{"id":47379,"date":"2010-05-24T23:26:58","date_gmt":"2010-05-24T23:26:58","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47379"},"modified":"2010-05-24T23:26:58","modified_gmt":"2010-05-24T23:26:58","slug":"budi-se-istok-i-zapad","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/05\/24\/budi-se-istok-i-zapad\/","title":{"rendered":"Budi se Istok i Zapad"},"content":{"rendered":"

Razlozi demonstracija kojima smo svjedo\u010dili prošloga tjedna isti su ili sli\u010dni – u Zagrebu su potaknuti nasrtanjem kapitalizma na javni prostor, u Ljubljani na samu domenu rada, dok su u Gr\u010dkoj potaknuti njegovim slomom<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Mate \u0106osi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Balkan se prošli tjedan "drmao"…<\/p>\n

Gr\u010dka, Atena – ustanak gr\u010dkog naroda ne jenjava, na generalni štrajk 20. 5. izašlo je mnoštvo ljudi te nas je jedan svjedok izvijestio: "…u trenutku dok ovo pišem broj okupljenih pred parlamentom je nevjerojatan!". Prema zadnjim vijestima mnogi politi\u010dari imaju problema sa svojim pojavljivanjem u javnosti, gdje ih ljudi napadaju i sa kojih ih tjeraju.<\/p>\n

Hrvatska, Zagreb  – okuplja se masa "gra\u0111ana", najve\u0107i broj u nekoliko godina, i dovodi protest u jednu fazu dalje; zajedno ruše ogradu gradilišta u Varšavskoj ulici i nastavljaju blokadu jedne kapitalisti\u010dke investicije.<\/p>\n

Slovenija, Ljubljana – do sada nevi\u0111eni broj studenata okuplja se pred parlamentom prosvjeduju\u0107i protiv novog zakona kojim se ukida studentski rad i prebacuje se u tzv. "malo delo" (mali rad). Demonstracije se završavaju kamenovanjem slovenskog parlamenta i do sada nevi\u0111enim nasiljem prema toj instituciji "demokracije" (kako su sam akt okarakterizirali mnogi politi\u010dari).<\/p>\n

Vidjevši ove forme protesta netko bi se mogao zapitati postoji li me\u0111u njima neka kauzalnost i povezanost, odnosno govore li ili nagovještaju li nešto? Kratak bi odgovor mogao biti – i da i ne. Drugim rije\u010dima, sve to nam govori i puno i malo, a odgovor ovisi o tome koji aspekt pitanja gledamo; polazimo li od pozicije ocjenjivanja tzv. "krize kapitalizma" ili pak od ocjenjivanja otpora toj krizi, odnosno otpora snošenju cijene za tu krizu.<\/p>\n

U Gr\u010dkoj su stvari mo\u017eda najjasnije jer se tamo radi o jasno artikuliranoj krizi kapitalizma u kojoj se dr\u017eava doslovno našla u bankrotu i, zajedno sa svim njezinim ideološkim i represivnim aparatima (sindikatima, partijama i policijom), izgubila svaki legitimitet. A legitimitet nije izgubila samo gr\u010dka dr\u017eava nego i, na odre\u0111eni na\u010din, cjelokupni "europski projekt". Prva, skoro pa refleksivna, reakcija na krizu u Gr\u010dkoj i na\u010din na koji su se dr\u017eave "europskog ljudstva"  strmoglavile na egoisti\u010dne granice svojih nacionalnih dr\u017eava mo\u017eda je najvjerodostojnije pokazala pravu prirodu "europskog ujedinjenja", odnosno, \u010disti i ogoljeni ekonomski interes. U danima dok su vlade pregovarale da li i kako pomo\u0107i Gr\u010dkoj skoro pa da su nestale sve one velike rije\u010di kojima se gra\u0111aninu jedne (polu)peripetije (npr. Hrvatske) puni glava – europski narod, ljudska prava, demokracija, mobilizacija, integracija – i pokazale se kao puka dekoracija (zasljepljuju\u0107i manevar) tog \u010distog ekonomskog interesa. No jednom kada su dr\u017eave shvatile da je kriza u Gr\u010dkoj potencijalno i njihova kriza (kako u ekonomskim smislu tako i u potencijalnoj inspiraciji ljudi Europe gr\u010dkim ustankom), odlu\u010dile su intervenirati. Ta intervencija nikako nije akt solidarnosti (još jedne velike rije\u010di kojom Europa voli krstiti samu sebe) nego \u010disti egoisti\u010dni akt – ne da se spasi Gr\u010dku nego da se preventivno djeluje da se spasi samoga sebe i jedan veliki projekt. Preventivno se djeluje ne s ciljem da se spasi gr\u010dki narod, nego da se spasi kapital u Gr\u010dkoj od kojeg \u0107e narod dobiti samo jedno – snošenje cijene za krizu kroz još jedno (novo i ve\u0107e) du\u017eni\u010dko ropstvo. Spašavanjem tog kapitala spašava se ustvari i veliki projekt ekonomske Europske Unifikacije, prije i onkraj svih epiteta kojim se Europa u svojoj narcisoidnoj poziciji o\u010duvanja "civilizacijskih vrijednosti" voli kititi.<\/p>\n

