Identitet ima više zna\u010denja – kao pojam, stav, izraz. Ne bismo smjeli rabiti ga u singularu onako i onoliko koliko se to obi\u010dno \u010dini <\/p>\n
Pi\u0161e: Predrag Matvejevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Na prijelomu dvaju stolje\u0107a i pragu novoga tisu\u0107lje\u0107a, pitamo se kakva je humanisti\u010dka bilanca razdoblja koje je za nama. \u010cini se da je, unato\u010d svemu, skromna i ograni\u010dena, premda epoha nije oskudijevala ni projektima ni utopijama. Uz brojna tehni\u010dka i znanstvena otkri\u0107a ili pothvate, povijest \u0107e vjerojatno uvrstiti me\u0111u tekovine našega doba nova shva\u0107anja identiteta i individualnosti. Istaknut \u0107e pravo na razliku i posebnost, kao i teško\u0107e da se ono na prikladan na\u010din potvrdi i ostvari. <\/p>\n Prave\u0107i obra\u010dun, makar nepotpun i privremen, pitamo se istodobno koje \u0107e od spomenutih tekovina ostati ili prevladati u vremenu koje je pred nama, u kakvu obliku i u kojoj \u0107e mjeri biti priznate ili prihva\u0107ene. <\/p>\n Problemi identiteta i individualnosti povezuju se obi\u010dno s pravima i du\u017enostima pojedinca i zajednice, gra\u0111anina i društva. Shva\u0107anja razlike i posebnosti u izravnoj su vezi s tekovinama kulture i stupnju njezina razvoja, s poticajima koji ra\u0111aju i uvjetuju programe, ideje, ideologije, odre\u0111uju i ustanovljuju vrijednosti. Uz sudove kakvi se \u010desto iznose u vezi s tim pitanjima korisno je upozoriti na stanovite predrasude s kojima se susre\u0107emo. <\/p>\n Identitet ima više zna\u010denja – kao pojam, stav, izraz. Ne bismo smjeli rabiti ga u singularu onako i onoliko koliko se to obi\u010dno \u010dini. Drevna je mudrost napominjala: idem, nec unum (identi\u010dno, ali ne jedno). Razvijene civilizacije posjeduju i gaje višestruke i slo\u017eene identitete. To jednako vrijedi za pothvate koje one – te civilizacije – ostvaruju, kao i za osobe ili djela koja ih nadahnjuju i oli\u010davaju. Identiteti kulture – na\u010dini \u017eivota, izrazi, stilovi – teško podnose neprimjereno svo\u0111enje bilo na op\u0107enitost, bilo na jednoobraznost. Povjesni\u010dar Fernand Braudel upozorio je s razlogom svoje sljedbenike: "Rije\u010d identitet me na po\u010detku zavela, ali mi je potom godinama neprestano zadavala muke." <\/p>\n Identiteti se obi\u010dno stje\u010du više nego što se naslje\u0111uju. Pripadnosti se u manjoj ili ve\u0107oj mjeri odabiru – prihva\u0107aju se ili odbacuju. Stavovi se zauzimaju i usvajaju. Slobodan \u010dovjek ili zajednica nisu osu\u0111eni da budu ono što ne \u017eele biti, premda su nekad na to prisiljeni. Te\u017ee je nego što se \u010desto misli uskladiti elemente koji odre\u0111uju i oblikuju individualno i društveno bi\u0107e, identificirati raznorodne posebnosti koje ga tvore i izra\u017eavaju. S tim se suo\u010davaju, u našim prilikama, nastojanja da se nadi\u0111u stanovita protuslovlja: da se na prikladan na\u010din pove\u017eu komponente mediteranske, balkanske, srednjoevropske i evropske, primorske i kontinentalne, ravni\u010darske i goršta\u010dke, regionalne, nacionalne, etni\u010dke, vjerske, ruralne i urbane (na posljednjim predsjedni\u010dkim izborima vidjeli smo, uz ostalo, suo\u010denja urbanih i ruralnih identiteta, suprotstavljanje