{"id":47344,"date":"2010-04-23T09:13:57","date_gmt":"2010-04-23T09:13:57","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47344"},"modified":"2010-04-23T09:13:57","modified_gmt":"2010-04-23T09:13:57","slug":"nacionalizam-je-najgora-droga","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/23\/nacionalizam-je-najgora-droga\/","title":{"rendered":"Nacionalizam je najgora droga"},"content":{"rendered":"

Iako \u017eivim ve\u0107 u \u010detvrtoj dr\u017eavi, mogu re\u0107i da je najbolja bila Titova Jugoslavija jer su u njoj ljudi bili više-manje sigurni za svoja radna mjesta, a nije bilo ni o\u017eivljavanja niti krivotvorenja ustaške prošlosti<\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Dragan Grozdani\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

\u017divotna pri\u010da Mirka Mirkovi\u0107a, 96-godišnjeg profesora i nekadašnjeg redaktora Jugoslavenskog leksikografskog zavoda, idealna je podloga za filmski scenarij ili romansiranu biografiju. – Za nacionalno bjesnilo, za razliku od pasjeg, još se nije našao neki novi Louis Pasteur koji bi ga suzbio, govori publicist i antifašist zatvaran u tri dr\u017eave.<\/p>\n

Ro\u0111en u Austro-Ugarskoj Monarhiji u osvit Prvoga svjetskog rata, kao mladi\u0107 zatvaran u Kraljevini Jugoslaviji, Mirko Mirkovi\u0107 Drugi svjetski rat pre\u017eivljava u njema\u010dkom logoru, a poslije kao politi\u010dki ka\u017enjenik robija na Golom otoku. Pa ipak, nije ga uspjela ubiti prejaka re\u010d, koju je kao anga\u017eirani intelektualac hrabro izgovarao tijekom 20. stolje\u0107a, brane\u0107i slobodu mišljenja i javnoga govora. O svemu tome Mirkovi\u0107 piše u \u010detrdesetak eseja i \u010dlanaka koji su ranije tiskani u listovima "Oko", "Telegram" i "Feral Tribune", a prije godinu i pol dana objavljeni u knjizi "Što mo\u017ee pisac na ovoj velikoj pozornici lu\u0111aka?", u izdanju "Durieuxa". <\/p>\n

Raspad starojugoslavenske vojske <\/strong><\/p>\n

Iako se zbog godina teško kre\u0107e, izravan je i danas, dok nam u pauzi izme\u0111u razgovora, pune\u0107i lulu duhanom, u obiteljskoj prizemnici u zagreba\u010dkoj Vlaškoj ulici, prepri\u010dava svoju \u017eivotnu dramu. <\/p>\n

– Iako \u017eivim ve\u0107 u \u010detvrtoj dr\u017eavi, mogu re\u0107i da je najbolja bila Titova Jugoslavija jer su u njoj ljudi bili više-manje sigurni za svoja radna mjesta, a nije bilo ni o\u017eivljavanja niti krivotvorenja ustaške prošlosti, kao što je slu\u010daj danas u Hrvatskoj – ka\u017ee Mirkovi\u0107. <\/p>\n

Mirkov otac bio je gra\u0111evinac i vlasnik malog obiteljskog poduze\u0107a. Djelovalo je pod o\u010devim prezimenom Friedmann, koje \u0107e pred rat Mirko prevesti u Mirkovi\u0107. Kao oficir austro-ugarske vojske, njegov otac ratovao je na talijanskom frontu na kojem su, kako je pri\u010dao svome sinu, gorjele planine od topovske paljbe. Pod pritiskom roditelja studirao je gra\u0111evinu, aktivno sura\u0111uju\u0107i u ljevi\u010darskom studentskom društvu "Svjetlost". <\/p>\n

– Nikada nisam bio \u010dlan Komunisti\u010dke partije, ali sam \u010desto nastupao na skupovima i podnosio izvještaje o aktualnostima u svijetu. Vlast me 1939. uhitila i bez su\u0111enja strpala u zatvor u Petrinjskoj ulici. U njemu sam proveo mjesec dana, a nakon što su me pustili diplomirao sam na fakultetu. <\/p>\n

