{"id":47288,"date":"2010-03-07T09:12:39","date_gmt":"2010-03-07T09:12:39","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47288"},"modified":"2010-03-07T09:12:39","modified_gmt":"2010-03-07T09:12:39","slug":"decki-iz-chicaga-zarobili-su-nam-umove","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/03\/07\/decki-iz-chicaga-zarobili-su-nam-umove\/","title":{"rendered":"De\u010dki iz Chicaga zarobili su nam umove"},"content":{"rendered":"

Svatko tko dr\u017ei do sebe u svijetu napravio je nešto zna\u010dajno na polju fiskalne i monetarne politike da bi se obranio od financijske krize, a mi i dalje gun\u0111amo kao stari bogati neoliberali <\/em><\/p>\n

Pi\u0161e: Gojko Drlja\u010da<\/strong><\/em><\/p>\n

Suvremena hrvatska ekonomska misao danas je zamalo apsolutno usmjerena prema rješenjima koja su redom priro\u0111ena neoliberalnoj ekonomskoj doktrini. Situacija je paradoksalna: \u010dak i oni koji bi se mo\u017eda javno uvrijedili da ih nazovete ekonomskim neoliberalom, sljedbenikom \u010dikaške škole Miltona Friedmana, danas odlu\u010dno javno predla\u017eu upravo ono što bi predlo\u017eio danas ozloglašeni, a nekad najutjecajniji ekonomist u posljednjih 50 godina.<\/p>\n

\u010cak i hrvatski novinari danas vrlo agresivno pozivaju ne samo na rezanje prora\u010duna nego i smanjenje pla\u0107a zaposlenima u dr\u017eavnoj administraciji, smanjenje broja zaposlenih u dr\u017eavnim slu\u017ebama, zazivaju bolno restrukturiranje javnih poduze\u0107a i zdravstva, produljivanje radnog vijeka, ukidanje "parafiskalnih" nameta, rezanje povlaštenih mirovina, vra\u0107anje ljudi iz mirovine u radnu aktivnost, smanjivanje radnih prava i stanjivanje sindikalnih prava kako bi se tr\u017eište rada u\u010dinilo fleksibilnijim, a prihvatljiv im je \u010dak i nastavak ozloglašene privatizacije. \u010cak su se i novinari prestali pitati što to zapravo zazivamo – mo\u017eda, prema Friedmanovoj utopiji, neregulirano te zbog toga tobo\u017ee superu\u010dinkovito društvo temeljeno na privatnoj inicijativi i što ve\u0107im koli\u010dinama laissez faire?<\/p>\n

Danas ekonomisti bliski HDZ-u, baš kao i esdepeovci, sve spremnije tra\u017ee na\u010din kako da širokim masama prodaju pri\u010du da mnogo toga treba srezati, smanjiti, odre\u0107i se koje\u010dega, prokr\u010diti… kako bi nam nakon krize opet bilo bolje. Teza je vrlo jednostavna: ništa se drugo ne mo\u017ee napraviti. U Hrvatskoj naprosto nije mogu\u0107a poticajna ekonomska politika. A mora se priznati da svima, pa i novinarima, takve teze usred ove duboke ekonomske i moralne krize hrvatskog društva nije teško prihvatiti te se nadati nekakvom napretku kao posljedici neoliberalnih ekonomskih poteza. Postoje, me\u0111utim, dva problema: 1. najnovija svjetska financijska kriza, pra\u0107ena fiskalnom krizom velikog broja dr\u017eava, razotkrila je da neoliberalna rješenja nisu model odr\u017eivog razvoja (upravo suprotno); 2. povijesni podaci pokazuju da zemlje koje su primjenjivale neoliberalnu ekonomsku doktrinu mo\u017eda iskazuju u odre\u0111enom razdoblju više stope gospodarskog rasta, ali usto dolazi i do radikalne redistribucije nacionalnog bogatstva u korist bogatih i inozemnih korporacija.<\/p>\n

Instiktivna primjena<\/strong><\/p>\n

Danas je potpuno jasno da se u svim krizama neoliberalisti\u010dki koncept nametnuo kao model razmišljanja. Mo\u017ee li se od njega pobje\u0107i, ne mogu odgovoriti ni najmo\u0107nije nacije, a ne samo Hrvatska. Svi su danas toliko indoktrinirani neoliberalisti\u010dkim ekonomskim konceptom da ga, mo\u017ee se re\u0107i, primjenjuju instinktivno. Le\u017ei li upravo u tome velika opasnost, treba li zvoniti na uzbunu?<\/p>\n

