{"id":47343,"date":"2010-04-21T23:09:13","date_gmt":"2010-04-21T23:09:13","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47343"},"modified":"2010-04-21T23:09:13","modified_gmt":"2010-04-21T23:09:13","slug":"slobodni-softver-i-slobodna-ekonomija","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/21\/slobodni-softver-i-slobodna-ekonomija\/","title":{"rendered":"Slobodni softver i slobodna ekonomija"},"content":{"rendered":"

Pri\u010da o slobodnom softveru, a to je zapravo pri\u010da o znanju koje je postalo, a onda prestalo, odnosno prestaje biti roba, mo\u017ee biti pou\u010dna i u nekom vrlo op\u0107enitom smislu. Jedan od vode\u0107ih aktivista Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije Eben Moglen primijetio je da su "duhovne tvorevine \u010dovje\u010danstva" postale roba kao posljedica sustava patentiranja uspostavljenog u Americi u drugoj polovici 19. stolje\u0107a.<\/em>  <\/p>\n

Proteklog prolje\u0107a, jednom sam se prilikom slu\u010dajno zatekao pred zgradom Filozofskog fakulteta. Pošto sam i ina\u010de slabo obaviješten o onome što se oko mene doga\u0111a, za\u010dudila me graja, mnoštvo ljudi na forumu pred ulazom u zgradu, kao i parole izvješene na njezinim prozorima. Jedna od njih, parola "Znanje nije roba", posebno je privukla moju pa\u017enju i navela me na razmišljanje. Poruka jasno implicira da znanje danas jest roba, premda to ne bi trebalo biti. No, nije to ono najgore – u ovom današnjem robo-vlasni\u010dkom društvu i ljudi su roba koja se prodaje i kupuje po raznim njegovim uglednijim ili manje uglednim institucijama, kao što se po seoskim sajmovima prodaju i kupuju svinje.<\/p>\n

Kako to da je sve postalo roba i mo\u017ee li se što u\u010diniti da barem nešto prestane biti roba? Mo\u017ee li se što u tom smislu u\u010diniti sa znanjem? I da li bi ukidanje znanja kao robe moglo pridonijeti ukidanju ovoga zna\u010denja i za druge stvari, odnosno bi\u0107a, pogotovo ona ljudska. \u010cini mi se da bi pri\u010da o slobodnom softveru, a to je zapravo pri\u010da o znanju koje je postalo, a onda prestalo, odnosno prestaje biti roba, mogla biti pou\u010dna i u nekom vrlo op\u0107enitom smislu.<\/p>\n

Jedan od vode\u0107ih aktivista Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije Eben Moglen, profesor prava na Sveu\u010dilištu Columbia u jednom je svom govoru (St. Joseph College, Bangalore, India, 2007.) primijetio da su "duhovne tvorevine \u010dovje\u010danstva" postale roba kao posljedica sustava patentiranja uspostavljenog u Americi u drugoj polovici 19. stolje\u0107a. Dakako, sustav patentiranja nije bio ni prvi, ni jedini problem, taj je sustav jednostavno bio odraz tendencija koje su se javile u to doba, no on je predstavljao pravnu osnovu za razvoj tzv. "tehnoloških" kompanija, privrednih subjekata, \u010dija je primarna djelatnost bila, a i danas je "pretvaranje znanja u robu". Primjetimo dvosmislenost ove zadnje formulacije – radi(lo) se zapravo o tome da se na osnovi (novih) znanja stvaraju novi proizvodi i proizvodi nova roba, ona koje ranije na tr\u017eištu nije bilo.<\/p>\n

Sve do tada, znanje nije bilo nešto što se regulira odnosno ograni\u010dava na ovaj ili onaj na\u010din, nešto što bi trebalo štititi ili obavijati velom tajnovitosti, dakako ako izuzmemo kojekakva besmislena "tajna znanja", neke vrlo specifi\u010dne stvari koje su se uglavnom ticale vojske i ratovanja, kao i neke sitne li\u010dne hirove i sujete. Premda su pojmovi patentiranja i autorskih prava (copyright) bili poznati i ranije, oni nisu znatnije utjecali na njegovu sudbinu. Znanje se, premda mo\u017eda u ve\u0107ini glava pomalo maglovito, smatralo nekom vrstom bogatstva koje se, kao i ono materijalno, postupno uve\u0107ava i prenosi s generacije na generaciju.<\/p>\n

Relativno nagli zaokret potkraj 19. st. u odnosu ljudi prema svome znanju (koji se ti\u010de uglavnom samo tzv. Zapadne civilizacije) donekle je razumljiv – bilo je to vrijeme Druge industrijske revolucije, naglog uzleta znanosti i tehnike koji su \u010dovje\u010danstvu donijeli ve\u0107inu blagodati koje u\u017eivamo i danas – spomenimo samo pronalazak motora s unutrašnjim izgaranjem, sustava za proizvodnju, distribuciju i potrošnju elektri\u010dne energije, te novih komunikacijskih sredstava – telegrafa, telefona, te be\u017ei\u010dne komunikacije putem radio-veze. Ljudi su mo\u017eda tek tada postali svjesni pravih potencijala svog vlastitog znanja, njegove va\u017enosti i istinske uloge u \u017eivotu naše civilizacije, te društvenih perspektiva koje se otvaraju njegovim posredstvom. Gramofon i kinematografija, koji su izumljeni i usavršeni Edisonovim laboratorijama (Edison Labs), pioniru me\u0111u tehnološkim kompanijama u Sjedinjenim Dr\u017eavama otvorili su po Moglenu jednu od tih perspektiva – perspektivu vlasništva nad duhovnim tvorevinama \u010dovje\u010danstva.<\/p>\n

U\u010dinimo sada jedan tematski i vremenski skok – razmotrimo razvoj informatike ili preciznije djelatnosti kreiranja softvera od njezinih po\u010detaka do danas. Po\u010detak toga razvoja mo\u017eemo locirati u rane pedesete godine prošlog stolje\u0107a kad su se za ra\u010dunala po\u010deli interesirati i širi krugovi od onih akademskih i vojnih, pa su se prvi njihovi "komercijalni" modeli (UNIVAC I i IBM 701) pojavili na tr\u017eištu, odnosno po\u010deli se masovnije proizvoditi. Period od toga vremena, pa sve do kraja sedamdesetih, prema Moglenovom svjedo\u010denju, a on je od po\u010detka sedamdesetih radio kao programer u jednom IBM-ovom laboratoriju u Kaliforniji, kao i prema svjedo\u010denjima mnogih drugih aktera u toj pri\u010di, mo\u017ee se smatrati nekim zlatnim, predpovijesnim dobom informatike, sli\u010dnim recimo dobu razvoja na podru\u010dju elektrotehnike prije onog gore spomenutog zaokreta. To je bilo vrijeme tzv. software-sharing zajednice, zajednice hakera (ovaj termin, koji danas ima negativne konotacije, prvobitno se odnosio na sve "kompjuterske stru\u010dnjake" odnosno sve one koji se sa elanom bave informati\u010dkim poslom), a radilo se uglavnom o ljudima sa sveu\u010dilišta i iz istra\u017eiva\u010dkih laboratorija, koji su slobodno raspolagali rezultatima svoga rada, kao i rada svojih kolega – izvorni kod svojih programa me\u0111usobno su razmjenjivali, prou\u010davali ga, mijenjali, dora\u0111ivali i prilago\u0111avali vlastitim potrebama. Kao što u svom tekstu "The GNU Project" ka\u017ee Richard Stallman, guru GNU\/Linux zajednice utemeljitelj Zaklade za slobodni softver (Free Software Foundation) i za\u010detnik projekta GNU, koji je pribli\u017eno isto vrijeme kao i Moglen po\u010deo raditi u MIT-ovom (Massachusetts Institute of Technology) AI-Lab-u (Artificial Intelligence Laboratory) – Sharing of software was not limited to our particular community. Whenever people from another university or a company wanted to port and use a program, we gladly let them. If you saw someone using an unfamiliar and interesting program, you could always ask to see the source code, so that you could read it, change it, or cannibalize parts of it to make a new program. Na\u017ealost, ovo je stanje trajalo je do po\u010detka osamdesetih.<\/p>\n

