Filozof, publicista i prevodilac Mario Kopi\u0107 povodom svoje najnovije knjige \\'Sekstant. Skice o duhovnim temeljima svijeta\\’, u izdanju Slu\u017ebenog glasnika <\/p>\n
Pi\u0161e: Ivana Matijevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Najnoviju knjigu jednog od najzanimljivijih mislilaca na Balkanu, Maria Kopi\u0107a, Sekstant. Skice o duhovnim temeljima svijeta, objavio je nedavno Slu\u017ebeni glasnik u svojoj biblioteci Klju\u010devi. Sekstant je, kako stoji na po\u010detku knjige, ru\u010dni instrument za merenje visine nebeskih tela radi orijentacije, obi\u010dno na brodu, a knjiga pred nama, ka\u017ee sam autor, „trebalo bi da nam pomogne orijentirati se u našem vlastitom prostoru, prostoru po kojem ve\u0107 neko vrijeme hodamo. <\/p>\n Orijentacije, pak u vlastitom prostoru nema bez odgovora na pitanje o duhovnim temeljima svijeta". Te temelje Kopi\u0107 razmatra kroz skoro 40 filozofskih eseja o isto toliko pojmova, pore\u0111enih abecedno. Neki me\u0111u njima u ovoj vrsti literature skoro su neo\u010dekivani, poput eseja \u010covjek, Dar, Dostojanstvo ili Opuštenost, Pravednost, Rad, Savjest. „Sa uvidima koji bivaju sve dragoceniji – ka\u017ee se o autoru – Mario Kopi\u0107 jedan je od nezaobilaznih filozofskih autora u ovom delu sveta". \u017divi u Dubrovniku kao nezavisni pisac i prevodilac (sa nema\u010dkog, italijanskog, francuskog, engleskog i slovena\u010dkog jezika). Njegovo obrazovanje podrazumeva studije filozofije, svetske knji\u017eevnosti, istorije ideja i komparativne religije na univerzitetima u Zagrebu, Ljubljani, Berlinu i Rimu. Poslednje dela objavljena pre Sekstanta su Izazovi postmetafizike u Izdava\u010dkoj knji\u017earnici Zorana Stojanovi\u0107a (Sremski Karlovci – Novi Sad) i Nezacijeljiva rana svijeta, sa potpisom Izdanja Antibarbarus (Zagreb).<\/p>\n Svetski etos NZS svih kultura i civilizacija<\/strong><\/p>\n Zbog \u010dega je, kako ste to izneli na promociji vaše knjige Sekstant, 21. vek stole\u0107e orijentacije?<\/em><\/p>\n – Nalazimo se ne samo usred globalne ekonomske, odnosno financijske krize, koja raste i koja \u0107e izazvati tektonske pomake, nego i holisti\u010dke krize. To je kriza koja je po\u010dela napadom na njujorške blizance Svjetskog trgova\u010dkog centra. Srušio se tada, zajedno s neboderima, ekonomski (financijski), moralni (religiozni) i metafizi\u010dki (filozofski) temelj Zapada. Devetnaesti vijek bio je vijek rada i produkcije, 20. vijek bio je vijek volje za mo\u0107 i organizacije, a 21. vijek bi\u0107e vijek orijentacije: ili \u0107emo na\u0107i smisao, ili \u0107emo se izgubiti. Jer sada smo u posvemašnjoj dezorijentaciji. Cijeli svijet se lovi, tra\u017ei ravnote\u017eu, ne zna što zaista ho\u0107e. Problem je kako se svaki pojedinac ili \u010dak narod snalazi u svemu tome. Klju\u010dno je pitanje kako \u0107e Zapad, i unutar njega Evropska unija, biti sposoban reagirati na nove odnose mo\u0107i i silnica u svijetu, kako \u0107e izdr\u017eati taj milijardski pritisak s više strana: s muslimanskih podru\u010dja, Kine, Indije, Brazila, pritisak koji se ne\u0107e smanjivati, nego sve više rasti.