Evo mog intervjua s našim poznatim intelektulacem <\/p>\n
Pi\u0161e: Marko Ve\u0161ovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n "U ovoj zemlji kod Evrope", kako bi rekao Hamza Humo, nacionalna mr\u017enja svakoga dana u svakom pogledu postaje sve gluplja. Bio sam naiv\u010dina koji je vjerovao da je ta mr\u017enja u ratu dosegla plafon gluposti, ali ni govora, jer mr\u017enja mo\u017eda ima granice, ali glupost ih dokazano nema: snabdjevena je sposobnoš\u0107u za beskrajnu proliferaciju, glupost se razmno\u017eava pupljenjem, kao dupljari u moru, a mora idealnijeg za njen uzgoj od današnje BiH teško da ima. Evo mog intervjua, u stilu Pere Lukovi\u0107a, s našim poznatim intelektulacem. <\/p>\n Zašto su Srbi dobri vaterpolisti?<\/strong> Srbi plivaju u krvi. Od ro\u0111enja. <\/p>\n A zašto imaju velike slikare, kao Veli\u010dkovi\u0107 i \u0110uri\u0107, na primjer?<\/strong> Ljubi\u010daste \u017eile koje vire iz prerezanog krme\u0107eg vrata za njih su likovna estetika. <\/p>\n Ta estetika za Srbe je kao za vas – šta?<\/strong> Kao za nas behar. <\/p>\n Šta vama Bošnjacima s estetikom behara nije, a Srbima s estetikom klanja jeste normalno?<\/strong> Njima je normalno da se krv gleda, u krvi u\u017eiva, da se krv jede, kao u onim nekakvim krvavicama što su suhomesnati proizvod. <\/p>\n Nedavno ste išli u Be\u010d da, kao etnolog koji je diplomirao kod Tunje Filipovi\u0107a, vršite prou\u010davanja malih Srba. Mo\u017eete li nam priop\u0107iti nešto od onog što ste tamo vidjeli?<\/strong> Mali Srbin iz Be\u010da ne\u0107e osjetiti nikakvu nelagodu dok bezeveze kolje zeca. <\/p>\n Budite ljubezni pa to ponovite da Bošnjaci dobro utuve. Bezeveze kolje zeca. <\/p>\n Mali Srbin \u0107e tom prilikom \u010dak (ili štaviše)?<\/strong> \u010cak štaviše, mali \u0107e Srbin poletjeti. <\/p>\n Zna\u010di li to da \u0107e malom Srbinu izrasti krila kao majci Jugovi\u0107a?<\/strong> Mali \u0107e Srbin poletjeti od ushi\u0107enja. <\/p>\n Pošto ste pjesnik, mo\u017eete li nam to ushi\u0107enje slikovito do\u010darati?<\/strong> Kao što se moje dijete ushiti kad \u010duje cvrkut ptica. <\/p>\n Šta ste u malog Srbina zapazili glede otpornosti na krv?<\/strong> Teško je re\u0107i da je mali Srbin otporniji na krv od mene. On uop\u0107e nije otporan. On je u krvi prirodan. <\/p>\n To nije posve razumljivo. Biste li \u010ditateljima Dana tu stvar pojasnili jezikom nauke?<\/strong> Stavljati pojam otpornosti na krv u srpski kontekst isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak. Ne mo\u017ee se biti ili ne biti otporan na zrak. <\/p>\n Srbinu je, dakle, krv isto što je insanu vazduh koji diše?<\/strong> Da li je zbilja tako u Srba, na\u017ealost? Tako u Srba, na\u017ealost, nema otpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljavštinu. <\/p>\n Je li to Srbima izvorna priroda?<\/strong> Izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti. <\/p>\n Pitanja su moja, a odgovori su ru\u010dni rad Fatmira Alispahi\u0107a, nezavisnog ustaše iz Tuzle, publiciste, kriti\u010dara, pjesnika, kolumniste u nekoliko listova i predava\u010da po d\u017eamijama i studentskim centrima koji je na mom fakultetu nedavno magistrirao. Kad sam njegovu maloumnu analizu Srba pro\u010ditao u Kazazovu tekstu objavljenom u Oslobo\u0111enju, Enveru sam rekao: "Od fašizma se neizbje\u017eno