Uzrok koji je krajem sedamdesetih i po\u010detkom osamdesetih godina doveo do propasti software-sharing zajednice bilo je uvo\u0111enje koncepta "vlasni\u010dkog" (proprietary) softvera, odnosno odluka dr\u017eave da zakonski regulira pojam "vlasništva" nad softverom, pri \u010demu vlasnik obi\u010dno postaje kompanija koja je omogu\u0107ila njegovu izradu. Premda se razlog za ovaj korak mo\u017ee tra\u017eiti u slabljenju monopola IBM-a na tr\u017eištu hardvera zbog striktnije primjene zakona za zaštitu tr\u017eišnog natjecanja (antitrust law) i naglom razvoju na podru\u010dju mini i mikrora\u010dunala, koji je potom uslijedio, posebice pojavi IBM-PC-a, pravi je razlog jasan – me\u0111unarodni je kapital uo\u010dio jedno novo podru\u010dje koje mo\u017ee okupirati i iskoristiti ga za svoje ciljeve.<\/p>\n

Koncept vlasni\u010dkog softvera koji je zavladao u informatici od po\u010detka osamdesetih godina prošlog stolje\u0107a, a odr\u017eava se i danas, uklju\u010duje zahtjev da programeri (razvijatelji softvera) ugovorom obave\u017eu da izvorni kod i tehni\u010dke detalje svoga rada ne\u0107e objelodaniti u javnosti, a kupci softvera da ne\u0107e ga ne\u0107e dalje distribuirati niti ga samostalno mijenjati u skladu sa vlastitim potrebama (ina\u010de s obzirom da su proizvo\u0111a\u010di ubrzo prestali isporu\u010divati izvorni kod programa, bilo kakve intervencije korisnika ionako su postale neizvedive). To su ti famozni ugovori, licence s kojima sa moramo slo\u017eiti ako \u017eelimo instalirati softver na svoje ra\u010dunalo.<\/p>\n

Stallman je ovaj koncept objasnio jednostavnim rije\u010dima – This meant that the first step in using a computer was to promise not to help your neighbor. If you share (proprietary software) with your neighbor, you are a pirate. If you want any changes, beg us (software company which owns it) to make them. A njegov je komentar ovog koncepta slijede\u0107i – The idea that the proprietary software social system – the system that says you are not allowed to share or change software – is antisocial, that it is unethical, that it is simply wrong, may come as a surprise to some readers. But what else could we say about a system based on dividing the public and keeping users helpless? Readers who find the idea surprising may have taken proprietary social system as given, or judged it on the terms suggested by proprietary software businesses. Software publishers have worked long and hard to convince people that there is only one way to look at the issue.<\/p>\n

Što se desilo sa software-sharing zajednicom lijepo je opisao Stallman u gore navedenom tekstu, na primjeru istra\u017eiva\u010dke laboratorije u kojoj je sam radio – The AI lab hacker community had already collapsed… In 1981, the spin-off company Symbolics had hired away nearly all of the hackers from the AI lab, and the depopulated community was unable to maintain itself. When the AI lab bought a new PDP-10 in 1982, its administrators decided to use Digital's non-free timesharing system instead of ITS (ITS je naziv operativnog sustava razvijenog ranije u AI-Lab-u).<\/p>\n

U toj situaciji, Stallman se, kako sam ka\u017ee, suo\u010dio s dubokom moralnom dvojbom – The easy choice was to join the proprietary software world, signing nondisclosure agreements and promising not to help my fellow hacker. Most likely I would also be developing software that was released under nondisclosure agreements, thus adding to the pressure on other people to betray their fellows too. I could have made money this way, and perhaps amused myself writing code. But I knew that at the end of my career, I would look back on years of building walls to divide people, and feel I had spent my life making the world a worse place.<\/p>\n

Kako je Stallman razriješio tu svoju veliku dvojbu – op\u0107e je poznato. Odlu\u010dio je pokrenuti projekt izrade operativnog sustava za ra\u010dunala koji bi sadr\u017eavao sve komponente potrebne korisnicima u standardnoj osobnoj ili poslovnoj primjeni, upotrebljiv na što ve\u0107em broju hardverskih platformi, koji bi bio svima dostupan i mogao se slobodno razmjenjivati i prilago\u0111avati vlastitim potrebama, baš onako kako je to bilo sa softverom prije pojave ideje o "vlasništvu nad softverom". Taj se projekt pod nazivom GNU (GNU je ina\u010de (rekurzivna) kratica za ‘GNU's not UNIX’), po\u010deo ostvarivati po\u010detkom 1984. Stallman je tako\u0111er odlu\u010dio poduzeti sve ne bi li sprije\u010dio da tako nastali softver jednostavno bude "preuzet" od strane softverskih korporacija i iskorišten u "komercijalne" svrhe, pa je tako uveo pojam "slobodnog softvera" (free software) \u010dije je zna\u010denje, precizno definirao u dokumentu pod nazivom GNU General Public License (GNU GPL). Osnovni principi GPL-a mogu se svesti na tri to\u010dke – (1) programi se mogu slobodno koristiti u bilo koju svrhu, (2) izvorni kod programa svima je dostupan i mo\u017ee se slobodno mijenjati i prilago\u0111avati vlastitim potrebama, (3) originalne ili modificirane verzije programa mogu se slobodno distribuirati, besplatno ili uz naknadu. Tokom vremena u GNU-projekt se uklju\u010divalo sve više programera-volontera iz cijelog svijeta, a brojni pojedinci i grupe zapo\u010dele su vlastite projekte razvoja slobodnog softvera koji su se mogli inkorporirati u GNU projekt. Premda je Stallman zapo\u010deo i s razvojem vlastitog slobodnog kernela (jezgra, centralni dio operativnog sustava) pod nazivom GNU Hurd, u tom ga je poslu pretekao finski programer Linus Thorvalds sa svojim kernelom nazvanim Linux, koji se pokazao vrlo pogodnim za primjenu u GNU sustavu. Tako je do polovice devedesetih nastao operativni sustav GNU\/Linux, prikladan za korištenje u ve\u0107ini poslovnih i osobnih primjena. Pošto je taj sustav slobodan, odnosno svima dostupan i "otvoren", mnogi su pojedinci i skupine krenuli u razvoj vlastitih verzija (distribucija), pa tako imamo Debian GNU\/Linux, Red Hat Linux, Fedora, Mandriva Linux, SuSe Linux, Slackware, Ubuntu, a tu je i prva hrvatska distribucija (HRID). Neke od njih postale su "komercijalne", a neke, poput Debiana i Ubuntua (koji se po mnogo\u010demu izdvajaju od ostalih) to nisu.<\/p>\n

Tipi\u010dna distribucija GNU\/Linuxa, osim Linux kernela, uklju\u010duje grafi\u010dko su\u010delje (X Windows System), razne vrste radnih okru\u017eenje (desktop environment – GNOME, KDE, WMaker), standardne pomo\u0107ne programe (utilityje) i programske alate, te mnoštvo softverskih paketa za razli\u010dite svrhe, koji u distribucijama koje nisu "komercijalne" redovito spadaju u kategoriju slobodnog softvera. Mo\u017ee se re\u0107i da je popis slobodnog softvera koji nam stoji na raspolaganju nepregledan. Primjerice najnoviji Debian (Lenny) sadr\u017ei oko 23.000 softverskih paketa. Tu spadaju uredski alati, web browseri, e-mail klijenti, baze podataka tj. DBMS-ovi (database management system) i drugi serverski paketi kao web server, mail server, application server, terminal server, zatim razni razvojni alati, grafi\u010dke i multimedijske aplikacije i sl. Neki od najva\u017enijih softverskih paketa koji su danas u standardnoj upotrebi nastali su tako da je programski kod koji su razvile softverske kompanije proglašen slobodnim i stavljen pod GPL – primjeri za to su uredski paket StarOffice, danas OpenOffice, te popularna kombinacija web browsera i e-mail klijenta pod nazivom Mozilla Firefox odnosno Thunderbird (\u010diji je razvoj zapo\u010deo nekada \u010duveni Netscape), dok su neki nastali kao rezultat inicijative raznih neprofitnih organizacija, neformalnih skupina ili pojedinaca. Tako je recimo X Consortium, odnosno X.org Foundation razvio spomenuto grafi\u010dko su\u010delje, Apache Group odnosno Apache Softvare Foundation razvila sveprisutni slobodni web server Apache koji daleko nadmašuje one komercijalne, dok je Michael Stonebraker, softverski stru\u010dnjak poznat po tome što je koji je još po\u010detkom sedamdesetih stvorio tada revolucionarnu relacijsku bazu podataka (to\u010dnije relacijski sustav upravljanja bazom podataka, RDBMS) pod nazivom INGRES, sredinom osamdesetih pokrenuo razvoj novog relacijskog sustava nazvanog Postgres, koji danas poznajemo kao PostgreSQL najbolji slobodni RDBMS koji ne zaostaje za razvikanim i sveprisutnim Oracleom, koji je vrlo skupo komercijalno rješenje.<\/p>\n

