{"id":47413,"date":"2010-06-27T20:03:04","date_gmt":"2010-06-27T20:03:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47413"},"modified":"2010-06-27T20:03:04","modified_gmt":"2010-06-27T20:03:04","slug":"bljesak-munje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/06\/27\/bljesak-munje\/","title":{"rendered":"Bljesak munje"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Uri Avnery*<\/strong><\/em><\/p>\n<p>No\u0107. Potpun mrak. Pljusak. Vidljivost gotovo nikakva.<\/p>\n<p>A onda, odjednom &#8211; bljesak munje. U djeli\u0107u sekunde svjetlost poka\u017ee krajolik. U tom djeli\u0107u sekunde mo\u017ee se vidjeti zemlji&scaron;te oko nas. Nije onakvo kakvo je neko\u0107 bilo.<\/p>\n<p>Akcija na&scaron;e vlade protiv flotile s pomo\u0107i za Gazu bila je takav bljesak munje.<\/p>\n<p>Izraelci, &scaron;to se ti\u010de vi\u0111enja svijeta, uobi\u010dajeno \u017eive u mraku. Ali u onom se trenutku moglo vidjeti zbiljski krajolik oko nas; izgledao je zastra&scaron;uju\u0107e. Potom se na nas opet spustio mrak, Izrael se vratio u svoj mjehur, a svijet je nestao s vidika.<\/p>\n<p>Taj djeli\u0107 sekunde bio je dovoljan da otkrije turoban prizor. Gotovo na svim frontama stanje Dr\u017eave Izrael se pogor&scaron;alo nakon posljednjeg bljeska munje.<\/p>\n<p>Taj krajolik nisu stvorili flotila i napad na nju. On postoji otkako je uspostavljena na&scaron;a sada&scaron;nja vlada. Ali ni to nije bio po\u010detak pogor&scaron;anja. Ono je po\u010delo davno prije.<\/p>\n<p>Akcija Ehuda Baraka &amp; co. samo je rasvijetlila situaciju kakva je sada i dodatno je gurnula u krivom smjeru.<\/p>\n<p>Kako taj novi pejza\u017e izgleda u svjetlu Barakove barake (&quot;barak&quot; na hebrejskom zna\u010di munja)?<\/p>\n<p>&nbsp;Na \u010delu popisa nalazi se \u010dinjenica koju, \u010dini se, nitko dosad nije primijetio: smrt Holokausta.<\/p>\n<p>U cijeloj strci koju je ova afera izazvala diljem svijeta Holokaust nije \u010dak ni spomenut. Istina, bilo je nekih u Izraelu koji su Tayyipa Erdo\u011fana nazvali &quot;novim Hitlerom&quot;, a neki izraelomrsci su govorili o &quot;nacisti\u010dkom napadu&quot;, ali Holokaust je prakti\u010dki i&scaron;\u010dezao.<\/p>\n<p>Tokom cijelih dviju generacija na&scaron;a se vanjska politika slu\u017eila Holokaustom kao glavnim oru\u0111em. Stav svijeta spram Izraela odre\u0111ivala je njegova ne\u010dista savjest. (Opravdani) osje\u0107aji krivice &#8211; bilo zbog po\u010dinjenih grozota, bilo zbog toga &scaron;to se gledalo na drugu stranu &#8211; uzrokovali su da se Evropa i Amerika odnose spram Izraela druk\u010dije nego spram bilo koje druge nacije &#8211; od nuklearnog naoru\u017eanja do naselj\u0101 [na okupiranim podru\u010djima &#8211; prev.]. Svaka bi kritika postupaka na&scaron;ih vlasti odmah bila obilje\u017eena kao antisemitizam, i u&scaron;utkana.<\/p>\n<p>Ali vrijeme \u010dini svoje. Osjetila svijeta su otupjela uslijed novih tragedija. Za novu generaciju Holokaust je stvar daleke pro&scaron;losti, poglavlje u historiji. Osje\u0107aj krivice nestao je u svim zemjama, osim Njema\u010dke.