Ne zna se još tko \u0107e biti svjetski nogometni prvak, ali zna se da \u0107e pobjednik biti svjetska farmaceutska industrija<\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Ne zna se još tko \u0107e biti svjetski nogometni prvak, ali zna se da \u0107e pobjednik biti svjetska farmaceutska industrija: milijarde ljudi ovih dana stoje u redovima pred apotekama i kupuju mjese\u010dnu zalihu aspirina, nurofena i ostalih šarenih analgetika, dr\u017ee\u0107i se za glave betonirane zaglušuju\u0107im zujanjem vuvuzela, duga\u010dkih truba nepodnošljivo iritantnog zvuka od stotinu i \u010detrdeset decibela u koje deseci hiljada razuzdanih Afrikanaca zdušno pušu svih devedeset minuta, bilo da u prime-timeu igraju Ju\u017ena Afrika i Francuska, ili u vrijeme ru\u010dka Ju\u017ena Koreja i Gr\u010dka, pa se \u010dini kao da su cijelu Afriku prekrili gigantski rojevi mutiranih stršljenova-ubojica na kokainu i metamfetaminima.<\/p>\n Vuvuzele su tako ukrale show Messiju, Ronaldu i Rooneyu, ni o \u010demu sportski komentatori danas ne govore osim o zaglušuju\u0107im vuvuzelama, koje su prvih sedam dana Mundijala zujale kao onomad Jehovine trube jerihonske, kada su sedmog dana opsade svojom gigadecibelskom bukom srušile \u010dvrste zidine, a narod Izraelov provalio u grad. Bio je to kraj slavnog grada Jerihona, baš kao što danas vuvuzele jerihonske ozna\u010davaju prvi tjedan najgoreg Mundijala ikad, pa \u010dovjek gotovo po\u017eeli da svojom gigadecibelskom bukom sedmog dana sruše i \u010dvrste zidine johanesburškog stadiona. I da kona\u010dno skon\u010da ova dosadna korporativna zabava u kojoj siromašni Afrikanci kupuju skupe karte da na skupim stadionima gledaju skupe zvijezde kako \u010duvaju svoje skupe noge. <\/p>\n Svjetskom "sindikatu" sportskih komentatora, koji preklinju Fifu da nekako zabrani ve\u0107 zloglasne trube ju\u017enoafri\u010dke, pridru\u017eili su se, jasna stvar, i vrli komentatori ju\u017enoslavenskih televizija. Zagreba\u010dki, sarajevski i beogradski komentatori jadaju se tako ve\u0107 sedam dana kako ne \u010duju ni sami sebe, i kako se od neizdr\u017eive buke ne \u010duju ni "pravi" – valjda europski i ju\u017enoameri\u010dki – navija\u010di. Hrvatska televizija prva se dosjetila jadu, pa je u jednom trenutku \u010dak i isklju\u010dila zvuk sa stadiona. Hrvati su se tako mogli koncentrirano posvetiti gledanju takozvanog nogometa i slušanju eksperata sportske redakcije HTV-a kako u\u010deno recitiraju prezimena korejskih i kamerunskih igra\u010da.<\/p>\n Saznali smo tako da se i to mo\u017ee: jednostavno isklju\u010diti ton svaki put kad osjetljivi mikrofoni Hrvatske televizije zabilje\u017ee buku odve\u0107 iritantnu za osjetljivo hrvatsko uho. Saznali smo to, eto, tek na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ju\u017enoj Africi, 2010. godine, nakon dakle punih dvadeset godina.<\/p>\n Dvadeset godina hrvatskim stadionima i dvoranama odjekuju zborne pjesme "Za dom spremni!" ili "Ajmo, ustaše!", dvadeset godina ju\u017enoslavenske televizije prenose u naše domove ljupke višeglasne arije "Ubij, zakolji, da Hrvat\/Srbin\/Bošnjak ne postoji!", punih dvadeset godina balkanski ljubitelji sporta zdušno skandiraju svoje mrzila\u010dke refrene, no\u017eeve, \u017eice i Srebrenice, zore, dane, Jure i Bobane, Karad\u017ei\u0107e Raše i kite naše, iznova pune Jasenovce, Manja\u010de i Kazane, pa ih osve\u0107uju, dvadeset godina ustrajno hu\u010de i krevelje se Ciganima, balijama, škutorima i crnoputim majmunima i prizivaju poglavnike, \u0111enerale, mud\u017eahide, bin Ladene, Arkane, Mladi\u0107e, Franceti\u0107e i Norce, puše svojim herojima za to predvi\u0111ene organe i duvaju u njih kao u vuvuzele, bilo da u prime-timeu igraju Srbija i Bosna i Hercegovina, ili u vrijeme ru\u010dka Hrvatska i Andora, pa se \u010dini kao da su cijeli Balkan prekrila gigantska krda mutiranih budala-ubojica na šljivovici i metanolu.<\/p>\n Ipak i me\u0111utim, nikoga u ovih dvadeset godina glava nije zaboljela dok mu nisu zazujale afri\u010dke vuvuzele, niti jedna sportska redakcija hrvatske, bosanske ili srpske televizije nijednom u svih tih dvadeset godina nije isklju\u010dila zvuk sa stadiona, nijedan sportski komentator niti jednom u tih dvadeset godina nije se po\u017ealio na iritiraju\u0107e zvukove i nepodnošljivu buku, nitko nikad nije zvao Uefu i Fifu da nekako zabrani zaglušuju\u0107u mr\u017enju na ju\u017enoslavenskim stadionima.