Od još nekih imena zna\u010dajnih za svijet slobodnog softvera ovdje mo\u017eemo spomenuti Alana Coxa, koji je uz Linusa Thorvaldsa bio vode\u0107i Linux kernel developer, zatim Iana Murdocka pokreta\u010da projekta Debian, te Marka Shuttlewortha koji je svojim projektom Ubuntu napokon uspio pribli\u017eiti GNU\/Linux najširim masama softverskih korisnika stvorivši zajedno sa svojim suradnicima sustav jednostavan za instalaciju, korištenje i odr\u017eavanje – treba primjetiti da se Linux ranije koristio uglavnom na serverskim ra\u010dunalima (a tu se koristio zato što je znatno stabilniji od komercijalnih (Microsoftovih) serverskih sustava), a da tek zadnjih nekoliko godina polako osvaja i desktope tj. ra\u010dunala "obi\u010dnih korisnika", na poslu, a i kod ku\u0107e. U ovoj je pri\u010di svakako neizostavan i ve\u0107 spomenuti Eben Moglen \u010dovjek koji u sebi ujedinjuje softverskog i pravnog stru\u010dnjaka, pa je tako mogao u\u010diniti dragocjen posao po pitanju pravnih aspekata postojanja slobodnog softvera – zna\u010dajan je njegov rad na raznim verzijama GPL-a, kao i drugim "slobodnim" licencama poput FDL (Free Document Licence), anga\u017eman oko "slu\u010daja SCO" i dr, bez \u010dega bi vjerojatno projekt GNU i ideja slobodnog softvera ve\u0107 bili zbrisani sa softverske scene. Moglen je vrlo aktivan i u propagiranju ideja za koje se Pokret za slobodni softver i slobodne informacije zala\u017ee, pa puno putuje, dr\u017ei govore i piše, baš kao i sam Stallman (obojicu smo imali prilike vidjeti i u Zagrebu).<\/p>\n

Napomenimo da osim GPL-a postoje i druge licence tj. propisani uvjeti korištenja softvera (one se propisuju kako smo rekli radi zaštite da se slobodni softver ne bi jednostavno bio "preuzet" i iskorišten u komercijalne svrhe) koje se odnose na slobodni softver (Free Software Licences). Postoje tako\u0111er i Open Source Licences, tako da se pojavljuju pojmovi slobodnog softvera (free software) i softvera otvorenog koda (open source software) koji nisu identi\u010dni premda se puno ne razlikuju. Ina\u010de treba re\u0107i da u zajednici slobodnog softvera odnosno Pokretu za slobodni softver ima dosta nesuglasica posebno vezanih za pravna pitanja vezana za korištenje softvera ove vrste – spomenimo samo sukob izme\u0111u vode\u0107ih ljudi ove zajednice Stallmana i Thorvaldsa, oko nove verzije GPL-a (verzija 3) usvojene 2007. (to je bio zapravo sukob izme\u0111u "free software" i "open source" koncepcije).<\/p>\n

Dakako da u ovoj pri\u010di o slobodnom softveru nije sve bajno. Da je, onda se ne bismo morali zamarati pri\u010dama o "vlasni\u010dkom" softveru, svijetom bi vladao slobodni softver, a našu bi pa\u017enju zaokupljale neke druge teme. Moglen je u svom govoru koji \u0107emo citirati na kraju ovoga teksta optimisti\u010dki gleda i na sadašnjost i na budu\u0107nost, no današnja je realnost recimo da GNU\/Linux zauzima izme\u0111u 10 i 15% udjela na podru\u010dju instaliranih operativnih sustava za desktop ra\u010dunala, dok Microsoftovi proizvodi pokrivaju preko 80%. Što se ti\u010de serverskih instalacija odnos je 60% : 40% u korist GNU\/Linuxa, no to je manji dio "kola\u010da". Realnost je i to da su u Hrvatskoj "linuksaši" relativno maobrojna i slabo utjecajna grupa koja ne mo\u017ee utjecati na odluke raznih dr\u017eavnih ureda i tijela koja se bave problemima informatizacije naše zemlje. Da nije tako, onda vjerojatno rješenja za elektroni\u010dko poslovanje sa institucijama dr\u017eavne uprave ne bi podr\u017eavala samo Widnows-klijente, niti bi dopušteni formati dokumenata koji se razmjenjuju s dr\u017eavnim institucijama (FINA, Porezna uprava) bili oni vlasni\u010dki (Microsoftovi). Sve u svemu, autor ovoga teksta mo\u017ee re\u0107i da je u vrijeme kad je prvi puta \u010duo za ideju slobodnog softvera i po\u010deo se njime baviti, a bilo je to potkraj devedesetih, bio uvjeren da \u0107e do kraja prve decenije 21. stolje\u0107a Microsoft i ostale softverske korporacije ve\u0107 biti prili\u010dno marginalizirane. Zašto GNU\/Linux premda po svim svojim karakteristikama i prefomansama ravnopravan, a u nekima i superioran Windowsima – premda treba priznati da postoje problemi, posebno s nekim novijim i specifi\u010dnim hardverom (driveri) no oni su daleko manji nego što su bili ranije – ne uspijeva ostvariti dominaciju? I zašto uop\u0107e ideja slobodnog softvera nailazi na tako slab odjek u javnosti?<\/p>\n

Stvar je zasigurno u interesima "posjednika mo\u0107i" koji manipuliraju tom javnoš\u0107u i koji po svojoj volji upravljaju doga\u0111anjima u svijetu "biznisa". Propagandna podrška vlasni\u010dkim rješenjima je golema, dok je za slobodna nema uop\u0107e (treba samo vidjeti koliko se po "informati\u010dkim \u010dasopisima piše o temama koje se ti\u010du vlasni\u010dkog, a koliko o temama koje se ti\u010du slobodnog softvera), otpori prema uvo\u0111enju slobodnih rješenja \u010desto su nesavladivi, premda cijena slobodnih rješenja, ako je uop\u0107e ima, obi\u010dno uklju\u010duje samo troškove njihove "implementacije" i eventualno odr\u017eavanja, što je redovito za koji red veli\u010dine manje od cijene vlasni\u010dkih rješenja (to su ti tr\u017eišnu apsurdi s kojima se susre\u0107emo na svakom koraku, ali tko je tu njihovu tzv. "tr\u017eišnu utakmicu" ikada i shva\u0107ao ozbiljno). Ovakva je situacija dakako i odraz korumpiranosti našeg društva, pogotovo javnog sektora, ali i dijela gospodarstva, koji jednostvno ne \u017eele štedjeti tamo gdje bi se to moglo. Nije uostalom teško zamisliti koliki su pritisci raznih softverskih trgovaca, distributera, sistemskih integratora i drugih mešetara koji na prodaji vlasni\u010dkog softvera ostvaruju neuobi\u010dajeno visoke profite. Ovdje je dakako rije\u010d u stanju u Hrvatskoj, no \u010dini se ni drugdje situacija nije ništa bolja.<\/p>\n

Ina\u010de o kakvom se biznisu, odnosno interesima ovdje radi, dovoljno govori i lista najbogatijih ljudi na svijetu koju mo\u017eemo prona\u0107i u Wikipediji. Prvi me\u0111u njima ve\u0107 je desetak godina osniva\u010d i najve\u0107i dioni\u010dar Microsofta Bill Gates sa svojih 40 milijardi dolara imovine (prije koju godinu imao je 60 – pitamo se kako je on to uspio izgubiti \u010dak dvadeset milijardi dolara u tako kratkom roku). Me\u0111u ljudima koji posjeduju više od 10 milijardi dolara još su dvojica iz Microsofta – Steven Ballmer i Paul Allen. \u010cetvrti \u010dovjek na svijetu po bogatstvu je glavešina Oraclea – Larry Ellison, a u istom su društvu i osniva\u010di Googlea Sergei Brin i Larry Page. Profit koji se ostvaruje u "softverskoj industriji" daleko ve\u0107i od onoga koji se ostvaruje u ostalim sektorima gospodarstva. Zašto je to tako, nije teško pogoditi i o tome \u0107e biti rije\u010di u drugom dijelu ovoga teksta.<\/p>\n

