{"id":47413,"date":"2010-06-27T20:03:04","date_gmt":"2010-06-27T20:03:04","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47413"},"modified":"2010-06-27T20:03:04","modified_gmt":"2010-06-27T20:03:04","slug":"bljesak-munje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/06\/27\/bljesak-munje\/","title":{"rendered":"Bljesak munje"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Uri Avnery*<\/strong><\/em><\/p>\n

No\u0107. Potpun mrak. Pljusak. Vidljivost gotovo nikakva.<\/p>\n

A onda, odjednom – bljesak munje. U djeli\u0107u sekunde svjetlost poka\u017ee krajolik. U tom djeli\u0107u sekunde mo\u017ee se vidjeti zemljište oko nas. Nije onakvo kakvo je neko\u0107 bilo.<\/p>\n

Akcija naše vlade protiv flotile s pomo\u0107i za Gazu bila je takav bljesak munje.<\/p>\n

Izraelci, što se ti\u010de vi\u0111enja svijeta, uobi\u010dajeno \u017eive u mraku. Ali u onom se trenutku moglo vidjeti zbiljski krajolik oko nas; izgledao je zastrašuju\u0107e. Potom se na nas opet spustio mrak, Izrael se vratio u svoj mjehur, a svijet je nestao s vidika.<\/p>\n

Taj djeli\u0107 sekunde bio je dovoljan da otkrije turoban prizor. Gotovo na svim frontama stanje Dr\u017eave Izrael se pogoršalo nakon posljednjeg bljeska munje.<\/p>\n

Taj krajolik nisu stvorili flotila i napad na nju. On postoji otkako je uspostavljena naša sadašnja vlada. Ali ni to nije bio po\u010detak pogoršanja. Ono je po\u010delo davno prije.<\/p>\n

Akcija Ehuda Baraka & co. samo je rasvijetlila situaciju kakva je sada i dodatno je gurnula u krivom smjeru.<\/p>\n

Kako taj novi pejza\u017e izgleda u svjetlu Barakove barake ("barak" na hebrejskom zna\u010di munja)?<\/p>\n

 Na \u010delu popisa nalazi se \u010dinjenica koju, \u010dini se, nitko dosad nije primijetio: smrt Holokausta.<\/p>\n

U cijeloj strci koju je ova afera izazvala diljem svijeta Holokaust nije \u010dak ni spomenut. Istina, bilo je nekih u Izraelu koji su Tayyipa Erdo\u011fana nazvali "novim Hitlerom", a neki izraelomrsci su govorili o "nacisti\u010dkom napadu", ali Holokaust je prakti\u010dki iš\u010dezao.<\/p>\n

Tokom cijelih dviju generacija naša se vanjska politika slu\u017eila Holokaustom kao glavnim oru\u0111em. Stav svijeta spram Izraela odre\u0111ivala je njegova ne\u010dista savjest. (Opravdani) osje\u0107aji krivice – bilo zbog po\u010dinjenih grozota, bilo zbog toga što se gledalo na drugu stranu – uzrokovali su da se Evropa i Amerika odnose spram Izraela druk\u010dije nego spram bilo koje druge nacije – od nuklearnog naoru\u017eanja do naselj\u0101 [na okupiranim podru\u010djima – prev.]. Svaka bi kritika postupaka naših vlasti odmah bila obilje\u017eena kao antisemitizam, i ušutkana.<\/p>\n

Ali vrijeme \u010dini svoje. Osjetila svijeta su otupjela uslijed novih tragedija. Za novu generaciju Holokaust je stvar daleke prošlosti, poglavlje u historiji. Osje\u0107aj krivice nestao je u svim zemjama, osim Njema\u010dke.<\/p>\n

Izraelska javnost to nije primijetila, jer u samom Izraelu Šoa je \u017eiva i prisutna. Mnogi Izraelci su djeca ili unuci onih koji su pro\u017eivjeli Holokaust, i Holokaust je ostavio pe\u010dat na njihovom djetinjstvu. Štoviše, golem se aparat brine da Holokaust ne nestane iz našeg sje\u0107anja, po\u010devši od dje\u010djeg vrti\u0107a, pa preko ceremonija i spomen-dan\u0101, do organiziranih putovanja "onamo".<\/p>\n

Prema tome, izraelsku javnost šokira saznanje kako Holokaust gubi mo\u0107 kao politi\u010dki instrument. Otupjelo je naše najvrednije oru\u017eje.<\/p>\n

Središnji stup naše politike jest naš savez sa Sjedinjenim Dr\u017eavama. Da upotrebimo izraz tako drag Benjaminu Netanyahuu (u drugom kontekstu): to je "stijena našeg opstanka".<\/p>\n