<\/p>\n<p>Izraelska javnost to nije primijetila, jer u samom Izraelu &Scaron;oa je \u017eiva i prisutna. Mnogi Izraelci su djeca ili unuci onih koji su pro\u017eivjeli Holokaust, i Holokaust je ostavio pe\u010dat na njihovom djetinjstvu. &Scaron;tovi&scaron;e, golem se aparat brine da Holokaust ne nestane iz na&scaron;eg sje\u0107anja, po\u010dev&scaron;i od dje\u010djeg vrti\u0107a, pa preko ceremonija i spomen-dan\u0101, do organiziranih putovanja &quot;onamo&quot;.<\/p>\n<p>Prema tome, izraelsku javnost &scaron;okira saznanje kako Holokaust gubi mo\u0107 kao politi\u010dki instrument. Otupjelo je na&scaron;e najvrednije oru\u017eje.<\/p>\n<p>Sredi&scaron;nji stup na&scaron;e politike jest na&scaron; savez sa Sjedinjenim Dr\u017eavama. Da upotrebimo izraz tako drag Benjaminu Netanyahuu (u drugom kontekstu): to je &quot;stijena na&scaron;eg opstanka&quot;.<\/p>\n<p>Mnoge nas je godine taj savez \u010duvao od svih nevolja. Znali smo da od SAD mo\u017eemo dobiti sve &scaron;to nam treba: moderno naoru\u017eanje kojim zadr\u017eavamo nadmo\u0107 nad svim arapskim armijama skupa, municiju u vrijeme rata, novac za na&scaron;u privredu, veto na sve rezolucije Vije\u0107a sigurnosti UN protiv nas, automatsku podr&scaron;ku za sve akcije svih na&scaron;ih vlada. Svaka mala i srednja zemlja na svijetu znala je da, \u017eeli li pravo ulaza u pala\u010de Washingtona, mora podmititi izraelskog vratara.<\/p>\n<p>Ali tokom pro&scaron;le godine u tom su se stupu pojavile pukotine. Ne tek malene ogrebotine i krhotine uslijed normalnog tro&scaron;enja, nego pukotine &scaron;to ih izazivaju pokreti tla. Uzajamna averzija izme\u0111u Baracka Obame i Benjamina Netanyahua samo je simptom mnogo dubljeg problema.<\/p>\n<p>Pro&scaron;log tjedna &scaron;ef Mossada je rekao Knessetu: &quot;Za SAD mi vi&scaron;e nismo pozitivna stavka nego teret.&quot;<\/p>\n<p>Tu je \u010dinjenicu o&scaron;trim rije\u010dima izrekao general David Petraeus, kazav&scaron;i da trajni izraelsko-palestinski sukob ugro\u017eava \u017eivote ameri\u010dkih vojnika u Iraku i Afganistanu. Zna\u010daj tog upozorenja nisu izbrisale kasnije umiruju\u0107e poruke. (Kada se Petraeus ovog tjedna onesvijestio tokom senatskog saslu&scaron;anja, neki religiozni \u017didovi su u tome vidjeli bo\u017eju kaznu.)<\/p>\n<p>Sudbonosnu promjenu nisu pretrpjeli samo izraelsko-ameri\u010dki odnosi; i polo\u017eaj samih SAD se pogor&scaron;ava, &scaron;to je doista lo&scaron; znak za budu\u0107nost izraelske politike.<\/p>\n<p>Svijet se, polako i tiho, mijenja. SAD su jo&scaron; uvijek daleko najmo\u0107nija zemlja, ali vi&scaron;e nisu ona svemo\u0107na supersila kakvom su bile od 1989. Kina pokazuje mi&scaron;i\u0107e, zemlje poput Indije i Brazila su sve ja\u010de, neku ulogu po\u010dinju igrati zemlje poput Turske &#8211; da, Turske!<\/p>\n<p>To nije stvar godine ili dviju, ali svatko tko razmi&scaron;lja o budu\u0107nosti Izraela za deset, dvadeset godina mora shvatiti da \u0107e se, ako se iz osnove ne promijeni, pogor&scaron;ati i na&scaron;a pozicija.<\/p>\n<p>Ako je na&scaron; savez sa SAD jedan od sredi&scaron;njih stupova izraelske politike, drugi je &scaron;iroka podr&scaron;ka ve\u0107ine svjetskog \u017eidovstva.