{"id":47323,"date":"2010-04-05T09:32:11","date_gmt":"2010-04-05T09:32:11","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47323"},"modified":"2010-04-05T09:32:11","modified_gmt":"2010-04-05T09:32:11","slug":"sve-zablude-i-mitovi-o-lhc","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/04\/05\/sve-zablude-i-mitovi-o-lhc\/","title":{"rendered":"Sve zablude i mitovi o LHC"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: T-portal<\/strong><\/em><\/p>\n

Fizika koja se dešava u Velikom sudara\u010du hadrona (LHC) u Švicarskoj i Francuskoj prosje\u010dnom je konzumentu medija uglavnom neshvatljiva. Upravo je to razlog koji je doveo do stvaranja mnoštva mitova, zabluda i o\u010ditih la\u017ei, kojima se pokušava uzbuniti javnost i senzacionalisti\u010dkim naslovima pove\u0107ati broj klikova po portalima. <\/em><\/p>\n

Ve\u0107ina takvih \u010dlanaka namjerno zanemaruje osnovne \u010dinjenice vezane uz rad LHC-a, njegove ciljeve i potencijalne opasnosti, dovode\u0107i javnost u zabludu i izazivaju\u0107i nepotreban strah od jednog od najve\u0107ih znanstvenih eksperimenata ikada provedenih. <\/em><\/p>\n

Stoga u ovom tekstu pokušavamo objasniti i opovrgnuti neke od naj\u010deš\u0107ih mitova vezanih za eksperimente u LHC-u. <\/em><\/p>\n

LHC ne mo\u017ee ponoviti Veliki prasak<\/strong><\/p>\n

Teorija Velikog praska je kozmološki model svemira, koji ka\u017ee da je svemir nastao iz praiskonskih po\u010detnih uvjeta ekstremne gusto\u0107e i temperature u odre\u0111enom trenutku u prošlosti (najnovija pouzdana mjerenja i izra\u010duni sugeriraju da se to dogodilo prije otprilike 13,5 milijardi godina) te se nastavlja širiti do današnjeg dana, kao što \u0107e \u010diniti i u budu\u0107nosti.<\/p>\n

LHC mo\u017ee pokušati rekonstruirati uvjete koji su vladali u svemiru neposredno nakon Velikog praska, ali Veliki prasak ne\u0107e i ne mo\u017ee ponoviti. On \u0107e u jednom od svojih eksperimenata nastojati posti\u0107i stanje materije nakon Velikog praska, takozvanu kvark-gluonsku plazmu. Kvark-gluonska plazma stanje je materije u kojem su osnovni gra\u0111evni elementi materije slobodni, a ne me\u0111usobno povezani kao što su u uobi\u010dajenom stanju materije. <\/p>\n

Znanstvenici se nadaju to ostvariti sudaranjem masa atoma olova pri visokim energijama, pri \u010demu bi mogle nastati visoke temperature kakve nisu postojale od najranijih trenutaka svemira. U tim bi se uvjetima kvarkovi i gluoni mogli me\u0111usobno odvojiti, a promatranje ponašanja takvih, pojedina\u010dnih \u010destica koje još nikada eksperimentalno nisu bile razdvojene moglo bi odgovoriti na pitanja o tome zašto se one tako \u010dvrsto dr\u017ee zajedno i što elementarnim \u010desticama daje svu masu koju imaju. <\/p>\n

O, \u010dekajte, temperature kakve nikad nisu postojale, kvarkovi nikada nisu razdvojeni? U velja\u010di 2010. godine znanstvenici laboratorija u Brookhavenu, koji rade s Relativisti\u010dkim sudara\u010dem teških iona (Relativistic Heavy Ion Collider) objavili su da su u svom sudara\u010du stvorili temperaturu od oko 4 bilijuna stupnjeva Celzija, te da je tom prilikom nastala kvark-gluonska plazma. Niste nikad \u010duli za Brookhaven i RHIC? Iako su prije po\u010detka njegovog rada isti senzacionalisti upozoravali da \u0107e on uništiti Zemlju kad proradi na svom maksimumu, RHIC radi ve\u0107 8 godina i proizvodi iznimno vrijedne znanstvene rezultate. I ne, nije ponovio Veliki prasak, kao što ne\u0107e ni LHC.<\/p>\n