Ovdje treba istaknuti da informati\u010dari odnosno programeri nisu oni koji u ovakvom sustavu dobivaju ve\u0107 oni koji gube. Mo\u017eda ova tvrdnja zvu\u010di neuvjerljivo, no to tvrde mnogi. Višegodišnje iskustvo autora ovog teksta u odr\u017eavanju vlasni\u010dkih softverskih rješenja i njegova usporedba sa iskustvima u radu sa slobodnim softverom, to potvr\u0111uje – mu\u010dno je i prisjetiti se svih problema i peripetija uzrokovanih nepoznavanjem na\u010dina na koji vlasni\u010dki softver funkcionira (a to nam je onemogu\u0107eno), \u010dak i u slu\u010dajevima kad je "tehni\u010dka podrška" osigurana, jer se ona gotovo redovno ostvaruje uz znatne poteško\u0107e, s obzirom da ide posredno, putem nekih tajnovitih "mre\u017ea" koje povezuju korporacijske hijerarhije (da sad ne govorimo o ograni\u010denjima koja se postavljaju na pristup "izvorima informacija" ove vrste). Na podru\u010dju slobodnog softvera, gdje je sve otvoreno i normalno, pogotovo sve ono što se ti\u010de me\u0111uljudskih odnosa i komunikacije, takvih problema gotovo da i nema – kompetentnog sugovornika s tko-zna-kojeg-kraja-svijeta, koji je vrlo dobro upu\u0107en u problematiku od našeg interesa, nije teško prona\u0107i. Recimo samo da je u projekt Debian uklju\u010deno je više tisu\u0107a volontera (Debian maintainera) od kojih je svaki zadu\u017een za svoj dio projekta, a svi su oni spremni svoje znanje podijeliti sa onima koji su za njega zainteresirani (uostalom ništa ih ne košta kad ga dijele osim nešto malo vlastitog vremena). Ukratko mo\u017ee se re\u0107i da principi na kojima po\u010diva ideja slobodnog softvera stvaraju daleko povoljnije i humanije okru\u017eenje za odvijanje poslovnih aktivnosti svakoga od informati\u010dara, a i za njegov \u017eivot uop\u0107e, što je i logi\u010dno.<\/p>\n

Nitko ne ka\u017ee da na podru\u010dju slobodnog softvera nema problema i da sve tu ide glatko, no stvar je u tome da bi se u slu\u010daju da se njihov rad temelji na principima koje propagira Pokret za slobodni softver, a ne na principima "softverskog biznisa" informati\u010dari oslobodili mnogih nepotrebnih briga i optere\u0107enja, i da bi se napokon po\u010deli baviti isklju\u010divo svojim poslom, onim "pravim stvarima", onima što se ti\u010du informati\u010dke znanosti kao takve, odnosno matemati\u010dke ili neke druge, a ne odgonetavati zamisli nekih drugih ljudi kojima nije dopušteno da im u njihovom radu pomognu. Posao bi bio normalan, stvari bile jasnije, odmah bi se znalo što se mo\u017ee, a što ne, te kako i u kojem roku. Nema sumnje da bi takav posao svatko od njih obavljao s puno više zadovoljstva i elana. A ovaj sveprisutni sustav "softverskog biznisa" funkcionira zapravo na iscrpljivanju "odgovornih nesretnika" koji bi pod kontrolom trebali dr\u017eati stvari koje su im u\u010dinjene nedostupnima i koje se uop\u0107e ni ne mogu kontrolirati što je krajnje neugodna situacija. Uostalom zar danas ljudi ne ostaju sve du\u017ee na poslu, zar nisu pod sve ve\u0107im i ve\u0107im stresom sve umorniji, nezadovoljniji, nesretniji. Umjesto da usporedo s tehnološkim napretkom ljudski rad postaje sve lakši odnosno prirodniji, primjereniji pravoj ljudskoj prirodi, on postaje sve te\u017ei, odvratniji, sve više iscrpljuju\u0107i i zatupljuju\u0107i.<\/p>\n

A treba pogledati i što uop\u0107e ti ljudi rade, analizirati taj silni "biznis" koji se svodi na preljevanje ne\u010dega – novca, robe, ljudskih \u017eivaca, zdravlja, \u017eivota iz šupljeg u prazno pri \u010demu neki vješti mešetari uspijevaju uši\u0107ariti i nešto za vlastiti d\u017eep, vidjeti kako za golemi profit od toga biznisa zapravo nema nikakve realne osnove, uo\u010diti kakve su sve to ludosti na koje ljudi gube svoje vrijeme i oko kojih se vrte nezamislive koli\u010dine novca, (dakako fiktivnog jer je sve u tom svijetu fiktivno), povezati konce i shvatiti o \u010demu se ovdje radi.<\/p>\n

Zaista, kad malo bolje promotrimo cijeli je taj sustav, cijelu tu veli\u010danstvenu kulu od karata "softverskog biznisa" koja se tako lako ruši i onda ponovno podi\u017ee, \u010dovjeku se neizbje\u017eno name\u0107e pitanje – Zar se ona ne temelji, kako je to Stallman rekao, a mi ve\u0107 jednom citirali, samo na tome što ljudima nije dopušteno da poma\u017eu jedni drugima? I nije to samo problem vlasni\u010dkog softvera ili problem njihovog bogatstva i našeg siromaštva, to je problem naše zajedni\u010dke duhovne bijede u kojoj smo dopustili da netko ima 60 ili ipak samo 40 milijardi dolara, a da netko drugi umre od gladi.<\/p>\n

Zamislite – \u010covjeku nije dopušteno da pomogne svom bli\u017enjemu. Nije dopušteno premda bi on mogao i \u017eelio pomo\u0107i. Ne zvu\u010di li to skandalozno? I ne bi li ve\u0107 jednom netko trebao priupitati sve te bezveznjake iz hramova visoke politike, te sitne prodane duše koje su sebi uzele za pravo da odlu\u010duju o stvarima za koje ih nitko nije ovlastio, nitko drugi osim demona koji iz svojih paklenih dubina vuku sve konce upravljaju\u0107i njihovim potezima upravo onako kako se u lutkarskom kazalištu upravlja marionetama, priupitati ih dakle – Kakva je to legislativa? Kakva je to ekonomija u kojoj se favorizira kršenje osnovnih eti\u010dkih normi? Sumnjam da bi itko od njih kao i od uva\u017eene gospode profesora prava i ekonomije na to pitanje uspio odgovoriti iole suvislo. A evo u \u010demu je stvar.<\/p>\n