<\/p>\n<p>Tokom 62 godine mogli smo na nju ra\u010dunati naslijepo. &Scaron;togod smo \u010dinili &#8211; gotovo su svi \u017didovi svijeta stajali u stavu mirno i salutirali. Kroz vatru i vodu, pobjede i poraze, slavna ili mra\u010dna poglavlja &#8211; \u017didovi svijeta su nas stvarno podr\u017eavali, daju\u0107i novac, demonstriraju\u0107i, vr&scaron;e\u0107i pritisak na svoje vlade. Bez premi&scaron;ljanja, bez kritike.<\/p>\n<p>Vi&scaron;e ne. Mirno, gotovo &scaron;utke, i u tom su se stupu pojavile pukotine. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se ve\u0107ina mladih ameri\u010dkih \u017didova okre\u0107e od Izraela. Ne tako &scaron;to bi svoju lojalnost premjestili s izraelskog establishmenta na izraelski liberalni tabor &#8211; nego se potpuno okre\u0107u od Izraela.<\/p>\n<p>Ni to se ne\u0107e odmah osjetiti. AIPAC [American Israel Public Affairs Committee] i dalje tjera strah u srca onih u Washingtonu, Kongres \u0107e i dalje plesati kako oni sviraju. Ali kada na klju\u010dne polo\u017eaje do\u0111e nova generacija, do\u0107i \u0107e do erozije podr&scaron;ke Izraelu, ameri\u010dki politi\u010dari \u0107e prestati puzati a vlada SAD \u0107e postupno izmijeniti svoje odnose s nama.<\/p>\n<p>U na&scaron;em neposrednom susjedstvu tako\u0111er se zbivaju duboke promjene, od kojih su neke blizu povr&scaron;ine. Incident s flotilom ih je otkrio.<\/p>\n<p>Utjecaj na&scaron;ih saveznika se postojano smanjuje. Gube na visini, a u usponu je stara-nova sila: Turska.<\/p>\n<p>Hosni Mubarak je zaokupljen nastojanjem da vlast prenese na svojeg sina, Gamala. Islamska opozicija u Egiptu du\u017ee glavu. Nova privla\u010dnost Turske postaje ja\u010da od saudijskog novca. Jordanski kralj je prisiljen da se prilagodi. Osovina Turska-Iran-Sirija-Hezbolah-Hamas je snaga u usponu, a osovina Egipat-Saudijska Arabija-Jordan-Fatah u opadanju.<\/p>\n<p>Ali najva\u017enija je promjena ono &scaron;to se doga\u0111a u svjetskom javnom mnijenju. Svako ismijavanje tog mnijenja podsje\u0107a me na Staljinovo znamenito podrugivanje (&quot;Koliko divizija ima papa&quot;?).<\/p>\n<p>Nedavno je neka izraelska televizijska ku\u0107a prikazala fascinantan film o njema\u010dkim i skandinavskim volonterkama koje su u pedesetim i &scaron;ezdesetim godinama preplavile Izrael kako bi radile (a ponekad se i udale) u kibucima. Izrael se tada smatralo sr\u010danom malenom nacijom okru\u017eenom neprijateljima koji je mrze, dr\u017eavom koja se uzdigla iz pepela Holokausta kako bi postala rajem slobode, jednakosti i demokracije, koja je svoj najuzvi&scaron;eniji izraz na&scaron;la u toj jedinstvenoj tvorevini, kibucu.<\/p>\n<p>Sada&scaron;nju generaciju mladih idealista iz cijelog svijeta, mu&scaron;karaca i \u017eena, koji bi nekada bili radili kao volonteri u kibucima, sada se mo\u017ee na\u0107i na palubama brodova &scaron;to plove ka poga\u017eenoj, zagu&scaron;enih i izgladnjeloj Gazi, koja dira srca mnogih mladih ljudi. Onaj pionirski izraelski David prometnuo se u okrutnog izraelskog Golijata.