{"id":47292,"date":"2010-03-10T12:27:09","date_gmt":"2010-03-10T12:27:09","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47292"},"modified":"2010-03-10T12:27:09","modified_gmt":"2010-03-10T12:27:09","slug":"frensis-fukujama-infantilni-mislilac-americke-hegemonije","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/03\/10\/frensis-fukujama-infantilni-mislilac-americke-hegemonije\/","title":{"rendered":"Frensis Fukujama: Infantilni mislilac ameri\u010dke hegemonije"},"content":{"rendered":"<p><em><strong>Pi\u0161e: Jelena Ponomarjova<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Knjiga Frensisa Fukujame &bdquo;Sna\u017ena dr\u017eava. Upravljanje i svetski poredak u 21. veku (State Building. Governance and World Order in the Twenty First Century), napisana 2004. godine, do\u017eivela je ve\u0107 tre\u0107e izdanje u Rusiji. Takva &bdquo;popularnost&quot; &scaron;tiva osrednjeg nivoa, koje se bavi razmatranjem svetskog poretka u uslovima globalizacije obja&scaron;njiva je sasvim prosto: opus Fukujame formira u svesti Rusa bezalternativnu (preciznije anglosaksonsku) predstavu o upravljanju svetom u 21. veku. <\/p>\n<p>Svetska ekonomska kriza, kao zakonomerna posledica takozvanog tre\u0107eg talasa demokratizacije i &bdquo;kraja istorije&quot; bipolarnog sveta, ne samo da je zao&scaron;trila unutra&scaron;nje protivre\u010dnosti kapitalisti\u010dkog sistema nego im je pridodala i javni karakter. Ono &scaron;to se ranije diskutovalo iza zatvorenih vrata Rimskog i Bilderber&scaron;kog kluba, zatim na zasedanjima Trilateralne komisije i Saveta za me\u0111unarodne odnose i tek se u doziranom obliku iznosilo pred sud javnosti &#8211; danas se servira javnom mnenju kao jedini na\u010din spre\u010davanja ozbiljnijih potresa. <\/p>\n<p>Primarna obrada javnog mnenja, njegova priprema za fazu manipulacije sve&scaron;\u0107u poverena je nau\u010dnicima, ideolozima, javnim i politi\u010dkim pregaocima zapadnog sveta. U sastavu te intelektualne udarni\u010dke kolone su takva imena kao &scaron;to su \u017d. Atali, M. Ahtisari, Z. B\u017ee\u017einski, M. Gorba\u010dov, A. Grinspen, H. Kisind\u017eer, B. Klinton, \u017d. Kolomer, M. Olbrajt, K. Omae, M. Ta\u010der, T. Fridman, F. Fukujama, R. \u010cejni. Ne mo\u017eete ih sve ni nabrojati jer &bdquo;njihovo ime je legija&quot;. Posebnu pa\u017enju u svetlu krize u borbi za hegemoniju zaslu\u017euje jedan od poslednjih radova \u010dlana Bilderber&scaron;kog kluba \u017daka Atalija. Njegova knjiga &bdquo;Svetska ekonomska kriza, a &scaron;ta dalje?&quot; (&bdquo;La Crise, et Apr&egrave;s?&quot;) posve\u0107ena je fundiranju neophodnosti &bdquo;uspostavljanja nadnacionalne uprave&quot; i &bdquo;stvaranja globalnog regulativnog sistema&quot;. Zaklanjaju\u0107i se iza vrednosti tr\u017ei&scaron;ta i demokratije, \u010dija ravnote\u017ea je, tobo\u017ee, &bdquo;najzna\u010dajniji uslov za harmoni\u010dni razvoj u planetarnim dimenzijama&quot;, Atali otvoreno promovi&scaron;e ideju svetske vlade insistiraju\u0107i na neophodnosti da se &bdquo;stvore instrumenti za realizaciju principa globalnog suvereniteta: parlament, vlada, predlozi za Svetsku deklaraciju o ljudskim pravima, o\u017eivotvorenje odluka Me\u0111unarodne organizacije za rad (MOR) u oblasti radnog prava, centralna banka, zajedni\u010dka valuta; planetarni sistemi oporezivanja, policija