Stvar je u tome što je osnovna svrha ekonomskog sustava kakav danas vlada u svijetu nije stvaranje novih dobara, "novih vrijednosti" kako bi to neki rekli, premda mo\u017eda i ve\u0107ina toga što se stvara nije ni dobro ni vrijedno, nego stvaranje kaosa, u kojemu, kao u nekoj veli\u010danstvenoj komediji zabune, dolazi do grotesknih zavrzlama i zamjena uloga – umjesto da sustav slu\u017ei ljudima, ljudi slu\u017ee njemu, umjesto da ljudi usmjeravaju njegov razvoj i iskorištavaju njegove rezultate, on iskorištava njih i odlu\u010duje o njihovoj sudbini, pri \u010demu se svi skupa trudimo i radimo ne na svoju korist, nego na svoju štetu stvaraju\u0107i robu od sebe samih, svojih talenata, sposobnosti, znanja, emocija, te\u017enji, nadahnu\u0107a. Umjesto da najve\u0107i profit naše ekonomske prakse predstavlja naš napredak, uspjeh, naša zajedni\u010dka sre\u0107a, najve\u0107i se profiti izvla\u010de iz svega onoga što je suprotno ljudskosti i što ugro\u017eava našu ljudskost. To dakako uop\u0107e nije slu\u010dajno. Na koncu, nismo li se ve\u0107 i iz ovoga što se pred našim o\u010dima doga\u0111alo u zadnjih dvadesetak godina uvjerili da ovdje zapravo radi ne o ne\u010demu ljudskom i ljudskom umu shvatljivom, ve\u0107 o ne\u010demu demonskom, o jednoj infernalnoj crnomagijskoj ekonomskoj doktrini u kojoj to nije rad kako obi\u010dno ka\u017eu i svi se sla\u017eu, nego su strah, neznanje, nesigurnost, oskudica, bolest, smrt ukratko svekolika ljudska bijeda i nesre\u0107a, najva\u017eniji sastojci iz kojih se u nekim podzemnim alkemijskim laboratorijama stvaraju novac, profit, bogatstvo, koje dakako nije društveno nego privatno, ali taj pojam "društvenog ovog ili onog" i tako spada u ropotarnicu mra\u010dne komunisti\u010dke prošlosti. No nije ni to kraj, nije u tome kvaka, sve je to samo dimna zavjesa iza koje se odvija ono najva\u017enije. A to najva\u017enije, glavni biznis o kojemu se ovdje radi, sastoji u kupnji i prodaji ljudskih duša. Demone to jedino i zanima, drugo im uop\u0107e nije va\u017eno. A u tome kaosu koji su stvorili takva se kupoprodaja odvija na najlakši mogu\u0107i na\u010din.<\/p>\n

I zar se sada treba \u010duditi zbog toga što je ekosustav Planeta Zemlje na rubu sloma? Ili zato su ljudi na rubu sloma, to\u010dnije oni koji su još uvijek ostali ljudi, koji se nisu prodali na nekom seoskom sajmu i koji \u017eive\u0107i svoje \u017eivote u ovom našem "društvu znanja" (još) nisu potpuno izgubili razum. Drugim rije\u010dima, nisu uspjeli shvatiti da su ljudska pohlepa i egoizam zapravo jako dobre i korisne stvari.<\/p>\n

Primjer Richarda Stallmana, odnosno njegove \u017eivotne odluke iz ove naše pri\u010de, kao i primjeri mnoštva drugih ljudi po svijetu koji se bore za svoje ideale, neovisno o tome radi li se o slobodnom softveru, slobodnim informacijama, zaštiti prirode, zaštiti ljudskog \u017eivota, o\u010duvanju vlastite tradicije i identiteta, ili ne\u010demu desetom, dokazuju kako je ipak mogu\u0107e napustiti ovaj "brod lu\u0111aka" u što se pretvorila "liberalna" i "demokratska" "civilizacija" "Zapada", koji se ve\u0107 opasno pribli\u017eava Kraju Svijeta (jer i to postoji, makar je Zemlja okrugla), rubu ponora koji \u0107e ga progutati skupa s njegovim putnicima, njihovim djelima, zamislima, planovima, ambicijama i apetitima. Napustiti ga dakle, ukrcati sa na neku svoju barku i zaploviti prema Obe\u0107anoj Zemlji.<\/p>\n

Vratimo se sada na po\u010detak. Otkri\u0107e gramofona i kinematografije u Edisonovim laboratorijama, kako smo rekli, otvorilo je perspektivu i predstavljalo za\u010detak kulture vlasništva nad duhovnim tvorevinama \u010dovje\u010danstva. Glazba, koja je od pamtivijeka bila jedan od oblika socijalnog iskustva, odnosno komunikacije me\u0111u ljudima pretvorila se (posredstvom nekog medija – gramofonska plo\u010da, kazeta, CD) u robu, koja ima svoga vlasnika i koja stvara profit. Ta je roba, kao i svaka druga, redovito otu\u0111ena od onih koji su je stvarali. Kinematografija, \u010dija pojava predstavlja novum (neki analogon iz kojega je nastala bilo bi kazalište) postala je i nešto više, posebno ako imamo u vidu televiziju koja se mo\u017ee smatrati njezinom "sljednicom" – instrument manipulacije javnim mnijenjem i stvaranja novih potreba, to\u010dnije platforma za razvoj jedne nove "duhovnosti" \u010diji je ova kultura (vlasništva nad duhovnim tvorevinama \u010dovje\u010danstva) sastavni dio. Ideja vlasništva o kojemu je ovdje rije\u010d ima dakle tradiciju du\u017eu od jednog stolje\u0107a, njezina legitimnost neprekidno se "dokazuje" i "potvr\u0111uje" medijskim intervencijama, pa mo\u017eemo re\u0107i da nisu samo proizvo\u0111a\u010di softvera ti koji "have worked long and hard to convince people that there is only one way to look at the issue" – cijela je ta propagandna mašinerija koja je danas poprimila nezamislive razmjere, ta koja se bavi ovom rabotom.<\/p>\n

S obzirom da duhovnih tvorevina ima raznih, kapital je, shvativši ove perspektive, krenuo u osvajanje novih prostora. Povijest ovoga osvajanja mo\u017ee se prispodobiti povijesti osvajanja Divljeg Zapada. A rezultati toga pohoda u kojem su do danas osvojena zna\u010dajna podru\u010dja "svijeta ideja" i koji i dalje traje, dobro su nam poznati. Jesu li oni dobri ili loši?<\/p>\n

Mislim da se za njih mo\u017ee re\u0107i da su neobi\u010dni. Izrodilo se svašta, i ono potrebno i ono nepotrebno, stvorena je na koncu i atomska bomba, na indirektan na\u010din doduše, kapital je tu stajao po strani, nije neposredno sudjelovao u njezinom stvaranju, ali je osigurao sve pretpostavke i preduvjete za realizaciju projekta Manhattan. Uostalom razne tehnološke korporacije uklju\u010dene su u vojna istra\u017eivanja i na ovom podru\u010dju još od toga vremena.<\/p>\n

