BiH – Hrvatska: Zašto je objavljivanje 501.666 imena branitelja domovinskog rata u Hrvatskoj bitno za BiH <\/p>\n
Pi\u0161e: D\u017eenana Karup-Dru\u0161ko<\/strong><\/em><\/p>\n Objavljivanje 501.666 imena branitelja, zajedno s podacima o jedinicama u kojima su bili za vrijeme domovinskog rata, u Hrvatskoj je izazvalo pravu aferu. Spisak niko od zvani\u010dnika nije niti demantirao niti potvrdio, no ekspresno je pokrenuta istraga kako bi se utvrdilo ko je Registar branitelja stavio na internet. Objavljeno je da se kao korisnici vojnih penzija i drugih beneficija u Hrvatskoj u Registru mogu na\u0107i hrvatski zvani\u010dnici iz BiH, me\u0111u kojima su imena Dragana \u010covi\u0107a, Martina Ragu\u017ea, Vinka Zori\u0107a, Damira Ljubi\u0107a, Zvonke Juriši\u0107a, Jerke Ivanovi\u0107a Lijanovi\u0107a, Nike Lozan\u010di\u0107a… Iz HDZ-a BiH i HDZ-a 1990 demantirali su ove informacije, tako da je zasad jedino sigurno da je Niko Lozan\u010di\u0107, zamjenik predsjednika HDZ-a BiH i dopredsjednik Predstavni\u010dkog doma Parlamenta BiH, proteklih godina primao vojnu penziju oko \u010dega je u Hrvatskoj još prošle godine pokrenuta istraga. <\/p>\n Me\u0111u braniteljima iz BiH su i imena haških optu\u017eenika generala Slobodana Praljka i Milivoja Petkovi\u0107a, zatim generala Nedeljka Ne\u0111e Obradovi\u0107a, Ante Jelavi\u0107a, generala Stanka Sopte, jednog od zapovjednika Ka\u017enjeni\u010dke bojne, Ivice Primorca, bivšeg šefa hercegova\u010dkog SIS-a, kao i Branka Kvesi\u0107a, još jednog SIS-ovca… Osim što spisak branitelja potvr\u0111uje ulogu Hrvatske u proteklom ratu u BiH, otvara i pitanje odgovornosti nekadašnjih tvoraca i prvih ljudi Hrvatske zajednice Herceg-Bosna u okviru koje su po\u010dinjeni etni\u010dko \u010diš\u0107enje i brojni zlo\u010dini. Ali i milionske plja\u010dke. <\/p>\n Ostvarenje vjekovnog sna U vrijeme dok je predsjedavao Predsjedništvom BiH i pitao se za vanjsku politiku, odnosno imenovanja ambasadora, Dragan \u010covi\u0107, prvi \u010dovjek HDZ-a, 2003. pripremao je "povjerljivo" diplomatsko rješenje za jednog od odanih vojnika HDZ-a o kome su tih dana stizale informacije da bi mogao postati gost Tribunala u Haagu. Naime, \u010covi\u0107 je planirao otvaranje konzulata BiH u Frankfurtu i Chicagu u kojima \u0107e HDZ instalirati konzule, a konzul u Chicagu trebao je biti ni manje ni više nego Nedeljko Obradovi\u0107, ratni zapovjednik jedinice HVO-a Knez Domagoj, koji se povezuje s ratnim zlo\u010dinima na prostoru Stoca i \u010capljine \u010dime se bavio i Tribunal, a tadašnja tu\u017eiteljica Carla del Ponte tra\u017eila je nekoliko dodatnih provjera u tom slu\u010daju. Predmet broj 0146557gb7rr 244 od 25. 4. 