i pravosu\u0111e, op&scaron;teevropski minimalni prihod i rejtig-agencije, sveobuhvatna kontrola finansijskih tr\u017ei&scaron;ta&quot;. <\/p>\n<p><strong>STVARANJE SVETSKE UPRAVE<\/strong> Atali je svestan toga da se sve to ne\u0107e pojaviti uskoro i da \u0107e proces biti dug i slo\u017een kao scojevremeno i stvaranje UN posle Drugog svetskog rata. &Scaron;tavi&scaron;e, on ne isklju\u010duje &bdquo;jo&scaron; stra&scaron;niji rat kako bi perspektiva takvih reformi bila shva\u0107ena ozbiljno&quot;. Zato, za po\u010detak (po svoj prilici, u o\u010dekivanju rata), filozof i ekonomista predla\u017ee da se &bdquo;ograni\u010di na stvaranje skromne svetske uprave&quot;, a za to je potrebno da se donese pet odluka i operativno prevali pet etapa: da se pro&scaron;iri G-8 do G-24; na bazi G-24 i Saveta bezbednosti UN da se stvori jedan Savet uprave, koji ima ekonomska ovla&scaron;\u0107enja i koji vr&scaron;i zakonsku politi\u010dku regulativu; da se tom Savetu uprave pot\u010dini Me\u0111unarodni monetarni fond, Svetska banka i druge me\u0111unarodne finansijske institucije; da se reformi&scaron;u sastav i na\u010din glasanja u me\u0111unarodnim finansijskim institucijama, pored ostalog u MMF i Svetskoj banci; da se pro&scaron;ire izmene u Savetu bezbednosti UN i da se navedene institucije situiraju neophodnim finansijskim sredstvima. Na taj na\u010din \u0107e biti utemeljeni organizaciona i finansijska baza &bdquo;planetarne dr\u017eave&quot;&nbsp; <\/p>\n<p>Predstavnik druge mondijalisti\u010dke strukture i \u010dlan Saveta za me\u0111unarodne odnose Frensis Fukujama problemu me\u0111unarodne uprave prilazi sa druge strane. Taj pristup je jo&scaron; opasniji jer se ideja uni&scaron;tavanja nacionalnih dr\u017eava i suverenih prerogativa servira kao projekat &bdquo;izgradnje nacionalne dr\u017eave&quot;. <\/p>\n<p>Problem uru&scaron;avanja ili zna\u010dajnog slabljenja institucija dr\u017eave s po\u010detka 90-ih godina pro&scaron;log veka ostaje jedan od najdiskutabilnijih problema, a &bdquo;neophodnosti izgradnje sna\u017enih dr\u017eava&quot; analiti\u010dari su svesni ve\u0107 niz godina. Upravo ta premisa da se razmisli o &bdquo;spornoj ulozi dr\u017eave&quot;, da se zamisli nad time za&scaron;to je &bdquo;okon\u010dani hladni rat minirao ekonomske i politi\u010dke snage \u010ditavog niza zemalja na Balkanu, Kavkazu, Bliskom Istoku, u Centralnoj i Ju\u017enoj Aziji&quot; &#8211; ne samo da izaziva nesumnjivo interesovanje za Fukujaminu knjigu nego i na poseban na\u010din disponira \u010ditaoca i psiholo&scaron;ki ga opu&scaron;ta. U su&scaron;tini rad Fukujame je apologetika neoimperijalizmu SAD ili, kako bi to rekao drugi liberal Farid Zakarija, obrazlo\u017eenje postameri\u010dkog ure\u0111enja sveta, u kome nema mesta za Rusiju i u kome je glavni cilj &bdquo;preure\u0111enje dr\u017eava&quot; i &bdquo;ostvarivanje rukovo\u0111enja u slabim dr\u017eavama&quot; u interesu SAD. <\/p>\n<p>Ideolo&scaron;ka strate&scaron;ka postavka izlo\u017eena je u tre\u0107oj glavi knjige &bdquo;Slabe dr\u017eave i me\u0111unarodni legitimitet&quot;, koja je posve\u0107ena obrazlaganju hegemonizma SAD. Ispostavlja se da &bdquo;logika ameri\u010dke spoljne politike posle 11. septembra tu zemlju stavlja u situaciju u kojoj ona ili preuzima na sebe odgovornost za rukovo\u0111enje slabo razvijenim