{"id":47353,"date":"2010-05-02T12:12:46","date_gmt":"2010-05-02T12:12:46","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47353"},"modified":"2010-05-02T12:12:46","modified_gmt":"2010-05-02T12:12:46","slug":"cetiri-jezika-cuju-gluvi-caknuti-i-nacionalisti","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/05\/02\/cetiri-jezika-cuju-gluvi-caknuti-i-nacionalisti\/","title":{"rendered":"\u010cetiri jezika \u010duju gluvi, \u0107aknuti i nacionalisti"},"content":{"rendered":"<p>Srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski nisu \u010detiri razli\u010dita jezika. Ko \u017eeli da \u010duje razlike, \u010desto ima politi\u010dki problem, ocenjuju vode\u0107i bosanski lingvisti. Na\u017ealost, jezik je \u010desto u slu\u017ebi politike. <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Ljiljana Piroli\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>&quot;Svako normiranje jezika je glupost jer jezik postoji i funkcioni&scaron;e zahvaljuju\u0107i jezi\u010dkom genu. Svako petljanje u rad tog gena jednako je glupo kao i petljanje u rad gena koji, naprimer, upravlja funkcijom jetre ili slezine. To je jedan od razloga za&scaron;to je normiranje glupo, a drugi je taj &scaron;to se proglasi jezi\u010dkih normativa jednostavno, ne primaju u narodu&quot;, ka\u017ee Midhat Ri\u0111anovi\u0107, profesor engleskog jezika i lingvistike, ne&scaron;to kao enciklopedija Britanika koja se sama od sebe lista, tu pred vama.<\/p>\n<p><strong>Narod gradi jezik<\/strong><\/p>\n<p>Vi&scaron;e od 60 godina on oslu&scaron;kuje i \u010dita jezik svoje sredine. &quot;Govor &#8211; obi\u010dan, svakodnevni govor &#8211; je najkreativniji vid ljudske komunikacije. Govorom, na neki na\u010din, ulazite u mozak drugih ljudi. Ja ne tvrdim da svi ljudi govore na kreativan na\u010din, ali govorni jezik u sebi nosi potencijal koji nema nijedan drugi lingvisti\u010dki medij. Ve&scaron;te i darovite osobe taj potencijal mogu iskoristiti da stvore fantasti\u010dne efekte&quot;, ka\u017ee sarajevski lingvista i dodaje da je pojam &quot;pravilnog&quot; u modernoj lingvistici izba\u010den.<\/p>\n<p>&quot;U svaki dru&scaron;tveni segment se ide preko jezika, a svaki segment ima svoje specifi\u010dnosti. Naprimer, ako ne znate jezik podzemlja, jezik mafije &#8211; ne mo\u017eete u\u0107i u podzemlje, ne mo\u017eete postati mafija&quot;, obja&scaron;njava profesor i nagla&scaron;ava da samo ono &scaron;to je suprotno jezi\u010dkom ose\u0107anju, nije pravilno.<\/p>\n<p>Zatim daje primjer: &quot;Kad pri\u010damo vic o Muji koga su pitali da li je \u010ditao &#8216;Na Drini \u0107upriju&#8217;, mi \u0107emo obavezno Mujin odgovor citirati rije\u010dima: &#8216;&Scaron;ta ba \u0107it'o, hod'o po njoj&#8217;. Ako biste ovo preveli na &#8216;knji\u017eevni jezik&#8217; pa rekli: &#8216;Ne samo \u010ditao nego i hodao po njoj&#8217;, vic bi izgubio ono &scaron;to je u njemu najsme&scaron;nije. Ili, zar je i&scaron;ta bolje re\u0107i za ne&scaron;to &scaron;to se dobro prodaje, nego: &#8216;Ide k'o halva?&#8217; Do&scaron;lo je do prave revolucije u lingvistici, koja je totalno nepoznata ovde&quot;, ka\u017ee Ri\u0111anovi\u0107.<\/p>\n<p><strong>Kojim se jezikom govori u Bosni?<\/strong><\/p>\n<p>Na pitanje, kojim jezikom se govori u BiH, Ri\u0111anovi\u0107 odgovara: &quot;Ne vodite psa veterinaru da mu nadene ime, pa ne\u0107ete ni lingvisti dovesti jezik da mu nadene ime. Ime jezika nema veze sa su&scaron;tinom. On je jedan, mnogo vi&scaron;e jedan nego britanski i ameri\u010dki engleski. \u010cesto sam bio svedok nesporazuma izme\u0111u Britanaca i Amerikanaca&quot;, smatra ovaj lingvista i nastavlja: <\/p>\n<p>&quot;Ime ne bira lingvista, jer nema pravo na to. Meni bi bilo logi\u010dno, po&scaron;to se govori na teritoriji Bosne, da se zove &#8216;bosanski&#8217;. Naziv &#8216;Hercegovina&#8217; dodali su nam okupatori, prvo Turska, a zatim i Austrija. Iako sam Hercegovac, ja taj deo naziva zemlje &#8211; odbacujem. Ovo je zemlja Bosna u kojoj \u017eive Bosanci koji govore bosanski jezik&quot;, ka\u017ee Ri\u0111anovi\u0107 i dodaje da se u jezi\u010dkoj nauci smatra da ljudi koji se bez te&scaron;ko\u0107a sporazumevaju, govore jedan jezik.