Mnoge nas je godine taj savez \u010duvao od svih nevolja. Znali smo da od SAD mo\u017eemo dobiti sve što nam treba: moderno naoru\u017eanje kojim zadr\u017eavamo nadmo\u0107 nad svim arapskim armijama skupa, municiju u vrijeme rata, novac za našu privredu, veto na sve rezolucije Vije\u0107a sigurnosti UN protiv nas, automatsku podršku za sve akcije svih naših vlada. Svaka mala i srednja zemlja na svijetu znala je da, \u017eeli li pravo ulaza u pala\u010de Washingtona, mora podmititi izraelskog vratara.<\/p>\n

Ali tokom prošle godine u tom su se stupu pojavile pukotine. Ne tek malene ogrebotine i krhotine uslijed normalnog trošenja, nego pukotine što ih izazivaju pokreti tla. Uzajamna averzija izme\u0111u Baracka Obame i Benjamina Netanyahua samo je simptom mnogo dubljeg problema.<\/p>\n

Prošlog tjedna šef Mossada je rekao Knessetu: "Za SAD mi više nismo pozitivna stavka nego teret."<\/p>\n

Tu je \u010dinjenicu oštrim rije\u010dima izrekao general David Petraeus, kazavši da trajni izraelsko-palestinski sukob ugro\u017eava \u017eivote ameri\u010dkih vojnika u Iraku i Afganistanu. Zna\u010daj tog upozorenja nisu izbrisale kasnije umiruju\u0107e poruke. (Kada se Petraeus ovog tjedna onesvijestio tokom senatskog saslušanja, neki religiozni \u017didovi su u tome vidjeli bo\u017eju kaznu.)<\/p>\n

Sudbonosnu promjenu nisu pretrpjeli samo izraelsko-ameri\u010dki odnosi; i polo\u017eaj samih SAD se pogoršava, što je doista loš znak za budu\u0107nost izraelske politike.<\/p>\n

Svijet se, polako i tiho, mijenja. SAD su još uvijek daleko najmo\u0107nija zemlja, ali više nisu ona svemo\u0107na supersila kakvom su bile od 1989. Kina pokazuje miši\u0107e, zemlje poput Indije i Brazila su sve ja\u010de, neku ulogu po\u010dinju igrati zemlje poput Turske – da, Turske!<\/p>\n

To nije stvar godine ili dviju, ali svatko tko razmišlja o budu\u0107nosti Izraela za deset, dvadeset godina mora shvatiti da \u0107e se, ako se iz osnove ne promijeni, pogoršati i naša pozicija.<\/p>\n

Ako je naš savez sa SAD jedan od središnjih stupova izraelske politike, drugi je široka podrška ve\u0107ine svjetskog \u017eidovstva.<\/p>\n

Tokom 62 godine mogli smo na nju ra\u010dunati naslijepo. Štogod smo \u010dinili – gotovo su svi \u017didovi svijeta stajali u stavu mirno i salutirali. Kroz vatru i vodu, pobjede i poraze, slavna ili mra\u010dna poglavlja – \u017didovi svijeta su nas stvarno podr\u017eavali, daju\u0107i novac, demonstriraju\u0107i, vrše\u0107i pritisak na svoje vlade. Bez premišljanja, bez kritike.<\/p>\n

Više ne. Mirno, gotovo šutke, i u tom su se stupu pojavile pukotine. Ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da se ve\u0107ina mladih ameri\u010dkih \u017didova okre\u0107e od Izraela. Ne tako što bi svoju lojalnost premjestili s izraelskog establishmenta na izraelski liberalni tabor – nego se potpuno okre\u0107u od Izraela.<\/p>\n

Ni to se ne\u0107e odmah osjetiti. AIPAC [American Israel Public Affairs Committee] i dalje tjera strah u srca onih u Washingtonu, Kongres \u0107e i dalje plesati kako oni sviraju. Ali kada na klju\u010dne polo\u017eaje do\u0111e nova generacija, do\u0107i \u0107e do erozije podrške Izraelu, ameri\u010dki politi\u010dari \u0107e prestati puzati a vlada SAD \u0107e postupno izmijeniti svoje odnose s nama.<\/p>\n

U našem neposrednom susjedstvu tako\u0111er se zbivaju duboke promjene, od kojih su neke blizu površine. Incident s flotilom ih je otkrio.<\/p>\n

Utjecaj naših saveznika se postojano smanjuje. Gube na visini, a u usponu je stara-nova sila: Turska.<\/p>\n

Hosni Mubarak je zaokupljen nastojanjem da vlast prenese na svojeg sina, Gamala. Islamska opozicija u Egiptu du\u017ee glavu. Nova privla\u010dnost Turske postaje ja\u010da od saudijskog novca. Jordanski kralj je prisiljen da se prilagodi. Osovina Turska-Iran-Sirija-Hezbolah-Hamas je snaga u usponu, a osovina Egipat-Saudijska Arabija-Jordan-Fatah u opadanju.<\/p>\n

