Olivier Hoedeman, europski aktivist i borac za demokraciju, tvrdi da korporativni lobisti brojem i financijski znatno nadja\u010davaju interesne skupine europskih gra\u0111ana, a ta je neravnote\u017ea dodatno naglašena privilegiranim pristupom lobista politi\u010darima<\/p>\n
Pi\u0161e: Tena Erceg<\/strong><\/em><\/p>\n Nu\u017eno je boriti se protiv pretjeranog utjecaja lobija na proces donošenja odluka u Europskoj uniji i protiv manjka transparentnosti i eti\u010dkih pravila lobiranja, smatra Olivier Hoedeman iz nevladine organizacije Corporate Europe Observatory i jedan od urednika upravo objavljene knjige "Probiti briselski balon: bitka za razotkrivanje korporacijskog lobiranja u srcu EU" ("Bursting the Brussels Bubble: the battle to expose corporate lobbying at the heart of the EU"). Knjigu je objavila koalicija gra\u0111anskih udruga i sindikata ALTER-EU, a bavi se, kako nam je rekao Hoedeman, opasnostima koje za demokraciju i javni interes predstavlja \u010dinjenica da je "Europska unija postala talac lobija".<\/p>\n U jednom od eseja u knjizi tvrdi se da je Bruxelles postao lobisti\u010dki raj koji se natje\u010de s Washingtonom za titulu lobisti\u010dke prijestolnice svijeta. Mo\u017eete li to detaljnije objasniti?<\/em> <\/p>\n – Kao i u Washingtonu, tako i u europskom "glavnom gradu" lobiranje ima dominantnu ulogu u procesu donošenja odluka. U njemu je druga najve\u0107a koncentracija lobista na svijetu, njih oko 15 tisu\u0107a, na \u010dije se aktivnosti godišnje troši oko milijardu eura. Budu\u0107i da u Europi ne postoji istinska paneuropska javnost, institucije se oslanjaju upravo na lobiste, koji rade u uredima najve\u0107ih multinacionalnih kompanija, industrijskih udru\u017eenja i koalicija, kao i u komercijalnim konzultantskim tvrtkama koje promoviraju korporativne interese. Za velike kompanije lobiranje je investicija koja se vra\u0107a vrlo brzo i višestruko, jer omogu\u0107uje utjecaj na regulative koje se ti\u010du direktno njihovih komercijalnih aktivnosti, vrlo \u010desto na štetu potroša\u010da, radnika i okoliša. Korporativni lobisti brojem i financijski znatno nadja\u010davaju interesne skupine gra\u0111ana, a ta je neravnote\u017ea dodatno naglašena privilegiranim pristupom lobista politi\u010darima. Rezultat toga je da imamo sve ve\u0107i broj direktiva, pravilnika i drugih politi\u010dkih inicijativa Unije koje su oslabljene ili potpuno iskrivljene zahvaljuju\u0107i mo\u0107i industrijskog lobiranja.<\/p>\n Slu\u010daj Mandelson-Deripaska<\/strong><\/p>\n Mo\u017eete li re\u0107i neki primjer?<\/em><\/p>\n – Jedan od recentnih odnosi se na bitku za reguliranje hedge fondova i private equity fondova, koja se upravo ovih dana vodi u Bruxellesu, odnosno na direktivu Alternative Investments Fund Managers Directive, koju upravo razmatra Europski parlament. U travnju ove godine stotine malih i srednjih poduze\u0107a, na sveop\u0107e iznena\u0111enje, potpisalo je otvoreno pismo zastupnicima europskog parlamenta u kojem je dalo podršku pokušajima financijskog lobija da sprije\u010di donošenje stro\u017ee regulative. No, to nije bila njihova samostalna odluka, ve\u0107 je konce vukla lobisti\u010dka organizacija European Venture Capital Association, koja predstavlja velike i kontroverzne investicijske fondove kojima je cilj oslabiti prvi istinski pokušaj regulacije investicijskih fondova na europskoj razini.<\/p>\n Spomenuli ste problem nepostojanja paneuropske javnosti. Koje su štetne posljedice te \u010dinjenice?<\/em><\/p>\n – Objasnit \u0107u to na primjeru: potkraj prošle godine otkriveno je da je bivši europski povjerenik za trgovinu Peter Mandelson 2005. godine osobno potpisao odluku da se uklone uvozne carine za Rusal, aluminijskog giganta u vlasništvu njegova prijatelja Olega Deripaske. No, koliko god bio skandalozan, ovaj slu\u010daj sukoba interesa prošao je prakti\u010dki bez posljedica, dijelom i zbog toga što kriti\u010dko medijsko pra\u0107enje europskih povjerenika nije toliko intenzivno kao kada su u pitanju ministri nacionalnih vlada.<\/p>\n Kao temeljni problem lobiranja navodite nedostatak transparentnosti u smislu toga tko su lobisti, što to\u010dno rade i tko ih financira?