Suradnja europskih naroda bolja je od ratova, a drugo, budemo li bolje radili i budemo li poštivali red i zakone, oporavit \u0107emo se<\/p>\n
Pi\u0161e: Du\u0161ko Mili\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n U \u010demu je bitna razlika izme\u0111u Sjedinjenih Dr\u017eava Amerike i zemalja udru\u017eenih u Europsku uniju? Prva i najbitnija razlika je povijesna. Iz staroga u novi svijet krenula je najprije zdrava sirotinja \u017eeljna rada da bi \u017eivjela. Krenuo je cvijet mladosti Europe. Naj\u010deš\u0107e bez obitelji, koja je ostajala kod ku\u0107e,"dok iseljenici ne stvore mogu\u0107nosti za njihov dolazak". Mnogi još nisu imali obitelj. Sve to zna\u010di da je Amerika dobila sirovu radnu snagu neoptere\u0107enu i\u010dim osim osje\u0107ajima.<\/p>\n Drugo, kada su nastajale granice dr\u017eava u Americi? Dovoljno je vidjeti zemljovid i zaklju\u010diti da su one stvorene ravnalom, naravno nakon poštivanja odre\u0111enih pravila igre. Jesu li sve one jednako bogate? Nikako. Je li bilo mogu\u0107e planski djelovati prema prirodi tla i ostalih dobara pojedinog teritorija? Svakako. Je li SAD jam\u010dio otkup svih farmerskih proizvoda? Jest. To je preva\u017eno radi bujanja proizvodnje koja se razvila do mjere hraniteljice svijeta. Naravno, treba to mo\u0107i, treba biti bogat.<\/p>\n Stanovništvo? Iz cijeloga svijeta. Svi znadu odakle su došli, svi vole svoju staru domovinu (tre\u0107e koljeno ve\u0107 manje), ali su svi postali Amerikanci. Nije to nacija, to je nadnacija, ona briše ili potiskuje primarnu pripadnost. Kao i granice izme\u0111u dr\u017eava. Amerika je na osnovi"proizvodnih snaga", kako bi to rekao Marx, i netaknutih"resursa", kako bi to rekao bivši predsjednik Mesi\u0107, ali i"uvozom" najboljih mozgova iz stare Europe poglavito, dosegla vrhunac mo\u0107i. I kultura je išla za novcem (ne mislim na narod), pa su se doga\u0111anja svela na reprezentativna. <\/p>\n Vojska? Najbolja na svijetu. Zašto? Jer je kruto izvje\u017ebana, pa ostaju samo oni koji mogu. Nadalje, razli\u010dite nacije imaju i razli\u010dite sposobnosti, a ameri\u010dka vojska je upravo takva. I još nešto bitno: oni slušaju zapovijedi striktno, ali ne idu kao krdo, nego kreiraju sami djelovanje u odre\u0111enim situacijama. Nisu odgajani za predaju. Oru\u017eano i materijalno su zbrinuti do mogu\u0107eg savršenstva. Stara Europa sasvim je druk\u010dija. Kao i svaki starac, ima svoju dugu i tragi\u010dnu povijest.<\/p>\n Usporedimo li populaciju koja \u017eivi u Europi s onom ameri\u010dkom, jasno je da je na\u010din \u017eivota, odnosi me\u0111u ljudima, odnos prema radu i kulturnim potrebama bitno razli\u010dit. U Europi nadalje \u017eive stare nacije u nacionalnim dr\u017eavama koje su stvarali i branili krvlju kroz stolje\u0107a. U Americi su se borili samo protiv Indijanaca i u Gra\u0111anskom ratu za ukidanje ropstva. U Europi su se kroz dugu povijest borili svi protiv sviju. I drugo, granice izme\u0111u europskih dr\u017eava izvijugane su, jer su nastajale osvajanjima ili gubljenjima teritorija, ali su svakako ucrtane ne ravnalom, nego krvlju (i to obilnom). <\/p>\n