Sportska i ne samo sportska psihologija takva je da je \u010dovjeku svako objašnjenje neuspjeha lakše prihvatljivo od – vrsno\u0107e protivnika. U ovom slu\u010daju Partizana nad Cibonom<\/p>\n
Pi\u0161e: Drago Pilsel<\/strong><\/em><\/p>\n Neka se ne ljute Srbi i Hrvati i pripadnici manjina, ali, gospodo, vi pojma nemate o sportu a, k'o fol, sportske smo nacije, sa rezultatima koji izazivaju \u010du\u0111enje velikih, što \u0107e re\u0107i, respektabilnih dr\u017eava i ljudskih konglomerata. <\/p>\n Ali, nešto je u nas i u vezi sa sportom izuzetno teško i tra\u017ei opako znanje i vještinu, a to je biti novinski komentator sportskih doga\u0111aja. Pogotovo kada se mora interpretirati nešto toliko dubiozno kakvo je bilo dramati\u010dno i za nas traumati\u010dno finale izme\u0111u Cibone i Partizana, koji su odigrali završnicu one lige koju, da citiram junaka današnje kolumne komentatora "Jutarnjeg lista" Juricu Pavi\u010di\u0107a, zovemo svakako, osim imenom koje govori što ona jeste: postjugoslavenska liga.<\/p>\n Utakmicu nisam gledao, jer ina\u010de ne pratim košarku, ali, naravno, sve bitno o toj utakmici znam. Trebalo mi je odsjediti nekoliko rundi s prijateljima u blizini Cibonina tornja, prolistati novine i ve\u0107 sam spreman za doktorat. Evo, kako to sumira kolega Pavi\u010di\u0107. Dvije jake ekipe odigrale su izjedna\u010denu utakmicu, ušle u produ\u017eetak, pa je i produ\u017eetak bio izjedna\u010den, da bi Cibona u zadnjoj sekundi ubacila koš za vodstvo. Po\u010delo je slavlje, slavila je dvorana, klupa, slavili su igra\u010di, maser, doktor i Uprava, no slavlje im je prisjelo. Jer, u preostalih 0.6 sekundi beogradski košarkaš Kecman dospio je "opaliti" još jedan, posljednji šut te s petnaest metara (metar manje ili metar više) pogoditi unutar obru\u010da. Najednom su se crno-bijeli dresovi i trenirke našli u slavljeni\u010dkom klupku, a dvoranu je potopio muk prepasti. Teza kolege Pavi\u010di\u0107a glasi ovako: Kad izgubiš uvjerljivo od boljeg, osje\u0107aš se poni\u017eeno i gomilaš gnjev. Pa sada naši navija\u010di i tisak krive zapisni\u010dki stol, krive suce, bune se što su na terenu još bili kojekakvi civili. Da je utakmica igrana u Beogradu ili Zadru, veli kolega, vjerojatno bi se pisalo o balkanskoj kr\u010dmi, Divljem zapadu i podlijeganju pritisku, a ovako to nije zgodno (zbilo se, naime, kak ti kaj, sve u Zagrebu), pa se koristi radije termin "neregularni uvjeti", što je uvrije\u017eeni sportsko-novinarski eufemizam za mete\u017e. Svi su bili krivi, osim jednog \u010dovjeka – a to je Dušan Kecman.<\/p>\n Ali, konstatira kolega, Cibona ove nedjelje nije izgubila ni zbog zapisni\u010dkog stola, ni zbog pomo\u0107nih sudaca, ni zbog gubitni\u010dkog ili ne znam kakvog mentaliteta. Razlog je prokleto jednostavan. Partizan je u Zagrebu pogodio samo i jedino zato što je njihov igra\u010d to\u010dno naciljao koš sa 15 metara, iz pozicije iz koje se obi\u010dno promaši devetnaest od dvadeset puta. Pobijedio je jer jedan od \u010dlanova pobjedni\u010dke ekipe u posljednjem je \u010dasu izvukao nešto više od sebe i izveo nešto virtuozno. Oni "sa druge strane" imali su jednog takvog, u pravo vrijeme, na pravome mjestu. I zato su pobijedili. Zato se, naime, u sportu pobje\u0111uje. Tako glasi teorija kolege Pavi\u010di\u0107a. Ali, avaj! Sa\u010dekali su ga komandosi po forumima.<\/p>\n Pa idu ovakvi komentari: "Gospodine Pavi\u010di\u0107u, moj savjet je da pogledate koju košarkašku utakmicu pa onda pišete analize. Vjerojatno niste ni vidjeli kako je izgledao završetak tekme, jer onda ne biste napisali ovakve gluposti (…) Govoriti o balkanskom mentalitetu u tom trenutku je \u010dista glupost i nepoznavanje igre košarke. Drugo, Kecmanov koš nije postignut sa 15 m, jer je teren dug 28 m, pa izra\u010dunajte. Tre\u0107e, koš je postignut nakon isteka vremena (ima video-dokaz) i dok su u terenu bili ljudi koji tamo ne pripadaju, što je sigurno jedan sudac vidio (tako\u0111er postoji video-dokaz). Dakle, utakmicu je trebalo da dobije Cibona, a ne Partizan. Moj savjet je da dalje pišete o