Bili su predsjednik Srbije i premijer Srpske nerazdvojan par – gdje god bi se pojavili ljudi su se došaptavali, i s nekom nejasnom mješavinom divljenja i ljubomore pokazivali prstom na njih <\/p>\n
Pi\u0161e: Boris De\u017eulovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Bili su generacija 1958\/1959. On je bio predsjednik Republike Srbije, skromni i pristojni profesor psihologije, gradsko dijete iz fine obitelji, odrastao negdje na pola puta izme\u0111u vrelog beogradskog asfalta osamdesetih i o\u010devih ve\u010dernjih soareja sa akademicima, filozofima, knji\u017eevnicima i Dobricom \u0106osi\u0107em, a on premijer Republike Srpske i njegova \u010dista suprotnost, rmpalija iz Laktaša, odrastao negdje na pola puta izme\u0111u roditeljskog seoskog imanja i fakulteta politi\u010dkih nauka, uvijek u akciji, uvijek u nevolji, talentirani košarkaš i poduzetnik, bogat, mo\u0107an, beskompromisan i brz.<\/p>\n Bili su predsjednik Srbije i premijer Srpske nerazdvojan par – gdje god bi se pojavili ljudi su se došaptavali, i s nekom nejasnom mješavinom divljenja i ljubomore pokazivali prstom na njih. A njih dvojica stupali su kroz ljudsku pakost sigurnim korakom, mladi, lijepi, pametni i samopouzdani. Nisu se obazirali na poglede, jedan drugome dovoljno potrebni i sasvim dovoljni, uvijek jedan uz drugoga, na konferenciji, komemoraciji, koncertu, košarkaškoj utakmici, strana\u010dkoj konvenciji, knji\u017eevnoj ve\u010deri, polaganju kamena temeljca ili nekakvoj sve\u010danoj akademiji. <\/p>\n – Mala! – dozvao bi prvi recepcionerku. – Mi imamo rezervisano.<\/p>\n – A vi ste…?<\/p>\n – Smith – upao bi drugi. – Gospodin i gospodin Smith.<\/p>\n – Vrlo dobro. Gospodine Smith, \u017eelite li odvojene sobe?<\/p>\n – Dozvolite da to ipak odlu\u010di narod na referendumu – upao bi opet onaj prvi, pa se nasmijao vlastitoj šali, dok bi se pristojni gospodin Smith pogledom izvinjavao zbunjenoj recepcionerki.<\/p>\n Godinama su trajale te njihove, kako se to onda zvalo, „specijalne veze". Blazirani prijatelji predsjednika Smitha grozili su se kabadahijskih manira premijera Smitha i na sve su na\u010dine pokušavali minirati njihove specijalne veze, ali gospodin Smith nije dopuštao beogradskim snobovima i fi\u0107firi\u0107ima da se miješaju u njegov \u017eivot. Ni suradnici premijera Smitha nisu bili najsretniji što njihov drugar, seoski mangup, po beogradskim šminkerskim salonima zaboravlja stare drugove i rodni kraj.<\/p>\n Trajalo je to godinama, nije u Beogradu bilo društvenog doga\u0111aja na kojemu u prvom redu, jedan do drugoga, nisu sjedili premijer Srpske i predsjednik Srbije, nije u regiji bilo seoskog vašara, krsne slave ili narodnog veselja da na \u010delu stola nisu sjedili gospodin i gospodin Smith.<\/p>\n – Mala! – dozvao bi prvi recepcionerku. – Mi imamo rezervisano.<\/p>\n – A vi ste…?<\/p>\n – Smrth – udario bi šakom o recepciju. – Gospodin i gospodin Smrth.<\/p>\n – Smith – pristojno bi ga ispravio drugi.<\/p>\n – Zajebavam se – okrenuo bi se ovaj. – Jel se ti nikad ne zajebavaš?<\/p>\n – Gospodine Smith – prekinula bi ih gospo\u0111ica s recepcije – \u017eelite li odvojene sobe?<\/p>\n – Dabome – brzo bi odgovorio pristojni gospodin Smith, kao da se izvinjava. – Mi ne \u017eelimo da se mešamo u unutrašnje stvari Bosne i Hercegovine.<\/p>\n Onda je jednog dana gospodin Smith iznenada predlo\u017eio, a srpska skupština usvojila rezoluciju o Srebrenici. Strašno se razo\u010darao i uvrijedio premijer Smith. Na susretu u Donjoj Gradini, prilikom obilje\u017eavanja 65. godišnjice proboja zato\u010denika iz koncentracionog logora „Jasenovac", jedva da su i porazgovarali. Gospodin Smith je govorio o su\u017eivotu, pomirenju i oprostu, sve ispod oka gledaju\u0107i gospodina Smitha, a ovaj je ljutito najavljivao rezoluciju kojom bi BiH morala osuditi genocid u Jasenovcu.<\/p>\n – Mala! – dozvao je te ve\u010deri recepcionerku. – Mi imamo rezervisano.<\/p>\n – A vi ste…?<\/p>\n – Dodik, Milorad Dodik – govorio je gospo\u0111ici s recepcije, sve gledaju\u0107i u predsjednika Srbije. – Ja se ne stidim svoga porijekla.