2001. s oznakom C bio je glavni razlog \u010covi\u0107eve hitne odluke o otvaranju konzulata BiH u Chicagu. Me\u0111u dokazima koje posjeduje Tribunal je i Obradovi\u0107eva zapovijed iz aprila 1993. prema kojoj "sve pripadnike Armije BiH koji nose oznake Armije treba odmah uhapsiti i pritvoriti 15 dana". Danas je Obradovi\u0107 "samo" savjetnik premijera u Hercegova\u010dko-neretvanskom kantonu!? <\/p>\n O onome što \u0107e se dešavati u Stocu, kao i drugim dijelovima BiH s hrvatskom ve\u0107inom, odluka je donesena još 1991. kada je Savjet sigurnosti HDZ-a 18. septembra, a zatim Predsjedništvo HDZ-a i Republi\u010dkog kriznog štaba (raniji Savjet) donijelo zaklju\u010dke koji su predstavljali "osnovne smjernice za organiziranje i dalji rad, zatim odnose prema Predsjedništvu, muslimanskom narodu i SDA i posebno odnose prema Republici Hrvatskoj s tendencijom njihovog povezivanja na svim nivoima". Tadašnje aktivnosti HDZ-a bile su usmjerene ka formiranju kriznih štabova u travni\u010dkoj, hercegova\u010dkoj i posavskoj regiji. <\/p>\n Uslijedili su zaklju\u010dci HDZ-a od 12. novembra 1991. prema kojima "hrvatski narod u BiH mora kona\u010dno povesti odlu\u010dnu aktivnu politiku koja treba dovesti do realizacije hrvatskog vjekovnog sna – zajedni\u010dke hrvatske dr\u017eave". Uslijedio je zaklju\u010dak o formuliranju i objavljivanju "pravnih i politi\u010dkih akata kao prve faze na putu kona\u010dnog rješenja hrvatskog pitanja i stvaranja suverene Hrvatske u njenim etni\u010dkim i povijesnim granicama". Kako bi se zaklju\u010dci i ostvarili, odlu\u010deno je da se "pokrenu sve politi\u010dke i pravne akcije na unutrašnjem i me\u0111unarodnom planu uz jako vojno osposobljavanje svih onih snaga koje \u0107e proces stvaranja slobodne hrvatske dr\u017eave pokušati zaustaviti…" <\/p>\n Ove zaklju\u010dke potpisali su: Mate Boban, dopredsjednik HDZ-a BiH, Jozo Mari\u0107, predsjednik Skupštine op\u0107ine (SO) Grude, Vladimir Šolji\u0107, predsjednik SO Bugojno, Bo\u017eo Rai\u0107, predsjednik HDZ-a Kupres, Mijo Toki\u0107, predsjednik SO Tomislavgrad, Ivan Šari\u0107, predsjednik HDZ-a Gornji Vakuf, Milan Lovri\u0107, predsjednik SO \u010citluk, Zdravko Šagolj, Krizni štab HDZ-a Konjic, Milan Šimi\u0107, predsjednik SO Ljubuški, Ante Bili\u0107, dopredsjednik HDZ-a Busova\u010da, Ante Stipac, dopredsjednik HDZ-a i \u010dlan komisije Busova\u010da, Stjepan Tuka, \u010dlan Op\u0107inskog odbora HDZ-a Fojnica, Bruno Šušnja, dopredsjednik Op\u0107ine Busova\u010da, Dario Kordi\u0107, predsjednik Travni\u010dke regionalne zajednice, Mirko Bakovi\u0107, \u017deljko Ragu\u017e, predsjednik Op\u0107ine Stolac, Ivan Bender, predsjednik SO Neum, Jadran Topi\u0107, dopredsjednik OO HDZ-a Mostar, An\u0111elko Mikuli\u0107, predsjednik OO HDZ-a Široki Brijeg, Pero Markovi\u0107, predsjednik SO \u010capljina i Milivoj Gagro, predsjednik SO Mostar. <\/p>\n Osnivanje i ustroj HZ HB Prema popisu iz 1991., na podru\u010dju koje je obuhvatila HZ HB bilo je 419.139 Hrvata, Muslimana 293.635, Srba 103.138, Jugoslavena 36.464 i ostalih 15.143. Prema jednoj od odluka Predsjedništva HZ HB, koje su uslijedile, oduzima se imovina dr\u017eavljana Srbije i Crne Gore koju oni imaju na teritoriji HZ HB jer se "smatraju