Kerumu, Splitu, politici, ali ne o košarci, koju vjerojatno niste igrali, a gledali ste je samo dok je bila ‘in’ u Splitu ili cijeloj Hrvatskoj…"<\/p>\n I, naravno, tu su i likovi koji \u0107e kolegu prozivati kao Jugoslaven\u010dinu pa ga nazivaju "Yurica". I pišu ovako: "Jedna definitivno stoji. Da je pobijedila Cibona, Yurica bi to presko\u010dio u troskoku, jer je pobijedila Cibona, hrvatski klub. Eventualno bi nešto našao da umanji slavlje. Ali, kada izgubi hrvatski klub, aaa, eto teme za neskriveno likovanje i guštanje. Imamo još cijelu garnituru novinara kojima hrvatsko smeta onako iskonski…"<\/p>\n Ne da se, moj dragi kolega, kao da zna što ga \u010deka nakon objave \u010dlanka pa piše: "Ali, sportska i ne samo sportska psihologija takva je da je \u010dovjeku svako objašnjenje neuspjeha lakše prihvatljivo od – vrsno\u0107e protivnika. I mi, kao i ve\u0107e i ozbiljnije nacije, nakon sportskih poraza volimo guditi o ‘krizi’ i ‘razo\u010daranju’, o tome kako nam je protivnik razotkrio slabosti, o neponovljivo lošem izdanju, o sportskoj nesre\u0107i, suda\u010dkoj nepravdi, lošoj borbenosti, upitnom karakteru igra\u010da. Tek \u0107e se iznimno – i to onda kad je stanje stvari o\u010digledno – kao uzrok poraza navesti taj što je – protivnik dobar. Ili – ako nije dobar, što je te ve\u010deri odigrao dobro, nadišao sebe ili izveo ma\u0111ioni\u010darski pothvat."<\/p>\n A zašto je teško biti komentator, a puno lakše igra\u010d ili samo navija\u010d? Ma, ne zbog toga što \u0107e ti kukavice iz anonimnosti dijagnosticirati: a) iskompleksiranost Zagrebom i b) veleu\u010deno laprdanje o ne\u010demu o \u010demu nemaš dubinskog znanja. Ne. Ve\u0107 zbog toga što, pored sre\u0107e ili virtuoznosti Partizanova igra\u010da, jako je teško, u trenucima euforije, hladne glave ustanoviti je li Kecmanov šut bio regularan ili van vremena igre, kada, prema pravilima, ne bi bilo sporno to što su se civili nlazili na terenu dok se još formalno igralo.<\/p>\n Naime, javljaju se stru\u010dnjaci koji tvrde da je Aco Petrovi\u0107, kao sukomentator, nakon svih mogu\u0107ih vra\u0107anja priznao\/utvrdio da je lopta napustila ruke šutera 0.1 sek. prije isteka (na\u017ealost dovoljno – osim za neke "znalce"). A onda i oni koji vele da Aco, pak, nakon što je vidio u ponovljenom snimku što se odista dogodilo (http:\/\/www.youtube.com\/watch?v=mWRnfdZLmys), priznaje da se zbilo ovako: 0.40 – Kecman šutira nakon isteka i 0.54 – sudac gleda Rozi\u0107a i ekipu na terenu.<\/p>\n Evo, ja, koji se nešto ku\u017eim u nogomet (\u0106iro bi rekao "fudbal"), ali se puno više interesiram za odnose balkanskih naroda, riskiram, i ovdje, da me se osudi na vješala i predla\u017eem ono što mi je dobacio neki konobar: "Najpoštenije bi bilo da su suci dodijelili tehni\u010dku grešku Ciboni i da je Partizan imao slobodna bacanja." Majko mila! Koje bi to tek bile traume s parketa. Kakva bi tek tarapana nastala. E, baš bih volio vidjeti reakcije Cibonine klupe i hrvatskih navija\u010da da suci dosu\u0111uju tehni\u010dku, dva bacanja i loptu Partizanu. Zazivao bi se izlazak generala Gotovine iz haškog pritvora da povede vojsku prema Beogradu!!! Šalim se: Opet bi suci bili krivi. Ili netko tre\u0107i. Naime, luzerima je uvijek kriv netko drugi. Zato nikada ne šljivim sportski rezultat. Moj je moto hrvatski moto: Va\u017eno je biti stru\u010dnjak!<\/p>\n Nezavisne Novine<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Sportska i ne samo sportska psihologija takva je da je \u010dovjeku svako objašnjenje neuspjeha lakše prihvatljivo od – vrsno\u0107e protivnika. U ovom slu\u010daju Partizana nad Cibonom<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47351","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47351","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47351"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47351\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47351"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47351"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47351"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}