nastavak saradnje.<\/p>\n Volio bih do\u0107i u Bosnu<\/strong><\/p>\n Jeste li ikad bili u Bosni?<\/em><\/p>\n – Ne, nisam imao još šanse, ali svakako bih volio do\u0107i. Bio sam u Hrvatskoj, ljetovao sam u Dubrovniku, nekoliko puta putovao u svojstvu savjetnika slovenske vlade u Ljubljanu, gdje sam imao velikog prijatelja, pokojnog predsjednika Janeza Drnovšeka. Bio sam i u Crnoj Gori, ali u Bosnu nisam išao.<\/p>\n