General Mirko Norac u svojoj \u0107eliji, ili u nekom sinjskom kafi\u0107u, gdje li ve\u0107 izdr\u017eava kaznu, \u010deška svoja juna\u010dka jaja i \u010deka da mu slavni cetinski vitezovi do\u0111u pod noge.<\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n I to je sve?! – u nevjerici \u0107e Stipe Juki\u0107, predsjednik Viteškog alkarskog društva, dok deset kršnih sinova Cetinske krajine oko stola teškom mukom rukama pridr\u017eava ote\u017eale glave. Nije sinjskim vitezovima lako. Predsjednik Ivo Josipovi\u0107, pisalo u novinama, ne\u0107e na sinjsku Alku dokle god je \u010dlan Viteškog alkarskog društva i general Mirko Norac, pravomo\u0107no osu\u0111eni ratni zlo\u010dinac. Pred Upravom je nemogu\u0107a misija, kao pred ludim Salkom Crnošijom, Šimunovi\u0107evim alkarom što se onomad na zaletištu ukazao s volovskim ostanom namjesto koplja, pa za dišpet ocu Rašici naumio napraviti ono što nitko nikad napravio nije – odbiti alku, dohvatiti je u zraku i nabiti „u sridu", uzeti dakle u jednom tr\u010danju šest punata.<\/p>\n Ludi Salko, kako znamo, to nije uspio niti u literaturi, a pred \u010dlanovima Viteškog alkarskog društva još je nemogu\u0107ija zada\u0107a: da nekako iz alkarskog društva isklju\u010de ratnog zlo\u010dinca Mirka Norca, a da ne ispadne da su po\u010dasnog vojvodu i narodnog heroja Mirka Norca isklju\u010dili iz alkarskog društva. Ukratko, da u jednom tr\u010danju ubiju dvije muhe.<\/p>\n Sjetio se onda netko, \u010ditamo u izvještaju, da u alkarskom statutu postoji nekakav \u010dlanak 20., spasonosni paragraf koji ka\u017ee da \u010dlan mo\u017ee biti isklju\u010den iz Društva "ako od redovnog suda ili drugog organa bude pravomo\u0107no osu\u0111en za djelo koje krnji njegov dobar glas". Razjurili se potom agenti Alkarskog društva tra\u017ee\u0107i u Nor\u010devoj biografiji neku mrlju, mladena\u010dku ludost, nešto, bilo što za što bi se mogli uhvatiti, pa da imaju razlog da ga isklju\u010de.<\/p>\n – I to je sve?!? – s nevjericom je predsjednik Stipe Juki\u0107 na stol odlo\u017eio nao\u010dale. – Kumim vas dragim Bogom, nemojte mi re\u0107i da je ovo sve što imamo!<\/p>\n – To je sve što smo uspjeli prona\u0107i – poluglasno, kao da se ispri\u010dava, odgovorio je netko.<\/p>\n – "Pravomo\u0107no osu\u0111en zbog toga što je na Pazarištu kraj Gospi\u0107a ubio stariju \u017eenu srpske nacionalosti i naredio strijeljanje još desetak civila, naredio odvo\u0111enje i likvidaciju ukupno najmanje pedeset gospi\u0107kih Srba, te zbog zapovjedne odgovornosti za paljevinu tri stotine ku\u0107a i strijeljanje dvadeset tri civila u Meda\u010dkom d\u017eepu" – naglas je \u010ditao predsjednik, pa bacio fasciklu. – I to je sve? Zbog ovoga bismo ga mi trebali isklju\u010diti iz Društva?!?<\/p>\n – Ima i \u010dlanarina – javio se stidljivo onaj glas. – Nije Alkarskom društvu uplatio \u010dlanarinu za \u010detvrti i peti mjesec.<\/p>\n Tako je nekako morao izgledati sastanak uprave Viteškog alkarskog društva, me\u0111u \u010dijim \u0107e se \u010dlanovima, citiram iz novina, "\u010duti i mišljenje kako se odredba statutarnog \u010dlanka 20. ne mo\u017ee primijeniti na Norca, jer presuda za ratni zlo\u010din ne spada u takve da osu\u0111eniku nu\u017eno krnji dobar glas".