<\/p>\n Naprotiv, to se u balkanskim jezicima zove "veli\u010danstvenom atmosferom": to kad jedna tribina vi\u010de "Za dom!", a druga uzvra\u0107a "Spremni!", kad se s istoka ori "Sprem'te se, sprem'te, \u010detnici!", a sa zapada "Ubij, ubij, ubij Srbina!", to kad razdragani navija\u010di ispru\u017ee dlanove u nacisti\u010dki pozdrav, vješaju transparente "Genocid Zvornik" ili uz "Allah Uekhber!" mašu turskim zastavama i pale hrvatske, to kad na vrhuncu nogometne sve\u010danosti poleti bengalka, sijevne no\u017e ili opali pištolj, tradicionalni navija\u010dki rekvizit Ju\u017enih Slavena – to je, eto, sjajna nogometna atmosfera za kakvom \u017eale naši sportski komentatori \u010dijim razma\u017eenim ušima smeta zujanje afri\u010dkih truba.<\/p>\n I da su danas na stadionu u Nelspruitu navija\u010di \u010cilea, nose\u0107i Pinochetove slike, mlatili \u017eeljeznim šipkama navija\u010de Hondurasa, da ve\u010deras u Pretoriji umjesto strašnih vuvuzela odjekne "Ubij, zakolji, da Urugvaj ne postoji!", da sa tribina Loftus Versfelda bijeli supremisti majmunskom hukom poprate svaki potez crnih Afrikanaca, da navija\u010di Argentine sutra skandiraju vojnoj hunti generala Jorgea Rafaela Videle, a Grci vojnoj hunti svojih slavnih pukovnika, da se Polokwaneom zaori pjesma francuskih navija\u010da "Evo zore, sunce sija, evo vlade iz Vichyja!", a navija\u010di Meksika zapale stadion, da engleski huligani sutra na utakmici protiv Al\u017eira zapjevaju "Ubij, ubij, ubij Beura!", a Al\u017eirci odgovore otmicom i ritualnim ubojstvom cijele engleske reprezentacije, bili bi balkanski sportski komentatori svoji na svome, svršavali bi u višestrukim orgazmima slave\u0107i veli\u010danstvenu atmosferu i sveudilj srali o tome zašto je, eto, nogomet najva\u017enija sporedna stvar na svijetu.<\/p>\n Ovako, umjesto pjesme mr\u017enje i poziva na genocid, ju\u017enoafri\u010dkim stadionima odjekuje tek zujanje vuvuzela, umjesto \u010detnika, ustaša i balija, dakle nacista, fašista, peronista, višijevaca, pinochetovaca, mud\u017eahedina i šovena svih boja, stadionima plešu bezazleni siromasi koji se bezazleno vesele bezazleno plešu\u0107i po tribinama i duvaju\u0107i u bezazlene plasti\u010dne trube, što je prizor tako strahotno iritantan tanko\u0107utnom oku i uhu balkanskih komentatora i sportskih novinara da bi ih oni, eto, zakonom zabranili, jer jebeš trube koje nisu jerihonske i koje ne pozivaju na juriš i rušenje gradova, jebeš trube koje ne sviraju marš na neku Drinu i marš u ne\u010diju pi\u010dku materinu, jebeš vuvuzele kad ne sviraju na sahranama protivni\u010dkih navija\u010da.<\/p>\n Zato se pridru\u017eujem protestu naših osjetljivih komentatora i njihovom zahtjevu da se svakom navija\u010du na ulazu u ju\u017enoafri\u010dke stadione oduzmu vuvuzele. I zahtijevam od Fife, UN-a ili tko god da je nadle\u017ean za te stvari da se sve tako prikupljene trube pošalju na Balkan, da se uvede zakonska obaveza puhanja u vuvuzele i da iritantnu, nepodnošljivu mr\u017enju na tamošnjim stadionima kona\u010dno prekrije milozvu\u010dno, terapeutsko zujanje dobro\u0107udnih afri\u010dkih stršljenova. Da nas jednom, za promjenu, na nogometnom stadionu glava ne zaboli od pajsera, lanca, boce, kamena, boksera ili pendreka.<\/p>\n Pa kad ve\u0107 ne mo\u017ee – što bi rekli u\u010deni komentatori – pobijediti nogomet, ili fudbal, svejedno, neka pobijedi barem svjetska farmaceutska industrija.<\/p>\n Nezavisne Novine<\/em> <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Ne zna se još tko \u0107e biti svjetski nogometni prvak, ali zna se da \u0107e pobjednik biti svjetska farmaceutska industrija<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47403","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47403","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47403"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47403\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47403"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47403"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47403"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}