No, nije bilo vremena da unov\u010di diplomu. Zakuhalo se u Europi, Hitler je ubrzo napao Poljsku. <\/p>\n

– Regrutiran sam kao vojnik Jugoslavenske kraljevske vojske u auto-komandu u Beogradu. Kada je rat po\u010deo, moja je jedinica krenula prema Makedoniji i Kosovu, no tamo su nas bombardirali Talijani i Bugari. Povukli smo se prema zapadu, a kod Bile\u0107e nas je zatekla vijest o kapitulaciji kraljevske vojske – sje\u0107a se naš sugovornik. <\/p>\n

Komandant im je rekao neka idu svojim ku\u0107ama, no Mirkovi\u0107 mu je odgovorio da se u Zagreb ne vra\u0107a jer je tamo na policijskoj crnoj listi. S nekolicinom oficira krenuo je prema navodno slobodnoj teritoriji, no put je bio pogrešan. Zarobili su ga Nijemci i odveli u logor kod Fürstenberga na Odri. <\/p>\n

– Smješten sam u \u017eidovski dio logora gdje sam bio \u010dlan antifašisti\u010dkog odbora. Dobro sam govorio engleski i \u010desto sam odlazio kod zarobljenih Amerikanaca koji su ispod poda barake iskopali rupu i u nju smjestili malu radiostanicu kako bi slušali vijesti s bojišta. Nakon svršene bitke za Staljingrad tu sam vijest zapisao na komadi\u0107 papira i spremio ga u d\u017eep kako bih je priop\u0107io zarobljenicima u svom dijelu logora. No, jedan me SS-ovac vidio i zaustavio. Budu\u0107i da sam nosio rukavice, neprimjetno sam papiri\u0107 strpao u rupu u prstu rukavice i podigao ruke da me vojnik pretrese. Da je našao papiri\u0107, odmah bih bio strijeljan. <\/p>\n

Ubijena mu cijela obitelj <\/strong><\/p>\n

Nakon kapitulacije Njema\u010dke Mirkovi\u0107 je preko Praga stigao u Zagreb. Šok je do\u017eivio na pragu ku\u0107e u Vlaškoj ulici. <\/p>\n

– Susjed preko puta kazao mi je da u ku\u0107i nema nikoga, da su sve \u010dlanove moje obitelji, majku, oca, sestri\u010dne i tetke, njih dvadesetak, odveli i ubili ustaše. Suze su mi same od sebe krenule, shvatio sam da sam ostao sam na svijetu. <\/p>\n

Ubrzo se na preporuku jedne partijke zaposlio u uredu za informiranje predsjedništva Vlade NR Hrvatske, a 1946. o\u017eenio se Milom, s kojom je u braku bio 64 godine. Preminula je prošloga mjeseca, tu\u017eno ka\u017ee Mirkovi\u0107. <\/p>\n

– Godine 1947. premješten sam u "Vjesnik" kao urednik kulturne rubrike, a kasnije, za vrijeme jednog nevezanog razgovora u redakciji, izrazio sam mišljenje da u zemlji nema demokracije jer partijski rukovodioci imaju posebne du\u0107ane za sebe, a narod mora kupovati na kartice. Pa kakva je to demokracija ako se partijski sastanci odr\u017eavaju u tajnosti, bez uvida javnosti? Tada me jedan kolega, neki Ivanovi\u0107, prijavio Udbi i 1949. ponovno sam dospio u zatvor u Petrinjskoj. Po\u010detkom 1950., bez ikakva su\u0111enja, poslan sam na Goli otok – pri\u010da Mirkovi\u0107. Na Golom otoku provodi šest mjeseci, uz svakodnevnu torturu i poni\u017eenje. <\/p>\n