okupatorima". <\/p>\n U Grudama je 18. novembra 1991. zvani\u010dno proglašena Hrvatska zajednica Herceg-Bosna, a u njen sastav ušla su podru\u010dja op\u0107ina Jajce, Kreševo, Busova\u010da, Vitez, Novi Travnik, Travnik, Kiseljak, Kupres, Bugojno, Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posušje, Mostar, Široki Brijeg, Ljubuški, \u010citluk, \u010capljina, Neum, Stolac, Trebinje (Ravno). Sjedištem HZ HB odre\u0111en je Mostar, dok su vlast \u010dinili "predstavnici hrvatskog naroda u op\u0107inskoj vlasti, prvi po funkciji ili predsjednici op\u0107inskih odbora HDZ-a", a kasnije, nakon izmjene, "predsjednici op\u0107inskog Hrvatskog vije\u0107a obrane". Za predsjednika HZ HB izabran je Mate Boban. U zvani\u010dnom proglašenju HZ HB nije bilo Posavine. <\/p>\n Predsjedništvo HZ HB je osmog aprila 1992. donijelo Odluku o formiranju Hrvatskog vije\u0107a obrane kao "vrhovnog tijela obrane hrvatskog naroda u HZ HB". Prema toj odluci, osnovni zadatak HVO-a bio je "obrana suvereniteta prostora HZ HB i zaštita hrvatskog naroda kao i drugih naroda u ovoj zajednici napadnutih od bilo kojeg agresora". Ve\u0107 u maju 1992. Predsjedništvo HDZ-a donosi Statutarnu odluku o privremenom ustrojstvu izvršne vlasti i uprave na podru\u010dju HZ HB na osnovu koje je za obavljanje izvršne vlasti i uprave ustrojen HVO, a odlukom HVO-a ove poslove obavljaju predstojnici odjela. U okviru HVO-a HZ HB formirani su Odjel obrane, Odjel unutarnjih poslova, Odjel za op\u0107u upravu, Gospodarski odjel, Odjel za finansije i Odjel društvenih djelatnosti. <\/p>\n Branko Kvesi\u0107 imenovan je za predstojnika Odjela unutarnjih poslova HVO-a HZ HB 15. maja 1992. i bio je na toj du\u017enosti do 20. novembra 1993. kada je na to mjesto imenovan Valentin \u0106ori\u0107, dotadašnji zapovjednik Uprave vojne policije HVO-a pri Odjelu obrane. Prema izjavama svjedoka, pripadnici policije, kojom je rukovodio Kvesi\u0107, tokom 1993. su plja\u010dkali, ubijali i hapsili bošnja\u010dko stanovništvo odvode\u0107i ih u logore Silos i \u0110a\u010dki dom u \u010capljini, sabirne centre TGA i SSC u Stocu, \u0110a\u010dki dom, Dretelj i Heliodorom u Mostaru, itd. U svemu su aktivno u\u010destvovali zapovjednici policijskih stanica u Mostaru Karlo D\u017eeba i Nedeljko Lebo, u Stocu Pero Ragu\u017e i Josip Mati\u0107, u \u010capljini Nikola Zovko i Pero Prndelj… Istra\u017euju\u0107i ulogu Kvesi\u0107a u zlo\u010dinima koji su se dešavali u Hercegovini, Haški tribunal je novembra 1999. za njega dao oznaku A. Osim Kvesi\u0107a, za odre\u0111ivanje lokacija logora bili su zadu\u017eeni predstojnik Odjela za obranu i pravosu\u0111e, Bruno Stoji\u0107 i Zoran Bunti\u0107. <\/p>\n Haški u\u010dinak U optu\u017enici Haškog tribunala protiv Jadranka Prli\u0107a, Brune Stoji\u0107a, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovi\u0107a, Valentina \u0106ori\u0107a i Berislava Puši\u0107a navodi se da je "više osoba pokrenulo i u\u010destvovalo u