{"id":47408,"date":"2010-06-22T18:42:49","date_gmt":"2010-06-22T18:42:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47408"},"modified":"2010-06-22T18:42:49","modified_gmt":"2010-06-22T18:42:49","slug":"lustracija-ili-bomba-u-saht","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/06\/22\/lustracija-ili-bomba-u-saht\/","title":{"rendered":"Lustracija ili bomba u \u0161aht"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Lustracija, opisana i u svetom pismu Starog zavjeta, ima ritualno porijeklo. Obi\u010dno se radilo o ritualu na po\u010detku prolje\u0107a, o proljetnom o\u010diš\u0107enju i pomla\u0111ivanju.<\/p>\n

Tada se za sve r\u0111avo i za sve zlo što se u zajednici nagomilalo tokom zime tra\u017eio i odre\u0111ivao krivac. Netko je morao biti kriv, mora postojati grešnik koji je svojim grijehom navukao kaznu \u010ditavoj zajednici. Slijedio je potom progon, a naj\u010deš\u0107e i izgon, odnosno ubojstvo. Jer izgon je u primitivnim okolnostima \u017eivota zna\u010dio osudu na smrt. Ne prije svega zbog napada zvijeri ili nedostatka hrane, nego zbog toga jer prvobitni \u010dovjek kao \u010dovjek zajednice izop\u0107enje, potpuno osamljivanje i osamljenost nije podnosio. Umirao je doslovno od \u017ealosti: pucalo bi mu srce. Kasnije je \u010dovjeka u ulozi ispaštaju\u0107e \u017ertve zamijenila, nadomjestila \u017eivotinja. \u010cesto je to bio jarac. Otuda naziv ”\u017ertveni jarac” (azael, jarac otkupitelj). \u017drtveni jarac je jarac na kojeg \u010ditava zajednica odla\u017ee svoje grijehe, dakle optu\u017euje ga i protjeruje u pustinju da ondje pogine. Kako je naglašeno u Starom zavjetu, daruje ga Azazelu, zlom duhu koji predvodi duhove pustinje, prethodniku Sotone i Lucifera. Ostatak tih i takvih rituala vidljiv je, na primjer, kao spaljivanje Karnevala, Mesopusta ili Fašnika na Pepelnicu ili \u010cistu srijedu.<\/p>\n

Nakon lustracije ”grešnika”, nosioca svega zla, trebalo bi da po\u010dne novi \u017eivot. Jer zajednica se nada, uvjerena je da se izgonom \u017ertvenog jarca o\u010distila i na taj na\u010din ponovno postala zajednica bez mr\u017enje i zla. Nasilje nad \u017ertvenim jarcem, koje je potrebno zbog obra\u010duna s nasilnim djelima, pa i ubojstvima što potje\u010du iz me\u0111usobnog neprijateljstva, zaklju\u010dno je ili posljednje nasilje. I u tom smislu blagotvorno, sveto nasilje. Posti\u017ee (lustracijsko) pomirenje, spašava zajednicu i omogu\u0107uje ponovni razvoj kulture. A rije\u010d je zapravo samo o predahu, jer ve\u0107 sljede\u0107i dan napetosti se ponovno po\u010dinju gomilati. Iznova se po\u010dinje vrtjeti krug, iznova dolazi do ubojstava, silovanja i drugih nasilnih djela i ponovno treba s prolje\u0107a, kad nastupi \u017ertveni\u010dka kriza, prona\u0107i ispaštaju\u0107u \u017ertvu, ponoviti ili obnoviti lustracijski obred tra\u017eenja krivca za sve loše na ovom svijetu.<\/p>\n

Sve to je danas u religiologiji i etnologiji, odnosno antropologiji poprili\u010dno istra\u017eeno. Me\u0111u najprodornijim analiti\u010darima lustracijskih rituala zacijelo je francuski religiolog René Girard. Njegove knjige ”Nasilje i sveto” (1972), ”Stvari skrivene od postanka svijeta” (1978) i ”\u017drtveni jarac” (1982) postale su svjetski hitovi i utjecale su na niz istra\u017eiva\u010da s raznih podru\u010dja, od mitologije i teologije (Gil Baillie, Raymund Schwager) preko etnologije i antropologije (James Alison, Louis Gernet) do knji\u017eevne teorije (John Freccero, François Legarde, Michel Deguy, Cesareo Bandera), psihoterapije i psihoanalize (Jean-Michel Oughourlian, Guy Lefort) i ekonomije (Paul Dumouchel, Jean-Pierre Dupuy). Prema Girardu, izvor nasilja što se gomila u zajednici i koje potom zahtijeva kona\u010dno rješenje u lustraciji jest mimeti\u010dka \u017eelja. Rije\u010d je o \u017eelji \u010dija je sr\u017e zavist, odnosno imitacija (mimezis) iz zavisti.<\/p>\n