– Ne znam je li Tito znao kako se tamo \u017eivi, ali bilo je mu\u010dno i teško. Udbaši su doveli neke svoje obra\u0107enike iz Bosne koji su zaveli teror na otoku. Ljudi su umirali. Nakon pola godine poslali su me na izgradnju Jadranske magistrale Zagreb-Split gdje sam proveo još šest mjeseci. Onda su me pustili – ka\u017ee. <\/p>\n

Obilje\u017een robijanjem, \u010detiri je godine bezuspješno tra\u017eio posao i za to vrijeme stigao diplomirati filozofiju. U me\u0111uvremenu je dr\u017eao satove engleskog jezika, a rodio mu se i sin Zoran. Pritisnut egzistencijalnim problemima sjetio se roditelja školskog prijatelja Miroslava Brihte, kojega su ubili ustaše. Oni su ga preporu\u010dili Miroslavu Krle\u017ei, ravnatelju Jugoslavenskoga leksikografskog zavoda. <\/p>\n

– Krle\u017ea je bio fascinantan \u010dovjek, sve što je rekao moglo se odmah zapisati, toliko je bio rje\u010dit. Jednom se slavio njegov ro\u0111endan u Zavodu. Krenuo sam mu \u010destitati, ali bio sam odjeven u pulover, što ga je razbjesnilo. "Tako odjeven ne dolazi se \u010destitati jednom direktoru", kazao mi je. Posudio sam sako i vratio se. Krle\u017ea je po tom pitanju bio formalist – prisjetio se Mirkovi\u0107 zgode s velikim piscem. <\/p>\n

Tu\u0111manova rehabilitacija ustaštva <\/strong><\/p>\n

Više od deset godina, do 1991., bio je glavni tajnik Hrvatskog PEN centra. Ubrzo se zamjerio i Franji Tu\u0111manu. <\/p>\n

– Tu\u0111manovo vrijeme do\u017eivio sam kao rehabilitaciju ustaštva što sam spomenuo i na me\u0111unarodnoj konferenciji PEN-a na Bledu 1997. godine. Pa on je prije dolaska na vlast izjavio kako je NDH bila vjekovna te\u017enja hrvatskoga naroda, a istaknutog ustašu Vinka Nikoli\u0107a postavio je u \u017dupanijski dom Sabora, dok je mnoge odlikovao. Tu\u0111man je bio \u010dovjek koji je izgarao od \u017eelje za vlaš\u0107u – ka\u017ee Mirkovi\u0107. Iako ga je tadašnji predsjednik napao u medijima, Mirkovi\u0107 je dobio podršku svjetskih PEN centara, koji su poslali pismo Tu\u0111manu zatra\u017eivši da Mirkovi\u0107a pusti na miru. <\/p>\n

Mirkovi\u0107 se kriti\u010dki osvr\u0107e i na istupe Andrije Hebranga, \u010dijoj su majci ustaše tako\u0111er ubili cijelu obitelj. <\/p>\n

– Nevjerojatno je da Hebrang nakon toga mo\u017ee izjaviti da je Mile Budak, pisac rasnih zakona u NDH, \u010dinio i dobra djela. Zato mogu zaklju\u010diti da postoje mnoge droge, ali je najgora nacionalizam, koji uzrokuje nacionalno bjesnilo za koje se, za razliku od pasjeg bjesnila, još nije našao neki novi Louis Pasteur koji bi ga suzbio. Ili da ka\u017eem šekspirijanski: "Kada se rodimo mi pla\u010demo jer smo došli na ovu veliku pozornicu lu\u0111aka." <\/p>\n

Tjednik novosti<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Iako \u017eivim ve\u0107 u \u010detvrtoj dr\u017eavi, mogu re\u0107i da je najbolja bila Titova Jugoslavija jer su u njoj ljudi bili više-manje sigurni za svoja radna mjesta, a nije bilo ni o\u017eivljavanja niti krivotvorenja ustaške prošlosti<\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47344","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47344","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47344"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47344\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47344"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47344"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47344"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}