<\/p>\n Doista je o\u010dajni\u010dka nada uprave Društva kad su makar i na trenutak mogli pomisliti da bi presuda za hladnokrvno ubojstvo nemo\u0107ne \u017eene koja u šumi kle\u010di, pla\u010de, kumi i moli – "Sine, ne\u0107eš me valjda ubiti?!" – formalno-pravno spadala "u takve da osu\u0111eniku nu\u017eno krnji dobar glas", onaj dakle "dobar glas" koji je trenutak ranije u šumi kraj Pazarišta povikao "Pucajte, šta se \u010deka!?", kao da iz lo\u017ee na trkalištu podno sinjske Varoši izdaje zapovid za po\u010detak 276. Sinjske alke, a ne za strijeljanje deset prestravljenih \u017eena i staraca.<\/p>\n Vitezovima koji su ga za vojvodu birali i kojima "presuda za ratni zlo\u010din ne spada u takve da osu\u0111eniku nu\u017eno krnji dobar glas", vojvoda Mirko Norac na dobar je glas naime i došao ubijaju\u0107i po Lici srpske \u017eene. <\/p>\n Taj ubojica, do ju\u010der alkarski vojvoda, od ju\u010der po\u010dasni, \u010dlan je ne\u010dega što se kolokvijalno naziva Viteškim alkarskim društvom; to viteško društvo, eto, mjesecima razbija glavu domišljaju\u0107i kako svirepog ubojicu isklju\u010diti iz svog \u010dlanstva. Pa se "\u010dini da se nitko ne usudi javno re\u0107i, iako se u razgovoru s mnogim \u010dlanovima VAD-a to dade nazrijeti, kako bi bili najsretniji kada bi Mirko Norac sam zatra\u017eio da ga više ne vode \u010dlanom VAD-a, ili da ga se u slu\u010daju nepla\u0107anja \u010dlanarine briše iz \u010dlanstva", kako piše u novinskom izvještaju o drami u Sinju.<\/p>\n – Tako je, \u010dlanarina! – uskliknuo je najzad mudri predsjednik Juki\u0107. – Ka\u017eeš, nije platio \u010detvrti i peti mjesec?<\/p>\n – \u0110ubre – ote se jednome, dok drugi glasno pljunu u pod.<\/p>\n – Nemojte tako, ljudi – nije na to izdr\u017eao tre\u0107i. – Ne zaboravimo da je on ipak ubio onu Srpkinju.<\/p>\n Tako su se sinjski vitezovi dosjetili da se vojvoda nekako sam izbaci iz društva, onako kako se svojedobno iz društva sam izbacio i partizanski vojvoda Bruno Vuleti\u0107, da bi ga punih \u010detrnaest godina kasnije i sami hrabro izbacili iz alkarskog kalendara, oprezno prije toga provjerivši je li platio \u010dlanarinu za 2004. i je li još uvijek u Beogradu.<\/p>\n A general Mirko Norac za to vrijeme u svojoj \u0107eliji, ili u nekom sinjskom kafi\u0107u, gdje li ve\u0107 izdr\u017eava kaznu, \u010deška svoja juna\u010dka jaja i \u010deka da mu slavni cetinski vitezovi do\u0111u pod noge. "Svjestan te\u017eine kri\u017ea koji nosi, Norac je u pismu Skupštini VAD-a, u to vrijeme kao izabrani alkarski vojvoda u pritvoru, još prije pet-šest godina iskazao namjeru da prihvati svaku odluku, jer je znao da svojim polo\u017eajem predstavlja teret za Alku i cijeli VAD, a to, kazao je, nikako nije \u017eelio" – piše dalje u hagiografskom izvještaju. <\/p>\n O\u010di Sinja i Cetinske krajine, o\u010di cijele nacije gledaju tako danas u vojvodu potpuno "svjesnog te\u017eine kri\u017ea" kojega je poput Isusa uprtio za sve nas, i kojemu opet valja donijeti tešku odluku, jer zna da "svojim polo\u017eajem predstavlja teret za Alku i cijeli VAD" – za cijeli hrvatski narod, dodao bih ja potreseno – a to, kako vidimo, "nikako ne \u017eeli".