Geslo "To nikad ne\u0107e pro\u0107i" postalo je borbena parola strana\u010dkih politika, izraz njihove \u010deli\u010dne nepopustljivosti u gotovo svim va\u017enim pitanjima. <\/p>\n
Pi\u0161e: Gojko Beri\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Bošnja\u010dka politika stavlja znak jednakosti izme\u0111u Bošnjaka i dr\u017eave BiH. Srbi nemaju takvu pretenziju, jer im je glavni cilj "izgradnja Republike Srpske", dok Hrvati niti imaju šta da izgra\u0111uju, niti postoje\u0107e stanje mogu da razgra\u0111uju. Parlament je, po definiciji, najviši zakonodavni organ u ustavnim dr\u017eavama, a njegov personalni sastav je stvar op\u0107ih izbora. Ali, osim što u demokratskoj raspravi donosi najva\u017enije zakone i odluke, parlament zna biti i gladijatorska politi\u010dka arena, politi\u010dki cirkus, pa i mjesto tu\u010de po uzoru na one kakve su se nekad doga\u0111ale u salunima Divljeg zapada. \u010cak i mjesto ubistava! <\/p>\n Najpoznatija epizoda u istoriji parlamentarne prakse na ovim prostorima je ubistvo hrvatskog opozicionog politi\u010dara Stjepana Radi\u0107a u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS-a. Na Radi\u0107a je 20. juna 1928. pucao crnogorski radikal Puniša Ra\u010di\u0107 i teško ga ranio. Radi\u0107 je umro mjesec i po dana kasnije. Pod Ra\u010di\u0107evim hicima tog dana su u skupštinskim klupama pala još tri mrtva i nekoliko ranjenih poslanika. <\/p>\n Ko je \u010ditao zapisnik sa pomenute sjednice, mogao se uvjeriti koliko je velikosrpski hegemonizam bio bahat, nezaja\u017eljiv i primitivan. Ubistvo Stjepana Radi\u0107a, vo\u0111e Hrvatske selja\u010dke stranke, koji je hrvatske politi\u010dare upore\u0111ivao sa "guskama u magli", ostavilo je trajne posljedice na odnose izme\u0111u Hrvata i Srba. Doga\u0111aji iz 90-ih godina prošlog vijeka bili su, pored ostalog, eho i onih dalekih hitaca pod kojima je pao Stjepan Radi\u0107. <\/p>\n Problem Jugoslavije uvijek je bio problem diktature, bilo u monarhiji ili jednopartijskoj dr\u017eavi. Velikosrpski hegemonizam nije mijenjao svoju \u0107ud, bez obzira na model zajedni\u010dke dr\u017eave. Nakon pada komunizma i Miloševi\u0107evih izgubljenih ratova, Srbija se najzad smjestila u svoje granice. Me\u0111utim, ona se i dalje mu\u010di i sa svojim parlamentarizmom, i sa svojim "neprirodnim granicama", i sa svojom zapuštenom politi\u010dkom kulturom, o \u010demu svjedo\u010di i nedavna debata o deklaraciji o Srebrenici. <\/p>\n Od istih istorijskih naplavina pati i Bosna i Hercegovina, koja uz to ima i problem više – neriješeno nacionalno pitanje. Istorija se na Balkanu odvijala po zakonu spojenih sudova, pa pomenute sli\u010dnosti nisu nimalo slu\u010dajne. <\/p>\n Ne treba i\u0107i dalje od našeg dr\u017eavnog Parlamenta. On se pretvorio u parodiju parlamentarizma, mjesto gdje se narodni poslanici, poput onog Milorada \u017divkovi\u0107a, izrugivaju vlastitoj dr\u017eavi, demonstriraju\u0107i svoj primitivizam. Umjesto konstruktivne polifonije, bez \u010dega nema konsenzusa ni o jednom krucijalnom pitanju, poslanici nam \u010desto nude igrokaz pod nazivom "Razgovor divljih ma\u010daka". Neodgovornost, ucjenjiva\u010dka trgovina foteljaškim funkcijama i politi\u010dka nekultura, proglasili su svoju pobjedu. <\/p>\n Geslo "To nikad ne\u0107e pro\u0107i" postalo je borbena parola strana\u010dkih politika, izraz njihove \u010deli\u010dne