Ali najva\u017enija je promjena ono što se doga\u0111a u svjetskom javnom mnijenju. Svako ismijavanje tog mnijenja podsje\u0107a me na Staljinovo znamenito podrugivanje ("Koliko divizija ima papa"?).<\/p>\n

Nedavno je neka izraelska televizijska ku\u0107a prikazala fascinantan film o njema\u010dkim i skandinavskim volonterkama koje su u pedesetim i šezdesetim godinama preplavile Izrael kako bi radile (a ponekad se i udale) u kibucima. Izrael se tada smatralo sr\u010danom malenom nacijom okru\u017eenom neprijateljima koji je mrze, dr\u017eavom koja se uzdigla iz pepela Holokausta kako bi postala rajem slobode, jednakosti i demokracije, koja je svoj najuzvišeniji izraz našla u toj jedinstvenoj tvorevini, kibucu.<\/p>\n

Sadašnju generaciju mladih idealista iz cijelog svijeta, muškaraca i \u017eena, koji bi nekada bili radili kao volonteri u kibucima, sada se mo\u017ee na\u0107i na palubama brodova što plove ka poga\u017eenoj, zagušenih i izgladnjeloj Gazi, koja dira srca mnogih mladih ljudi. Onaj pionirski izraelski David prometnuo se u okrutnog izraelskog Golijata.<\/p>\n

To ne bi mogao izmijeniti \u010dak ni neki genij spina. Sada ve\u0107 godinama svijet svaki dan vidi Dr\u017eavu Izrael na televizijskom ekranu i na prvim stranicama predo\u010denu teško naoru\u017eanim vojnicima kako pucaju na djecu koja bacaju kamenje, topovima koji ispaljuju fosforne granate na stambene \u010detvrti, helikopterima koji vrše "ciljane eliminacije", a sada i piratima koji napadaju civilne brodove na otvorenom moru. Prestravljenim \u017eenama koje u rukama nose ranjenu malu djecu, muškarcima s amputiranim udovima, razorenim domovima. Kada \u010dovjek na jednu sliku koja prikazuje druk\u010diji Izrael vidi stotine slika poput ovih, Izrael postaje \u010dudovište. Tim više što izraelska propagandna mašina uspješno potiskuje bilo kakve vijesti o izraelskom mirovnom taboru.<\/p>\n

Prije mnogo godina, kada sam htio ismijati narkomansku ovisnost naših vo\u0111a o upotrebi sile, parafrazirao sam izreku koja u mnogome odra\u017eava \u017eidovsku mudrost: "ako sila ne djeluje, upotrebi mozak". Da bih pokazao kako se mi Izraelci jako razlikujemo od \u017didova, izmijenio sam rije\u010di: "ako sila ne djeluje, upotrebi još više sile".<\/p>\n

To sam rekao kao šalu. Ali, kako to ve\u0107 biva s mnogim vicevima u ovoj zemlji, ona je postala zbiljom. Sada je to credo mnogih primitivnih Izraelaca, s Ehudom Barakom na \u010delu.<\/p>\n

U praksi, sigurnost neke dr\u017eave ovisi o mnogim faktorima, a vojna je sila samo jedan od njih. Dugoro\u010dno, svjetsko javno mnijenje je ja\u010de. Papa ima mnogo divizija.<\/p>\n

U mnogim je aspektima Izrael još uvijek sna\u017ena zemlja. Ali, kao što je pokazalo iznenadno osvjetljenje afere s flotilom, vrijeme ne radi u našu korist. Trebali bismo produbiti svoje korijene u svijetu i u regiji – što zna\u010di posti\u0107i mir sa svojim susjedima – sada dok smo još jaki.<\/p>\n

Ako sila ne djeluje, ni ja\u010da sila ne mora djelovati.<\/p>\n

Ako sila ne djeluje, sila ne djeluje. I to\u010dka.<\/p>\n

*Autor<\/a> je jedan od najdosljednijih izraelskih aktivista za mir<\/em><\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Uri Avnery* No\u0107. Potpun mrak. Pljusak. Vidljivost gotovo nikakva. A onda, odjednom – bljesak munje. U djeli\u0107u sekunde svjetlost poka\u017ee krajolik. U tom djeli\u0107u sekunde mo\u017ee se vidjeti zemljište oko nas. Nije onakvo kakvo je neko\u0107 bilo. Akcija naše vlade protiv flotile s pomo\u0107i za Gazu bila je takav bljesak munje. Izraelci, što se […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47413","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47413","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47413"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47413\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47413"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47413"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47413"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}