Više vrlo uglednih istra\u017eiva\u010da uspjelo je upornim prikupljanjem arhivske gra\u0111e upozoriti na to da se ve\u0107 pedesetak godina indoktrinirani pobornici neoliberalizma koriste uraganima, ratovima, ekonomskim, financijskim i politi\u010dkim krizama, potresima, po\u017earima, epidemijama, javnim nemirima… kako bi izgurali ireverzibilne socio-ekonomske promjene. Upravo tako i mi, uspani\u010deni usred teške ekonomske krize, zazivamo promjene koje \u0107e dugoro\u010dno utjecati na kvalitetu našeg \u017eivota i ne pomišljaju\u0107i da bi trebalo dvaput promisliti ho\u0107e li nam kvaliteta \u017eivota zbog tih promjena dugoro\u010dno biti bolja ili lošija. Primjerice, poslodavci, politi\u010dari i novinari hrabro zazivaju rezanje prakti\u010dno svih "parafiskalnih" nameta, a pri tome svi u trenu zaboravljaju da su ti nameti ipak neki izvori prihoda koji jam\u010di realizaciju vrlo va\u017enih društvenih funkcija.<\/p>\n

U krizi prestajemo razmišljati suptilno. Zaboravljamo da nikako nije isto tra\u017eiti, primjerice, smanjivanje poreznih tereta na pla\u0107e od dvije do pet tisu\u0107a eura, koje se u Hrvatskoj oporezuju drakonski, a u Europi su prosje\u010dne, kao što neki jednostavno tra\u017ee \u010dešljanje javnih poduze\u0107a od navodno strašnog viška ljudi i iracionalnosti. Prvo je logi\u010dan i razvoju podre\u0111en potez, a drugi bi lako mogao biti simbol neoliberalnih škara koje \u0107e stvoriti novu vojsku nezaposlenih i trajno siromašnih, dok \u0107e, primjerice u privatiziranom HEP-u, vrhnje ubirati neki novi energetski tajkuni ili stranci.<\/p>\n

Isto tako, ne pitamo se \u017eelimo li baš vra\u0107ati masovno ljude iz mirovine te proizvesti novu kastu socijalno dezorijentiranih. \u017delimo li jednog dana zaista raditi do sedamdesete ili sedamdeset i pete u društvu u kojem \u0107emo imati \u010detvrtinu bolnica manje? Sve spomenuto predmetom je vrlo ozbiljnih razgovora ljudi koji imaju i te kakav utjecaj u Hrvatskoj, nisu to tlapnje sada ve\u0107 stogodišnjeg duha preminulog Miltona Friedmana, koji sada lebdi iznad nas te smatra da mu se ukazala odli\u010dna prilika.<\/p>\n

Kriza je u Hrvatskoj!<\/strong><\/p>\n

Kako u uvjetima razli\u010ditih kriza funkcionira logika ekonomista \u010dikaške škole, tj. neoliberalne ekonomske ideje, jako je dobro dokumentirala u "Doktrini šoka" Naomi Klein. Upozorila je na to da su mnogi u New Orleansu netom nakon u\u017easa koji je za sobom ostavio uragan Katrina u stravi\u010dnom neredu, smradu kemijskog zaga\u0111enja i leševa odmah prepoznali šansu za stvaranje manjeg i sigurnijeg grada prelaskom s projekta javne potpore gradnji ku\u0107a na komercijalne projekte gradnje stanova. A sam Milton Friedman napisao je \u010dlanak u kojem je upozorio da su škole New Orelansa postale kao i domovi gra\u0111ana obi\u010dne ruine: "To je tragedija. Ali, to je i prilika za radikalnu reformu školskog sustava", tvrdio je tada 94-godišnji Friedman te predlo\u017eio da se obiteljima osiguraju vau\u010deri kojima \u0107e ubudu\u0107e pla\u0107ati privatne škole. Na taj je na\u010din neoliberalisti\u010dka reforma zauvijek, pod plaštom prirodne katastrofe, promijenila stanje javnog školstva u New Orleansu. Stari liberal iskoristio je krizu i u svom ameri\u010dkom dvorištu, baš kao što su se on i njegovi sljedbenici krizom koristili kao prijateljicom na stotine puta u \u010cileu, Argentini, Rusiji, Poljskoj, Urugvaju, Peruu, Indoneziji, Šri Lanki, Velikoj Britaniji, Hrvatskoj… Prije uragana Katrina na podru\u010dju New Orleansa bile su 123 javne škole.<\/p>\n