Higgsov bozon nije ‘Bo\u017eja \u010destica’<\/strong><\/p>\n

Standardni model u fizici \u010destica op\u0107eniti je model koji povezuje elementarne sile i \u010destice kojima te sile upravljaju. To je model koji opisuje sve što \u010dovje\u010danstvo zna o tome kako je gra\u0111en naš svemir. Svi eksperimenti u fizici \u010destica provedeni u posljednjih pedesetak godina, dali su rezultate koji odgovaraju pretpostavkama Standardnog modela. No, iako sveobuhvatan, neke od njegovih pretpostavki još do sada nisu eksperimentalno dokazane. <\/p>\n

Jedna od njih je postojanje elementarne \u010destice i njoj pripadaju\u0107eg polja, u interakciji s kojima su sve \u010destice nakon Velikog praska dobile masu. Postojanje takve \u010destice predlo\u017eili su istovremeno fizi\u010dari Peter Higgs, Robert Brout i François Englert, no belgijski su znanstvenici Higgsu morali prepustiti ve\u0107inu slave za ovo otkri\u0107e. Jedan od najpoznatijih znanstvenika na svijetu vrlo rijetko istupa u javnosti, kloni se popularnosti a sam \u010desticu naziva "bozonom koji se zove po meni". On sam nikada nije prihvatio teisti\u010dki naziv "Bo\u017eja \u010destica", koji su novinari tako spremno po\u010deli koristiti, a javnost prihvatila. <\/p>\n

Taj je termin prvi put upotrijebljen kao naslov popularnoznanstvene knjige "Bo\u017eja \u010destica: Ako je svemir odgovor, što je pitanje?" Leona Ledermana, dobitnika Nobelove nagrade i jednog od najuglednijih svjetskih eksperimentalnih fizi\u010dara \u010destica. Anegdota ka\u017ee da je Lederman knjigu i \u010desticu htio nazvati "ona prokleta \u010destica", ali se izdava\u010d tome usprotivio i dao ovakav naziv zbog kojeg je danas znanost zasi\u0107ena bedasto\u0107ama poput one da se znanstvenici igraju boga te da je LHC sotonski eksperiment. <\/p>\n

U LHCu ne\u0107e nastati crna rupa koja \u0107e pro\u017edrijeti Zemlju<\/strong><\/p>\n

Crna rupa, suprotno uvjerenju velikog dijela javnosti, nije ništa drugo doli poseban oblik zvijezde, koja je imala dovoljno veliku masu da to postane. Crne rupe postoje u svemiru oko nas, te se vrlo \u010desto gotovo ne mo\u017ee razlikovati radi li se o crnoj rupi ili nekoj drugoj vrsti zvijezde u kasnoj fazi \u017eivotnog ciklusa, ali nitko se ne boji da \u0107e nas progutati neka neutronska zvijezda ni sme\u0111i patuljak. Uz to, rijetko se spominje da crna rupa ne pro\u017edire svoju okolinu trenuta\u010dno, nego je potrebno strašno dugo vremena da neka materija bude usisana – da bi crna rupa uništila neku susjednu zvijezdu, naj\u010deš\u0107e joj treba više milijardi godina. Uz to, interakcija crne rupe s okolinom iznimno je energetski skup proces, u kojem se emitira ogromna koli\u010dina energije, a poznato je i tzv. Hawkingovo zra\u010denje, proces kojim svaka crna rupa emitira odre\u0111enu koli\u010dinu energije, koja je obrnuto proporcionalna masi crne rupe. Dakle, što je crna rupa manja, to više zra\u010di, a sasvim male crne rupe (tzv. mikro crne rupe), kakve bi teoretski mogle nastati unutar LHC-a, toliko zra\u010de da bi isparile i nestale u vremenu milijunima puta manjem od jedne sekunde. <\/p>\n