dr\u017eavama ili tu misiju predaje u ruke me\u0111unarodne zajednice&quot;. Svi moramo da shvatimo i prihvatimo formulaciju iz govora Bu&scaron;a Mla\u0111eg u Vestpointu iz juna 2002. godine i iz Dokumenta o strategiji nacionalne bezbednosti iz iste godine. Re\u010d je o doktrini &bdquo;profilakti\u010dkog ili, preciznije, preventivnog rata, koji \u0107e fakti\u010dki dovesti SAD u polo\u017eaj vlasti nad potencijalno neprijateljskim stanovni&scaron;tvom zemalja, koje prete Americi terorizmom&quot;. Smisoa je u tome da je Va&scaron;ington postao svetski policajac silom prilika i ispostavlja se da on bukvalno &scaron;titi i na&scaron;u i va&scaron;u slobodu. Stvar je u tome &scaron;to &bdquo;neophodnost nastavljanja rata u Avganistanu (udubite se u te re\u010di; prim. aut.) primorava ameri\u010dke vojnike da upadaju i u takve zemlje kao &scaron;to su Tad\u017eikistan, Turkmenija i Uzbekistan, koje su ranije bile u interesnoj sferi SSSR i gde je krajnje zao&scaron;tren problem rukovodstva&quot;. <\/p>\n<p>A dalje &#8211; jo&scaron; vi&scaron;e. Doktrina &bdquo;preventivnog rata&quot;, kao &scaron;to dobro znamo, u praksi ozna\u010dava &bdquo;periodi\u010dno kr&scaron;enje suvereniteta drugih zemalja&quot; i &bdquo;humanitarne intervencije&quot;. Prema logici Fukujame, u savremenim uslovima &bdquo;princip suvereniteta sam po sebi nije dovoljan za za&scaron;titu zemlje od koje dolazi opasnost&quot;, a principi po&scaron;tovanja ljudskih prava name\u0107u &bdquo;neophodnost upada u takve zemlje i preuzimanje na sebe rukovo\u0111enje njima kako bi se smanjila opasnost i spre\u010dilo njeno nastajanje u budu\u0107nosti&quot;. Kod mene se posle i&scaron;\u010ditavanja takve argumentacije i analize posledica takve spoljne politike pojavljuje velika sumnja u adekvatnost i nau\u010dnu kompetentnost onoga koji je to napisao. <\/p>\n<p><strong>PROMA&Scaron;AJI NA BALKANU<\/strong> Uz svu kritiku rada Fukujame, trebalo bi odati du\u017eno priznanje filozofu zbog toga &scaron;to poku&scaron;ava da bude objektivan. Pored ostalog, on isti\u010de da &bdquo;SAD i me\u0111unarodna zajednica, imaju\u0107i posla sa slabim dr\u017eavama u prvom stadijumu njihovog poratnog preure\u0111enja i stabilizacije, nisu postigli mnogo. SAD i druge me\u0111unarodne organizacije na\u010dinile su mnogo gre&scaron;aka u Panami, Somaliji, Haitiju i Bosni&quot;. &Scaron;teta &scaron;to se pritom ne navodi broj \u017ertava tih gre&scaron;aka niti njihova ekonomska i humanitarna cena. <\/p>\n<p>Zaklju\u010dak koji izvodi Fukujama iz veoma povr&scaron;nog i ideolo&scaron;ki optere\u0107enog rasu\u0111ivanja o prirodi svetskog poretka u 21. veku sasvim je logi\u010dan. Fukujama ne govori o neophodnosti prekida ekspanzionisti\u010dke politike i preispitivanju doktrine &bdquo;preventivnog rata&quot;. Prema njegovoj logici, &bdquo;izgradnja sna\u017ene dr\u017eave neophodna je ne samo propalim ili slabim dr\u017eavama tre\u0107eg sveta ve\u0107 se ona ispostavila nu\u017enom i za Va&scaron;ington&quot;. Stvar je u tome &scaron;to je odsustvo &bdquo;naro\u010ditih uspeha na izgradnji samostalnih dr\u017eava&quot; u zemljama u kojima su SAD i me\u0111unarodna zajednica nameravali da to u\u010dine povezano ne sa samom krvolo\u010dnom praksom razaranja nacionalnih i dr\u017eavnih organizama i suverenih institucija ve\u0107 sa time &scaron;to &bdquo;me\u0111unarodna zajednica i veliki broj nevladinih organizacija &scaron;alju u slabe zemlje toliko stru\u010dnjaka vrhunske klase da oni \u010desto ne samo da potiskuju nego i ne dopunjavaju krajnje slabe lokalne dr\u017eavne institucije. Kao rezultat prilikom vr&scaron;enja funkcije upravljanja, kvalifikacija lokalne administracije se ne pove\u0107ava, i te zemlje, po pravilu, ponovo se vra\u0107aju u pre\u0111a&scaron;nje stanje \u010dim me\u0111unarodna zajednica za njih izgubi interesovanje ili odlazi u druge krizne regione&quot;. U prevodu na normalan jezik to zna\u010di, da &bdquo;me\u0111unarodna zajednica&quot; pod okriljem UN uru&scaron;ava dr\u017eavni aparat konkretne zemlje, seje smutnju u upravljanju, diskredituje administrativni rad i, podmiriv&scaron;i svoje operativne i strate&scaron;ke interese, odlazi u novu &bdquo;slabu&quot; zemlju. <\/p>\n<p>Postavljaju se pitanja: Na &scaron;ta se svodi uspeh &bdquo;izgradnje nacionalne dr\u017eave&quot;? Ima li pozitivnih primera realizacije tog projekta? Dopusti\u0107u sebi da odgovorim direktno, ne navla\u010de\u0107i filozofsku maglu. Saglasno ciljevima i zadacima hegemona svetskog kapitalisti\u010dkog sistema, projekat &bdquo;izgradnje nacionalne dr\u017eave&quot; pretpostavlja likvidaciju takve u svim strate&scaron;ki va\u017enim regionima za njih. A ta va\u017enost sa svoje strane zavisi od ekonomskih (energetskih, resursnih, finansijskih), geopoliti\u010dkih i psihoistorijskih interesa. <\/p>\n<p>Fukujama, po svoj prilici, ne naslu\u0107uju\u0107i to ni sam, razotkriva prirodu neoimperijalizma SAD, rasu\u0111uju\u0107i o nepostojanju alternative &bdquo;kvazipermanentnim i kvazikolonijalnim odnosima izme\u0111u &#8216;vazalne&#8217; zemlje, koja dobija pomo\u0107, i me\u0111unarodne zajednice&quot;. On pozdravlja to &scaron;to me\u0111unarodna zajednica uspostavlja pre\u0111a&scaron;nji mandatni sistem Lige naroda, &bdquo;kada su odre\u0111ene kolonijalne vlasti dobile privilegije da upravljaju nekom teritorijom u svom interesu&quot;. Kako nas ube\u0111uje futurolog, glavni se spor danas ne vodi o samom principu suvereniteta i suverene dr\u017eavnosti. &bdquo;Danas je spor me\u0111u \u010dlanovima me\u0111unarodne zajdnice koncentrisan na tome ko treba da donosi odluku o naru&scaron;avanju suvereniteta i na kom osnovu. <\/p>\n<p>Fukujama nas ube\u0111uje u to da je taj spor \u010disto nominalan. Bez obzira na postoje\u0107e razlike izme\u0111u SAD i njenih evropskih saveznika o pitanju savremenog ure\u0111enja sveta, Evropljani su prinu\u0111eni da slede kurs liberalnog internacionalizma koji sprovode SAD. Stvar nije samo u tome da Amerikanci dominiraju u svetskoj ekonomiji zarad svoje velike koristi, ve\u0107 i u tome &scaron;to su oni, uz pomo\u0107 razgranate mre\u017ee nadnacionalnih institucija, stavili svet pod kontrolu svojih interesa. Prema tome, perspektiva realizacije \u017eelja Evropljana da izgrade vi&scaron;epolarni svet veoma je fantomska.