Ostale su samo \u010detiri. Isto tako, prije uragana Katrina u\u010ditelji New Orelansa imali su izuzetno jaku zaštitu sindikata, a nakon njega ta zaštita jednostavno je puknula. I na drugom pak kraju svijeta, u Šri Lanki, nakon tsunamija, neoliberalna ideja tako\u0111er je vidjela šansu. Umjesto da po\u010dnu obnovu starih ribarskih naselja na obali, neoliberali su odlu\u010dili graditi suvremene turisti\u010dke komplekse. Zvu\u010di napredno i primamljivo, ali je imalo tragi\u010dan utjecaj na sudbinu tisu\u0107a ljudi koji su dotad \u017eivjeli na obali. Neoliberali su jednostavno dobili priliku da ih kao "po\u010diste" s njihove obale.<\/p>\n

No, valja paziti da se nekog neoliberala ne zamijeni s liberalnim, slobodoumnim borcem za gra\u0111anska prava. Nikako. To bi bilo zastarjelo shva\u0107anje. Prete\u017eito je rije\u010d o vrlo konzervativnim predstavnicima interesa krupnog kapitala koji su pomagali, incirali i finanancirali neoliberalne promjene u cijelom nizu zemalja. Milton Friedman i njegovi indoktrinirani sljedbenici imali su zastrašuju\u0107u razinu utjecaja na ameri\u010dke predsjednike, britanske ministre, ruske politi\u010dare i oligarhe, me\u0111unarodone institucije kao što su MMF i Svjetska banka te posebno na neke od najokrutnijih re\u017eima u suvremenoj politi\u010dkoj povijesti. Pustili su duboko korijenje i svuda krize koristili po oprobanoj recepturi za promjene s kojih više nema povratka na staro – od \u010cilea do Iraka. Ako danas zavirite u Wikipediju, tamo \u0107ete pro\u010ditati da su tri \u010detvrtine svjetskih ekonomista pod sna\u017enim utjecajem neoliberalne ekonomske doktrine.<\/p>\n

A u Hrvatskoj bi se moglo re\u0107i da je rije\u010d o devet desetina. Nitko, naravno, od naših ekonomista ne\u0107e lako priznati da je indoktrinirani friedmanovac, svojevrsni taliban slobodnog tr\u017eišta, ali sve što smo mogli \u010duti od po\u010detka svjetske financijske krize od "relevantne" doma\u0107e ekonomske misli koja uop\u0107e nije bila sposobna predvidjeti krizu zapravo su neoliberalni recepti štednje, rezanja i odricanja, a sve kako bi se poduzetnicima i ekonomiji dala šansa. Jasno je da treba biti oprezan i pa\u017eljivo vu\u0107i fiskalne i monetarne poteze, jasno je da je javna potrošnja u Hrvatskoj prevelika i \u010desto krivo usmjerena, jasno je da poduzetnicima treba dati šansu, ali teško da \u0107e mjere radikalne štednje i rezova biti neki \u010dudotvorni lijek za krizu. U Hrvatskoj se zbog krize, na \u017ealost, sve više pribli\u017eavamo to\u010dki u kojoj \u0107emo vjerojatno \u010duti vrlo radikalne pozive na šok-terapiju, a to zna\u010di da \u0107emo se posve na\u0107i na polju u kojem \u0107e se ve\u0107 i terminološki mo\u0107i prepoznati nemilosrdna ruka neoliberalizma koja je nepovratno promijenila lice mnogih ekonomija na svim kontinentima.<\/p>\n

Mnogi su nam stru\u010dnjaci na ove teze rekli da smo u Hrvatskoj daleko od neoliberalizma kao modela te da se zapravo trebamo brinuti zbog bje\u017eanja od tr\u017eišnih na\u010dela – u agrarnoj, industrijskoj, energetskoj politici još imamo previše primjera nespojivih sa zdravim tr\u017eištem. Isto tako, o\u010dito je da mnogi politi\u010dari zbog otpora radnika, seljaka, umirovljenika i umirovljenih branitelja smatraju da neoliberalna avantura nije realna opcija te se stoga i ne moramo zabrinjavati jer ionako nitko ne mo\u017ee napraviti ništa "konstruktivno". Me\u0111utim, i jedni i drugi time promašuju poentu: oba razloga ne upozoravaju na to da bi temeljni neoliberalni recept (deregulacija, liberalizacija, privatizacija i smanjenje socijalnih davanja) uop\u0107e trebalo biti rješenje, bilo kratkoro\u010dno bilo dugoro\u010dno. Dakle, uz izostanak slo\u017eenih ekonomskih politika, teško da išta mo\u017eemo napraviti sa sve pomodnijim prijedlozima raznoraznih rezanja i kr\u010denja šikare.<\/p>\n