<\/p>\n Kakva je uloga, kako ste ga nazvali, svetskog etosa, odnosno, globalne etike moralnih normi u toj orijentaciji?<\/em><\/p>\n – Prvu knjigu o svjetskom etosu objavio je švajcarski disidentski teolog Hans Küng i do\u017eivio 2001. veliki uspjeh. Tad ga je pozvao tadašnji generalni sekretar Ujedinjenih nacija, Kofi Anan, da u okviru posebne skupine pripravi rezoluciju o dijalogu me\u0111u kulturama. U rezoluciju mu je uspjelo uklju\u010diti sve pravrijednosti svjetskog etosa: neprikosnovenost \u017eivota, respekt spram mrtvih, ljudsko dostojanstvo i zlatno pravilo, koje ka\u017ee – ne \u010dini drugome ono što ne \u017eeliš da drugi \u010dini tebi. Sve te vrednote stare su više od dvije hiljade godina, nastale su prije krš\u0107anstva, ali ih sadr\u017ee kako Stari tako i Novi zavjet. Svjetski etos minimalni je zajedni\u010dki imenitelj svih kultura i civilizacija. Zamišljen je kao suprotni pol dominaciji koncepta volje za mo\u0107, odnosno volje za vlaš\u0107u, totalnom sukobu oko hegemonije na Zemlji. Svjetski etos je upravo put na kojem bismo taj sukob mogli izbje\u0107i.<\/p>\n Kakva je, sa druge strane, veza tog etosa i religije ili šire, kakva je veza izme\u0111u filozofije i religije danas?<\/em><\/p>\n – Dva su pristupa. Jedan je tipi\u010dno zapadnja\u010dki, a to zna\u010di da je krš\u0107anstvo najsavršenija, univerzalna religija i da ga treba raširiti, da je potrebno raširiti Zapad po cijelom svijetu. To je u suprotnosti sa svjetskim etosom, koji nije u tome da širiš Zapad, nego da potra\u017eiš zajedni\u010dki imenitelj svih svjetskih religija. Ono što, recimo, krš\u0107anstvo odvaja od judaizma jeste samo upliv budizma. Sporovi izme\u0111u krš\u0107anstva, judaizma i islama su bratski sporovi unutar biblijske supercivilizacije. Sve se odvija u ime monoteizma, unutar iste porodice. Sad se tek otvara konfrontacija s Kinom, to \u0107e biti nešto sasma drugo, ne znamo još što. No glavno pravilo konfucijanizma je isto tako zlatno pravilo, tako da bi se na toj podlozi pravrednota svjetskog etosa dalo nešto dosegnuti.<\/p>\n Nije re\u010d o menjanju ve\u0107 o svetosti sveta<\/strong><\/p>\n Zašto se za Sekstant, svojevrsni abecedarijum pojmova kako je re\u010deno, odabrali upravo onih 37 pojmova koji se u njemu nalaze?<\/em><\/p>\n – Novo promišljanje svijeta ne polazi samo od svijeta, nego i od našeg odnosa spram svijeta. A taj odnos zavisi o tome tko smo i što smo. Zašto, recimo, pravednost, svetost, etika, opuštenost, ljubav, savjest, a ne kapitalizam, komunizam, eksploatacija, emancipacija, globalitarizam i tome sli\u010dni ideologemi? \u010covjeku kao subjektu svijet se pokazuje druk\u010dije nego \u010dovjeku kao \u010dovjeku. Subjektu se stvar pokazuje kao objekt, a priroda kao cjelina objekata, odnosno korisnih ili nekorisnih predmeta. Svijet mu se pokazuje kao objekt iskorištavanja, kao predmet manipulacije i degustacije. \u010covjeku kao \u010dovjeku, kao bi\u0107u kojem je u njegovom bivstvovanju stalo do tog (ljudskog, smrtnog, kona\u010dnog) bivstvovanja i koji se zato uvijek razumije iz bivstvovanja u svijetu, iz prebivanja svijeta, takva profanacija (bilo ideološka, bilo tehnološka) ne odgovara. Jer ako ništa nije toliko sveto da ne bi moglo biti prevladano, tada je sve prokleto. Na ravni kriterija zato nije rije\u010d o mijenjanju, nego o svetosti svijeta.