udru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom poduhvatu politi\u010dkog i vojnog podjarmljivanja, trajnog uklanjanja i etni\u010dkog \u010diš\u0107enja bosanskih muslimana i drugih nehrvata koji su \u017eivjeli na onim dijelovima teritorije Republike Bosne i Hercegovine za koje se tvrdilo da pripadaju Hrvatskoj zajednici (a kasnije Republici) Herceg-Bosni, te pripajanja tih teritorija kao dijela Velike Hrvatske". <\/p>\n Prema optu\u017enici, u udru\u017eenom zlo\u010dina\u010dkom poduhvatu u\u010destvovalo je više osoba, a me\u0111u njima su bili: Franjo Tu\u0111man, tadašnji predsjednik Republike Hrvatske, Gojko Šušak, tadašnji ministar obrane Republike Hrvatske, Janko Bobetko, general u Vojsci Republike Hrvatske, Mate Boban i šest osoba iz optu\u017enice. Optu\u017eenima se stavlja na teret da su, zajedno s drugim \u010delnicima i pripadnicima vlasti i snaga Herceg-Bosne\/HVO-a, podsticali i raspirivali politi\u010dki, etni\u010dki ili vjerski razdor, podjelu i mr\u017enju, primjenjivali silu, zastrašivanje i teror, oduzimali i uništavali imovinu, zatvarali, prisilno premještali i deportirali te tjerali na prisilni rad. Su\u0111enje Prli\u0107u, Stoji\u0107u, Praljku, Petkovi\u0107u, \u0106ori\u0107u i Puši\u0107u po\u010delo je 26. aprila 2006. i još uvijek traje. <\/p>\n Jadranko Prli\u0107 je bivši predsjednik Hrvatske zajednice Herceg-Bosna i predsjednik Vlade Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Bruno Stoji\u0107 bio je predstojnik Odjela obrane HVO-a. Slobodan Praljak je visoki \u010dasnik Hrvatske vojske, pomo\u0107nik ministra obrane i viši predstavnik Ministarstva obrane Hrvatske pri Vladi i oru\u017eanim snagama Herceg-Bosne\/HVO-a. Milivoj Petkovi\u0107 je bio vojni zapovjednik oru\u017eanih snaga Herceg-Bosne\/HVO-a, zatim na funkciji na\u010delnika Glavnog sto\u017eera HVO-a, a od kraja jula 1993. zamjenik vrhovnog zapovjednika oru\u017eanih snaga Herceg-Bosne\/HVO-a. Valentin \u0106ori\u0107, na\u010delnik Uprave vojne policije u okviru Odjela, kasnije Ministarstva obrane HVO-a, u novembru 1993. imenovan je za ministra unutarnjih poslova HR HB. Berislav Puši\u0107 bio je na zapovjednom polo\u017eaju u vojnoj policiji i oficir za vezu HVO-a s UNPROFOR-om, zatim na\u010delnik Slu\u017ebe za razmjenu zarobljenika i drugih osoba, predsjednik komisije kojoj je povjerena uprava nad svim zatvorima i objektima za zato\u010denje u Herceg-Bosni\/HVO-u u kojima su dr\u017eani ratni zarobljenici i \u010dlan Komisije HVO-a za razmjenu zarobljenika. <\/p>\n U dosadašnjim haškim procesima osu\u0111eni su: Zlatko Aleksovski, upravnik logora u Kaoniku, Busova\u010da, sedam godina zatvora; Ivica Raji\u0107 zbog napada na bošnja\u010dko selo Stupni Do u kojem je poginulo 37 osoba, 12 godina; Paško Ljubi\u010di\u0107 zbog zlo\u010dina u Ahmi\u0107ima, 10 godina; Drago Josipovi\u0107, 12 godina; Miroslav Bralo, 20 godina; Mario \u010cerkez zbog zlo\u010dina u Vitezu, šest godina; Anto Furund\u017eija, 10 