{"id":47395,"date":"2010-06-08T15:45:16","date_gmt":"2010-06-08T15:45:16","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47395"},"modified":"2010-06-08T15:45:16","modified_gmt":"2010-06-08T15:45:16","slug":"velikodusnost-tudom-krvlju","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/06\/08\/velikodusnost-tudom-krvlju\/","title":{"rendered":"Velikodu\u0161nost tu\u0111om krvlju"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Kako je svojedobno upozorio ameri\u010dki filozof Michael Walzer, izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca ne vodi se jedan, nego \u010detiri rata: 1. palestinski rat iscrpljivanja protivnika za ga&scaron;enje jevrejske dr\u017eave i uklanjanje Jevreja (a iz njega proizlaze i teroristi\u010dki, samoubila\u010dki napadi i zahtjev za pravom na povratak); 2. palestinski rat za stvaranje vlastite nezavisne dr\u017eave pored Izraela i kraj okupacije Zapadne obale i Gaze; 3. izraelski rat za sigurnost i odbranu Izraela unutar granica iz 1967. godine; 4. izraelski rat za Veliki Izrael (Erec Jisrael), za zadr\u017eavanje naselja ili za ja\u010danje naseljavanja i pripajanja, u cjelini ili djelomi\u010dno, okupiranih teritorija. Me\u0111utim, pri prosu\u0111ivanju Bliskog istoka uva\u017eavanje takve kompleksnosti rijetko kada susre\u0107emo. Kako u verziji &#8221;tre\u0107esvjetizma&#8221; (zastupaju je dinosaurusi te ideologije od Noama Chomskog preko Edgara Morina do Tariqa Alija), tako i u onoj sofisticiranijoj, intelektualna i medijska ljevica nam obja&scaron;njava da teroristi djeluju iz o\u010daja i da postoji samo jedan rat, su\u010deljavanje naroda koji voli slobodu i zapadnja\u010dke kolonijalne sile. <\/p>\n<p>Izraelsko-palestinski sukob vidi se samo kao simbol zapadnja\u010dkog osporavanja prava Arapima i muslimanima. Otuda tolerantnost spomenute intelektualne i medijske elite prema palestinskom terorizmu: bomba&scaron;i-samoubojice se osu\u0111uju, ali preko volje, pa \u010dak i opravdavaju kao \u010dinovi o\u010dajnika, kao legitimna naplata za divlja&scaron;tva &scaron;to su ih po\u010dinile jevrejske vojne snage. Nijedna strahota &scaron;to je po\u010dine kandidati za samoubila\u010dke napade, sa svojom grotesknom mitologijom o 70 djevica (hurija) &scaron;to ih \u010dekaju u rajskom vrtu (d\u017eenetu), nikada u njihovim o\u010dima ne mo\u017ee kompenzirati ljagu Izraelaca. Nisu va\u017ene \u017ertve tih eksplozija, jo&scaron; manje kultura smrti koja se &scaron;iri me\u0111u mladima Zapadne obale i Gaze. Fasciniranost potocima krvi i kolektivnim masakrima, otkupiteljskim mu\u010deni&scaron;tvom Hamasa ili islamskog D\u017eihada do kojih dolazimo preko televizijskog ekrana, nije samo pornografska, ona ponajprije pokazuje prezir prema tom narodu svedenom na najobi\u010dnije ljudske bombe. Drugim rije\u010dima, od etike kompromisa dra\u017ea nam je estetika zlo\u010dina. Kako bi rekao Albert Camus, &#8221;lako je biti velikodu&scaron;an tu\u0111om krvlju&#8221;. Zato je ista ljevica, usprkos svom goropadnom antifa&scaron;izmu, ostala potpuno nijema pred navalama judeofobije imigrantskog porijekla koja je pogodila evropske dr\u017eave, napose Francusku, nakon druge Intifade. Zapetljala se u konfuzno poricanje, ako ve\u0107 nije optu\u017eivala ljude za paranoju, pa \u010dak i za provokaciju. Na primjer, filozof Alain Badiou dr\u017eavu Izrael kao arhai\u010dku dr\u017eavu uspore\u0111uje s P&eacute;tainovom Francuskom i opisuje je kao &#8221;izvanjski oblik, kolonijalne prirode, zalu\u0111en sakralizacijom \u017eidovskog imena (prise la sacralisation du nom des juifs)&#8221;, kao Dr\u017eavu koja, izme\u0111u ostalog, planira genocid nad Palestincima. Za Badioua, koji preuzima tradicionalni antijudaizam katoli\u010dke Crkve, istinski Jevrejin je onaj koji se poni&scaron;tava kao Jevrejin i stapa s ostatkom \u010dovje\u010danstva. Nazivati sebe Jevrejinom zna\u010di automatski mobilizirati antisemitsku strast.