jednih drugima). Posrijedi su, uza sve ostalo, razni utjecaji povijesti, predaje, pam\u0107enja, koji formiraju svijest, mentalitet, obi\u010daje – samu kulturu. Postoje, naravno, zajedni\u010dki nazivnici identifikacije, napose kad je rije\u010d o nacionalnoj, etni\u010dkoj ili vjerskoj pripadnosti, ali i u njima ima razlika o kojima valja voditi ra\u010duna: gradiš\u0107anski Hrvat u Austriji i Bunjevac iz Vojvodine obojica su Hrvati, ali ne na isti na\u010din. To vrijedi i za Srbina s Korduna i onog iz Sand\u017eaka, Slovenca iz Istre i onoga iz Koruške, Bošnjaka koji je, unato\u010d svemu i nakon svega, ostao u Beogradu ili pak u Zagrebu. <\/p>\n Totalitarni re\u017eimi i ideologije koje ih podr\u017eavaju skloni su umanjivati i brisati stanovite osobine ili obilje\u017eja koja im u danom \u010dasu ne odgovaraju, prevesti ih na jednu posebnu vrstu politi\u010dkoga jezika, utilitarnu i bespogovornu. Priznanje i o\u010ditovanje razlika u istom nacionalnom i socijalnom okru\u017eju moglo bi ina\u010de – ako bi se provelo na primjeren na\u010din – pribli\u017eiti pripadnike istoga podrijetla jedne drugima više i bolje nego obrasci koji im se proizvoljno name\u0107u. Svakodnevno susre\u0107emo osobe koje same sebe smatraju suvremenim sudionicima premda su ostale zato\u010dene u prošlom vremenu, "Europejce" koji su zapravo provincijalci s evropskoga ruba, "gra\u0111ane svijeta" kojima su strani svjetski uzori i mjerila. Civilna kultura u izvornom smislu te rije\u010di stje\u010de se te\u017ee nego što se to obi\u010dno pretpostavlja. Rje\u0111a je nego što se misli. <\/p>\n Svjedoci smo, ne samo na Balkanu i u njegovu susjedstvu, raznorodnih stavova okrenutih prošlosti, tradiciji, jednoj vrsti povijesti koja vodi premalo ra\u010duna o tekovinama svoga vremena. Oni – takvi stavovi – pothranjuju mitologiziranje stvarnih doga\u0111aja i \u010dinjenica, ote\u017eavaju istinsku kritiku stvarnosti. Prihva\u0107anje isklju\u010divo singularnoga identiteta stvara odgovaraju\u0107u retoriku i okru\u017euje se vlastitom inscenacijom, \u010desto pateti\u010dnom, još \u010deš\u0107e karikaturalnom. Takvi istupi rado stoje uz vlast ma kakva ona bila – a sama vlast ih još ra\u0111e podupire. <\/p>\n Naša je epoha istaknula, jasnije, mo\u017eda redovitije negoli one koje su joj prethodile, pravo na razliku: individualnu, nacionalnu, kulturnu, jezi\u010dnu, etni\u010dku, \u010dak i seksualnu. To \u0107e pravo vjerojatno biti upisano u jednu novu Deklaraciju o pravima \u010dovjeka i gra\u0111anina kad napokon bude napisana. Nu\u017eno je pritom razlikovati, bolje i više nego što se obi\u010dno \u010dini, posebnosti od vrijednosti. Posebnost nije vrijednost sama po sebi, u svakom slu\u010daju nije to a priori. Valja najprije utvrditi kad i po \u010demu mo\u017ee biti ili pak kako i zašto nije. Poznate su nam gorke šale u vezi s tim: i ljudo\u017ederstvo je posebnost, rasizam i netolerancija tako\u0111er – jesu li to istodobno i vrijednosti? "Ništa ne u\u010dimo te\u017ee od slobodne upotrebe posebnog", opominjao je, davno ve\u0107, Hölderlin. <\/p>\n Kad god se posebnost proglasi vrijednoš\u0107u a da se pritom ne obavi prethodna kriti\u010dka provjera, partikularno (posebno) lako klizne u partikularizam. "Ovo vrijedi zato što pripada nama" – bez