godina; Mladen Naletili\u0107 Tuta za zlo\u010dine po\u010dinjene u Mostaru i Jablanici, 20 godina; Vinko Martinovi\u0107, 18 godina; Dario Kordi\u0107 za zlo\u010dine nad Bošnjacima u srednjoj Bosni, 25 godina; Tihomir Blaški\u0107 za zlo\u010dine protiv \u010dovje\u010dnosti u Lašvanskoj dolini, devet godina i Vladimir Šanti\u0107 osu\u0111en je na 18-godišnju zatvorsku kaznu za progon, ubojstva i druga nehumana djela zbog sudjelovanja u pokolju više od stotinu muslimanskih civila u aprilu 1993. u Ahmi\u0107ima. U \u010dak \u010detiri postupka, Aleksovski, Blaški\u0107, Naletili\u0107 i Martinovi\u0107, utvr\u0111ivan je i potvr\u0111en me\u0111unarodni konflikt. <\/p>\n Ko je jamio, jamio je Paralelno s uspostavom politi\u010dke i vojne vlasti u HZ HB tekao je proces boga\u0107enja pojedinaca koji su zahvaljuju\u0107i pozicijama na kojima su se našli, kako u vojsci tako i u politici, stvarali imperije i ja\u010dali svoju mo\u0107, kako u Hercegovini tako i u susjednoj Hrvatskoj. Njihovo bogatstvo se zasnivalo upravo na izdašnoj pomo\u0107i koju je Hrvatska slala Hrvatima BiH, ali kasnije i na švercu i poslovima s naftom, cigaretama, gra\u0111evinskim poslovima, privatizacijom koja je uslijedila po okon\u010danju sukoba, bankarskim i poslovima osiguranja…, a sve isprepleteno s politi\u010dkim, vojnim, policijskim i obavještajnim strukturama. <\/p>\n Jedna od "poznatijih" hercegova\u010dkih firmi izraslih u ratu svakako je Monitor. Ironija je da je upravo ova tvrtka poslije rata postala predmetom prve sukcesijske rasprave izme\u0111u hrvatske dr\u017eave i HDZ-a BiH. General Ljubo \u0106esi\u0107 Rojs (iz Posušja) – prije rata bio je šofer Croatia busa na liniji za München, a od 1991. slu\u017ebeni voza\u010d ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška (iz Širokog Brijega). Nadimak Rojs dobio je kad je svoj prvi automobil (Ford) bojom prekrstio u Rolce Royce, po \u010demu su ga prepoznavali u Posušju i šire. Od 1992. vodio je logisti\u010dki centar u Grudama. Osniva\u010d je tvrtke Monitor, a od 1996. radio je i kao pomo\u0107nik ministra obrane Republike Hrvatske. Svojom izjavom: "Ko je jamio, jamio je", najbolje je opisao šta se u Hercegovini dešavalo tokom i u godinama poslije rata kada je pokrenuta pri\u010da oko desetina miliona maraka koje je Hrvatska upu\u0107ivala Herceg-Bosni kao pomo\u0107 hrvatskom narodu u BiH, a koji su završavali u privatnim d\u017eepovima. <\/p>\n Kako je došlo do formiranja Monitora, Rojs je ispri\u010dao prije nekoliko godina u jednom intervjuu: "Godine 1992. udru\u017eili smo snage, dakle ljude i opremu Rudnika boksita iz Posušja, Rudnika boksita Široki Brijeg i Energoinvesta Mostar. Organizirali smo posao, probijali prometnice i radili mnoge druge poslove za vojsku. Formirana je In\u017einjerijsko-pontonjerijska bojna u sastavu HVO-a, koja je sve do 1995. funkcionirala na taj na\u010din…" <\/p>\n Istina je da je gra\u0111evinska tvrtka Monitor postala vlasnikom strojeva bivše 