{"id":47338,"date":"2010-04-17T08:57:26","date_gmt":"2010-04-17T08:57:26","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47338"},"modified":"2010-04-17T08:57:26","modified_gmt":"2010-04-17T08:57:26","slug":"o-kusturici-u-globalu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/17\/o-kusturici-u-globalu\/","title":{"rendered":"O Kusturici u globalu"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Emir Imamovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Neke ljude je nemogu\u0107e spasiti od njih samih. Ma koliko truda bilo ulo\u017eeno. Anila Gajevi\u0107, glavna i odgovorna urednica Globala, piše u uvodu velikog intervjua što ga je napravila s Emirom Kusturicom: "Ne \u017eele\u0107i diskutirati o politi\u010dkim stavovima slavnog reditelja, sukobu sa zvani\u010dnim, a, bogami, i nezvani\u010dnim Sarajevom, dru\u017eenju sa Slobodanom Miloševi\u0107em i kontraverznim pjesmama o Radovanu Karad\u017ei\u0107u, razgovor s Kusturicom planirala sam usmjeriti isklju\u010divo na njegovu bogatu biografiju. No, kao da je \u017eelio nešto poru\u010diti bosanskohercegova\u010dkoj i sarajevskoj javnosti javnosti, objasniti zašto je i kako došlo do njegovog sukoba s ovom sredinom, Kusturica nas je stalno vra\u0107ao na politiku, ideologiju i i, neizbje\u017eno, rat…"<\/p>\n

Istina, Emir Kusturica, jedan od najnagra\u0111ivanijih – mo\u017eda i najnagra\u0111ivaniji – \u017eivih evropskih filmskih reditelja, bas gitarista, antiglobalista i veleposjednik, komunista i glumac, poslao je poruku "bosanskohercegova\u010dkoj i sarajevskoj javnosti". A poruka glasi: "Ja iza svake svoje kontraverze stojim i uva\u017eavam svaki dokaz o svojoj grešci i moj prag tolerancije je postao širi. Pristajem na svašta na šta nisam ranije". U najkra\u0107em. U nešto širem: Radovan Karad\u017ei\u0107 nije ratni zlo\u010dinac, Alija Izetbegovi\u0107 je kriv za rat u Bosni i Hercegovini, Slobodan Miloševi\u0107 je kriv jer nije bio u stanju da vodi ni supermarket, Dodik je "enterprise" i najbolji podsjetnik na Dayton, Goran Bregovi\u0107 i Saša Loši\u0107 su sara\u0111ivali sa UDB-om, ali on, Emir Kusturica, ne\u0107e udariti nikoga ko misli druga\u010dije. Jer mu je prag tolerancije postao širi!<\/p>\n

Zbilja, Emir Kusturica iz Globala i onaj Emir Kusturica od prije nekoliko godina nisu isti. Zbog godina, \u010distog planinskog zraka, poboljšane cirkulacije kao posljedice svakodnevnog tr\u010danja, šta li, ovaj novi Kusturica je stalo\u017een, rje\u010dit, spreman da, kako sam ka\u017ee, filozofira. Ili, kako je napisao izvjesni Milinko Aleksi\u0107, posjetitelj sitea beogradske Politike, a povodom teksta o susretu Emira Kusturice sa Abdulahom Sidranom: "Kusturica se nije pogordio, nije pao u greh gordosti, u odnosu prema Sidranu iako je on ostao musliman u religijskom smislu. Mislim, Kusturica je pronašao duhovne korene, u njima se utemeljo i ostvario materijalno svoj, ako smem da ka\u017eem san, ‘ME\u0106AVNIK’!".<\/p>\n

Jalijaš je ustuknuo pred propovijednikom: mirno, bez vike i fizi\u010dkih prijetnji, neki novi Emir, tolerantno i s puno uva\u017eavanja za tu\u0111e zablude, šalje poruku "bosanskohercegova\u010dkoj i sarajevskoj javnosti": ništa vi još, nesretnici, shvatili niste, ali nema veze, tu sam ja, oslobo\u0111en kona\u010dno grijeha gordosti, da objasnim i oprostim, u pauzama putovanja po "belom svetu", što rekli u Jagodini. <\/p>\n