<\/p>\n – Miki, nemoj tako – pokušao ga je smiriti gospodin Smith.<\/p>\n – Gospodo, gospodo – prekinula ih je recepcionerka – \u017delite li odvojene sobe?<\/p>\n – O\u010dito, nije pitanje šta mi \u017eelimo – odgovorio je osorno premijer Srpske, ne skidaju\u0107i ljutiti pogled sa zbunjenog predsjednika – nego šta \u017eeli Evropa!<\/p>\n – Miki, nemoj tako.<\/p>\n Otada, više ih nisu vidjeli zajedno. Na sve\u010danom otvaranju obnovljenog tornja na Avali gospodin Smith je sjedio sam, tu\u017eno gledaju\u0107i u praznu stolicu do njegove. Za to vrijeme, u sve\u010danoj lo\u017ei zagreba\u010dke „Arene", gospodin Smith je gledao utakmicu Cibona – Partizan, svako malo sjetno mjere\u0107i praznu stolicu do njegove. I gdje god bi se pojavio, ljudi su se došaptavali, pa s nekom nejasnom mješavinom zlurade pakosti i sa\u017ealjenja pokazivali prstom na njega.<\/p>\n – Mala! – dozvao je tako jedne ve\u010deri recepcionerku u skupom istambulskom hotelu. – Imam rezervisano.<\/p>\n – A vi ste…?<\/p>\n – Smith – odgovorio bi on uljudno. – Gospodin Smith.<\/p>\n – Gospodin Smith?! – za\u010dudila se mlada Turkinja. – On je ve\u0107 u sobi.<\/p>\n – Ne taj – usiljeno se nasmijao premijer Smith. – Ja sam drugi gospodin Smith.<\/p>\n – Hm – sumnji\u010davo je recepcionerka gledala \u010das u knjigu gostiju, \u010das u premijera Republike Srpske. – \u010cudno, i on je u svojoj sobi.<\/p>\n Tako je premijer Milorad Dodik u Istanbulu uhvatio svog dugogodišnjeg nerazdvojnog drugara Borisa Tadi\u0107a sa Harisom Silajd\u017ei\u0107em. Potpuno je, ka\u017eu, poludio od ljubomore. Svugdje ga je pratio i pravio mu scene. Onda su dugo razgovarali i odlu\u010dili da izglade sve nesporazume me\u0111u njima. Na\u0107i \u0107e se na starom mjestu, u sve\u010danoj lo\u017ei, da proslave pobjedu Partizana.<\/p>\n – Mala! – dozvat \u0107e Milorad Dodik recepcionerku u skupom pariskom hotelu. – Jel došao monsieur Smith?<\/p>\n – Monsieur Smith?!<\/p>\n – Da, visoki gospodin u crno-belom dresu – odgovorit \u0107e Dodik. – Trebao je do\u0107i na Final Four u Pariz.<\/p>\n – Final Four?!<\/p>\n – Da, da slavimo pobjedu Partizana. Košarka, Euroliga…<\/p>\n – Ah da, naravno – shvatila je recepcionerka. – Ali nije kod nas prijavljen nikakav monsieur Smith.<\/p>\n Za to vrijeme, na drugom kraju Europe, u jednom moskovskom hotelu, okupit \u0107e se sudionici velike sve\u010danosti povodom 65. godišnjice Dana pobjede i završetka Drugog svjetskog rata. Svi \u0107e dr\u017eavnici i predsjednici biti tu, a Boris Tadi\u0107 tu\u017eno \u0107e se osvrtati i gledati, pa na kraju pri\u0107i recepcionerki.<\/p>\n – Oprostite, da li je mo\u017eda stigao tovariš Smith?<\/p>\n – Tovariš Smith?<\/p>\n – Aha – re\u0107i \u0107e srpski predsjednik pun nade. – Trebao je do\u0107i na paradu povodom proslave pobjede partizana u Drugom svjetskom ratu.<\/p>\n – Sigurna sam da \u0107e do\u0107i – ljubazno \u0107e gospo\u0111ica na recepciji. – Vjerojatno je rije\u010d o nesporazumu.<\/p>\n Tako je tragi\u010dnim nesporazumom završila pri\u010da o gospodinu i gospodinu Smithu. Jedan u Parizu, drugi u Moskvi – pri\u010dalo se kasnije – isprije\u010dila se izme\u0111u Milorada Dodika i Borisa Tadi\u0107a cijela Europa.<\/p>\n Nezavisne novine<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Bili su predsjednik Srbije i premijer Srpske nerazdvojan par – gdje god bi se pojavili ljudi su se došaptavali, i s nekom nejasnom mješavinom divljenja i ljubomore pokazivali prstom na njih <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47357","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47357","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47357"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47357\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47357"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47357"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47357"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}