A kao nusproizvod ovakvog razvoja, a radi se prvenstveno o tehnološkom, odnosno znanstveno-tehnološkom razvoju \u010dovje\u010danstva tokom 20. stolje\u0107a stvoren je zapravo i cijeli jedan teatar apsurda, jasno na \u017eivotnoj pozornici naše civilizacije, koji je onda prenešen i "na daske", u knji\u017eevnost i umjetnost uop\u0107e, premda tu transponiran na jedan pomalo neprimjeren na\u010din. Mogli bismo ovdje prepri\u010dati neke od scena toga teatra. Evo jedne bizarne pri\u010de iz vremena njegovih po\u010detaka u kojoj se ni kriv ni du\u017ean našao i naš veliki pronalaza\u010d Nikola Tesla. To je bilo u vrijeme velikog sukoba Tesle i Edisona oko koncepcije na kojoj \u0107e se bazirati sustav proizvodnje i prijenosa elektri\u010dne energije. Edison je zagovarao koncepciju istosmjerne, a Tesla izmjeni\u010dne struje. Teslina je koncepcija dakako pobijedila, ali ne tako lako kako bismo o\u010dekivali s obzirom na njezinu posve o\u010ditu superiornost – "Edison je lansirao agresivnu kampanju protiv izmjeni\u010dne struje pokušavaju\u0107i na sve na\u010dine sprije\u010diti njezino širenje na tr\u017eištu. Kako bi pokazao opasnost od izmjeni\u010dne struje, Edison je preko svojih poznanstava omogu\u0107io da se osu\u0111enik na smrtnu kaznu ubije na elektri\u010dnoj stolici koja je koristila Teslin generator. 6.8.1890. osu\u0111eni ubojica sjekirom William Kimmler umro je na velikim mukama, smr\u0107u mnogo strašnijom od vješanja." Ina\u010de i sama Edisonova \u017eivotna pri\u010da je zanimljiva epizoda ovog teatra, pa evo jednog njezinog detalja koji navodi Moglen – "The single most patented inventor in the history of the United States – the thing that in the American mind personifies the idea of the inventor, the genius, the unique innovative personality – the most patented inventor in the history of the United States is a collective known as Thomas Alva Edison. It wasn't actually, you understand, Thomas Edison who invented the Edison inventions, it was the collective that worked at the Edison laboratories, they were employed engineers, the boss got all the patents in his name, and became the most patented inventor in the history of the United States." Evo još jednog Moglenovog citata koji ilustrira stuaciju iz jednog nama bli\u017eeg vremena – "The grave problem at IBM in the 1970s – I saw it, I lived through it, those who were there too will also remember it – the grave problem of IBM in the palmiest days of the monopoly was how to avoid inventing hardware – a hardver im je osnovna djelatnost od osnivanja 1896. do danas – that would eat the product line. I worked on experimental hardware at IBM in the late 1970s and early 1980s that was very good hardware. Stunningly fast, innovatively architected, capable of things that nothing less than the $12 million computer would do and capable of being produced for $10,000, which is why we knew, even as we wrote the software for it, that IBM wasn't going to build and sell them. There was no point in eliminating $12 million machines with $10,000 machines if you were a hardware monopoly." Još \u0107emo citirati dio \u010dlanka o geneti\u010dkim istra\u017eivanjima objavljenog u Vjesniku, zanimljivu pri\u010du koja je tako\u0111er apsurdna, ali pobu\u0111uje u prvom redu zgra\u017eanje (Marijan Jošt, Vjesnik, 3. 11.2000.) – "Sigurnost i bezopasnost prehrambenih proizvoda od GMO-a nije dovoljno ispitana jer se multinacionalne biotech-kompanije \u017eure što prije vratiti velika financijska sredstva ulo\u017eena u istra\u017eivanja. Tako se doga\u0111a da nedovoljno ispitana hrana dolazi na tr\u017ei\u017ete, a kupci, ne svojom voljom, postaju pokusne \u017eivotinje za njezino testiranje. Tu tvrdnju najbolje potvr\u0111uje pokušaj prikrivanja alarmantnih rezultata hranidbenih pokusa na štakorima koje je u Škotskoj proveo dr. A. Pusztai (Gillard sur. 1999.). Sporni hranidbeni pokus proveden je sa GM-krumpirom u koji je unesen gen iz visibabe. Taj gen transgenoj biljci daje sposobnost proizvodnje tvari nazvane GNA-lektin, koji ima insekticidni u\u010dinak. Dosadašnje spoznaje o lektinu visibabe nisu uputile da je toksi\u010dan za sisavce, pa je zato i uklju\u010den u krumpir, ri\u017eu, uljenu repicu, kupus i druge biljne vrste. Pokusi su pokazali da je GM-krumpir s vlastitim lektinom u mladih štakora usporio rast, oštetio imunološki sustav te izazvao zna\u010dajne promjene na vitalnim organima (mozgu, štitnja\u010di, bubrezima, slezeni, \u017eelu\u010danoj stijenci). Nasuprot tome lektin visibabe pomiješan s obi\u010dnim krumpirom u istoj koncentraciji nije štetno djelovao. Kad su objavljeni rezultati tih istra\u017eivanja (kolovoz, 1998.), dr. Pusztai je prisilno umirovljen, a vjerodostojnost rezultata je zanijekana. Tek na zahtjev me\u0111unarodne znanstvene javnosti rezultati su ponovno razmotreni, prihva\u0107eni kao to\u010dni, a dr. Pusztai je rehabilitiran (velja\u010da, 1999.)."<\/p>\n

Sli\u010dnih primjera ima mnogo, sve su te pri\u010de tragi\u010dne, ali su istovremeno i komi\u010dne, zapravi tragikomi\u010dne jer se takvima obi\u010dno na kraju poka\u017eu sve ljudske zablude i gluposti. I navode nas na pitanja na koja nitko ne \u017eeli ili ne smije odgovoriti. Mo\u017eemo se recimo zapitati – Zašto farmaceutske kompanije izvla\u010de ekstraprofite iz lijekova kojima bi se mogli spasiti još mnogi ljudski \u017eivoti, ali se oni ne spašavaju jer su mnogim ljudima (zapravo ve\u0107ini ljudi) nedostupni? Zašto se iz prodaje ne povuku pesticidi, herbicidi i druga kemijska sredstva koja se koriste u poljoprivredi, ali i drugim djelatnostima, koji imaju štetan utjecaj na prirodni okoliš i ljudsko zdravlje? Ako svi imaju štetan u\u010dinak što se svi ne povuku? Zašto kona\u010dno, softverske kompanije ne omogu\u0107e ljudima da poma\u017eu jedni drugima?<\/p>\n

Što se ti\u010de farmaceutskih kompanija i softverske industrije netko bi mogao postaviti kontrapitanje – A tko \u0107e financirati razvoj? Ideju u vezi s ovim pitanjem dat \u0107e nam Moglen u podu\u017eem citatu na kraju ovoga teksta. Što se pak ti\u010de herbicida, mogao bi re\u0107i – Pa ako ti se ne svi\u0111aju herbicidi uzmi motiku i idi u polje kopati kukuruz. Svatko tko je ikada kopao kukuruz ili neki drugi usjev onako "za pravo", po cijeli dan, zna kakav je to posao, i sretan je ako negdje mo\u017ee kupiti herbicid koji \u0107e uništiti korov, a kukuruz ostaviti da raste. No ako smo ustanovili da su efekti primjene herbicida štetni, pogotovo da su opasni po ljudsko zdravlje, onda je razumno upitati se – Mo\u017ee li se isti problem riješiti na neki drugi na\u010din? Zaista, kako to da nije prona\u0111en neki (mehani\u010dki ili kakav drugi) sistem za eliminiranje korova u usjevima \u010dija primjena ne bi imala negativne efekte po prirodni okoliš i ljudsko zdravlje? Ili bi ti efekti bili znatno manje izra\u017eeni nego u slu\u010daju herbicida koji se koriste danas? A istovremeno, naša se robotizirana vozila polako kre\u0107u kroz bespu\u0107a planete Mars i šalju nam slike njezinih krajolika.<\/p>\n

U vezi s ovim pitanjem ponovno \u0107emo citirati Moglena – In other words, the hardware engineers in the generation after the collapse of hardware monopoly (of IBM) did wonders. They changed, the scale of the performance of their products by orders of magnitude. We have rocket ships that run on air, that travel three quarters of speed of light without breaking a sweat. We have hardware we can hardly imagine, it’ s so good. And the software we put on that is not much better than the software we wrote in the 1970s, arguably – if you are using Microsoft software – substantially worse. It's hard to explain the complete and total divergence of the quality course of hardware and software on the theory that the people who make hardware are really, really smart and the people who make software are really, really stupid. Because the people who make software are obviously not really, really stupid, there just aren't many brains on the planet allowed to make the software most people use. Which results in a very untenable structure for the production of software, as a result of which quality is low. These are simple engineering propositions, but the economics of it wasn't simple.<\/em><\/p>\n

Zapravo, suvišno je bilo navoditi Moglena još jednom da bismo zaklju\u010dili da je problem u monopolu, no treba primijetiti da se ovdje radi o monopolu posebne vrste, monopolu na "visoku" tehnologiju, koji sve više postaje ili je ve\u0107 postao monopol na znanstveno-tehnološki razvoj naše civilizacije, a taj monopol u svojim rukama dr\u017ei nekolicina tehnoloških korporacija. Monopolisti\u010dki polo\u017eaj je neko krajnje stanje, stanje ravnote\u017ee sustava u kojoj, ako se nešto i doga\u0111a, onda se doga\u0111a uvijek na isti na\u010din, po istom obrascu, i ne bi to bio toliki problem da se ne radi o \u010dovje\u010danstvu, njegovom op\u0107edruštvenom razvoju i smjeru toga razvoja, u stvari njegovoj sudbini koju je njegov znanstveno-tehnološki razvoj uvijek presudno odre\u0111ivao, a u situaciji u kojoj se nalazimo danas i pogotovo. Mislim da se slobodno mo\u017ee re\u0107i da su, gledaju\u0107i u globalu, tehnološke korporacije prestale biti pokreta\u010d razvoja u najširem smislu, dapa\u010de, da su postale ko\u010dnicom i tehnološkom i tehni\u010dkom i znanstvenom, ali prije svega društvenom progresu civilizacije kojoj pripadamo. Ako nešto ipak pokre\u0107u onda je to globalna destrukcija, i prirode i društva pri \u010demu se \u017eivot sviju nas usmjerava u pravcu kojim se on nikako ne bi smio kretati.<\/p>\n