U SAD-u postoji i dosta individualizma izme\u0111u dr\u017eava, ali to nije ni pribli\u017eno kao u Europi. Ovdje se granice"brišu", ali svatko to\u010dno na milimetar znade što je njegovo. Zna\u010di da su izbrisane u naturi, ali ne u glavama. A te glave su ih opet spremne braniti, zatreba li. Osnivanje Europske unije velika je stvar da se napokon stvori jedna sna\u017ena zajednica, koja je danas više nego nu\u017ena u kontekstu stvaranja zna\u010dajnih ekonomskih središta kao što su Indija, Kina, ali i u odnosu na Ameriku, Japan i ostale u budu\u0107nosti. Nikome od starih naroda nije svejedno staviti na raspolaganje dio vlastita suvereniteta, iako su zemlje bivšeg komunisti\u010dkog bloka u tomu gledale svoje oslobo\u0111enje.<\/p>\n Hrvatska je u nekoliko druk\u010dijem polo\u017eaju. Nakon trinaest stolje\u0107a, napokon svoja, treba (i nastoji) u\u0107i u Europsku uniju, makar su nas razna sjedinjenja uvijek koštala kroz povijest. Vrijeme i prilike u svijetu galopom mijenjaju stvarnost i zaostati zna\u010di propasti. Tako se poslo\u017eilo. Ne zna\u010di to da \u0107e nas netko"šlepati" ako \u0107emo šepati, i zato je dobro hodati po pravilima ure\u0111enog društva i raditi kao što znamo, osim kad to izbjegavamo.<\/p>\n Europska unija jest zamašnjak koji djeluje pozitivno, ali mo\u017ee se dogoditi da bude i mlin koji melje u\u010dmalost, inertnost, zaostajanje, pa i nacije. A mo\u017ee biti i oboje, zamašnjak i mlin. Malih \u017eutih zvjezdica još i nema na europskoj zastavi, samo 12 velikih.<\/p>\n U svakoj zemlji pristupnici postojali su i postoje euroskeptici i eurofili. Oni i jedni i drugi \u017eele svojoj zemlji najbolje, samo to gledaju iz razli\u010ditih kuteva. Euroskeptici ka\u017eu: prijelaz nacionalnih valuta u eurozonu, tj. u zajedni\u010dku valutu, dogodio se na primjeru dvije njema\u010dke marke za jedan euro. Nije prošlo puno vremena da se to u praksi izjedna\u010dilo na jedan prema jedan, što je kra\u0111a stolje\u0107a. Nadalje, menad\u017eeri pohlepe u\u010dinili su mnogo toga da iskoriste novopridošle zemlje iz bivšeg socijalisti\u010dkog lagera \u017eeljne svega. Tako su, primjerice, jeftino pokupovali nacionalna dobra tih dr\u017eava, prebacivali prljavu industriju k njima, uvozili jeftinije proizvode izvan EU-a, \u010dime su uništavali proizvodnju roba tih zemalja itd.<\/p>\n Nadalje, kapitalisti su prebacili sredstva za proizvodnju u Kinu, Indoneziju, Tajland i sli\u010dno na Dalekom istoku radi mizernih nadnica tamošnjih radnika, da bi kod ku\u0107e morali otpuštati svoje radnike kojima onda prodaju"uvezenu" robu iz vlastitih strojeva i tako uve\u0107avaju svoj profit. Takva politika vodi teškim socijalnim nemirima. Da bi stvar bila kompletna, potrebno je osim dr\u017eava zadu\u017eiti i pu\u010danstvo, tj. marketingom natjerati ljude da kupuju i ono što im ne treba. Sad postaju ovisnicima o bankama kao stanovnici, a dr\u017eava i sektor proizvodnje kao društvo.