66. in\u017einjerijske pukovnije HV-a, kojom je komandovao \u0106esi\u0107, vrijedne 20-ak miliona njema\u010dkih maraka. Sve što je vrijedilo u toj postrojbi, kao poklon MORH-a završilo je u Hercegovini, odnosno u firmi koju su kontrolirali \u0106esi\u0107 i Ante Jelavi\u0107, ratni logisti\u010dar HVO-a, odnosno zapovjednik logisti\u010dkog centra smještenog u Grudama u koji se slijevala sva finansijsko-materijalna pomo\u0107 iz Hrvatske. Upravo ta logistika bila je jedan od izvora finansijske mo\u0107i koju \u0107e Jelavi\u0107 u godinama poslije rata, paralelno s politi\u010dkom mo\u0107i, koju je dobio postajanjem prvog \u010dovjeka HDZ-a i ulaskom u Predsjedništvo, obilato iskoristiti. <\/p>\n Sna\u0111eni generali Monitor, \u010dija je vrijednost procjenjivana na 50 miliona, ugašen je nakon rata, a njegov pravni sljedbenik Hercegovina gradnja postala je dio neformalnog Hercegovina Holdinga u koji su spadali Hercegova\u010dka banka, Hercegovina osiguranje, te naftna kompanija Croherc. U sve tri ove tvrtke kao dioni\u010dar se pojavljivao Monitor koji je direktno povezivan s \u0106esi\u0107em i Jelavi\u0107em. A "zaslu\u017eni" ratni kadrovi su kontrolirali sve te tvrtke: general Miroslav Rup\u010di\u0107, u to vrijeme direktor i dioni\u010dar Hercegovina osiguranja, bio je i suvlasnik Eroneta, a spominjan je i kao suvlasnik Monitora, kao i general Ivan Medi\u0107, jedan od bliskih Jelavi\u0107evih suradnika iz klana bivšeg logisti\u010dkog centra u Grudama, koji je bio jako utjecajan u Hercegova\u010dkoj banci. Upravo taj klan je kasnije \u010dinio okosnicu HDZ-ovog "biznisa" u Hercegovini. Osim velikih bankovnih ra\u010duna, još prije desetak godina govorilo se o njihovoj ogromnoj imovini: Jelavi\u0107evom stanu u Splitu, vrijednom više od pola miliona njema\u010dkih maraka, dok je u prizemlju iste zgrade gospo\u0111a Jelavi\u0107 vlasnica fitness-centra. Miroslav Prce je na Cavtatu kupio imanje i antiknu vilu za nekih pola miliona maraka… <\/p>\n Svakako u ovom društvu bivših zapovjednika, koji su se "snašli" u HVO-u, nikako ne treba zaboraviti (generala) Stanka Soptu, koji je prije rata, prema pisanju hrvatskih medija, krao automobile, o \u010demu postoje zabilješke u splitskoj policiji, a poslije rata bio u Jelavi\u0107evom kabinetu savjetnik za unutrašnju politiku i nacionalnu sigurnost. I paralelno suvlasnik kompanije Soldo. <\/p>\n No, kad se spominje Soptin anga\u017eman \u010desto se zaboravlja da je u ratu bio jedan od najva\u017enijih zapovjednika HVO-a koji je, izme\u0111u ostalog, bio i osniva\u010d i jedan od komandanata u Ka\u017enjeni\u010dkoj bojni kojom je zapovijedao Mladen Naletili\u0107 Tuta. Ta jedinica je u\u010destvovala u etni\u010dkom \u010diš\u0107enju i progonu bošnja\u010dkog naroda, te zlostavljanju, plja\u010dkanju i ubistvima civilnog stanovništva. Prema izjavama svjedoka, pripadnici ove jedinice bili su poznati po okrutnom ponašanju prema civilima, naro\u010dito logorašima koje