postaje idiot". <\/p>\n Uostalom, ako je Matija Be\u0107kovi\u0107, \u010dovjek sa velikom inteligencijom i talentom, postao odrta budala kad se iš\u010daurio u nacistu, šta da o\u010dekuješ od piskarala iz Tuzle? Ali mi jeste nevjerovatno da se usred meni veoma dragog grada pojavila ustaška sablast iz Drugog svjetskog rata. Jer ovakav govor o Srbima sretao sam jedino u Paveli\u0107evih ideologa, mada ne ovoliko debilan. <\/p>\n 2. Još jedna vesela anegdota o Tunji. Veli mu poznanik: "Uva\u017eeni akademi\u010de, \u010ditam knjigu Ko je ko u Bošnjaka i ne vjerujem o\u010dima: nisam mogao da u njoj na\u0111em vas". "Kako \u0107eš me na\u0107i kad me nema". "Ali, profesore, kako je to mogu\u0107e?" "U današnjoj Bosni sve je mogu\u0107e". "Ali zašto?" "Nisu htjeli da stave moju fotografiju". "Ali unutra nema ni\u010dije fotogafije". "Baš zato". <\/p>\n Istinita ili ne, ova pri\u010da nudi pogo\u0111en akademikov portret. U Tunjinim o\u010dima prvi u Bošnjaka je Tunjo, potom do\u0111e pet praznih mjesta, a Bošnjaci nek se dogovore ko je sedmi. Što Tunjo veli jezgrovitije od mene: "Alejhiselam, pa ja". <\/p>\n Ova anegdota do\u0111e mi kao zgodan uvod u Ned\u017eada. Meša Selimovi\u0107, ozbiljan kandidat za sedmog u Bošnjaka, napisao je djelo koje se "pogrešno zove Derviš i smrt, trebalo bi mo\u017eda da se zove Pop i smrt ili Sveštenik i smrt, ili Ateista i smrt, ili Komunista i smrt, ili nekako druga\u010dije, a nikako Derviš i smrt. Derviš i smrt nije muslimanska knjiga i ne samo da nije muslimanska, ona je antimuslimanska". Tako je Ibrišimovi\u0107 kazao u listu Kulin, i pukim slu\u010dajem ostao \u017eiv (dodao bi Pera Lukovi\u0107). <\/p>\n Ibrišimovi\u0107 je na televiziji rekao da \u017eeli biti evropski pisac. Ta\u010dnije: ho\u0107e da ga \u010ditaju kao evropskog pisca, razumiju kao evropskog, ra\u010dunaju u evropske pisce. Mada ne\u0107e nikad biti evropski, a daj bo\u017ee da sla\u017eem, stavi\u0107u ga u njihovo društvo i primijeniti na njega evropska mjerila. Zamislimo da neko napiše: "Baudelaireovo Cvije\u0107e zla nije katoli\u010dka knjiga i ne samo da nije katoli\u010dka, ona je antikatoli\u010dka". Mada bi ova re\u010denica, u osnovi, bila ta\u010dna, evropski \u010ditaoci, od obi\u010dnih ljubitelja poezije do vrhunskih stru\u010dnjaka, kazali bi: "Iz kojeg je od minulih stolje\u0107a pobjegla ova avet? Iz trinaestog? Iz jedanaestog?" <\/p>\n Kad primijeniš na njega evropska mjerila, otkriješ da je Ibrišimovi\u0107 prikaza u \u010dijoj glavi caruje duboki srednji vijek – eto zašto ne vjerujem da \u0107e ikad biti evropski pisac, a daj bo\u017ee da sla\u017eem, to bi mene obradovalo više no ikog, jer bi potvrdilo da Njegošev junak nije bezveze kliknuo: "Neka bude što biti ne mo\u017ee!" <\/p>\n BH DANI<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Evo mog intervjua s našim poznatim intelektulacem <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47359","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47359","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47359"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47359\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47359"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47359"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47359"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}