Zavist mo\u017ee biti i opravdana, to je na primjer zavist siromašnih prema nepravedno bogatim, ali kad se razvije u op\u0107e neprijateljstvo siromašnih prema bogatim, na primjer u komunisti\u010dko klasno neprijateljstvo, nalazimo se pred u\u017easnim društvenim nasiljem kao što je revolucija. I dakako pred lustracijama, bez kojih nema nikakve revolucije. Lustracija je temeljni ritual svake revolucije. Upravo zato, upravo zbog vra\u0107anja tom primitivnom ritualnom obliku, svaka je revolucija barbarska. Iz toga je razgovijetno da je lustracija u najboljem slu\u010daju opravdana tokom prijelaza iz bespravnog totalitarnog re\u017eima u demokratsku pravnu dr\u017eavu. A kad je pravna dr\u017eava postavljena, naime postavljena ustavom kao temeljnim zakonom društva kao dr\u017eave, lustracija postaje ne samo neeti\u010dki nego i neustavni \u010din.<\/p>\n

Koncept lustracije i koncept pravne dr\u017eave se isklju\u010duju. Pravna dr\u017eava ne mo\u017ee, ne smije upotrijebiti mehanizam lustracije. Lustracija je dopuštena samo pri prijelazu iz bespravne totalitarne vlasti prema pravnoj dr\u017eavi, dakle u me\u0111urazdoblju, u interimu kad pravne dr\u017eave i njoj inherentne legalnosti još nema, tako da je valja uspostaviti na nelegalan, to\u010dnije re\u010deno, predlegalan na\u010din. Ali ne i nelegitimno, odnosno na na\u010din koji bi bio u suprotnosti s ve\u0107 postoje\u0107im me\u0111unarodnim dokumentima o ljudskim pravima i gra\u0111anskim slobodama. Lustracija je opravdana, recimo, ako nije mogu\u0107e odmah sprovesti slobodne izbore na svim razinama i tako dosegnuti brzu ali demokratsku zamjenu funkcionera bivšeg, nelegitimnog re\u017eima. Prema tome, lustracija ne dolazi u obzir tamo gdje ve\u0107 postoji razvijena pravna dr\u017eava i gdje pravna dr\u017eava doduše još nije izgra\u0111ena i razvijena, ali su bili provedeni demokratski izbori, tamo gdje su umjesto postavljenih (premda pod krinkom re\u017eiranih izbora) funkcionera došli izabrani funkcioneri. <\/p>\n

Jer je Savezna republika Njema\u010dka razvijena pravna dr\u017eava, ona nije prihvatila nikakvu (religiozno-ritualnu) lustracijsku mjeru, nego je prihvatila (pravni) zakon o diskvalificiranju onih vode\u0107ih ljudi komunisti\u010dke Njema\u010dke demokratske republike koji su se na razli\u010ditim razinama – od dr\u017eavne uprave do sudstva i školstva – ve\u0107 sami diskvalificirali djelovanjem protiv temeljnih ljudskih prava i pravne dr\u017eave. Lustracijski zakoni, što su ih donijele neke dr\u017eave bivšeg realnog socijalizma, nisu trebali da imaju povratnu i kaznenu, nego samo zaštitnu i upozoravaju\u0107u prirodu. No navedena se dobra namjera izrodila \u010dim su bili prekršeni principi pravne dr\u017eave, \u010dim je u pojedinim slu\u010dajevima sumnji\u010denje unaprijed prevladalo nad pravom na pretpostavljenu nedu\u017enost.<\/p>\n

Lustracija, \u010dija posljedica je sluganstvo pokajnika svih vrsta, ne ukida posljedice komunisti\u010dkog totalitarnog re\u017eima, nego ih još više ponavlja i obnavlja. To je lijek \u010dije je korištenje ponekad mo\u017eda nu\u017eno, ali uvijek samo u to\u010dno odre\u0111enoj dozi, jer u protivnom po\u010dinje djelovati kao otrov. Jedina prava eti\u010dka ocjena lustracije, vrijedna istinskog intelektualca, jest ocjena bivšeg poljskog disidenta Adama Michnika: lustracija je ”udar granate u septi\u010dku jamu: neki \u0107e od toga poginuti, neki biti povrije\u0111eni, a svi \u0107e biti uprljani”. <\/p>\n

Sa\u017emimo: Lustracija je o\u010diš\u0107enje u obliku \u010distke. Karakteristi\u010dna je za primitivna, krš\u0107anski re\u010deno, poganska društva koja svoje konflikte rješavaju pomo\u0107u rituala izlu\u010divanja ili izop\u0107avanja. Usmjerena je uvijek na druge i zasniva se na neprijateljstvu i osvetoljubivosti.<\/p>\n

Peš\u010danik.net<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107 Lustracija, opisana i u svetom pismu Starog zavjeta, ima ritualno porijeklo. Obi\u010dno se radilo o ritualu na po\u010detku prolje\u0107a, o proljetnom o\u010diš\u0107enju i pomla\u0111ivanju. Tada se za sve r\u0111avo i za sve zlo što se u zajednici nagomilalo tokom zime tra\u017eio i odre\u0111ivao krivac. Netko je morao biti kriv, mora postojati grešnik […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47408","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47408","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47408"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47408\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47408"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47408"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47408"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}