<\/em> <\/p>\n – Upravo zbog nedostatka transparentnosti, gra\u0111ani, mediji i parlamentarci nisu u mogu\u0107nosti kriti\u010dki procjenjivati ulogu lobiranja u EU, jer netransparentnost skriva veli\u010dinu te industrije, ogromnu neravnote\u017eu izme\u0111u nje i civilnog društva, kao i posljedice te neravnote\u017ee. Sve bi to trebalo biti predmetom javne rasprave. Manjak transparentnosti, osim toga, omogu\u0107uje prikriveno lobiranje, primjerice kada se korporacije kriju iza razli\u010ditih skupina koje se pretvaraju da govore u ime interesa šire zajednice.<\/p>\n Je li dosad išta napravljeno na poboljšanju transparentnosti?<\/em><\/p>\n – Intenzivna diskusija o tome kako osigurati transparentnost lobiranja vodi se još od 2005, no zbog pritiska briselskih lobista i nevoljkosti da se suo\u010di s ovim mo\u0107nim igra\u010dima, Europska se komisija 2008. odlu\u010dila za uvo\u0111enje dobrovoljnog registriranja lobista, umjesto za osnivanje obaveznog registra. Komisija je prihvatila i cijeli niz rupa u zakonu, koje u temelju potkopavaju svrhu registra. Rezultat toga je da se manje od polovice lobista registriralo, a ve\u0107ina informacija iz registra nije vjerodostojna, jer imaju mogu\u0107nost servirati nepotpune izvještaje o svojim aktivnostima. Sve u svemu, nemogu\u0107e je na temelju onoga što stoji u registru razlu\u010diti tko lobira za koji pojedina\u010dni zakon, koliko novca se na to troši i tko su zapravo ljudi koji lobiraju.<\/p>\n Vode\u0107e think tankove financiraju privatne kompanije<\/strong><\/p>\n U knjizi se bavite i think tankovima, za koje tvrdite da su \u010desto upravo lobisti\u010dke grupe koje se predstavljaju kao istra\u017eiva\u010dke ili znanstvene organizacije?<\/em><\/p>\n – Think tankovi se u Bruxellesu uglavnom bave organiziranjem konferencija, dru\u017eenjem s utjecajnim pojedincima i objavljivanjem izvještaja. Vode\u0107e think tankove – poput Friends of Europe, Bruegel i Center for European Policy Studies – financiraju privatne kompanije kojima je to još jedan na\u010din lobiranja. Exxon Mobil, primjerice, investirao je golem novac u takve organizacije, koje s tobo\u017ee znanstvenih pozicija nastoje sprije\u010diti politike protiv klimatskih promjena. Nedavno su neki od tih think tankova, okupljeni u mre\u017eu Stockholm Network, promijenili strategiju od negiranja klimatskih promjena prema promoviranju rješenja kao što je trgovina emisijama štetnih plinova, koju prikazuju kao \u010dudotvorno rješenje za klimatske promjene. Komisija je tra\u017eila da se i takve organizacije registriraju, no samo manji dio njih to je zaista i u\u010dinio, a ostale su se pozvale na klauzulu o izuzimanju.<\/p>\n Postoje i ekspertne skupine u kojima zajedno sjede politi\u010dari, ljudi iz akademskih institucija, industrije i sindikata, a koje su de facto lobisti\u010dke skupine direktno uklju\u010dene u stvaranje europskih zakona?<\/em><\/p>\n – O\u010digledno je da utjecaj korporacija nije ograni\u010den na vanjsko lobiranje koje tra\u017ei zaobilazne na\u010dine utjecanja na odluke europskih institucija, nego je poslovnoj zajednici dopušten direktan pristup na prakti\u010dki svakoj razini zakonodavnih procesa. Te ekspertne grupe osniva sama Komisija, izme\u0111u ostalog i zato što ona, iako se obi\u010dno ne misli tako, zapravo ima manjak ljudi. Postoji preko tisu\u0107u savjetodavnih skupina sa 40 tisu\u0107a \u010dlanova, koji se redovito susre\u0107u iza zatvorenih vrata. Neke se sastoje ve\u0107inom od vladinih du\u017enosnika, no nekima u potpunosti dominiraju predstavnici poslovne zajednice. Dopuštaju\u0107i to, Komisija krši i vlastito pravilo o konzultiranju sa svim partnerima i ignorira apele parlamenta da se osigura uravnote\u017een sastav tih skupina. <\/p>\n Koliko su stru\u010dne skupine odgovorne za financijsku krizu u Europi?