obzira kakvo je doista. Pritom se vrijednosna ljestvica naj\u010deš\u0107e prilago\u0111uje pristranim ili prigodnim mjerilima, etni\u010dkim, rasnim, ideološkim, tko zna sve kojim. Mnogo je primjera za to, ne samo u nas i u našoj okolini, ima ih u Evropi i drugdje u svijetu. Moglo bi se re\u0107i da se partikularizam \u010desto javlja kao sudbina. Prati stanovite ljudske zajednice kao sjena. <\/p>\n Retorika starih i olinjalih ideologija, presvu\u010denih u ruho demokracije (kakvu radije nazivam demokraturom), rabi na razli\u010dite na\u010dine shva\u0107anja identiteta i posebnosti nastoje\u0107i se uz njihovu pomo\u0107 opravdati ili okoristiti. I sam odnos izme\u0111u identiteta nacije i nacionalne kulture ponekad je optere\u0107en predrasudama: nacionalna kultura nije samo proizvod (jedne) nacije, vlastite. Matoš je hrabro zapisao: "Nacionalne kulture su po svom postanku i izvoru plod tu\u0111inskoga utjecaja…, tu\u0111ih kalamova. Naša umjetnost \u0107e samo onda biti nacionalna, kada bude evropska." <\/p>\n Manji ili ve\u0107i dijelovi nacionalne kulture \u010desto se pretvaraju u ideologiju nacije. Vidjeli smo to i u najve\u0107im evropskim kulturama, njema\u010dkoj, španjolskoj i talijanskoj pod nacizmom i fašizmom, u ruskoj pod staljinizmom, u našim prilikama tako\u0111er pod raznim ideološkim plaštevima. To vrijedi i za vjersku kulturu koja – umjesto da bude duhovna kultura vjere – postaje u raznim situacijama saveznicom ili potpornjem politike. Nedostatak lai\u010dnosti karakterizira ve\u0107i broj zemalja na našem kontinentu, ve\u0107i dio Balkana, srednje i isto\u010dne Evrope, gotovo cijeli Mediteran. Posrijedi je ne samo lai\u010dnost u odnosu prema religiji kao takvoj nego, prije svega, prema njezinoj upotrebljivosti. Lai\u010dki stav mogu njegovati i poticati ne samo prakticiraju\u0107i vjernici nego i agnostici. Papa Ivan-Pavao II govorio je pred kraj \u017eivota o "ispravnoj lai\u010dnosti" – una laicita’ giusta – suprotstavljaju\u0107i je ideologiziranom "laicizmu". Tu se tako\u0111er javljaju, u druk\u010dijem kontekstu, pitanja identiteta i posebnosti, ne uvijek istoga reda ali usporedna i komplementarna. <\/p>\n Stanovita iskustva nacionalne kulture ne uklju\u010duju se na jednak na\u010din u odnose s identitetima ili posebnostima drugih kultura. Stupanj uzajamnog povezivanja poznaje ograni\u010denja koja ovise o prevladavaju\u0107im te\u017enjama i mogu\u0107nostima, prošlim i sadašnjim. Stanovite "specifi\u010dnosti" odupiru se, ponekad više nego što to \u017eelimo, vrednovanju prema op\u0107im ili širim mjerilima. "U trenutku kad otkrijemo da postoje kulture a ne samo kultura, kad prema tome priznamo kraj jedne vrste kulturnoga monopola, iluzornog ili stvarnog, teško podnosimo vlastito otkri\u0107e", tvrdio je pokojni Paul Ricoeur. Stvarala\u010dka kultura uspijeva s naporom prevladati tu "teško\u0107u". <\/p>\n Bili smo svjedocima, posvuda u svijetu, eliminacije lokalnih, pu\u010dkih, regionalnih, dijalektalnih, marginalnih kultura te višestrukih odnosa i razmjena me\u0111u njima. U modernom vremenu, koje ve\u0107 odavno nastupa, javljale su se nove mogu\u0107nosti komuniciranja i povezivanja me\u0111u kulturama. Suvremenici smo raznovrsnih pojava akulturacije, kri\u017eanja i suo\u010davanja kulturnih