{"id":47346,"date":"2010-04-24T22:38:55","date_gmt":"2010-04-24T22:38:55","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47346"},"modified":"2010-04-24T22:38:55","modified_gmt":"2010-04-24T22:38:55","slug":"istina-kao-grob-ili-kao-oslobodenje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/24\/istina-kao-grob-ili-kao-oslobodenje\/","title":{"rendered":"Istina kao grob ili kao oslobo\u0111enje"},"content":{"rendered":"

Jedan religijski indiferentan politi\u010dar, dapa\u010de lijevoga svjetonazora, uspio je sastaviti dvojicu najviših lidera islamske i katoli\u010dke vjerske zajednice u BiH, i zajedno s njima pokloniti se \u017ertvama s ‘obiju strana\\’<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Ivan Lovrenovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Po sadr\u017eaju, stilu i porukama nastup novoga predsjednika Hrvatske Ive Josipovi\u0107a u Bosni i Hercegovini nešto je do sada nezabilje\u017eeno u postjugoslavenskim zemljama. Na\u010din na koji se taj mirni, neteatralni \u010dovjek obratio bosanskohercegova\u010dkom parlamentu, izra\u017eavaju\u0107i svoje duboko \u017ealjenje što je i "Republika Hrvatska svojom politikom u devedesetim godinama prošlog stolje\u0107a" pridonijela nesre\u0107i koja je snašla Bosnu i Hercegovinu, "stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas mu\u010de", na\u010din na koji se poklonio \u017ertvama u Ahmi\u0107ima i Kri\u017ean\u010devu Selu, do sada je najsna\u017eniji i najhrabriji eti\u010dko-politi\u010dki \u010din na koji se odva\u017eio jedan politi\u010dar, i to ranga predsjednika dr\u017eave. Sve u tom na\u010dinu ukazuje da se s Josipovi\u0107em, napokon, pojavio politi\u010dar nove generacije, s novim pogledom na u\u017eas bliske prošlosti, i na nu\u017enost da se vlastiti demoni iz te prošlosti istjeraju na \u010distinu, na dobrobit svih, a prvenstveno na dobrobit vlastite dr\u017eave i naroda. Rije\u010d je, o\u010devidno, o riješenosti koja proizlazi iz jakih humanisti\u010dkih uvjerenja i odanosti \u010dvrstim eti\u010dkim principima, te iz novoga poimanja politike kao osloba\u0111aju\u0107ega a ne porobljavaju\u0107eg i samoporobljavaju\u0107eg posla. Tako smo svjedo\u010dili lijepom paradoksu: jedan religijski indiferentan politi\u010dar, dapa\u010de lijevoga svjetonazora, uspio je sastaviti dvojicu najviših lidera islamske i katoli\u010dke vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, i zajedno s njima pokloniti se \u017ertvama s "obiju strana". To se do danas nije dogodilo, i izgledalo je da se dogoditi ne mo\u017ee. A k tomu, sve je proteklo bez i najmanjega znaka bilo kakve relativizacije, bilo kakvoga "ali", koje kod nas na svim stranama ina\u010de tako fatalno prati i kompromitira svaki pokušaj iskoraka iz robovanja ukletoj prošlosti. <\/p>\n

Novina i va\u017enost Josipovi\u0107eva primjera, kao i mogu\u0107e njegove konzekvencije, mogu se ot\u010ditavati i prosu\u0111ivati u nekoliko koncentri\u010dno povezanih relacija, kojih se podjednako sna\u017eno ti\u010du: unutarnji odnosi u Hrvatskoj, odnosi Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije, kao i ukupni odnosi u tom neuralgi\u010dnom postjugoslavenskom trokutu, Bosna i Hercegovina sa svojim kompliciranim politi\u010dkim kontekstom, te, napokon, hrvatski politi\u010dki okvir u Bosni i Hercegovini. <\/p>\n

Govore\u0107i na obilje\u017eavanju 65-e godišnjice proboja jasenova\u010dkih logoraša, premijerka hrvatske vlade Jadranka Kosor izrekla je i ovo: "Prihva\u0107anje povijesne istine znak je zrelosti naroda i dr\u017eave, ali istodobno i upozorenje da se zlo više ne smije nigdje ponoviti jer zlo ra\u0111a novo zlo, mr\u017enja ra\u0111a novu mr\u017enju. Ne\u0107emo i ne smijemo dopustiti da se zlo\u010dini po\u010dinjeni ovdje i drugdje za vrijeme ustaškog re\u017eima u NDH ikad zaborave." Toga izvanredno formuliranog na\u010dela, me\u0111utim, premijerka se radikalno odrekla samo dan ranije, kada je \u017eestoko odbacila Josipovi\u0107eve teze iz Sarajeva o doprinosu Hrvatske lošim i pogrešnim politikama iz devedesetih, pozivaju\u0107i se na famoznu Deklaraciju o domovinskom ratu hrvatskoga Sabora kao na dogmu o "povijesnoj istini". <\/p>\n

