{"id":47350,"date":"2010-04-29T11:25:28","date_gmt":"2010-04-29T11:25:28","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47350"},"modified":"2010-04-29T11:25:28","modified_gmt":"2010-04-29T11:25:28","slug":"genetski-manipulirana-nacionalna-svetinja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/29\/genetski-manipulirana-nacionalna-svetinja\/","title":{"rendered":"Genetski manipulirana nacionalna svetinja"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: A. \u0160ubi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Njema\u010dka policija ve\u0107 danima \u010duva &#8211; polje krumpira! Ali ne bilo kakvog krumpira: po prvi puta u Njema\u010dkoj je na otvorenom polju zasa\u0111en genetski manipulirani krumpir, &scaron;to je izazvalo pravu buru negodovanja. <\/p>\n<p>Jo&scaron; od pruskog kralja Fridricha Velikog je Njema\u010dka nezamisliva bez krumpira. Upravo on je poticao sadnju krumpira u svom kraljevstvu kako bi svoje podanike spasio od gladi. Gomoljasta biljka koju su Europljani doveli iz Amerike &#8211; isprva zapravo samo da bi se divili njenom cvijetu. Skromno i strpljivo je spa&scaron;avala \u010ditavu naciju u vremenima gladi i ratova, &scaron;to krumpiru Nijemci nisu nikada zaboravili. <\/p>\n<p>U me\u0111uvremenu gotovo da nema podru\u010dja u Njema\u010dkoj gdje neko jelo od krumpira ne spada u specijalitet &#8211; od tirin&scaron;kih okruglica na istoku do reibekuchena, polpeta od krumpira na zapadu, od salate od krumpira s krastavcima i majonezom na sjeveru pa do bavarskih okruglica punjenim vo\u0107em &#8211; na primjer &scaron;ljivama kakve poznajemo i u Hrvatskoj. <\/p>\n<p><strong>Ba&scaron; po krumpiru!<\/strong><\/p>\n<p>Zato je izazvalo pravo ogor\u010denje \u010ditave nacije da je upravo njema\u010dki kemijski koncern BASF izabrao tu nacionalnu vrednotu kako bi ga &#8211; genetski manipulirao. I po prvi puta je i Europska komisija i njema\u010dka vlada odobrila sadnju genetski manipuliranog krumpira &#8211; kemijski koncern ga je nazvao Amflora, na 15 hektara obi\u010dnog polja, bez sigurnosnog odmaka od obi\u010dnih biljaka i bez plasti\u010dnog zvona. Pro&scaron;log tjedna je krumpir zasa\u0111en na polju kod B&uuml;towa na sjeveroistoku Njema\u010dke, &scaron;to je tamo dovelo i na stotine prosvjednika. <\/p>\n<p>&quot;To je za nas skandal, da je ovdje po prvi puta na svijetu zasa\u0111ena Amflora, bez da su prije toga propisana jasna pravila za sadnju genetski manipuliranog krumpira&quot;, obja&scaron;njava Burkhard Roloff iz udruge za za&scaron;titu okoli&scaron;a BUND. Jo&scaron; gore od toga: Europska unija je svjesna da se taj poseban krumpir mo\u017ee pomije&scaron;ati sa onim &quot;Bogom danim&quot; i dopu&scaron;ta da udio tog krumpira na na&scaron;em tanjuru mo\u017ee iznositi 0,9%. Ovo golemo zanimanje javnosti su iskoristili i mnogi prehrambeni koncerni &#8211; od proizvo\u0111a\u010da \u010dipsa pa do McDonaldsa da po\u017eure uvjeriti javnost kako se kod njih taj krumpir ne\u0107e na\u0107i.<\/p>\n<p><strong>Nije niti stvoren za tanjure<\/strong><\/p>\n<p>Zapravo, Amflora nije niti stvorena za na&scaron;e tanjure. Koncern BASF je godinama poku&scaron;avao stvoriti krumpir posve druge namjene &#8211; za industriju. Jer krumpir nije samo povr\u0107e za jelo: u mnogim proizvodima se koristi &scaron;krob koji sti\u017ee upravo iz krumpira. Ali ti proizvo\u0111a\u010di &#8211; na primjer papira, su imali problem: njih zanima samo &scaron;krob amilopektin koji je tek dio &quot;obi\u010dnog&quot; krumpira, sve ostalo &#8211; poput &scaron;e\u0107era, im \u010dak smeta. Zato ovaj genetski manipulirani gomolj ima vi&scaron;e tog &scaron;kroba nego &scaron;to se mo\u017ee na\u0107i u bilo kojem drugom krumpiru. Drugim rije\u010dima, Amflora nipo&scaron;to nije ukusna za jelo, ali vrijedi zlata za industriju &#8211; i naravno, za njegovog proizvo\u0111a\u010da, koncern BASF. <\/p>\n<p>Glasnogovornica koncerna Susanne Benner utoliko tvrdi da se di\u017ee pra&scaron;ina bez razloga: &quot;To je genetski manipulirani proizvod koji se op&scaron;irno ispitivao da li je siguran za \u010dovjeka, \u017eivotinje i okoli&scaron;. Utoliko je za nas naravno pozitivan signal da se sada, nakon toliko godina istra\u017eivanja, kona\u010dno mo\u017ee komercijalno eksploatirati.&quot;<\/p>\n<p><strong>Ulazak na mala vrata?<\/strong><\/p>\n<p>I to ne samo u Njema\u010dkoj: BASF planira nasadu tog krumpira na 80 hektara u \u010ce&scaron;koj i na 150 hektara polja u &Scaron;vedskoj. Ali postoji jo&scaron; jedan problem: genetski stru\u010dnjaci su, onako uz put, ovaj krumpir u\u010dinili manje osjetljivim na nametnike i mikroorganizme. Drugim rije\u010dima &#8211; i na antibiotike. Da li \u0107e onda i ljudi i \u017eivotinje koji bi jeli taj krumpir, postati manje osjetljivi na lijekove &#8211; o tome jo&scaron; ne postoje pouzdane studije. A Martin Hoffstetter iz Greenpeacea se boji da je ovaj krumpir tek po\u010detak za kemijske koncerne i njene genetske proizvode: &quot;To &scaron;to je htio koncern BASF, to je i dobio: genetski manipulirani krumpir na otvorenom polju. To je svojevrsni ulazak genetske tehnologije i u Njema\u010dku.&quot;<\/p>\n<p>Ali zasad &#8211; samo iza \u010deli\u010dne ograde i uz \u010duvare koje mora pla\u0107ati koncern i koji \u0107e nadzirati svaki ulazak i izlazak s tog polja krumpira. Zapravo je moglo i jeftinije: institut Frauenhofer je bez genetske tehnologije, u me\u0111uvremenu uzgojio krumpir sa tek ne&scaron;to manje &scaron;kroba od Amflore.<\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.dw-world.de\/dw\/article\/0,,5514742,00.html\">DWW<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: A. \u0160ubi\u0107 Njema\u010dka policija ve\u0107 danima \u010duva &#8211; polje krumpira! Ali ne bilo kakvog krumpira: po prvi puta u Njema\u010dkoj je na otvorenom polju zasa\u0111en genetski manipulirani krumpir, &scaron;to je izazvalo pravu buru negodovanja. Jo&scaron; od pruskog kralja Fridricha Velikog je Njema\u010dka nezamisliva bez krumpira. Upravo on je poticao sadnju krumpira u svom kraljevstvu [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47350","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47350","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47350"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47350\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47350"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47350"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47350"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}