Tako\u0111er, u Gr\u010dkoj je taj zasljepljuju\u0107i manevar,  kao nigdje drugdje, prozret i prokazan. Tamo otpor nije više stvar de\u017eurnih revolucionara, aktivista i studenata ve\u0107 je postao stvar ljudi. Više nije ni bitno koja grupa ljudi ustaje jer su takve ocjene u njegovom kontekstu promašene, jer bi takva ocjena zna\u010dila instrumentalizaciju samog otpora koji je odavno prešao granice ideološko-politi\u010dkih uvjerenja i diferencijalnih statusnih polo\u017eaja, iako je on, ustvari iskren pokret radni\u010dke klase. Negacija kapitalizma (putem uništavanja njegovih simbola – ponajprije banaka) i dr\u017eave (kroz napade na njezine represivne aparate, ali i stvaranja novih formi organiziranja – poput skupština susjedstva) nigdje nije toliko jasno artikuliran.<\/p>\n

U Zagrebu i Ljubljani pak, aktivisti, "gra\u0111ani" i studenti usmjeruju se uglavnom na neke aspekte neoliberalnog nasrtanja na naše \u017eivotne uvijete. Hrvatski aktivisti i "gra\u0111ani" tako prosvjeduju protiv privatizacije javnog gradskog prostora i korupcije (ili \u010dak i zakona) koja dopušta takve investicije i takvu privatizaciju. To je mo\u017eda jedan od rijetkih primjera otpora u kojem se netko uop\u0107e i opire privatizaciji koja je u posljednjih dvadesetak godina, sasvim suprotno onome što u stvari jest, po\u010dela zna\u010diti sinonim za ekonomski progres i "modernizaciju" jedne tako apstraktne rije\u010di – "Hrvatske" (samo se nikada nije dao odgovor na pitanje – za koga? Jer u Hrvatskoj se još uvijek pri\u010da u uskim i ispraznim terminima – "Zajednice"). Aktivisti su tamo, poput i studenata na fakultetima, bili jedni od rijetkih koji su jasno artikulirali jednu stvar – da privatizacija, kako javne površine tako i školstva (a mogli bismo dodati i zdravstva, socijalne skrbi itd.) zna\u010di upravo suprotno od onoga kako je manifestno krste politi\u010dari: ekonomski dobitak i razvoj za hrvatsku ekonomsku elitu i njihov profit, od kojeg gra\u0111ani ne\u0107e imati ništa ili \u0107e imati malo – nova mjesta za konzumaciju i eventualno pla\u0107u sa kojom \u0107e teško zadovoljiti i svoje najosnovnije \u017eivotne potrebe.<\/p>\n