<\/p>\n<p>Prema tome, dana&scaron;nji srpski, bosanski, crnogorski, hrvatski \u010dine jedan jezik sa \u010detiri naziva. &quot;Ko god tvrdi da su u pitanju \u010detiri razna jezika, ili je gluv, ili \u0107aknut, ili &#8211; &scaron;to je gore nego biti gluv i \u0107aknut &#8211; ekstremni nacionalista&quot;, ka\u017ee poznati bosanski lingvista.<\/p>\n<p><strong>Samo se politi\u010dari &quot;ne razumeju&quot;<\/strong><\/p>\n<p>&quot;Srbi, Hrvati, Crnogorci i Bo&scaron;njaci imaju jedan jezik. Re\u010d je o \u010detiri ju\u017enoslavenska standardna jezika, potpuno ravnopravna kao sociolingvisti\u010dke \u010dinjenice&quot;, saglasan je i profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu, lingvista Senahid Halilovi\u0107. &quot;Dakle, mi u BiH govorimo jednim jezikom, pa, ipak, zastupnici u Parlamentu BiH tra\u017ee da im se dokumenti za sednice prevode sa srpskog na bosanski, bosanskog na hrvatski i tako dalje i tako gluplje.&quot;<\/p>\n<p>&quot;Bio sam u jednoj komisiji koja je predlo\u017eila re&scaron;enje, koje eto, na\u017ealost, nije prihva\u0107eno&#8230; Hteli smo malo da relaksiramo situaciju i sugerisali smo mogu\u0107nost da se svi dokumenti za sednice &scaron;tampaju jedanput na jednom, drugi put na drugom, a tre\u0107i put na tre\u0107em standardnom jeziku, ali to nije prihva\u0107eno. Time bi se smanjili tro&scaron;kovi &scaron;tampanja, a i odaslala bi se poruka da se odli\u010dno mo\u017eemo razumeti ako ima dobre volje, da mo\u017eemo jeftinije da praktikujemo tu svoju ustavnu kategoriju ravnopravnosti jezika u BiH&quot;, ka\u017ee profesor Halilovi\u0107.<\/p>\n<p>On dodaje da danas u BiH postoji i getoiziranje mladih na osnovu jezika u segregacijskom projektu &quot;Dvije &scaron;kole pod jednim krovom&quot;. &quot;Ako ka\u017ee&scaron; &#8216;tko&#8217; ide&scaron; na jedan ulaz &scaron;kole, a ako ka\u017ee&scaron; &#8216;ko&#8217;, ide&scaron; na drugi. Mi na\u017ealost, ne u\u010dimo mlade da je to jedan jezik. Ne insistiramo na sli\u010dnostima, nego na razlikama&quot;, ka\u017ee Halilovi\u0107.<\/p>\n<p><strong>Uvek u slu\u017ebi politike<\/strong><\/p>\n<p>&quot;Prema jeziku postoje tri odnosa. Jedan je njegova struktura, drugi je njegova funkcija u dru&scaron;tvenoj zajednici, a tre\u0107i je emotivni odnos svakog govornika. Kad govorimo o jeziku kojim govore Srbi, Bo&scaron;njaci, Hrvati i Crnogorci, kao strukturi, onda je to jedan jezik standardne forme, koja je stvarana od 1850. godine, pa sve do devedesetih godina pro&scaron;loga stolje\u0107a&quot;, ka\u017ee poznati bosanski lingvista Josip Baoti\u0107, profesor Filozofskog fakulteta u Sarajevu.<\/p>\n<p>&quot;Drugo je pitanje, naravno, kada jeziku pristupamo sa funkcionalnog aspekta i kada se ostane u okviru njegove standardne forme, da li je ta standardna forma unificirana do kraja, da u njoj nisu prepoznatljivi nacionalni izbori i nacionale realizacije? Kada je u pitanju jezik bilo koje vi&scaron;enacionalne zajednice, onda u njemu nije te&scaron;ko prepoznati jezik realizacije u okviru bilo kojeg nacionalnog korpusa&quot;, prime\u0107uje profesor Baoti\u0107 i podvla\u010di da je jezi\u010dka politika uvek odraz nacionalne politike.<\/p>\n<p>Ako je cilj nacionalne politike integracija dru&scaron;tva, onda \u0107e se i jezik staviti u funkciju integracije dru&scaron;tva i obratno. &quot;U ovom na&scaron;em vremenu koje je karakteristi\u010dno po dezintegraciji dru&scaron;tva, jezik je razbijen do tog nivoa da imamo &#8216;dve &scaron;kole pod jednim krovom&#8217; i to da u\u010denici jedne nacionalnosti ne mogu slu&scaron;ati nastavu na jeziku druge nacionalnosti, iako je to isti jezik&quot;, ka\u017ee profesor Baoti\u0107.<\/p>\n<p><em>DW<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski nisu \u010detiri razli\u010dita jezika. Ko \u017eeli da \u010duje razlike, \u010desto ima politi\u010dki problem, ocenjuju vode\u0107i bosanski lingvisti. Na\u017ealost, jezik je \u010desto u slu\u017ebi politike. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47353","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47353","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47353"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47353\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47353"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47353"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47353"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}