A upravo su kompanije ove vrste najmo\u0107niji "igra\u010di" na globalnoj sceni, s obzirom da su najve\u0107i dobitnici u tzv. "tr\u017eišnoj utakmici". Nije to samo zbog monopola, monopol na svjetskom tr\u017eištu, svaka u svojoj branši, imaju i druge multinacionalne korporacije. Zašto onda baš ove kompanije ostvaruju tolike ekstraprofite? Zato što su njihovi proizvodi nešto najslo\u017eenije i najsofisticiranije? To jest jedan razlog ali ne i jedini. Mo\u017eda je va\u017eniji razlog u tome što su njihovi proizvodi nešto posebno, nešto \u010dega ranije, prije po\u010detka Druge industrijske revolucije nije bilo – oni su roba s nultom grani\u010dnom ili asimptotskom cijenom (null margnal cost). CD ili DVD s nekim programom mo\u017ee se presnimiti za koju kunu, koliko košta cijena medija. Sama materija posredstvom koje njihov proizvod postaje "realnim", postaje robom koja dolazi na tr\u017eište, ne vrijedi gotovo ništa. Glavni udio u proizvodu, osim kojeg postotka, \u010dini nešto što nije materija ve\u0107 duh, duhovna tvorevina \u010dovjekovog uma, rezultat nekog znanja odnosno znanje samo. Troškovi same proizvodnje takve robe gotovo su zanemarivi. Prete\u017eni dio troškova \u010dine troškovi razvoja. Ali ni ti troškovi nisu veliki, jer nisu optere\u0107eni potrebom za profitom nekih drugih "vlasnika", to su jednostavno nadnice najamne radne snage. Koju, zajedno, u jednom slu\u010daju mo\u017eemo nazvati Softverski Genij Bill Gates, a u drugom nekako druga\u010dije. Odatle dakle toliki profiti. Najbogatiji \u010dovjek na svijetu nije vlasnik kompanije koja je sagradila najve\u0107i ikada sagra\u0111en brod, supertanker od 500.000 tona odnosno koliko ve\u0107, ili one koja podigla "hangar za rakete" u Cape Canaveralu, najve\u0107u zgradu ikada sagra\u0111enu, nego kompanije koja prodaje CD-ove ili DVD-ove na koji je snimljen odre\u0111eni softver, a koji bez problema stanu u d\u017eep.<\/p>\n

Zamislimo da znanje na tom CD-u ne košta ništa. Onda te korporacije ne bi zaradile ništa. Od vode\u0107ih, najprofitabilnijih subjekata globalne ekonomije, postale bi ništa. Što bi onda bilo s tom ekonomijom?<\/p>\n

Obi\u010dno se ka\u017ee kako je konkurencija ili nekakva "zdrava" konkurencija magi\u010dna rije\u010d koja sve pokre\u0107e, kako ništa ne ide bez motiva, a motiv je dakako novac. I da je to tako svuda, pa i na podru\u010dju znanstveno-tehnološkog razvoja. Jer takva je ljudska priroda. Nevjerojatno. Zar netko mo\u017ee vjerovati da pohlepa i \u017eudnja za materijalnim vrijednostima poti\u010du naše stvaralaštvo, da je egoizam ono prvo iz \u010dega se onda razvija \u010dovjekova kreativnost i sposobnost za intelektualno stvaranje. Upravo je suprotno, autenti\u010dno ljudsko stvaralaštvo jednostavno je inkompatibilno sustavu koji egoizam i pohlepu smatra svojim nose\u0107im stupovima, zato što je njegova pretpostavka istinska duhovnost, osje\u0107aj za stvari, prirodu u kojoj \u017eivimo i ljude oko nas, na koncu, ali ne posljednje nego prvo, osje\u0107aj za pravdu, za eti\u010dke norme koje \u010dovjek ne smije prestupiti ni pod koju cijenu. U ovom našem svijetu u kojemu je sve mogu\u0107e, mogu\u0107e je izgleda i to, da se ljudsko stvaralaštvo i kreativnost temelje na pohlepi i egoizmu, odnosno na "zdravoj konkurenciji" (kao da to postoji), ali takvo stvaralaštvo i takva kreativnost stvaraju GM-biljke ili \u017eivotnje sa daleko ve\u0107im "prinosima" i boljim "nutririvnim svojstvima", koje ne rješavaju problem gladi u svijetu, ve\u0107 njihova konzumacija dovodi do ošte\u0107enja vitalnih organa. Stvaraju nagli porast u\u010destalosti magilnih oboljenja u razvijenim zemljama Zapada, a da istovremeno ne mogu stvoriti univerzalni lijek. Stvaraju smrt milijuna od gladi u Africi zbog dugotrajnih suša uzrokivanih klimatskim promjenama, ili smrt 25.000 ljudi zbog trovanja metil-izocijanatom u Bhopalu ili smrt sedmoro astronauta u katastrofi raketoplana Challenger.<\/p>\n

Nitko ne ka\u017ee da Thomas A. Edison ili William H. Gates nisu u\u010dinili mnogo za naš znanstveno-tehnološki razvoj, oni jesu u\u010dinili mnogo, ali su u\u010dinili i nešto "that is antisocial, that it is unethical, that it is simply wrong". Zato su postali multimilijunaši, odnosno multimilijarderi. To isto mogli su u\u010diniti i Nikola Tesla ili Richard Stallman, Tesla je uostalom izumio bolji sustav proizvodnje i prijenosa elektri\u010dne energije od Edisona odnosno kolektiva koji se zvao Thomas A. Edison, kao što je Stallman odnosno njegova organizacija pod imenom GNU napisala bolji softver od onoga koji je napisao Gates odnosno kolektiv koji se naziva William H. Gates ili Microsoft, no tu mo\u017eda i nema neke razlike. Oni nisu postali multimilijunaši, odnosno multimilijarderi, mo\u017ee se re\u0107i da su \u017eivjeli odnosno da \u017eive vrlo skromno, ali \u0107e barem ostati, ili bi trebali ostati u sje\u0107anju \u010dovje\u010danstva kao ljudi koji se od prve dvojice razlikuju po ne\u010demu što je va\u017eno, zapravo najva\u017enije.<\/p>\n

Kapital se mora širiti da bi opstojao, to je dobro poznata \u010dinjenica ako ne raste, ako se ne uve\u0107ava on propada, nestaje. Povezivanje svijeta usljed razvoja prometnih i komunikacijskih sredstava, a to je ta famozna globalizacija, omogu\u0107ila je da ga tijekom 20. stolje\u0107a osvoji u potpunosti. Onda je po\u010deo tra\u017eiti nove prostore za svoje širenje i pronašao ih na "podru\u010dju duha". Ekonomisti vjerojatno bolje znaju u kojem je se trenutku kapital odnosno kapitalizam u toj svojoj potjeri "vinuo na nebo" gube\u0107i pritom svaku svoju realnu osnovu, je li to bilo doba prvih gramofonskih plo\u010da, doba prvih komercijalnih ra\u010dunskih strojeva ili doba pojave interneta, no u tom je trenutku njegova osnova postala irealna, i sama se našla se u "svijetu duha", postala je stvar naših normi, politi\u010dkih, pravnih, ekonomskih ili kakvih drugih, konvencija, uvjerenja, sve u svemu postala je stvar naših zabluda, ravnodušnosti i cinizma naše tobo\u017ee prosvije\u0107ene i zbog toga nesretne svijesti.<\/p>\n

Danas su proizvodni procesi uglavnom automatizirani, roba se proizvodi u velikim serijama, (na\u017ealost obi\u010dno negdje u Kini ili Indoneziji gdje je radnoj snazi na dan dovoljna šaka ri\u017ee), cijene tekstila, namještaja, bijele tehnike, ku\u0107anskih aparata, elektronike su pale, sve su pogodnosti tu, ovdje kod nas u Hrvatskoj i ne \u017eivi se tako loše, ne moramo se mu\u010diti, kopati kukuruz, korov su sredili Bayer ili Syngenta, BC ili Pioneer daju dobre prinose – a opet smo nezadovoljni i nije nam dobro. Vjerojatno zato što malo njih uspijeva do kraja razriješiti onu moralnu dvojbu o kojoj govori Stallman, a ona je stalno tu, oko nas u našem okru\u017eenju, na televiziji, radiju ili na internetu.<\/p>\n

