{"id":47290,"date":"2010-03-08T09:30:48","date_gmt":"2010-03-08T09:30:48","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47290"},"modified":"2010-03-08T09:30:48","modified_gmt":"2010-03-08T09:30:48","slug":"od-pobune-i-protesta-do-praznika-i-slavlja","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/03\/08\/od-pobune-i-protesta-do-praznika-i-slavlja\/","title":{"rendered":"Od pobune i protesta do praznika i slavlja"},"content":{"rendered":"

Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati \u010dak više niti same sebe?<\/em>  <\/p>\n

Pi\u0161e: \u0110ur\u0111a Kne\u017eevi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Kada se o 8. martu piše više godine uzastopce, stvari postaju nekako uobi\u010dajene, pa samim time pomalo i nelagodne. Ustanovi se naime da ima svega nekoliko aspekata o kojima se uop\u0107e mo\u017ee pisati, pa kada ih se sve izreda mo\u017ee se samo natrag, u novi ciklus pisanja na istu glavnu temu uz izmjene i sitnije nijansiranje prili\u010dno ograni\u010denog broja fokusa. Tako se primjerice mo\u017ee osvrnuti u povijest, pa podsjetiti na tragi\u010dno poginule tekstilne radnice u New Yorku na taj dan, kao i na gotovo istovremeni, ali s tim tragi\u010dnim doga\u0111ajem nepovezani velebni marš socijalistkinja Manhattnom, udrobljeno s inicijativom Klare Zetkin da se slavi Dan \u017eena, iznesenom na Drugoj me\u0111unarodnoj konferenciji \u017eena socijalistkinja (dakako, zapadnih zemalja). Pa tako redom, sve preko demonstracija Ruskinja 1917., uz svra\u0107anje u naše krajeve, prije rata (drugog svjetskog), u ratno doba te doba uspona i pada Antifašisti\u010dkog fronta \u017eena, pa u SFR Jugoslaviju, pa sve do sadašnjosti…<\/p>\n

Tako se mo\u017ee pisati o sadašnjosti, naravno u nas, šetati po statistici i zdvajati nad nepromjenjivosti onih crta vu\u010denih strelicom koja od godine do godine še\u0107e na dosadno istoj ravni. Tek tu i tamo malo dolje, malo gore. I to na prakti\u010dki svim podru\u010djima: u politici, privredi, kulturi, zdravstvu… svugdje isto. To nas onda dovede do pojma staklenog stropa, i tu se sve više pokazuje i potvr\u0111uje mo\u0107 imenovanja: kad jednom nešto imenujemo, \u010dini se da je to ujedno i pe\u010dat na proces. Kada se izgovori, kao da je proces okon\u010dan i, naravno, problem riješen. Ah, taj prokleti stakleni strop! Samo da ga nema.<\/p>\n

Kvote su tako\u0111er zabavna tema za te dane; mi bismo da ih uvedu a ne znamo sasvim precizno zašto, a oni ih ne bi uveli i tako\u0111er ne znaju zašto. Valjani razlozi i za i protiv doduše postoje, ali kome se još u ovoj dr\u017eavi debatira i gnjavi s argumentacijom?<\/p>\n

Osmomartovska fraza<\/strong><\/p>\n

Omiljena tema, prava poslastica i izdr\u017eljiva fraza, prikladna za svaku priliku a upravo odli\u010dna za 8. mart, jest oštra kritika prošlih vremena (svi znamo da se radi o SFR Jugoslaviji), kada se slavilo tako da se mu\u017eevi napiju i slave više od \u017eena i na kraju im donesu potrgan i ve\u0107 malo ocvao stru\u010dak cvije\u0107a. Uz to ide bespoštedna kritika politi\u010dara koji se uguraju u igru i dijele karanfile gdje god stignu, ljube koga god mogu. Uvijek još u rezervi stoji mogu\u0107nost intervjua. Politi\u010darke, osobito one zadu\u017eene za resor \u017eenskih pitanja, znanstvenice koja se profesionalno bavi \u017eenskim pitanjima, neke starije gospo\u0111e, recimo slikarice, koja se sje\u0107a dana kada je bila mlada, aktivna, beskompromisna i pomalo feministkinja i sli\u010dno.<\/p>\n

Ne bih se usudila ovako sprdati sa svim time da nije prije svega na vlastiti ra\u010dun, jer i sama sam (pa i više puta i s mnogim varijacijama) prošla taj put pisanja o 8. martu.<\/p>\n

Ono što uporno izostaje, barem na ovim našim (i to ne samo u u\u017eem smislu našim) prostorima, jest reflektiranje na temu i razmatranje prili\u010dno jednostavnog pitanja, zbog \u010dega je tomu tako? Kako to da nakon ipak respektabilnog broja godina (deceniji su u pitanju) feminizma u nas, i dalje hodamo, kre\u0107emo se u mjestu, ponekad \u010dak i tr\u010dimo s efektima sli\u010dnim onima koje posti\u017eu hr\u010dci u kavezu-vrtilici. Pokret, u smislu neke masovnosti, nikada nismo niti imale, ali je sve manje i onih brojem manjih, ali tako\u0111er va\u017enih okupljanja, protestiranja protiv nekih stanja i stvari, ili, još bolje, javnog iskazivanja politi\u010dkih stavova i na njima temeljenih zahtjeva. Okupiti, recimo, par stotina \u017eena na demonstracijama, a da pritom ne prisko\u010de u pomo\u0107 \u017eene ve\u0107 organizirane u nekom sindikatu, izgleda, ma šta izgleda! – jest nemogu\u0107e.<\/p>\n