<\/p>\n<p>Glas judeofobije do\u017eivljava drugu mladost uvla\u010de\u0107i se u anticionisti\u010dku besjedu. Od sada pravi Jevrejin govori arapski i nosi keffiyeh, kariranu arapsku maramu, a onaj drugi je varalica koji pripisuje sebi pravo vlasni&scaron;tva na zemlji koja nije njegova i koji je izgubio moralno dostojanstvo mu\u010denika. Nekada&scaron;nja \u017ertva preobrazila se u mu\u010ditelja, ali mu\u010ditelja koji je po svemu nalik na svog nekada&scaron;njeg d\u017eelata u Njema\u010dkoj tridesetih godina pro&scaron;loga vijeka. Kad Jevrejin ugnjetava ili kolonizira, odmah se transformira u nacistu, bez sredine. Nacisti su progonili Jevreje, onda su Jevreji postali nacisti! Kao &scaron;to je uo\u010dio filozof Vladimir Jank&eacute;levitch: &#8221;Anticionizam je po tom pitanju nedosti\u017ena sre\u0107a, jer nam daje dopu&scaron;tenje, pa \u010dak i pravo, pa \u010dak i du\u017enost, da budemo antisemiti u ime demokracije! Anticionizam je opravdani antisemitizam koji je kona\u010dno svima na dohvat ruke. On je \u010dovjeku dopu&scaron;tenje da bude antisemit na demokratski na\u010din. A &scaron;to ako su i Jevreji sami nacisti? To bi bilo predivno. Vi&scaron;e ih ne treba \u017ealiti: svoju sudbinu su sami zaslu\u017eili&#8221;. Kako ina\u010de objasniti procvat nacionalsocijalisti\u010dke metaforike kod ljevi\u010darske inteligencije danas? Recimo, filozof Gilles Deleuze ovako je govorio o zlo\u010dinima cionizma: &#8221;Ka\u017eu da to nije genocid. Pa ipak, rije\u010d je o pri\u010di koja od samog po\u010detka podsje\u0107a na Oradour (francusko selo \u010dije su cjelokupno stanovni&scaron;tvo nacisti strijeljali, a ku\u0107e spalili, prim. autora). Cionisti\u010dki terorizam nije bio usmjeren isklju\u010divo protiv Engleza, nego i protiv arapskih sela koja su morala nestati. Irgun je po tom pitanju bio veoma aktivan&#8221;. Isti autor \u0107e o izraelskim operacijama na jugu Libanona 1978. godine re\u0107i: &#8221;Nalazimo se u situaciji analognoj onoj u vrijeme &Scaron;panskog gra\u0111anskog rata, kada je &Scaron;panija bila laboratorij i eksperiment koji je prethodio jo&scaron; stra&scaron;nijoj budu\u0107nosti&#8221;. U prosu\u0111ivanju Izraela ne dopu&scaron;ta se nikakva gradacija ili bli\u017ee odre\u0111enje: kada je on posrijedi, nijanse su zabranjene, odmah se prelazi u krajnost. Povu\u010de li se sa Sinaja, iz pojasa Gaze ili sa juga Libana, to nikad ne pridonosi njegovom ugledu. Istini za volju, Izrael je odavno prestao biti moralni povjerilac Zapada: zauzimanje Bejruta 1982. godine, blagonaklono promatranje pokolja (djece, \u017eena i staraca) u Sabri i &Scaron;atili &scaron;to su ga po\u010dinile libanonske kr&scaron;\u0107anske falange, sistematsko koloniziranje Zapadne obale, grubo, ako ne i pretjerano nasilno ga&scaron;enje druge Intifade, ciljana ubojstva ekstremisti\u010dkih vo\u0111a, gradnja Zida, bombardiranja Libanona tokom ljeta 2006. godine kao odmazda zbog napada Hezbollaha, invazija na Gazu 2009. godine u svrhu zaustavljanja Hamasovih raketnih napada &#8211; sve je to pro\u0107erdalo me\u0111unarodnu podr&scaron;ku u\u017eivanu u po\u010detku. Izrael je, kako je dobro uo\u010dio histori\u010dar Elie Barnavi, izgubio bitku za imid\u017e. No, budu\u0107i da je rije\u010d o dr\u017eavi koja je ostala demokratska usprkos ratovima i despotskom okru\u017eenju, ona medijima i televiziji op\u0107enito dopu&scaron;ta da prate sva zbivanja, pa tako i zlo\u010dine i stra&scaron;ne gafove vlastite vojske. U krilu te dr\u017eave jedan pozama&scaron;an razlomak stanovni&scaron;tva pozivao je i poziva na dijalog s Palestincima, naklonjen miru i uvjeren da su ustupci neizbje\u017eni. Upravo je ta ista protivna strana zaslu\u017ena da je u Tel-Avivu 1982. godine odr\u017ean najve\u0107i prosvjed (s