Bilo bi svakako pretjerano, i u tom smislu neistinito, kada bi se formulacija Jadranke Kosor, recimo, ovako preina\u010dila: "Prihva\u0107anje povijesne istine znak je zrelosti naroda i dr\u017eave, ali istodobno i upozorenje da se zlo više ne smije nigdje ponoviti jer zlo ra\u0111a novo zlo, mr\u017enja ra\u0111a novu mr\u017enju. Ne\u0107emo i ne smijemo dopustiti da se zlo\u010dini po\u010dinjeni u Bosni i Hercegovini za vrijeme Tu\u0111manovog re\u017eima ikad zaborave." Naravno, samo politi\u010dki somnambuli i zakleti kroatofobi mogu izjedna\u010davati ustaški re\u017eim 1941 – ‘45. i HDZ-ov re\u017eim 1990 -‘95, Paveli\u0107evu i Tu\u0111manovu Hrvatsku. No, o tome se ni ne radi; radi se o nu\u017enosti da se na\u010delo "prihva\u0107anja povijesne istine", e da bi ono moglo biti znakom "zrelosti naroda i dr\u017eave", primjenjuje univerzalno, osobito onda kada zna\u010di suo\u010davanje s vlastitom lošom historijom i politikom. (Po Krle\u017einoj "definiciji" istine: istina je ono što nije oportuno izgovoriti.) Paradoks hrvatske premijerke jest to što je upravo cjelokupni nastup Ive Josipovi\u0107a u Bosni i Hercegovini bio sjajna primjena njezinoga na\u010dela, a ona taj nastup \u017eestoko osporava! Pri tomu, to osporavanje nije samo njezin osobni stav, nego strana\u010dki stav HDZ-a i još nekih stranaka, a vjerojatno i nešto širega, neodredljivog kruga hrvatske politi\u010dke i gra\u0111anske javnosti. <\/p>\n

Povijesna istina o ulozi Hrvatske u ratu u Bosni i Hercegovini jest, doduše, i ono što zagovornici apsolutne nevinosti Tu\u0111manova re\u017eima redovito navode kao jedine "\u010dinjenice": rani akt priznanja dr\u017eavne nezavisnosti Bosne i Hercegovine, sporazumi Tu\u0111man – Izetbegovi\u0107 o zajedni\u010dkom vojnom djelovanju, logisti\u010dka pomo\u0107 Armiji BiH (makar i uz uzimanje bezdušno velikoga "ušura" od strane hercegbosanskih gazda i profitera rata), primanje i zbrinjavanje ogromnoga broja bošnja\u010dkih prognanika i izbjeglica, itd, itd. To jesu \u010dinjenice, ali to jednostavno nije cjelina istine. Cjelinu mo\u017eda ne\u0107emo nikada ni sagledati, jer je tako sa svima velikim, tragi\u010dnim i prevratnim historijskim zbivanjima. No, da je Tu\u0111manova Hrvatska bila obimno, dubinski, sistemati\u010dno i planski upletena u rat u Bosni i Hercegovini na na\u010din koji je pridonosio "stradanjima ljudi i podjelama koje nas i danas mu\u010de", i to upletena i politi\u010dki, i propagandno-ideološki, i organizacijski, i vojno, i materijalno-financijski – o tomu ima toliko \u010dvrstih podataka, dokaza i vjerodostojnih svjedo\u010denja (o gledanju vlastitim o\u010dima da ne govorimo), da ih je smiješno i stupidno poricati. U stro\u017eijem smislu, moglo bi se dokazivati kako je od samoga po\u010detka, od na\u010dina na koji je u Bosni i Hercegovini osnovana politi\u010dka organizacija (HDZ BiH) kao agentura Tu\u0111manove partije iz Hrvatske, te od na\u010dina na koji je takav odnos prihva\u0107en od Hrvata u Bosni i Hercegovini, stvorena mentalno-politi\u010dka sprega u kojoj su bosanskohercegova\u010dki Hrvati politi\u010dki reducirani (i pristali da budu reducirani) na ulogu agenata hrvatske dr\u017eave u onome njezinom obliku i formatu kako je zamišljan u "viziji" Franje Tu\u0111mana. <\/p>\n