nepopustljivosti u gotovo svim va\u017enim pitanjima. Ta zadrtost dolazi iz škole mišljenja prema kojoj je inat politika najbolja politika. \u010cuvši za prijedlog Denisa Be\u0107irovi\u0107a, zastupnika SDP-a, da Parlament usvoji rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici i ratnih zlo\u010dina u BiH, Dodikov \u010dovjek u Zastupni\u010dkom domu, \u017eovijalni Slavko Jovi\u010di\u0107 uzrujano vi\u010de u TV kamere: "Srpski narod koji \u017eivi u Republici Srpskoj to nikada ne\u0107e podr\u017eati. Nikad, nikad, nikad!" SDA se sa istom nepokolebljivoš\u0107u opire popisu stanovništva koji bi obuhvatio vjersku i nacionalnu pripadnost, odnosno izostavio raseljena lica i lica u dijaspori. "Onaj ko bi to prihvatio, izdao bi BiH i Bošnjake", upozorava jedan SDA-ov parlamentarac. "To vam nikad ne\u0107e pro\u0107i", poru\u010duje Hrvatima poslanik iste stranke, prepoznavši u njihovoj inicijativi ideju o tre\u0107em entitetu. Kao najmalobrojniji narod, Hrvati nemaju ucjenjiva\u010dku mo\u0107 kakvu posjeduju Bošnjaci i Srbi. <\/p>\n Hrvatski lideri ne odmi\u010du dalje od papagajskog ponavljanja da "hrvatski narod nikada ne\u0107e pristati na sadašnji, neravnopravni polo\u017eaj unutar BiH". Oni \u0107e to ponavljati još deset ili dvadeset godina, sve dok ne si\u0111u sa scene, i baš ih briga ho\u0107e li ih tada iko pitati gdje su bili i šta su radili sve te godine. <\/p>\n Bosna i Hercegovina nema konsenzusa o pitanjima svih pitanja. To je odnos prema Evropskoj uniji. Nijedna stranka se deklarativno ne protivi evropskom usmjerenju zemlje. Ali, koliko u tome ima iskrenosti? Kao da su svi za promjene, ali tako da svako mijenja stvari po svojoj volji. Bošnja\u010dka politika stavlja znak jednakosti izme\u0111u Bošnjaka i dr\u017eave BiH. <\/p>\n Srbi nemaju takvu pretenziju, jer im je glavni cilj "izgradnja Republike Srpske", dok Hrvati niti imaju šta da izgra\u0111uju, niti postoje\u0107e stanje, kojim su nezadovoljni, mogu da razgra\u0111uju. Zato ozbiljne ideje, koliko god bile prirodne i logi\u010dne, \u010dak i kad su od najve\u0107eg \u017eivotnog zna\u010daja za svakog gra\u0111anina, ne mogu pro\u0107i.<\/p>\n Ali, kako da išta što je korisno, pametno, \u010dak \u017eivotno nu\u017eno, dobije zeleno svjetlo, kad vladaju\u0107e stranke marširaju pod borbenom parolom "To nikad ne\u0107e pro\u0107i"!?<\/p>\n Oslobo\u0111enje<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Geslo "To nikad ne\u0107e pro\u0107i" postalo je borbena parola strana\u010dkih politika, izraz njihove \u010deli\u010dne nepopustljivosti u gotovo svim va\u017enim pitanjima. <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47336","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47336","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47336"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47336\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47336"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47336"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47336"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}
Ni, sa\u010duvaj bo\u017ee, ukidanje entitetskog glasanja, kao ni ideja o jednom predsjedniku dr\u017eave ili, bar, o uvo\u0111enju savezne vlade, jer Vije\u0107e ministara, kako tvrdi sam Nikola Špiri\u0107, "li\u010di na Parlament" – ništa od toga me\u0111u Srbima „nikad ne\u0107e pro\u0107i".<\/p>\n