Sve ono što smo gore nabrojali u\u010dinila je znanost i tehnologija, zapravo ljudska kreativnost i to je dobro uglavnom, no moglo bi se u\u010diniti i više, puno toga više, ali se to o\u010dito spre\u010dava. Znanost i tehnologija u\u010dinile su proizvode toliko jeftinim da se realni kapitalizam, temeljen na materijalnim vrijednostima više ne mo\u017ee odr\u017eati, one mogu u\u010diniti cijenu mnogih drugih roba "nultom grani\u010dnom cijenom". Znanost i tehnologija mogu \u010diniti \u010duda, osloboditi \u010dovjeka ekonomskih prisila, odvesti \u010dovje\u010danstvo u carstvo slobode, ali dakako ne ona znanost i ona tehnologija koje se temelje na uskogrudnosti i osobnim ambicijama, nego na otvorenosti, duhovnosti, osje\u0107aju za ljude i sva bi\u0107a u svijetu oko nas. Ne znanost i tehnologija koju stvaraju tehnološke korporacije kojima je glavni cilj profit, nego ona znanost i ona tehnologija koju stvaraju ljudi koji su svoj rad i \u017eivot posvetili cilju zajedni\u010dkog napretka, sre\u0107e i blagostanja cijele ljudske vrste. To\u010dnije re\u010deno zajednica takvih ljudi.<\/p>\n

Da bi se to omogu\u0107ilo potrebno je poduzeti konkretne akcija. Me\u0111u najva\u017enijima trebala bi biti ona na izmjeni zakonske regulative na podru\u010dju vlasni\u010dkih odnosa, onih koji se ti\u010du intelektualnih tvorevina, jer oni kako smo rekli nisu u skladu s našim osje\u0107ajem za pravdu, i to što prije to bolje. Time bi se slomila mo\u0107 monopola i otvorili nove perspektive našeg znanstveno-tehnološkog razvoja, ali i novi prostori \u010dovjekove slobode. Tu je i akcija na reformi reforma znanstvenog i obrazovnog sustava, koja bi kasnije uklju\u010dila i cijeli gospodarski sustav, pri \u010demu bi brigu o znanstveno-tehnološkom razvoju \u010dovje\u010danstva preuzele otvorene javne institucije, sveu\u010dilišta i njima pridru\u017eeni znanstveno-tehnološki instituti svakome pristupa\u010dni, a na kojima bi svatko mo\u017ee razvijati svoje sposobnosti i talente po vlastitoj \u017eelji i potrebi. Imaju\u0107i u vidu profite tehnoloških korporacija koji se danas ostvaruju, sasvim je jasno da bi ovakav sustav bio samoodr\u017eiv, \u010dak što više, neki bi se višak vrijednosti zasigurno mogao izdvojiti i a op\u0107edruštvene svrhe. Uglavnom, ova akcija trebala bi predstavljati kraj koncepcija znanja koje se nalazi u privatnim rukama i vra\u0107anje u ruke društva sviju nas. Dakako u takvom bi sustavu morao vladati princip solidarnosti svih podru\u010dja odnosno grana znanstvenog rada i istra\u017eivanja, onih "profitabilnih" s onima "neprifitabilnima". Uostalom jedan njegov smisao bi bio i u tome da potpomogne proces nestajanja i profita i kapitala kao i svega drugoga vezanog uz ovaj izopa\u010deni ekonomski sustav, odnosno sustav vladanja koji se istrošio prije pedeset ili sto godina, a koji danas na \u017eivotu odr\u017eavaju jedino zalihe ljudske krvi, prolivene tokom tokom 20. stolje\u0107a, a i tokom desetak godina ovog našeg, na ovoj našoj Planeti, a one su upravo neizmjerne.<\/p>\n

Kapital vrlo dobro zna što se oko njega doga\u0111a, on gr\u010devito pokušava stvari zadr\u017eati pod kontrolom i zato su mu zahtjevi sve paradoksalniji i lu\u0111i. I ova pri\u010da sa reformom visokog školstva predstavlja još jedan njegov, zapravo vrlo razumljiv, atak na zdravi razum, jer je zdravi razum njemu najve\u0107i neprijatelj.<\/p>\n

No to ne mo\u017ee trajati vje\u010dno. Ogromne perspektive i mogu\u0107nosti u borbi o kojoj je ovdje rije\u010d pru\u017ea internet koji, kako Moglen naglašava kao slobodan medij kojega uglavnom pokre\u0107e slobodni softver i kojim \u0107e u doglednoj budu\u0107nosti vladati slobodne informacije predstavlja izvanredno efikasno sredstvo pomo\u0107u kojega se mogu prevladati barijere koje kapital postavlja na putu našeg napretka. Jedan takav slobodan medij predstavlja zapravo grešku u koncepciji globalnog kapitalizma, zbog koje kultura vlasništva nad duhovnim tvorevimama \u010dovje\u010danstva polako ali sigurno gubi svoj smisao. Uostalom, to da u u novom digitalnom i internetskom dobu pojam copyrighta, autorskog prava na odre\u0111ene intelektualne tvorevine, "autorska djela" više nema smisla, priznaju i vode\u0107i du\u017enosnici svjetske politike.<\/p>\n

Vrlo je izvjesno da \u0107e Internet omogu\u0107iti krah cijelog sustava autorskih prava. Ishod procesa protiv mladog Norve\u017eanina Jona Johansena, kojemu je tokom tri godine su\u0111eno zato što je shvatio kako dekriptirati DVD-ove zasigurno predstavlja va\u017eno dostignu\u0107e na putu prema ovom cilju. To je korak kojim je glazba, kao i film prestaje biti roba i ponovno postaju socijalno iskustvo i na\u010din komunikacije me\u0111u ljudima.<\/p>\n

U svom dotCommunist Manifestu iz 2003. godine Moglen je naveo još neke zahtjeve koje bi trebalo realizirati na putu borbe protiv intelektualnog vlasništva. Oni su slijede\u0107i:<\/p>\n

(1) Povla\u010denje svih isklju\u010divih dozvola, privilegija i prava na korištenje spektra elektromagnetskog zra\u010denja. i poništenje svih ugovora o trajnom vlasništvu nad elektromagnetskim frekvencijama.<\/p>\n

(2) Razvoj elektroni\u010dke infrastrukture koja \u0107e svim ljudima omogu\u0107iti jednaka prava u procesu komunikacije.<\/p>\n

(3) Otvorenost kompjuterskih programa i bilo koje druge vrste softvera shva\u0107enog u najširem smislu te rije\u010di (što uklju\u010duje npr. i genetski kod) i njihovo tretiranje kao javnog dobra. Potpuno poštivanje slobode govora, uklju\u010duju\u0107i sve vrste "tehni\u010dkog" govora.<\/p>\n

(4) Zaštita integriteta kreativnog rada.<\/p>\n

(5) Slobodan i ravnopravan pristup svim informacijama nastalim u javnom sustavu i svim obrazovnim materijalima koji se koriste u bilo kojoj grani javnog obrazovnog sustava.<\/p>\n

Kapitalizam \u0107e, kao što je to ve\u0107 davno dokazano uništiti njegove vlastite zakonitosti. Pokret za slobodni softver i ono što je on stvorio (slobodni softver) predstavlja realizaciju nekih od tih zakonitosti koje su direktno suprotstavljene sustavu koji se na njima zasniva. Vidjeli smo da brojke nisu baš sjajne, ali trendovi su jasni. Pokret je stvorio i svoj sustav, svoju organizaciju, on ima jasne ciljeve, on ima viziju. Tu je viziju mo\u017eda na najbolji na\u010din opisao sam Moglen na kraju svoga govora na St. Joseph Collegeu u Bangaloreu, Indija u ljeto 2007. godine<\/a>, a koji je poslu\u017eio kao poticaj za pisanje ovoga teksta. (RB)<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pri\u010da o slobodnom softveru, a to je zapravo pri\u010da o znanju koje je postalo, a onda prestalo, odnosno prestaje biti roba, mo\u017ee biti pou\u010dna i u nekom vrlo op\u0107enitom smislu. Jedan od vode\u0107ih aktivista Pokreta za slobodni softver i slobodne informacije Eben Moglen primijetio je da su "duhovne tvorevine \u010dovje\u010danstva" postale roba kao posljedica sustava […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47343","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47343","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47343"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47343\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47343"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47343"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47343"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}