<\/p>\n Osim filozofskog promišljanja, koliko vas prevodila\u010dki posao (i to sa nekoliko jezika) utvr\u0111uje u spoznaji da je jezik ne „samo ku\u0107a bivstvovanja, ku\u0107a prisutnosti svih stvari, nego i dom ljudskog smisla"?<\/em><\/p>\n – Prevo\u0111enjem zapravo privodim svijet (duha) u svoju blizinu. \u010cuvam duhovnu slobodu, koja je mogu\u0107a samo na podlozi otvaranja svijeta u svim njegovim dimenzijama. Prevodim i autore s kojima nemam mnogo zajedni\u010dkog, osloba\u0111aju\u0107i se tako straha pred duhovnom raznolikoš\u0107u. Dapa\u010de, njihovo prevo\u0111enje me veseli. Filozofija je praizvorište duhovne slobode, jer doslovno ne zna\u010di drugo nego radoznalost ili ljubopitljivost. U filozofiji: ljubiti, to je sve. Naspram filozofije kao ljubavi spram znanja, teologija i ideologija zasnivaju se na nekom Znanju. Predmet teološkog znanja je Bog, predmet ideološkog znanja je Ideja. U njima nad ljubavlju spram znanja dominira ljubav spram predmeta Znanja, gospodari Izvjesnost koja vjeru pretvara u bezuvjetno uvjerenje, u vjeronauku o teološkim i\/ili ideološkim Istinama.<\/p>\n I izrodi su porod<\/strong><\/p>\n Koliko je za ono \u010dime se bavite va\u017ena pozicija slobodnog ili nezavisnog nau\u010dnika i mislioca na kojoj se i sami nalazite?<\/em><\/p>\n – Moje polazište nije kritika svega postoje\u0107eg, nego razmatranje kriterija svake postoje\u0107e ili mogu\u0107e kritike, kriterija kritike, koji nam odre\u0111eno stanje uop\u0107e tek otkriva kao kriti\u010dno stanje. A to implicira, kako ka\u017eete, „slobodnu" poziciju koja se sama po sebi doga\u0111a kao krisis, koji sadr\u017ei otvorenost, avanturu, iznena\u0111enje i tajnu. Te i takve autonoetike nema bez sklanjanja ili nezavisnosti od zatvorenog kruga reprodukcije jedne te iste ideje, usmjerenja, skupine.<\/p>\n Najzad, ne manje interesantna i gotovo nemogu\u0107a pozicija, posebno na ovim prostorima, jeste pozicija delovanja i uticaja (nau\u010dnog, kulturološkog, \u010dak i uz svu dostupnost modernih tehnologija) izvan centra. Ipak, malo je re\u0107i da se za vas zna.<\/p>\n – Mišljenje, kao i pjesništvo, nije izraz radne sposobnosti ili radne snage. Ako to postane, nije više mišljenje nego teoretiziranje. A pjesništvo nije više pjesništvo nego versificiranje. Sistem, svaki sistem, je necjelovit. Valja dakle izoštriti sluh za izrode. I oni su porod. Ne o\u010dekujem posebnu naklonost ili po\u010dast od društva, ali svjestan sam da društvo, svako društvo, mo\u017ee pre\u017eivjeti samo ako pristane na vlastitu nekonzistentnost. Na vlastiti rub. Bio sam i ostajem, sada \u010dak i fizi\u010dki, na njemu.<\/p>\n