&nbsp; <\/p>\n<p>Istovremeno u Beloj ku\u0107i dobro shvataju: princip &bdquo;&scaron;to je dozvoljeno Jupiteru nije dozvoljeno volu&quot; ne odgovara ba&scaron; uslovima &bdquo;dirigovanog haosa&quot;. &bdquo;Bik&quot; se ne mo\u017ee uvek kontrolisati. Drugim re\u010dima, &bdquo;pravo dr\u017eave da zapodeva preventivne ratove&quot;, \u010dak kao odgovor na opasnost &bdquo;ne mo\u017ee slu\u017eiti kao dobro op&scaron;te pravilo me\u0111unarodnih odnosa&quot;. Jer SAD bi verovatno bile protiv sli\u010dnog predloga Rusije ili Kine&quot;. Zato je osnovna namena takve fukujamovske knjige zapravo, u obrazlaganju neophodnosti davanja &bdquo;slobode delovanja u datom pitanju jednoj zemlji&quot; od strane me\u0111unarodne zajednice&quot;. <\/p>\n<p><strong>UNIVERZALNE VREDNOSTI<\/strong> dok se vode teorijski sporovi o tome kako SAD, Evropa i ostatak sveta shvataju me\u0111unarodni legitimitet i principe suvereniteta, Va&scaron;ington je, tamo gde je mogao ve\u0107 po svome preuredio svetski poredak. Vlast sile je merilo dru&scaron;tvenog razvoja tokom milenijuma i savremeni svet se u tom smislu ni po \u010demu ne razlikuje od epohe Aleksandra Makedonskog ili Napoleona Bonaparte. Za\u010du\u0111uje samo politi\u010dki infantilizam Fukujame, koji on poku&scaron;ava u\u010diniti mudrom normom svojim \u010ditaocima. Te\u017enje ka hegemonizmu mislilac obja&scaron;njava specifi\u010dnim ameri\u010dkim shvatanjem dr\u017eavnosti i suvereniteta, ose\u0107anjem isklju\u010divosti politi\u010dkih institucija prave demokratije. Opravdanje za vapiju\u0107e ispoljavanje sile za njega su Deklaracija o nezavisnosti i Ustav SAD, koji za Amerikance ovaplo\u0107uju &bdquo;univerzalne vrednosti i imaju za \u010dove\u010danstvo zna\u010daj koji se\u017ee daleko izvan granica SAD. To ose\u0107anje vremenom dovodi do tipi\u010dno ameri\u010dke sklonosti da brkaju sopstvene nacionalne interese sa &scaron;irim interesima sveta u celini&quot;. Samo &scaron;to to &bdquo;brkanje&quot; ide isklju\u010divo na ruku samim Amerikancima i njihovim saveznicima. <\/p>\n<p>I na kraju \u017eelim da podvu\u010dem: sladunjavi zvuci fukujamovskih sirena o &bdquo;sna\u017enoj dr\u017eavi&quot; &#8211; to nije o nama, nije o Rusiji. Strate&scaron;ki ciljevi Atalija i Fukujame su podjednaki: &bdquo;za budu\u0107i svetski poredak najva\u017enije je da se nau\u010di izgra\u0111ivati dr\u017eava&quot;. Samo jedan u\u010di da se gradi &bdquo;planetarna dr\u017eava&quot; a drugi ideolo&scaron;ki fundira novi imperijalizam &bdquo;sna\u017ene dr\u017eave&quot; SAD. <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/standard.rs\/vesti\/41-svet\/4055-frensis-fukujama-infantilni-mislilac-amerike-hegemonije-.html\">Novi Standard<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pi\u0161e: Jelena Ponomarjova Knjiga Frensisa Fukujame &bdquo;Sna\u017ena dr\u017eava. Upravljanje i svetski poredak u 21. veku (State Building. Governance and World Order in the Twenty First Century), napisana 2004. godine, do\u017eivela je ve\u0107 tre\u0107e izdanje u Rusiji. Takva &bdquo;popularnost&quot; &scaron;tiva osrednjeg nivoa, koje se bavi razmatranjem svetskog poretka u uslovima globalizacije obja&scaron;njiva je sasvim prosto: opus [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47292","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47292","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47292"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47292\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47292"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47292"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47292"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}