U Ljubljani je stvar kompliciranija od one kako je ve\u0107ina medija predstavila. Naime, protesti protiv "malog dela" (maloga rada) slu\u017ebeno su organizirani od strane jedne, ustvari birokratske i korumpirane organizacije, Študentske organizacije Slovenije (ŠOS). Razlog za njihov prosvjed proizašao je iz \u010dinjenice da slovenska vlada priprema zakon prema kojem \u0107e se studentski rad prebaciti u "mali rad" i prema kojem bi se ukinule stipendije na na\u010din da se odre\u0111eni dio novaca ostavljenih za stipendije prebaci u "dje\u010dji doplatak". Pored toga postoji i opasnost da bi ubudu\u0107e studenti svoje beneficije (poput, recimo, zdravstvenog osiguranja) ostvarivali putem "malog rada", \u010dime bi im se ukinule i neke beneficije koje sada ostvaruju statusom studenta. Time dr\u017eava, u vremenu kada neoliberalizam ozbiljno nagriza i ono malo socijalnih funkcija koje je ona imala, \u017eeli teret reprodukcije (\u017eivotnih uvjeta) prebaciti na obitelj i pojedinca. No po srijedi je i još jedan problem kojeg ŠOS nije uvidio i istaknuo. Zakonom o "malom radu" ustvari se regulira ve\u0107 o\u010dita prekarizacija rada, odnosno dominacija rada na odre\u0111eno vrijeme, preko autorskih ugovora i rada iz kojeg ne proizlaze nikakva prava koja su proizlazila iz tzv. "klasi\u010dnog rada" (zdravstveno osiguranje, neke socijalne beneficije itd.). Taj zakon ustvari \u017eeli formalizirati ono što je velikim djelom ve\u0107 postala stvarnost, i on kao takav, što ŠOS nije istaknuo, obuhva\u0107a i druge društvene skupine (penzionere koji su prisiljeni raditi kako bi opstali, migrantske radnike itd.). Time se taj zakon ustvari ne ti\u010de toliko samih studenata ve\u0107 pose\u017ee u domenu samoga rada, odnosno provodi neoliberalnu reformu tr\u017eišta rada gdje glavni objekt reforme nisu toliko studenti koliko radna snaga kao takva. ŠOS, koji i sam okre\u0107e milijune eura od studentskog rada godišnje (putem posredovanja u zapošljavanju), svakako ima interes da taj rad ostane u domeni njegove kontrole, i time prikriva \u010dinjenicu kako je studentski rad ve\u0107 prekaran i \u017eivotna nu\u017enost za mnoge studente (a ne izbor, kako se to obi\u010dno sugerira) koji ve\u0107 i sada \u010dine dobar dio generalne radne snage u Sloveniji. Na samim prosvjedima tek je manja skupina okupljena u "Frontu prekarcev", koju su sa\u010dinjavali studenti, privremeno zaposleni i migrantski radnici, istaknula ovaj problem kroz njegov globalniji kontekst i tendencije u suvremenom kapitalizmu.<\/p>\n

Na pitanje sa po\u010detka teksta mogli bismo odgovoriti kako su razlozi raznih demonstracija kojima smo svjedo\u010dili isti ili sli\u010dni – u Zagrebu su oni potaknuti nasrtanjem kapitalizma na javni prostor, u Ljubljani njegovim nasrtanjem u samu domenu rada, dok su u Gr\u010dkoj oni potaknuti njegovim slomom društva kao takvog. Me\u0111utim, analiza, kritika i artikulacija otpora u mnogome se razlikuju i \u010dini se da su samo u Gr\u010dkoj oni dosegli "totalnost" – kako analize, tako i otpora. Razlika je i ta da se u Gr\u010dkoj radikalna kritika postoje\u0107eg velikim djelom uspjela materijalizirati u ljudstvu, dok u drugim kontekstima ona uglavnom \u017eivotari u diskursu i analizama malih skupina  aktivista. Jednostavno iskazano – problem je isti, ali su odgovori na njega druga\u010diji. Ono što mo\u017eda povezuje sve te skupine jest i pitanje rješenja problema jer on kao takav ovisi svim uklju\u010denim akterima, i odgovornost za rješenje je mo\u017eda tim više na strani onih koji nisu u Gr\u010dkoj, a kojima je gr\u010dko ljudstvo uputilo jasan zahtjev:  "Slijedite naš primjer." Ho\u0107emo li ostati gluhi na taj zahtjev – pokazat \u0107e vrijeme…<\/p>\n

H-Alter<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Razlozi demonstracija kojima smo svjedo\u010dili prošloga tjedna isti su ili sli\u010dni – u Zagrebu su potaknuti nasrtanjem kapitalizma na javni prostor, u Ljubljani na samu domenu rada, dok su u Gr\u010dkoj potaknuti njegovim slomom<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47379","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47379","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47379"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47379\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47379"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47379"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47379"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}