<\/p>\n<p>To ne bi mogao izmijeniti \u010dak ni neki genij spina. Sada ve\u0107 godinama svijet svaki dan vidi Dr\u017eavu Izrael na televizijskom ekranu i na prvim stranicama predo\u010denu te&scaron;ko naoru\u017eanim vojnicima kako pucaju na djecu koja bacaju kamenje, topovima koji ispaljuju fosforne granate na stambene \u010detvrti, helikopterima koji vr&scaron;e &quot;ciljane eliminacije&quot;, a sada i piratima koji napadaju civilne brodove na otvorenom moru. Prestravljenim \u017eenama koje u rukama nose ranjenu malu djecu, mu&scaron;karcima s amputiranim udovima, razorenim domovima. Kada \u010dovjek na jednu sliku koja prikazuje druk\u010diji Izrael vidi stotine slika poput ovih, Izrael postaje \u010dudovi&scaron;te. Tim vi&scaron;e &scaron;to izraelska propagandna ma&scaron;ina uspje&scaron;no potiskuje bilo kakve vijesti o izraelskom mirovnom taboru.<\/p>\n<p>Prije mnogo godina, kada sam htio ismijati narkomansku ovisnost na&scaron;ih vo\u0111a o upotrebi sile, parafrazirao sam izreku koja u mnogome odra\u017eava \u017eidovsku mudrost: &quot;ako sila ne djeluje, upotrebi mozak&quot;. Da bih pokazao kako se mi Izraelci jako razlikujemo od \u017didova, izmijenio sam rije\u010di: &quot;ako sila ne djeluje, upotrebi jo&scaron; vi&scaron;e sile&quot;.<\/p>\n<p>To sam rekao kao &scaron;alu. Ali, kako to ve\u0107 biva s mnogim vicevima u ovoj zemlji, ona je postala zbiljom. Sada je to credo mnogih primitivnih Izraelaca, s Ehudom Barakom na \u010delu.<\/p>\n<p>U praksi, sigurnost neke dr\u017eave ovisi o mnogim faktorima, a vojna je sila samo jedan od njih. Dugoro\u010dno, svjetsko javno mnijenje je ja\u010de. Papa ima mnogo divizija.<\/p>\n<p>U mnogim je aspektima Izrael jo&scaron; uvijek sna\u017ena zemlja. Ali, kao &scaron;to je pokazalo iznenadno osvjetljenje afere s flotilom, vrijeme ne radi u na&scaron;u korist. Trebali bismo produbiti svoje korijene u svijetu i u regiji &#8211; &scaron;to zna\u010di posti\u0107i mir sa svojim susjedima &#8211; sada dok smo jo&scaron; jaki.<\/p>\n<p>Ako sila ne djeluje, ni ja\u010da sila ne mora djelovati.<\/p>\n<p>Ako sila ne djeluje, sila ne djeluje. I to\u010dka.<\/p>\n<p><em>*<a href=\"http:\/\/zope.gush-shalom.org\/home\/en\/about\/1177150070\">Autor<\/a> je&nbsp;jedan od najdosljednijih izraelskih aktivista za mir<\/em><\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.zamirzine.net\/spip.php?article9574\">ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Uri Avnery* No\u0107. Potpun mrak. Pljusak. Vidljivost gotovo nikakva. A onda, odjednom &#8211; bljesak munje. U djeli\u0107u sekunde svjetlost poka\u017ee krajolik. U tom djeli\u0107u sekunde mo\u017ee se vidjeti zemlji&scaron;te oko nas. Nije onakvo kakvo je neko\u0107 bilo. Akcija na&scaron;e vlade protiv flotile s pomo\u0107i za Gazu bila je takav bljesak munje. Izraelci, &scaron;to se [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47413","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47413","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47413"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47413\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47413"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47413"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47413"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}