Vrlo je karakteristi\u010dna selektivnost u primjeni na\u010dela Kosor o "prihva\u0107a nju povijesne istine" na primjeru Jasenovca i osude ustaškoga re\u017eima. Još sna\u017enije nego sama Jadranka Kosor to je, recimo, u\u010dinio Vladimir Šeks, potpredsjednik hrvatskoga Sabora. Slušaju\u0107i ga, rekao bi \u010dovjek: ve\u0107i Tito od Tite! A i on se, kao i premijerka, samo dan ranije energi\u010dno distancirao od Josipovi\u0107eva bosanskog autodafea, tako\u0111er pozivaju\u0107i se na saborsku Deklaraciju kao na kvintesenciju povijesne istine, te na "\u010dinjenicu" da ne postoji niti jedan jedini dokument kojim Sabor nešto odlu\u010duje o ulasku Hrvatske u rat u Bosni. Kada se tome doda podatak da se \u010dak ni Stjepan Mesi\u0107, kolikogod se naknadno udaljio od Tu\u0111mana, nikada nije usudio rije\u010d progovoriti o konkretnim akcijama Hrvatske u Bosni, zaklanjaju\u0107i se na isti na\u010din iza "nevinosti" Sabora u tom pogledu, onda postaje jasan taj oblik ponašanja u Hrvatskoj: sazrelo se do osude fašizma, ustaša i Jasenovca, jer, em je to bilo davno i nema više nikoga va\u017enog tko bi bio izravno tangiran, em je to, skupa s paradnim antifašizmom tipa Vladimir Šeks, vrlo po\u017eeljno za evropsku kandidaturu, a ne košta mnogo. Bosna? E, to je ve\u0107 nešto drugo. To je bilo ju\u010der, i tu smo mi bili akteri! Priznati Bosnu, zna\u010di, zaboga, priznati vlastiti grijeh, i uzrokovati vlastiti pad. Ako netko treba da ispašta, spremili smo ekipu u Haag – naše zato što smo morali, Bosance i Hercegovce zato što su ionako potrošna roba, a jesu umo\u010dili ruke… A triling glavnih (Tu\u0111man-Šušak-Boban) prije Haaga uzeo je bog, bogu hvala! <\/p>\n

Nezahvalno je predvi\u0111ati kako \u0107e se razvijati sudar izme\u0111u Josipovi\u0107a i Kosorice, predsjednika dr\u017eave i vlade, te do koje \u0107e mjere taj sudar polarizirati javnost u Hrvatskoj. Tek, jasno je kako se radi o do sada najja\u010dem unutarpoliti\u010dkom sukobu na idejnom planu u samome vrhu Hrvatske. Me\u0111utim, od izuzetne je va\u017enosti za Hrvatsku, ali i za Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, da je time zapo\u010delo istinsko suo\u010davanje s vlastitim "kosturima u ormaru". Hrvatska ima potencijal da u tom suo\u010davanju prevlada vlastito mra\u010dno lice i sukob prebrodi na pozitivan, osloba\u0111aju\u0107i na\u010din – o tomu govore i podaci o ve\u0107inskoj podršci javnosti koju je Josipovi\u0107 ve\u0107 do sada dobio. Sa Srbijom to ide mnogo te\u017ee i neizvjesnije, a u Bosni najmanje triput toliko… <\/p>\n