Zanimljivo je i neobjašnjivo kako se ne\u010dije lupetanje ispravno do\u017eivljava kao budalaština prvog reda, a ne\u010dije, makar baš bilo budalaština prvog reda, kao stav o kojem, kako piše Anila Gajevi\u0107, „itekako treba razmisliti". Kada bi, recimo Danis Tanovi\u0107 – valjda o njemu mo\u017eemo govoriti kao o svjetskoj rediteljskoj klasi – rekao: „Kao da kosmos nije tako velika livada da je tehnologija nesretna okolnost pored toga što uspijeva u dobrom segmentu društvenog \u017eivota da nam spašava \u017eivote i tako dalje, ali, s druge strane, to je najve\u0107a šteta koja postoji. Pa je to stavljeno u tu politi\u010dku korektnost. Ti, ako ho\u0107eš da budeš suvremen, moraš da budeš politi\u010dki korektan i podrazumijevaš da je Brat Pitt zamjena za sveca, a da je ovaj Canon nešto što je va\u017enije od bilo \u010dega drugog. A to nije tako i, ako po\u010dneš da misliš da to nije tako, onda od tog momenta ti po\u010dinješ da budeš kontraverzan", tom istom Danisu Tanovi\u0107u bi „bosanskohercegova\u010dka i sarajevska javnost" poru\u010dili da se pod hitno treba pregledati i po\u010deti uzimati neke lijekove. Kada Kusturica pomiješa babe i šarafe, Brada Pitta i Radovana Karad\u017ei\u0107a, to je onda, u najboljem slu\u010daju, samo kontraverzno. Ako ve\u0107 nije stav o kojem „itekako treba razmisliti".<\/p>\n

Ivo Andri\u0107, omiljeni pisac i Emira Kusturice, je kazao: "Posle naše smrti mo\u017eete ispitivati šta smo bili i šta smo pisali, ali za \u017eivota samo ovo drugo". Sarajevo je, skoro, došlo do ta\u010dke u kojoj je, kada je o Kusturici rije\u010d, bitno samo ono drugo; ono što je za \u017eivota snimio i što dijelom ali bez ikakve dileme, spada u najbolje od bosanskohercegova\u010dkog, jugoslavenskog i evropskog filma. Ta, umalo dostignuta ravnodušnost – vjerovatna posljedica umora od iznevjerenih o\u010dekivanja i naivnih nadanja da \u0107e zabludjeli sin re\u0107i: "Priznajem, griješio sam", pa navesti nešto bitnije razloge od šaketanja sa Admiralom Mahi\u0107em – vodila je ka jednodimenzioniranju pri\u010de koja je direktan povod novih rasprava o "kontraverznom" reditelju. Pri\u010du, valjda, svi znamo: na inicijativu nekakvog bankara iz Italije, op\u010dinjenog Sidranovim stihovima i Kusturicinim filmovima, njih su se dvojica sastali i dogovorili realizaciju tre\u0107eg dijela pri\u010de o obitelji Zolj. Odnosno, snimanje filma Prvi puta s ocem na izbore. Nema tu, zbilja, ništa komplicirano. Barem u tehni\u010dkom smislu. Abdulah Sidran ima scenario i \u017eeli da ga re\u017eira \u010dovjek s kojim je napravio dva kapitalna djela filmske umjetnosti, Sje\u0107aš li se Doli Bel i Oca na slu\u017ebenom putu, koriste\u0107i se neotu\u0111ivim pravom da sa onim što napiše radi šta ho\u0107e. "Imam jedan tekst, ne bih ga nikom dao da ga rezira, a Emiru bih, makar se nikad ne \u010duli i ne vidjeli", kazao je sidran 24. septembra 1999 godine. Neki bogati bankar spreman je investirati u suradnju Sidran Kusturica, dok Kusturica \u017eeli raditi sa Sidranom, makar je u narednih pet godina, kako sam ka\u017ee, zauzet. <\/p>\n

Psihijatri, kada objašnjavaju laicima, ka\u017eu da sve što se ne izgovori na vrijeme, negdje mora iza\u0107i. Odnos Sarajeva i Kusturice pun je, uslovno kazano, neizre\u010denog. Barem u jednom smijeru. Dok je sam sebe proglašavao personom non grata, rodni grad nazivao guznim crijevom ili velesrbovao, Sarajevo je \u010dekalo da bude obrnuto, da se ispostavi kako je, kao u tekstu rahmetli Karima Zaimovi\u0107a, pravi Emir Kusturica heroj Armije BiH, a onaj što snima Underground njegov dvojnik Pantelija S. Milisavljevi\u0107. I što se Kusturica više trudio – a trudio se svojski – da mu Sarajevo ostane samo ono što piše u li\u010dnoj karti kao mjesto ro\u0111enja, dotle je Sarajevo pokušavalo shvatiti šta mu je, makar je sasvim jasno šta mu zaista jeste: Emir Kusturica je, jednostavno, srpski nacionalista, a to u krvavim devedesetim nije zna\u010dilo samo palamu\u0111enje s Matijom Be\u0107kovi\u0107em ili dizanje tri prsta u Cannesu, nego – barem u Emirovom slu\u010daju – i robno-nov\u010danu razmjenu. Oni, Miloševi\u0107, njemu pare za film, on njima Underground, oni njemu planinu, on njima boj za Kosovo, oni njemu nešto tre\u0107e, on njima sebe bez ostatka. <\/p>\n

