{"id":47315,"date":"2010-03-29T12:02:36","date_gmt":"2010-03-29T12:02:36","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47315"},"modified":"2010-03-29T12:02:36","modified_gmt":"2010-03-29T12:02:36","slug":"13-teza-o-novinarstvu-u-hrvatskoj","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/03\/29\/13-teza-o-novinarstvu-u-hrvatskoj\/","title":{"rendered":"13 teza o novinarstvu u Hrvatskoj"},"content":{"rendered":"

Suvlasnik Jutarnjeg lista i EPH objašnjava zašto je njegova sms prepiska s vlasnikom Nacionala izazvala nezabilje\u017eene (i nepotrebne) reakcije u hrvatskim medijima<\/em> <\/p>\n

Pi\u0161e: Nino Pavi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Nije mi nimalo krivo što sam s Pukani\u0107em vodio SMS korespondenciju. Dapa\u010de, mislim da su moji odgovori na njegove poruke površni, zabavni i zanimljivi, baš onakvi kakvi trebaju biti izme\u0111u novinara koji u svojim dvadesetogodišnjim odnosima imaju ekstremno razli\u010dite faze. Kada bih i znao da \u0107e biti objavljeni, ne bih ih puno pametnije sastavio.<\/p>\n

Javnosti nije nepoznato da mi je Pukani\u0107 nanio mnogo zla i ozbiljnu štetu. Pišu\u0107i o meni prešao je granice novinarskog posla i pretvorio se u aktivnog progonitelja. No, javnost ne zna da je Pukani\u0107, pred više vrlo utjecajnih i ozbiljnih osoba, dakle javno, rekao da je pogriješio, da je bio u krivu i da je to najve\u0107a mrlja u njegovoj karijeri i njegovom \u017eivotu. Ispri\u010dao se i zamolio za oprost. O tome sam pri\u010dao samo u uskom krugu svojih prijatelja i suradnika. Nisam volio o tome govoriti, a pogotovo ne javno jer, jednostavno, nisam bio siguran da li je takva isprika adekvatna satisfakcija za sve što smo moji najbli\u017ei i ja prošli zahvaljuju\u0107i upravo Pukani\u0107u. Bilo me je pomalo sram što sam je tako olako i brzopleto prihvatio.<\/p>\n

Proganjan sam, naime, javno, a satisfakciju sam dobio privatno. Nije baš neki rezultat. Dok je trajala naj\u017eeš\u0107a Pukijeva akcija, trudio sam se da u to ne upetljavam naše novine i novinare. Kad se, naime, novine po\u010dnu baviti sobom i obra\u010dunavati s konkurencijom, uvijek sam to ponavljao kao mantru, po\u010dinje njihov kraj. Osobno sam puno izgubio, ali novine, moje novine, ostale su nezaga\u0111ene. Ukratko, pojeo sam govna. A kad sam dobio ispriku, javnost to nije znala.<\/p>\n

Nedugo poslije, Puki je po\u010deo slati poruke. Vidjelo se da je uznemiren, da mu o\u010dajni\u010dki treba komunikacija, da tra\u017ei kontakt. Na neke poruke sam odgovarao, na neke nisam. Neke sam proslijedio osobama koje se spominju. U tim porukama, osim bezazlenog ogovaranja i pretjerivanja, od zanimljivih stvari ima još samo vidljiv trud da ispadnemo duhovitiji nego što zapravo jesmo.<\/p>\n

Zavjera? Dogovaranje o cijenama? Glupost. Pa, o tome se uvijek danima meditira, kalkulacije se pretresaju u okolnim kafi\u0107ima, zovu se distributeri, oglašiva\u010di. Sve je ko na oglasnoj plo\u010di. Neko misli da se izdava\u010di nalaze u špiljama i uz svije\u0107e, dr\u017ee\u0107i se za ruke, puštaju krv i zaklinju se da ne\u0107e odati tajnu Olgici Spevec? Kaj god. Svi sve znaju još mnogo prije nego što je odlu\u010deno. Evo, ho\u0107ete okladu o tome kad \u0107e Ve\u010dernji krenuti u još jednu nagradnu igru?<\/p>\n

Bio bih sretan da je objavljivanje Pukani\u0107eve i moje SMS korespondencije bio plod nekog ozbiljnog novinarskog napora ili novinarske investigacije. Volim taj posao i cijenim ljude koji imaju dovoljno pameti, upornosti i znanja da iskopaju doista nešto nepoznato, zanimljivo i va\u017eno. Me\u0111utim, objavljivanje ovih transkripata dvojice novinara, koji nikada, zapravo nisu ni postali pravi izdava\u010di, nije na \u017ealost takav slu\u010daj. Prljava, nezakonita i gadljiva manipulacija svakovrsnog prizemnog i podzemnog šljama polako se, po uobi\u010dajenoj logici hrvatskih frustracija i terora neobrazovanih budala, premetnula u praznik demokracije i principijelnosti.<\/p>\n