su dovodili na Heliodrom odakle su ih odvodili na prinudni rad i u \u017eive štitove gdje su mnogi i poginuli. Ovaj general HV-a i HVO-a povezivan je sa zlo\u010dinima u Grahovu i Glamo\u010du, ali nikad zbog toga nije odgovarao ni pred jednim sudom. <\/p>\n Zajedno s Stanislavom Soldom, intendantom brigade u kojoj je Sopta komandovao, postao je, kako su pisali hrvatski mediji, vlasnik \u010detiri poslovna prostora i peterosobnog stana u elitnom zagreba\u010dkom Importanne centru pla\u0107enih kešom – dva miliona maraka. U Zagrebu je završio Ratnu školu Ban Josip Jela\u010di\u0107 diplomiraju\u0107i na temu Zaštita nacionalnih interesa Hrvata u BiH – s naglaskom na potrebu osnivanja tre\u0107eg entiteta. Poslije rata je slovio za jednog od najutjecajnijih Hrvata u Hercegovini koji je pod kontrolom dr\u017eao sve va\u017enije finansijske izvore. U strahu od njega i njegovih bojovnika godinama su bili mnogi privrednici koji su im bili prisiljeni pla\u0107ati reket. Osim toga, Sopta je imao velikog utjecaja u Slu\u017ebi nacionalne bezbjednosti i hercegova\u010dkoj tajnoj policiji koja je pripremala teren za odr\u017eavanje tzv. hrvatske samouprave. <\/p>\n Viši interesi Još jedan izuzetno utjecajan finansijsko-obavještajni lobi \u010dinili su Lu\u010di\u0107i i Stoji\u0107 koji su se, osim obavještajnim poslovima i kontrolom ove slu\u017ebe, bavili s još nekoliko unosnih biznisa. No, \u010dinjenica je i da su oni zajedno sa Slobodanom Praljkom blisko sura\u0111ivali s Jelavi\u0107em i Rojsom. Po\u010detkom 2001. dok je Alijansa vladala u ostatku Federacije, najavljuju\u0107i promjene i bolju budu\u0107nost, mo\u0107ni hercegova\u010dki lobiji dogovarali su strategiju ja\u010danja HDZ-a i preuzimanje finansijske kontrole. <\/p>\n Bruno Stoji\u0107, prije rata je bio pomo\u0107nik ministra za finansije i logistiku, a Sarajevo je napustio s ve\u0107im brojem materijalno-tehni\u010dkih sredstava (ali i dosjea), preuzetih od specijalnih postrojbi SUP-a. Bio je prvi ministar obrane Herceg-Bosne, i poslije Mate Bobana vjerovatno osoba od najve\u0107eg slu\u017ebenog utjecaja u HVO-u. Nakon Daytona, zajedno s bratom Matom (bivšim ugostiteljem i vlasnikom lanca robnih ku\u0107a u BiH), koji slovi za jednog od najbogatijih ljudi u Hercegovini, pokre\u0107e poslovno ujedinjenje s obitelji Lu\u010di\u0107. Prethodno su obje obitelji participirale u osiguravaju\u0107oj tvrtki Euroherc, iz koje su skupa i izašli. Prvi zajedni\u010dki poslovni projekt bio im je Dubrova\u010dka banka Mostar, potom preuzimanje Energopetrola. Po\u010detkom 1999. Stoji\u0107i napuštaju Dubrova\u010dku banku i Energopetrol; direktor banke postaje Zdenko Lu\u010di\u0107, a Bruno Stoji\u0107 okre\u0107e se drugom biznisu – navodno posjeduje ribogojilište. <\/p>\n Neposredno nakon rata, Branko Kvesi\u0107 je radio kao direktor Energopetrola Mostar d.d., tvrtke koja je bila u ve\u0107inskom vlasništvu obitelji Lu\u010di\u0107. Tvrtka se bavila uvozom i distribucijom