Josipovi\u0107ev postupak istjerao je na \u010distinu, kao ništa dosad, paradoks s Tadi\u0107evom Srbijom. Naime, Hrvatska po\u010dinje, i to s najvišega dr\u017eavnog nivoa, kriti\u010dki osvješ\u0107ivati svoj udio u ratu u Bosni, u kojemu je, grosso modo, u odnosu spram Srbije ipak bila tek sekundant. Srbija, koja je u tom ratu bila apsolutno vode\u0107i faktor, primarni i glavni agresor, ponaša se stidljivo kao seoska mlada – ni luk jela ni lukom mirisala – a pri tomu Tadi\u0107, koriste\u0107i vlastitu vještinu i povoljnu me\u0111unarodnu politi\u010dku konjunkturu, uspijeva predstaviti Srbiju kao "regionalnoga lidera u pomirenju"! Deklaracija srbijanske Skupštine o Srebrenici nije za potcjenjivanje (kao ni Tadi\u0107eva posjeta Srebrenici 2005, danas sasvim zaboravljena), ali Deklaracija je više politi\u010dka kalkulacija nego istinska emancipacija. Da se odlu\u010dno upusti u sukob s mra\u010dnim politi\u010dkim licem Srbije Tadi\u0107 po svemu sude\u0107i nema hrabrosti, ili procjenjuje da u tom sukobu nema izgleda. Psihološki, mo\u017eda ga nije teško razumjeti s obzirom na \u0110in\u0111i\u0107ev memento, no politi\u010dki gledano njegov je stav i postupak, za razliku od katarkti\u010dkog i osloba\u0111aju\u0107eg, samokriti\u010dkog Josipovi\u0107eva pristupa, stav i postupak makijavelizma i pragmatizma, profinjenoga u manirama, a lišenoga eti\u010dko-politi\u010dke dimenzije i nakane. Uzevši realno, mo\u017eda je to doista maksimum koji se u dogledno vrijeme od Srbije uop\u0107e mo\u017ee o\u010dekivati. Što je iz bosanskohercegova\u010dke perspektive mudrije i produktivnije po regionalnu asanaciju politi\u010dkoga terena i stvaranje bolje klime i boljih prilika, koja je za ovu zemlju presudna: udarati po njemu, odbijati suradnju i inzistentno zahtijevati nemogu\u0107e, pa tako pospješivati njegov pad i ponovnu "koštunizaciju" Srbije, ili prihva\u0107ati suradnju s Tadi\u0107em kakav jest, okre\u0107u\u0107i (i) u svoju korist povoljni val kooperacijske klime koji Josipovi\u0107 i Tadi\u0107 nastoje ozbiljno pokrenuti? Kad bi Bosna i Hercegovina bila u imalo boljem polo\u017eaju nego što jest, kad bi imala imalo više unutarnje politi\u010dke snage i koherentnosti nego što ima, i kad bi imala samo mrvu vanjskopoliti\u010dkoga utjecaja kojega nema, o odgovoru bi se moglo dvojiti, ovako je samo jedan logi\u010dan – onaj drugi. Biraju\u0107i inat i uvrije\u0111enost kao politi\u010dki stav, Bosna se samo dublje ukopava u inferiornost, besperspektivnost i zaostajanje za svima u regiji. <\/p>\n

Dokle se je stiglo s "prihva\u0107anjem povijesne istine" u Bosni i Hercegovini? O tomu najbolje govori posljednja vijest iz Dodikovoga kabineta politi\u010dke strave i u\u017easa. Najnovija direktiva glasi: "srušiti mit o Srebrenici", u tom cilju podnesen je slu\u017ebeni zahtjev za reviziju Izvještaja o Srebrenici Vlade Republike Srpske iz 2004. godine! To je bio onaj dokument, nakon \u010dijega je prou\u010davanja Dragan \u010cavi\u0107, tadašnji predsjednik Republike Srpske, javno izgovorio potresne i iskrene rije\u010di priznanja i poziva na istinu i pomirenje "kao predsjednik Republike Srpske, Srbin, gra\u0111anin Republike Srpske i Bosne i Hercegovine i otac dvoje djece koja svoju budu\u0107nost vide ovdje", te pozvao da se prekine "za\u010darani krug gdje \u017ertva danas postaje zlo\u010dinac sutra, a mr\u017enja danas postaje osveta sutra". Glas ovoga razumnog Josipovi\u0107eva prete\u010de nije se \u010duo daleko; on sam zbog toga je izgubio vlast i politi\u010dku mo\u0107, a danas, šest godina nakon \u010cavi\u0107eve brandtovske geste, Dodik s vrha piramide vlasti i mo\u0107i u Republici Srpskoj svim silama vu\u010de taj entitet i srpski narod u Bosni i Hercegovini u mrak nekoga novoga politi\u010dkog divljaštva. <\/p>\n