Politika poticaja<\/strong><\/p>\n

Usporedimo samo gdje smo trenuta\u010dno u odnosu na zemlje iz kojih je kriza krenula. Oni najpogo\u0111eniji posljedicama primjene neoliberalne doktrine u financijskom sektoru još raspravljaju o za i protiv laganog povla\u010denja robusne politike poticaja bez presedana u suvremenoj povijesti. Ne samo da su centralne banke SAD-a i najja\u010dih zapadnih zemalja spustile kamate na rekordno niske razine nego su i za potrebe poticaja podignuli i prora\u010dunske deficite tako\u0111er na rekordne razine, smišljeni su i novi pojmovi poput "quantitative easing" koji zapravo zna\u010di emitiranje novog novca za kupnju dugoro\u010dnijih vrijednosnica, što je dalo novu dimenziju ekspanzivnoj monetarnoj politici. Sve te zemlje sada procjenjuju da je još prerano za okretanje le\u0111a poticajima. Europa ima poseban problem. Fiskalna stabilnost Gr\u010dke, Portugala, Španjolske, Irske… zahtijevala je pove\u0107anje depozita i rezanje trošenja. Bankroti zapadnoeuropskih dr\u017eava rije\u010d je koja visi u zraku. Nestao je optimizam da \u0107e putanja krize imati V oblik. Globalno se sve više govori o W krizi, krizi s dvostrukim dnom. Dok sve više raste zabrinutost za budu\u0107nost eura, na drugom kraju planeta o Japanu se mo\u017ee raspredati kao o zemlji s najdubljim dugoro\u010dnim strukturalnim fiskalnim problemima zbog niska rasta i strašnog javnog duga. Za razliku od toga, kineska centralna vlast polako po\u010dinje stezati kreditiranje kako bi zaustavila inflaciju i stvaranje vrijednosnih mjehura razli\u010dite vrste imovine, Brazil je po\u010deo ko\u010diti svoje fiskalne poticaje, a indijska centralna banka, koja je podignula rezervacije, tako\u0111er po\u010dinje ko\u010diti.<\/p>\n

Dakle, svi imaju neke svoje specifi\u010dne situacije i probleme i svi tra\u017ee sebi primjerena rješenja, kako veliki i mo\u0107ni, tako i tzv. tranzicijske zemlje. A ono što je zajedni\u010dko svima u tako slo\u017eenom, isprepletenom, a ipak razli\u010ditom svijetu u kojem svatko mu\u010di svoje glavobolje jest to da nitko, ali nitko, poput nas, nije \u010dekao, do\u010dekao i proveo znatan dio krize, a da nije pokušao napraviti ništa stimulativno za ekonomiju. I dok su svi pokušali proaktivnom fiskalnom i monetarnom politikom bje\u017eati od po\u017eara koji je u najmo\u0107nijim ekonomijama proizvela neoliberalna doktrina koja se otrgnula kontroli u pohlepnom financijskom sektoru, naša ekonomska misao isklju\u010divo je zazivala neoliberalna rješenja. Nismo radili ništa, gun\u0111ali smo kao da smo bogati stari neoliberali kojima je pun kufer socijalizma u glavama.<\/p>\n

To je isto kao da smo se pravili mrtvi i nadali se da \u0107e nas \u017eivot, uz manje prava, a više rada i odricanja, u budu\u0107nosti mo\u017eda jednom osoviti na noge. To što smo uveli hara\u010d i druge krizne namete samo je dokaz da smo bili potpuno dezorijentirani. Isto tako, da nije bilo osloba\u0111anja dijela bankovnih depozita kod HNB-a, ne bi bilo apsolutno ništa od bilo kakve aktivne uloge dr\u017eave u pokušaju ubla\u017eavanja ekonomske krize. Ali ni to nije zapravo potez dr\u017eave, nego centralne banke, što bi \u010dak i Friedman pogurao. A ostalo što smo smislili do sada? Fondovi za gospodarsku suradnju po volumenu su intervencije toliko mali da je rije\u010d zapravo o promid\u017ebenom projektu. Projekt poticanja kupnje stanova zapravo je pokušaj spašavanja dijela banaka koje su lakomisleno i pohlepno pratile projekte na u\u017earenom nekretninskom tr\u017eištu, ali je i poprili\u010dno nerealan.<\/p>\n

Ve\u010dernji list<\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Svatko tko dr\u017ei do sebe u svijetu napravio je nešto zna\u010dajno na polju fiskalne i monetarne politike da bi se obranio od financijske krize, a mi i dalje gun\u0111amo kao stari bogati neoliberali <\/em><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47288","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47288","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47288"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47288\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47288"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47288"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47288"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}