nafte, imala 17 benzinskih pumpi, a najve\u0107i konkurent su joj bili Croherc (naftna tvrtka u sklopu Hercegovina holdinga – drugi po veli\u010dini uvoznik nafte u BiH) i Radoslav Dodig, naftaš iz Ljubuškog kojeg navodno iz sjene podr\u017eava Jadranko Prli\u0107, \u010dije se ime još u ratu vezivalo za velike poslove s naftom (i to s Karad\u017ei\u0107evom vladom). <\/p>\n Najpoznatiji od bra\u0107e Lu\u010di\u0107 svakako je Ivo, bivši na\u010delnik SIS-a HVO-a i bivši pomo\u0107nik šefa hrvatskog HIS-a. Pred rat je bio mladi pravnik, s dvogodišnjim iskustvom u SDB-u Mostar, a rat je do\u010dekao kao na\u010delnik SDB-a. Za vrijeme rata bio je šef Vojne obavještajne slu\u017ebe SIS kada postaje bliski prijatelj Miroslava Tu\u0111mana. Spominjala se kasnije gradnja Tu\u0111manove vile na Bra\u010du, no istina je da je nisu gradili Lu\u010di\u0107i ve\u0107 in\u017eenjerci Ljube \u0106esi\u0107a Rojsa. Do sukoba izme\u0111u klanova Lu\u010di\u0107-Stoji\u0107 i Ante Jelavi\u0107a došlo je poslije rata zbog trgovine s HVO-om jer je Jelavi\u0107 lobirao za Stipu Gabri\u0107a Jambu, zadiru\u0107i tako na teritorij Lu\u010di\u0107a koji su ve\u0107 imali poslove s HVO-om preko svoje tvrtke Hermes iz Ljubuškog. No, zarad "viših" interesa, sukobi su zaboravljeni. <\/p>\n Gospodarsko \u010dudo Me\u0111u braniteljima koji su se, prije svega, zalagali za te "više" interese je i Slobodan Praljak, dragovoljac domovinskog rata u Hrvatskoj koji je \u010din generala dobio neposredno prije odlaska u BiH, gdje je zapovijeda Glavnim sto\u017eerom HVO-a. Trenutno je u Haagu gdje mu se sudi za ratne zlo\u010dine, uklju\u010duju\u0107i ubistva, silovanja i druga djela, a u historiji \u0107e sasvim sigurno ostati zapam\u0107en ne kao branitelj i dragovoljac, ve\u0107 kao neko ko je naredio rušenje Starog mosta u Mostaru. <\/p>\n Finansijska policija FBiH je 1996. godine otkrila da je general Slobodan Praljak u \u010dapljinskoj fabrici duhana ilegalno pakirao cigarete Tvornice duhana Zagreb \u010dime je BiH izgubila milione KM kroz nepla\u0107ene poreze. Nakon što je prijava proslije\u0111ena tu\u017eilaštvu nekadašnje Herceg-Bosne, ovom predmetu se gubi trag. U me\u0111uvremenu, Praljak je prepisao svu imovinu na svog brata Zorana Praljka i sina Nikolu Babi\u0107a Praljka, koji su danas me\u0111u najbogatijim gra\u0111anima Hrvatske. <\/p>\n Najbolju definiciju gospodarskog \u010duda u Hercegovini svojedobno je dao Krešimir Zubak prokomentiravši: "Dok je vojska primala 60 posto pla\u0107e, generali i politi\u010dke vo\u0111e ljetovali su u najboljim ljetovalištima, zimovali u najboljim zimovalištima." Me\u0111utim, osim pojedinaca vojnog i politi\u010dkog vrha osu\u0111enog u Haagu zbog ratnih zlo\u010dina, nikad niko od hrvatskih "branitelja" koji su stekli bogatstva bore\u0107i se za "nacionalne" interese u Hercegovini, milionima maraka pomognute iz Hrvatske, nije odgovarao što su te pare završile na privatnim ra\u010dunima. <\/p>\n