<\/em><\/p>\n – U stru\u010dnim skupinama koje se bave regulativom bankarskog sustava, hedge fondova, kreditnih rejting agencija i knjigovodstvenih pravila tako\u0111er dominiraju stru\u010dnjaci iz poslovne zajednice, a oni su uvijek savjetovali protiv \u010dvrš\u0107ih pravila za regulaciju financijskog sektora. Upravo je ta neadekvatna regulacija financijskih tr\u017eišta jedan od uzroka financijske i ekonomske krize, koja sada dovodi do masovnih otpuštanja i rezova u javnim ulaganjima u obrazovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu diljem kontinenta.<\/p>\n Ograni\u010den pristup informacijama<\/strong><\/p>\n U knjizi se govori i o problemu nedovoljnog pristupa gra\u0111ana i novinara informacijama. Koji je uzrok tome?<\/em><\/p>\n – Pravila EU gra\u0111anima na papiru omogu\u0107uju pristup informacijama, no u praksi se du\u017enosnici Komisije slu\u017ee raznoraznim taktikama kako bi odugovla\u010dili i ograni\u010davali pristup osjetljivim dokumentima, primjerice prepiskama i bilješkama sa sastanaka s industrijskim lobistima. Još gore, Komisija je 2008. revidirala pravila o pristupu informacijama i šokirala mnoge prijedlogom koji je bio korak unazad kada je o transparentnosti rije\u010d: najavila je da namjerava redefinirati pojam "dokumenta", o \u010demu ovisi klasifikacija pojedinih papira, i time dramati\u010dno reducirati broj onih koji \u0107e biti dostupni europskim gra\u0111anima.<\/p>\n Što bi trebalo u\u010diniti da se ograni\u010de ovakve pojave?<\/em><\/p>\n – ALTER-EU je izradio popis deset prioritetnih reformskih zahtjeva i poslao ih Europskoj komisiji i parlamentu: odnose se na tri klju\u010dna podru\u010dja, a to su transparentnost lobiranja s ciljem omogu\u0107avanja gra\u0111anima, novinarima i parlamentarcima da nadgledaju i analiziraju utjecaj lobista, zatim zatvaranje svih kanala koji omogu\u0107uju pretjerani utjecaj, poput dominacije predstavnika korporacija u savjetodavnim skupinama, privilegiranog pristupa i nereguliranog sukoba interesa, te provo\u0111enje reformi koje \u0107e zaustaviti sadašnju praksu dominacije lobista, uklju\u010duju\u0107i demokratizaciju i direktno uklju\u010divanje gra\u0111ana u cilju zaštite javnog interesa u procesu odlu\u010divanja.<\/p>\n Vidite li ikakav napredak otkako je ALTER-EU, prije pet godina, zapo\u010deo sa svojim aktivnostima?<\/em><\/p>\n – Najve\u0107i je napredak to što je kona\u010dno pokrenuta debata o utjecaju poslovne zajednice u EU. Nekadašnji povjerenik za upravne poslove, reviziju i suzbijanje prijevara Siim Kallas tako\u0111er je pokrenuo neke inicijative, no one nisu dale bitne rezultate, jer su se bavile gotovo isklju\u010divo pitanjem transparentnosti, a i to se svelo na dobrovoljni registar lobista, dok su pitanja privilegiranog pristupa, sukoba interesa i drugih klju\u010dnih mehanizama lobisti\u010dke mo\u0107i ostala netaknuta. Stoga je nu\u017eno, ako se \u017eeli posti\u0107i istinski pozitivna promjena, vršiti što sna\u017eniji politi\u010dki pritisak, koji \u0107e uklju\u010divati i pokrete civilnog društva iz cijele Europe.<\/p>\n Još jedna pojava koju navodite, a koja omogu\u0107uje utjecanje na odluke jesu tzv. rotiraju\u0107a vrata?<\/em><\/p>\n – Konzultantske i odvjetni\u010dke tvrtke koje nude usluge lobiranja \u010desto love du\u017enosnike Europske komisije s ciljem da ih zaposle upravo na onim podru\u010djima kojima su se bavili dok su radili za Komisiju. Europski povjerenici bez ikakvih problema dobivaju dozvole da pro\u0111u kroz ta vrata i u\u0111u u poslove koji uklju\u010duju lobiranje. Od velja\u010de ove godine ve\u0107 su \u010detvorica od 13 bivših povjerenika prešli na baš takve, dobro pla\u0107ene korporativne pozicije: Benita Ferrero-Waldner, bivša povjerenica za me\u0111unarodne odnose i za trgovinu otišla je u Munich Re., najve\u0107u reosiguravaju\u0107u ku\u0107u na svijetu, povjerenica za zaštitu potroša\u010da Meglena Kuneva otišla je u bankovnu grupaciju BNP Paribas, povjerenik za unutarnje tr\u017eište Charlie McCreevy u Ryan Air, a povjerenik za poduzetništvo i industriju Günter Verheugen u Royal Bank of Scotland. Zato je ALTER-EU predlo\u017eio da se – prije nego što bivši du\u017enosnici odu na pozicije u privatnom sektoru na kojima je mogu\u0107 sukob interesa – uvede razdoblje "hla\u0111enja" od dvije godine.<\/p>\n