Ako pretpostavimo najgori scenarij, u kojem tijekom eksperimenta u LHC-u nastane crna rupa, ona bi prestala postojati vjerojatno br\u017ee nego što bismo mogli registrirati njen nastanak. Ako bi uspjela presko\u010diti to oštro i zna\u010dajno ograni\u010denje, te se takva, upravo nastala crna rupa smjesti u zemljinu jezgru (nikad nitko nije dao smisleno objašnjenje zašto bi nešto manje od promjera svakog atoma na zemlji odlu\u010dilo sjesti upravo u središte zemaljske kugle), trebalo bi joj nekoliko milijardi godina da proguta cijelu Zemlju. A naše voljeno Sunce to \u0107e napraviti mnogo ranije, sa ili bez LHC-a. <\/p>\n

Kako ne izgledaju laboratoriji na LHCu?<\/strong><\/p>\n

Laboratoriji na LHC-u nisu prepuni \u010dudnih ljudi s debelim nao\u010dalama koji u nekad davno bijelim kutama \u010dekaju taj jedan suštinski trenutak sudara, u kojem \u0107e se sve tajne svemira prostrti na njihovim stolovima. \u010cestice u LHC-u putuju stalno, protonske zrake imaju toliku brzinu da naprave preko 10000 krugova u sekundi oko 27 km duga\u010dke kru\u017ene cijevi sudara\u010da. Tako nastaju stotine tisu\u0107a sudara, detektori ih mjere a ra\u010dunala spremaju one me\u0111u njima koje se vrijedi pohraniti. Znanstvenici \u0107e desetlje\u0107ima analizirati spremljene podatke, kako bi pronašli odgovore na mnoga pitanja koja se pred LHC postavljaju. Kada i ako prona\u0111u Higgsov bozon (Stephen Hawking, najpoznatiji svjetski fizi\u010dar, kladio se u 100 ameri\u010dkih dolara da se to ne\u0107e dogoditi) kroz posredan dokaz, sigurno to ne\u0107e odmah objaviti, nego \u0107e \u010dekati da se takav rezultat ponovi kako bi se uvjerili da su bili u pravu. Pretpostavlja se da \u0107e analiza podataka koji u LHC-u nastaju trajati desetlje\u0107ima, a da dokaz o postojanju Higgsova bozona ne mo\u017eemo o\u010dekivati u prvih par godina rada akceleratora.<\/p>\n

Kad smo ve\u0107 kod energije, pokušavaju nas uvjeriti da su sudari koji se sad doga\u0111aju u LHC-u najja\u010di, najenergi\u010dniji, da su \u010destice najbr\u017ee i tome sli\u010dno. To je daleko od istine, jer se svakodnevno doga\u0111aju sudari kozmi\u010dkih zraka s \u010desticama u gornjem sloju zemljine atmosfere, koji su nerijetko i tisu\u0107ama puta ve\u0107e energije. Uz to, na Paul Scherrer Institutu u Švicarskoj postoji akcelerator \u010destica koji ve\u0107 nekoliko godina stvara protonske snopove ve\u0107e snage zra\u010denja. A za kraj jedna fascinantna \u010dinjenica: 14 TeV, energija koju se znanstvenici nadaju posti\u0107i kada LHC bude radio na maksimalnom optere\u0107enju, iznosi oko milijardu puta manje od jedne kilokalorije. Vaš je organizam \u010ditaju\u0107i ovaj tekst potrošio stotinjak kilokalorija samo na disanje!<\/p>\n

T-portal.hr<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: T-portal Fizika koja se dešava u Velikom sudara\u010du hadrona (LHC) u Švicarskoj i Francuskoj prosje\u010dnom je konzumentu medija uglavnom neshvatljiva. Upravo je to razlog koji je doveo do stvaranja mnoštva mitova, zabluda i o\u010ditih la\u017ei, kojima se pokušava uzbuniti javnost i senzacionalisti\u010dkim naslovima pove\u0107ati broj klikova po portalima. Ve\u0107ina takvih \u010dlanaka namjerno zanemaruje osnovne […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47323","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47323","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47323"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47323\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47323"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47323"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47323"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}