Nije li u tome sakriveno još jedno i tako\u0111er jednostavno pitanje? Ako nam je naime društvo i dalje duboko patrijarhalno – a jest, ako je duboko nepravedno prema \u017eenama u prakti\u010dki svakom smislu, od najeklatantnijeg nasilja prema njima pa sve do njihove samo simboli\u010dne prisutnosti i udjela u vlasti (politici, mjestima ekonomske mo\u0107i, u kulturnoj sferi, i da ne nabrajamo sve sfere \u017eivota) – tako\u0111er jest, kako to da one kojih se to direktno ti\u010de, preko \u010dijih se ple\u0107a i pla\u0107a sve prelama i slama, ne pokazuju nikakav tra\u010dak pobune? Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati \u010dak više niti same sebe? O masovnosti bolje i ne govoriti. E pa jednostavno, one koje bi trebale ne samo prednja\u010diti u aktivizmu, ve\u0107 i prije toga imati prili\u010dno jasno poslo\u017eena znanja o stanju stvari u društvu, e da bi mogle postaviti ciljeve borbe, niti su revolucionarna, niti avangarda, osim u smislu aforizma koji govori o avangardi kao onoj koja grabi unaprijed.<\/p>\n

Mijenjam opoziciju za poziciju<\/strong><\/p>\n

S potonu\u0107em i o\u010diglednom smr\u0107u davljenjem u mainstreamu neoliberalne dr\u017eave, nestao je i zadnji atom feministi\u010dke subverzivnosti, koju je zamijenila puka estrada što je sve to više gledamo posljednjih godina. Ono što sve manje gledamo, ili više uop\u0107e ne vidimo, jest kriti\u010dka pozicija feminizma usmjerena prema središtima, izvorištima mo\u0107i od kojih je, uz društvo samo, najja\u010da i najopasnija dr\u017eava, gdje se nejednakost upravo i generira. To bi onda zna\u010dilo baviti se politikom kojoj bi prioritet bio mijenjanje dominantne društvene paradigme, a ne servisiranje dr\u017eave kakva ve\u0107 jest, "uska\u010du\u0107i" s vlastitim anga\u017emanom tamo gdje se dr\u017eavi za problem više-manje fu\u0107ka. Drugim rije\u010dima, nije na nama da umjesto nje radimo onaj posao koji treba obaviti dr\u017eava, ve\u0107 da je primoramo (kad je ve\u0107 tu) da ga i propisno obavi. Ili još jednostavnije, nije na nama, primjerice, da obrazujemo djecu po školama protiv nasilja. To je slabog dometa i prakti\u010dki nikakvih efekata jer su i kapaciteti slabi. Ali treba u\u010diniti sve da se dr\u017eavu primora da postoje\u0107i sistem školstva uvede programe za u\u010denike, nastavnike, roditelje koji bi se nosili s tim zlom i borili protiv njega. Nije na nama (samo) da branimo svaku pojedinu \u017eenu od nasilja, ve\u0107 da vršimo politi\u010dki pritisak i natjeramo dr\u017eavu i njezine institucije (pravosu\u0111e, policiju, slu\u017ebe za socijalni rad) da to bude njihova (ka\u017enjiva) odgovornost, i sli\u010dno tome.<\/p>\n

Takva politika tra\u017eila bi druga\u010dije pozicioniranje prema vlasti no što je danas u modi. Umjesto opozicije, naše nevladine organizacije upravo sline nad partnerstvom s vlaš\u0107u. A na partnera, koji te pla\u0107a da bi zadr\u017eao socijalni mir, ipak se ne ide. Stoga nema osnova ni o\u010dekivati da sve one prije spomenute \u017eene na \u010dijim le\u0111ima se dvostruko prelama sva bijeda ovog društva (kao \u017eena i kao gra\u0111anki) budu ikakvim pozivom ovakvog bezubog feminizma mobilizirane na protest. Njih za to ni u kojem slu\u010daju ne treba optu\u017eivati. Za 8. mart ionako svatko slijedi svoja agenda. Organizirane feministkinje \u0107e se rastr\u010dati od domjenka jedne politi\u010darke do sli\u010dnoga drugog, odr\u017eat \u0107e se mo\u017eda i koji okrugli stol, predstavit \u0107e se neka nova knjiga, brošura, vodi\u010d ili tristoto istra\u017eivanje o tome kako nema \u017eena u politici, neke \u0107e skoknuti i do New Yorka, jer baš se eto opet nešto zasjeda. Radnice i slu\u017ebenice, sve one koje još imaju posao, tr\u010dat \u0107e s njega doma… i tako dalje, to ve\u0107 znamo. One nezaposlene oti\u0107i \u0107e na burzu ili da se prijave ili da po dugogodišnjem obi\u010daju pogledaju liste radnih mjesta, mo\u017eda im se ovaj put posre\u0107i. One mla\u0111e, koje još i ne tra\u017ee posao, kojima je feminizam smiješan i dosadan (ovakav kakav nam je danas, nije ni \u010dudo) oti\u0107i \u0107e na Osmomartovski \u017eur indikativnog naziva "We live longer, we fuck longer, we party longer!"<\/p>\n

ZaMirZINE<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Kako to da "revolucionarna avangarda", to jest feminizam i feministkinje, nisu u stanju mobilizirati \u010dak više niti same sebe?<\/em>  <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47290","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47290","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47290"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47290\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47290"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47290"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47290"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}