Prijepise poruka opskurni odvjetnik, do ju\u010der neuspješan i otjeran tu\u017eitelj, dostavio je još opskurnijem liku koji raspola\u017ee nekim portalom koji uglavnom slu\u017ei za ciljano dilanje obavještajnih otpadaka. Po istom modelu po kojem svaki vo\u0111a uli\u010dne bande mora imati ili novine ili TV stanicu, a ako je baš na dnu hijerarhije, onda barem neki internetski portal.<\/p>\n

Ako se za išta i za ikoga u ovoj zemlji mo\u017ee re\u0107i da je zaštitni znak paraobavještajnog podzemlja, onda se to mirno mo\u017ee utvrditi za ova dva brata uboga, neponovljive glavne likove u dosad nezabilje\u017eenoj kriminalnoj operaciji blamiranja dr\u017eavnog odvjetništva, policije, pravosu\u0111a i normalnih odvjetnika. O odvratnom manevru zaštite ubojica i relativiziranju \u017ertve bolje da, za sada, ne govorimo.Normalni portali i normalne novine u ovom slu\u010daju bili su, na \u017ealost, samo još jedna platforma, još jedan kanal, još jedan nimalo kreativan razglas. Samo su skinuli ono što je, kako tvrde, tako va\u017eno da bi javnost bila ozbiljno hendikepirana kad bi joj to bilo uskra\u0107eno. Usput, htjeli su i malo slave i malo ekskluzive, a mo\u017eda ih je bilo i malo sram, pa su jednostavno prešutjeli pravi izvor.<\/p>\n

Ne, oni to nisu prepisali, skinuli, mrknuli… Ne, to je njihova, prava, investigativna roba. Oni su izlo\u017eili \u017eivot, dušu i tijelo da bi sakrivena istina napokon isplivala. Ne, to nije nešto ukradeno iz sudske kanalizacije. Ni slu\u010dajno.<\/p>\n

Pranje savjesti uslijedilo je tek malo kasnije. Pogled na rastran\u010diranu i nemo\u0107nu \u017ertvu bio je toliko nepodnošljiv da ga je hitno trebalo preusmjeriti na mucaju\u0107e lamentacije o pravu javnosti da sazna sve, baš sve. \u010cak i oni koji su bili dovoljno pametni i skrupulozni da ne objave transkripte, ubrzo su u komentarima, izjavama i priop\u0107enjima po\u017eurili da ne izgube mjesto u vlaku ve\u0107 prepunom prvoboraca za istinsku demokraciju i slobodno novinarstva. No, jedino što su u toj gu\u017evi uspjeli izgubiti su zadnji ostaci zdrave pameti.<\/p>\n

Krenuli su dešifrirati transkripte, u njima nalaziti dokaze svojih starih maštarija o masovnim urotama i tajnim spregama. Rije\u010dju, zasuli nas lijepom koli\u010dinom otrcanih klišea i standardnih bljezgarija koje, pojednostavljeno, glase ovako: kad ne bi bilo oglašiva\u010da, urednika i izdava\u010da, mi, pravi novinari, mogli bismo slobodno disati i narodu pokazati ne samo fantasti\u010dnu pismenost, obrazovanost i kompetentnost, nego i pravu istinu o društvu, kriminalu, korupciji. Rije\u010dju, zabljesnuli bi snagom talenta i pravom istinom.<\/p>\n

Odvratni politi\u010dari, mrski poslodavci, glupi urednici, pokvareni oglašiva\u010di, pohlepni izdava\u010di moraju znati da više nikada ne\u0107e mirno spavati. Mobiteli su im na stolu, nadohvat ruke. Poštanski sandu\u010di\u0107i su otvoreni. Mailove skida svaki pu\u010dkoškolac. Sve \u0107emo objaviti. Došlo je naše vrijeme. Došlo je vrijeme da mi, vucibatine, d\u017eepari, jebivjetri svake vrste, postanemo ono što smo oduvijek \u017eeljeli. Heroji ulice, heroji medija, heroji javnosti. Što \u0107e nam pravila, zakoni, sudovi, urednici, procedure, istra\u017eivanja. Gnjava\u017ea. Gubi se vrijeme. A mi vremena nemamo. Ulica \u010deka. Ve\u0107 su formirani redovi pred kioscima.<\/p>\n

P. S. Da nas je netko samo pristojno zamolio, i Puki i ja, siguran sam, odmah bismo mu pokazali naše SMS poruke. A da smo znali koliko je budala koje \u0107e u njima u\u017eivati, smjesta bismo ih i sami objavili.<\/p>\n

Jutarnji hr.<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Suvlasnik Jutarnjeg lista i EPH objašnjava zašto je njegova sms prepiska s vlasnikom Nacionala izazvala nezabilje\u017eene (i nepotrebne) reakcije u hrvatskim medijima<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47315","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47315","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47315"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47315\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47315"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47315"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47315"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}