Nije ništa lakše nego razumjeti potrebu za takvom vrstom "istine" na bošnja\u010dkoj strani, koja \u0107e istovremeno biti satisfakcija za sve \u017ertve i gubitke u raspadu Jugoslavije i u ratu 1992 – ‘95. I koja \u0107e jednom za uvijek, historijski, utvrditi apsolutnu "našu" nevinost, a grešnost prepustiti dušmanima Bosne i Bošnjaka. To je ve\u0107 postalo op\u0107e mjesto u slu\u017ebenom politi\u010dkom i znanstveno-obrazovnom diskursu bošnja\u010dkoga tuma\u010denja bliske prošlosti, po kojemu smo "mi" (naša Armija, naši lideri, naša politika, naš narod…) jedini polo\u017eili civilizacijski ispit, jer se nismo osve\u0107ivali, nismo \u010dinili zlo\u010dine, nismo etni\u010dki \u010distili, nismo rušili i oskvrnjivali tu\u0111e bogomolje… Rekoh, to je lako razumjeti, s obzirom na ukupnu bilancu stradanja koja je neusporedivo najve\u0107a na bošnja\u010dkoj strani. Problem je – što to naprosto nije istina, nije puna istina, a pogotovo nije stav koji se utemeljuje na eti\u010dko-politi\u010dkoj univerzalnosti, te na volji za samoosloba\u0111anjem i za osloba\u0111anjem drugih. Kada Haris Silajd\u017ei\u0107, ispra\u0107aju\u0107i prije koji dan na "bolji svijet" nesretnoga Rasima Deli\u0107a (nota bene: nosioca prvostupanjske haške presude za ratni zlo\u010din "okrutnoga postupanja kao prekršaja pravila i obi\u010daja ratovanja"), ustvrdi da "mi, koji smo ostali, moramo govoriti istinu", on sasvim evidentno sebe, odnosno kolektivne "nas", dr\u017ei neupitnim vlasnicima kona\u010dne istine, nasuprot svima drugima, koji ju "prekrajaju". Nitko ozbiljan i pravedan nema razumnog i logi\u010dnog razloga da ga u tome uzima ozbiljno. <\/p>\n

Napokon, Josipovi\u0107eva posjeta Bosni i Hercegovini i reakcije na nju još jednom su pokazale zastrašuju\u0107u politi\u010dku bijedu i besvjesnost u ovdašnjoj hrvatskoj politici i javnom mnijenju. Evo slike: dolazi u središte politi\u010dkog \u017eivota njihove zemlje najviši politi\u010dki predstavnik Hrvatske s iskrenim i prijateljskim priznanjem da su Hrvati (i) njezinom lošom politikom iz devedesetih prevareni, unesre\u0107eni, prepolovljeni, politi\u010dki uni\u017eeni. Pru\u017ea im se mogu\u0107nost, \u010dak laka i elegantna, da se na tom toplom vjetru i sami sebi otvore i iznutra oslobode, riješe vlastitih utvara. Jok! Svi redom, \u010dak bez obzira na me\u0111usobne omraze i neslogu, u jednoj stvari posti\u017eu jedinstvenost automata: Hrvatska je nevina, Hrvatska je u Bosni i Hercegovini \u010dinila samo dobro! Razumljivo je što u tome ustrajavaju oni koji imaju ra\u010duna (poput ondašnjega Tu\u0111manova SIS-ovca a sadašnjega "znanstvenika" Lu\u010di\u0107a i sli\u010dnih profitera, kakvih je poprili\u010dan broj), no skandalozno je da nema niti jednoga jedinog aktualnog hrvatskog politi\u010dara u Bosni i Hercegovini da osjeti blagotvornu energiju koja je na trenutak prostrujala iz Josipovi\u0107evih ponuda da se mra\u010dna i loša povijest osvijetli i pokopa. Ne! Oni tako\u0111er imaju svoju "istinu", u nju su se ukopali kao u grob, i od nje ne\u0107e odstupiti ni za kakvo dobro, ni za kakve razloge. U nekome starom novinskom eseju prispodobio sam tu neposustalu politi\u010dku volju bosanskohercegova\u010dkih Hrvata k autodestruktivnosti s onim tajanstvenim refleksom kitova samoubojica koji ih neodoljivom snagom goni da se nasukavaju na morski \u017eal i tako ugibaju, samoistrebljuju se. U slu\u010daju Hrvata, ako tako i bude, \u017ertva ne\u0107e biti uzaludna – ostat \u0107e velemajstor praznoslovlja i koristoljublja Dragan \u010covi\u0107 da obi\u0111e posljednje po\u010divalište, da prebroji i sra\u010duna, da dobar pazar napravi. <\/p>\n

BH Dani<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Jedan religijski indiferentan politi\u010dar, dapa\u010de lijevoga svjetonazora, uspio je sastaviti dvojicu najviših lidera islamske i katoli\u010dke vjerske zajednice u BiH, i zajedno s njima pokloniti se \u017ertvama s ‘obiju strana’<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47346","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47346","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47346"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47346\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47346"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47346"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47346"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}