tradicija, odnosa autohtonih kulturnih pregnu\u0107a, neo\u010dekivanih susreta i reciprociteta. Uo\u010dljive su tako\u0111er retardacije tradicionalnih kultura, zatvorenih u sebe. Poznati su nam tragi\u010dni oblici etatizacije i ideologizacije kulturne baštine, izobli\u010denja koja poga\u0111aju "velike" i pogotovo "male kulture". <\/p>\n Suprotnosti i razlike izme\u0111u tradicionalisti\u010dke "ukorijenjenosti" (enracinement) s jedne strane i, s druge, moderne ili post-moderne "bez-zavi\u010dajnosti" (Heidegger ju je tako nazvao: Heimatlosigkeit), mu\u010de i razdiru stanovite kulturne projekte na svjetskoj ljestvici. Te pojave tako\u0111er utje\u010du na poimanje i odre\u0111ivanje identiteta i posebnosti. <\/p>\n I sam pojam planetarne kulture ("globaliziraju\u0107e", "mondijaliziraju\u0107e") valja osloboditi primjesa nametljivosti ili jednoobraznosti koju mo\u017ee nositi u sebi ili vu\u0107i za sobom. Unato\u010d svemu, takve prijetnje, stvarne ili iluzorne, ne opravdavaju proizvoljna "identitarna" o\u010ditovanja kakvima smo \u010desto svjedoci: nije slu\u010dajno pridjev "identitaran" postao u nekim evropskim jezicima toliko pogrdan, niti pak što se neadekvatnost termina identitet nadomješ\u0107uje rije\u010dima entitet (u Bosni, naprimjer), etnija, mentalitet i sl. <\/p>\n Vrijeme koje je za nama bilo je baštinikom razli\u010ditih iskustava, koja dovode u pitanje predod\u017ebe o posve homogenoj i izdvojenoj nacionalnoj kulturi. U zajedni\u010dkim kulturnim sklopovima stvaraju se gotovo posvuda emigracije (stavljamo tu rije\u010d u mno\u017einu, misle\u0107i i na unutarnju emigraciju, \u010diji su izazovi nekad izuzetno poticajni), na disidencije razli\u010ditog opredjeljenja, marginalnosti i marginalizacije razne vrste, horizontalne i vertikalne dijaspore u vremenu i prostoru. Stanoviti oblici globalizacije, ako se prime ili prihvate na prikladan i pozitivan na\u010din, "mogu prisiliti nacionalnu dr\u017eavu" – to su rije\u010di filozofa Jürgena Habermasa – "da se otvori razli\u010ditosti oblika kulturnoga \u017eivota, koji su joj strani ili nepoznati." <\/p>\n Ve\u0107 dugo smo svjedoci rasprave o tome koliko i do koje mjere vrijedi "anga\u017eman" napose u umjetnosti – kad i kako mo\u017ee štetiti samome stvaralaštvu \u010dine\u0107i ga ovisnim o politici, o naciji ili naciji-dr\u017eavi, o politi\u010dkoj i nacionalnoj ideologiji ili ideologiji uop\u0107e. <\/p>\n Dijelovi ovoga razmišljanja zapisani su uo\u010di krize koja je nedavno izbila i još traje. Recesija, u kojoj je lijek ponekad te\u017ee podnošljiv nego sama boljka, nastala je iz mnogo razloga koje je ovdje nemogu\u0107e nabrojiti. Jedan od njih, mo\u017eda bitan i donekle presudan, proistje\u010de iz \u010dinjenice da politika ve\u0107 dugo odbija ili prije\u010di sudjelovanje kulture u odre\u0111ivanju programa i donošenju odluka. Prihva\u0107a i rabi gotovo isklju\u010divo tehnološku kulturu, va\u017enu ali nedovoljnu. <\/p>\n Zapostavljena je ili marginalizirana, gotovo posvuda u svijetu, kriti\u010dka kultura, kakva je kadra utjecati na politi\u010dki um i obdariti ga sviješ\u0107u koja mu \u010desto nedostaje. Bez nje nešto stalno "šepa". Dokle \u0107e tome biti tako, ne znamo. To ne ovisi samo o kulturi, premda i ona sama snosi svoj dio krivice. <\/p>\n