<\/p>\n Zato \u0107e hrvatski vitez Mirko Norac još jednom preuzeti na sebe historijsku odgovornost, kao i onomad na Pazarištu, kad vi, šupci, što dvadeset godina vi\u010dete "Svi smo mi Mirko Norac" niste imali ni srca u junaka ni muda u viteza da pucate vezanoj \u017eeni u \u010delo. Zatra\u017eit \u0107e general Norac da ga se briše iz \u010dlanstva, jer svome narodu "nikako ne \u017eeli predstavljati teret", herojski \u0107e vojvoda Norac strgati košulju, ogoliti juna\u010dka prsa i svojim neokrnjenim dobrim glasom povikati "Brišite, šta se \u010deka!?", pa onda u desnicu ruku uzeti kemijsku olovku i presuditi sam sebi, jer milosti, vidjet \u0107emo, ne tra\u017ei, niti bi je, vidjeli smo, dao.<\/p>\n Tu, u \u0107eliji zatvora u Glini – gdje deset pognutih alkarskih glava \u010deka da vojvoda još jednom ponese njihov kri\u017e – prestaje pri\u010da o folklornom obi\u010daju koji se pretvorio u grotesknu trakavicu i svima ve\u0107 popeo na vrh koplja, pri\u010da koja bi ina\u010de bila nevrijedna re\u010denice, a kamoli stranice.<\/p>\n Na tom mjestu, naime, ona napušta sinjsko trkalište poput ludog Salka i jezdi dalje, izrastaju\u0107i u legendu o društvu \u010diji su \u010dlanovi davno jednom bili taocima besprizornih ubojica, sve od doba kad su im jezikom laštili \u010dizme i svršavaju\u0107i im \u010distili cijevi, u špaliru ispra\u0107aju\u0107i svakoga heroja što se predao da ponese njihov kri\u017e i pomno paze\u0107i koje dokumente daju sudu kako im ne bi naudili, pa do doba kad su ih u špaliru ispra\u0107ali u bosanski egzil ili glinski zatvor, jezikom im laštili ordene i svršavaju\u0107i podmazivali šarke na vratima \u0107elije, sve pomno paze\u0107i da ne povrijede njihovu \u017ertvu i ne isklju\u010de ih iz svog malog viteškog društva samo zato što su, eto, gdjekad ubili kakvu Srpkinju. I to ne zato što smo svi mi grešni i što je svatko od nas bar jednom u \u017eivotu ubio kakvu Srpkinju, nego upravo zato što nije.<\/p>\n To tu\u017eno pokunjeno društvo što sjedi na praznom zatvorskom krevetu, to je Republika Hrvatska: društvo po \u010dijem je statutu ve\u0107i grijeh ne platiti \u010dlanarinu nego vezanoj \u017eeni pucati u glavu, bijedno kukavi\u010dko društvo koje u \u0107eliji \u010deka ponosnog generala Norca da se vrati sa svadbe ili slobodnog vikenda, pa da se sam ispiše, onako kako je iz hrvatskog društva ispisao i nesretnicu iz Gospi\u0107a, "skine mu" dakle "teret" i uradi ono što se \u010dlanovi sami ne usu\u0111uju, jer su kukavelj kojemu od svega treba samo sponzorska milost i srebrni štit trenuta\u010dne vlasti, bili to Habsburzi ili Kara\u0111or\u0111evi\u0107i, Paveli\u0107 ili Tito, Tu\u0111man ili Josipovi\u0107.<\/p>\n – A ako nas odbije? – zabrinuto \u0107e na koncu netko. – Najebali smo.<\/p>\n – Ako odbije, pa nabije, to je šest punata.<\/p>\n – Jel to u Statutu?<\/p>\n – Ne, nego u proktologa.<\/p>\n Globus<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" General Mirko Norac u svojoj \u0107eliji, ili u nekom sinjskom kafi\u0107u, gdje li ve\u0107 izdr\u017eava kaznu, \u010deška svoja juna\u010dka jaja i \u010deka da mu slavni cetinski vitezovi do\u0111u pod noge.<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47402","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47402","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47402"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47402\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47402"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47402"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47402"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}