<\/p>\n Eurofili nasuprot, ignoriraju ove \u010dinjenice, jer im cilj opravdava sredstvo. U današnjem trenutku najgora je izolacija, jer smo tada izrabljivani izvan kišobrana, što zna\u010di da kisnemo. Teza da nitko nije tra\u017eio da izi\u0111e iz EU-a je to\u010dna, što se mo\u017ee tuma\u010diti da se svi osje\u0107aju bolje. Osim toga, više nema hegemonije kakvu smo imali u bivšoj Jugoslaviji, ali širenje liberalizma kao"vrhunca civilizacije" zapravo te\u017ei likvidaciji nacionalizma, koji je nama uvijek jedini osiguravao san i ostvarenje dr\u017eave. <\/p>\n Ako se k tomu pridoda bitno, a to je davanje dijela suvereniteta na raspolaganje EU, onda se naravno, Unijine odluke moraju slušati bespogovorno. Primjerice, svakoj \u010dlanici odmjereno je s koliko novca mora pomo\u0107i Gr\u010dkoj, iako je svima jasno da to Gr\u010dka ne\u0107e mo\u0107i nikad vratiti. Ali tu nema mjesta protivljenju. A tko je o tome odlu\u010dio u ime svih? <\/p>\n Nitko nije naivan da ne vidi kako nam se name\u0107e (izvr\u0107e), primjerice, rodoljublje i domoljublje u"govor mr\u017enje" ili"ksenofobiju", a to su grde etikete. Mi smo napravili \u010dudo u ovom dijelu Europe, ne\u017eeljeni smo uspjeli stvoriti dr\u017eavu, u\u0107i u UN, postati nestalnom \u010dlanicom Vije\u0107a sigurnosti, u\u0107i u Vije\u0107e Europe, u NATO i pribli\u017eiti se nadomak ulasku u EU. Pla\u0107amo to na ovaj ili onaj na\u010din, ali uspjeh je fantasti\u010dan. Da ne bismo trijumfirali, trebalo nas je krotiti kroz su\u0111enja najzaslu\u017enijima za stvaranje dr\u017eave, kroz ekonomiju, kroz nepru\u017eanje nikakve pomo\u0107i u obnovi porušenoga, kroz razne oblike nadzora i kritika kad god nam je trebalo glavu stavljati pod vodu, te napokon kroz"špalir šiba" u pregovorima s EU-om.<\/p>\n Ovakva kakav jest, Unija je bremenita svakakvim mogu\u0107nostima, što se vidi na primjeru cjelokupnog juga Europe (Gr\u010dka, Portugal, Španjolska, Italija), ali nije u boljoj situaciji ni Ma\u0111arska, tri balti\u010dke zemlje. To su realne \u010dinjenice, ali nitko ne\u0107e dopustiti da tako veliki projekt kao što je Europska unija zbog toga propadne, jer bi to dovelo do najte\u017eih mogu\u0107ih posljedica. Naravno da \u0107e se Njema\u010dka, koja je najve\u0107i materijalni spasitelj, primjerice Gr\u010dke, a mo\u017eda \u0107e morati biti i još za nekoga, zapitati do kada. Situacija je takva, ali nije dobro ostati izvan te zajednice. jer ta obitelj ima znanje, red, mo\u0107 i snagu, a nema teritorijalne pretenzije i nema volju da se miješa u unutrašnji ustroj svake zemlje. Lisabonski sporazum. osim toga, jasno dopušta svakoj od \u010dlanica istupanje iz zajednice na bezbolan na\u010din.<\/p>\n Nakon prikaza relevantnih \u010dimbenika pro i kontra EU-a, mi ovaj put ipak nismo guske u magli. Suradnja europskih naroda bolja je od ratova tih istih naroda kao prvo, a drugo, budemo li radili bolje no što smo navikli, i budemo li poštivali red i zakone, oporavit \u0107emo se. Europa \u0107e iz vlastitih interesa te\u017eiti gradnji naših pruga i vlakova, zra\u010dnih luka, energetike, a to ve\u0107 samo po sebi zna\u010di zaposlenost, zaradu i, na kraju, ta infrastruktura ostaje u nas. Jasno da \u0107e i investitori imati od toga koristi, ali kada bismo mi to sami mogli uraditi?<\/p>\n