gotovo 300.000 ljudi) protiv krvoproli\u0107a u Sabri i &Scaron;atili, koji je generala Sharona na kraju prisilio na ostavku. Ni u jednoj arapskoj zemlji ne\u0107e do\u0107i do takvog pokreta negodovanja. Filozof Emmanuel L&eacute;vinas je jo&scaron; 1969. godine rekao: &#8221;Izrael nije postao gori od okolnog svijeta kako ka\u017eu antisemiti, nego je prestao biti najbolji&#8221;. <\/p>\n<p>Uzalud. \u010citav jedan dio ljevi\u010darskih intelektualaca i medija upinje se kriminalizirati tu naciju, budu\u0107i da im pri pomisli na nju Hitlerov lik i djelo jedino pada na pamet. Izrael je mo\u017eda jedina dr\u017eava na svijetu za koju se neprestano ponavlja kako ima pravo postojati unutar svojih sigurnih i me\u0111unarodno priznatih granica. Upravo je takav stav skandalozan, jer pretpostavlja suprotno: da je to pravo samo po sebi vanredna privilegija. <\/p>\n<p>Ako Jevreji ugnjetavaju, nu\u017eno to \u010dine kao nacisti, vjerno podra\u017eavaju\u0107i grozote koje su nekad trpjeli u Njema\u010dkoj i Poljskoj. Sama \u010dinjenica da su ih neko\u0107 nacisti progonili i istrebljivali, pretvara ih u potencijalne naciste. Pojas Gaze je Auschwitz (u Italiji je u dnevniku ljevice Liberazione obavljena karikatura pojasa Gaze s ogradom od bodljikave \u017eice i natpisom: La fame rende liberi, Glad osloba\u0111a, &scaron;to je aluzija na ulaz u Auschwitz s natpisom Rad osloba\u0111a), Jenin tako\u0111er, &#8221;cionizam je brat blizanac nacizma&#8221;, nagla&scaron;ava, izme\u0111u ostalih, pisac Luis Sepulveda. Italijanski filozof Gianni Vattimo, komunist i katolik po samorazumijevanju, nedavno je u funkciji borbe protiv &#8221;genocidne politike&#8221; predlo\u017eio akademski i kulturni bojkot jevrejske dr\u017eave, \u010dije ro\u0111enje za njega predstavlja &#8221;najte\u017eu &scaron;tetu nacisti\u010dkog istrebljenja Jevreja&#8221;&#8230; Ta i takva sinonimija, sa svojom &scaron;tetnom mo\u0107i, potje\u010de iz \u017ealosnog teorijskog preskoka pod perom intelektualaca koji bi nadasve trebali razlikovati i razlu\u010divati. Daleko od toga da je izraelska dr\u017eava oli\u010denje apsolutne nevinosti, od po\u010detka se gradila na eksproprijaciji koju su poticali ratovi &scaron;to su ih protiv nje vodili njeni susjedi, Izrael i sam ima vlastite ekstremiste i fanatike, odr\u017eavao je i perverzne kontakte s re\u017eimima aparthejda u Pretoriji i Rodeziji, a njegova vojska katkad \u010dini stra&scaron;ne gafove. No Izraelce pretvoriti u naciste zna\u010di istoimenoj dr\u017eavi oduzeti njen legitimitet. I ne samo to, to istovremeno zna\u010di judaizirati Arape, iznova pokrenuti drevnu borbu protiv &#8221;tumora&#8221; na obali Jordana. I, kona\u010dno, to zna\u010di i apriori legitimirati eventualno bacanje u more tog &#8221;uzurpatorskog entiteta&#8221;, Izraela.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.pescanik.net\/content\/view\/5124\/1226\/\">Pe&scaron;\u010danik.net<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107 Kako je svojedobno upozorio ameri\u010dki filozof Michael Walzer, izme\u0111u Izraelaca i Palestinaca ne vodi se jedan, nego \u010detiri rata: 1. palestinski rat iscrpljivanja protivnika za ga&scaron;enje jevrejske dr\u017eave i uklanjanje Jevreja (a iz njega proizlaze i teroristi\u010dki, samoubila\u010dki napadi i zahtjev za pravom na povratak); 2. palestinski rat za stvaranje vlastite nezavisne [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47395","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47395","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47395"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47395\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47395"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47395"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47395"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}