"Ja sam postao omra\u017een ne po onome što sam u\u010dinio ili rekao, nego po onome što nisam u\u010dinio", ka\u017ee Kusturica i, kao junak jednog njegovog filma, "lepo la\u017ee". Kusturica, prije svega, uopšte nije postao omra\u017een, barem ne onoliko koliko je zaslu\u017eio, zbog onoga što je u\u010dinio. Samo što u tome nije prvi, niti, da se ne la\u017eemo, jedini. Nije to, naravno, nikakvo, kamoli dovoljno opravdanje, ali \u010dinjenica jeste. Kao što je \u010dinjenica to da kada se jednom ka\u017ee "jebaji ga" za nešto preko \u010dega se ina\u010de ne prelazi olako, onda to postane pravilo. A Sarajevo, \u010dim mu neko ka\u017ee da ga makar malo voli, prelazi preko svega. I u tome je isto kao što je vazda bilo: grad je to koji tra\u017ei da ga se javno voli, makar ga se potajno ili neskriveno preziralo.<\/p>\n

Da je druga\u010dije, cijela pri\u010da oko Sidrana i Kusturice bi, prvo, ostala jednostavna kao što jeste, pa joj ne bi trebala medijska artiljerijska priprema ili isprazna objašnjavanja onoga što objašnjenja ne treba. Jednostavno, Abdulahu Sidranu i Emiru Kusturici niko \u017eiv nema prava braniti da rade zajedno. Kao što ni njihov film, makar bio remek djelo, ne mo\u017ee promijeniti \u010dinjenicu da je Emir Kusturica veliki reditelj i veliki Srbin o \u010dijim stavovima uop\u0107e ne treba razmišljati. Ono je, naime, u\u010dinio sve da se za njegovog \u017eivota, kao što Andri\u0107 re\u010de, ne mora ispitivati ni šta je bio niti šta je radio, jer je, prosto, sve jasno. <\/p>\n

Azar Nafisi, iranska knji\u017eevnica i ameri\u010dka profesorica, autorica romana Lolita u Teheranu, u posljednjem broju Slobodne Bosne ka\u017ee: "Sloboda izbora je va\u017ena, ali ljudi moraju imati pravo i da te izbore kritikuju. Ako neka djevojka \u017eeli da se pokrije, i to je njen izbor koji joj ne name\u0107u ni roditelji, ni okolina, ona na to ima pravo. Ali i ja tako\u0111er imam pravo da ka\u017eem da je pokrivanje \u017eena \u010dista opsesija". E pa tako je i sa, recimo, historijskim pomirenjem, onim što mu je prethodilo i što bi moglo uslijediti. Neko ima pravo da misli kako je Dabi\u0107 Raša dramski lik, neko ima pravo da mu to ne bude naro\u010dito va\u017eno, neko da bira s kim i šta radi, kao što neko ima pravo da to kritizira ili prezire. Pa makar zbog toga i sam bio prezren od onih što misle da je ne biti na strani fašizma pitanje politi\u010dkog, a ne civilizacijskog opredjeljenja.<\/p>\n

radiosarajevo.ba<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Emir Imamovi\u0107 Neke ljude je nemogu\u0107e spasiti od njih samih. Ma koliko truda bilo ulo\u017eeno. Anila Gajevi\u0107, glavna i odgovorna urednica Globala, piše u uvodu velikog intervjua što ga je napravila s Emirom Kusturicom: "Ne \u017eele\u0107i diskutirati o politi\u010dkim stavovima slavnog reditelja, sukobu sa zvani\u010dnim, a, bogami, i nezvani\u010dnim Sarajevom, dru\u017eenju sa Slobodanom Miloševi\u0107em […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47338","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47338","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47338"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47338\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47338"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47338"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47338"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}