{"id":47280,"date":"2010-02-28T10:48:50","date_gmt":"2010-02-28T10:48:50","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47280"},"modified":"2010-02-28T10:48:50","modified_gmt":"2010-02-28T10:48:50","slug":"prijeti-li-svijetu-nova-ratna-avantura-velikih-razmjera","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/02\/28\/prijeti-li-svijetu-nova-ratna-avantura-velikih-razmjera\/","title":{"rendered":"Prijeti li svijetu nova ratna avantura velikih razmjera"},"content":{"rendered":"<p><em>Svijet se napokon li&scaron;io iluzije da je, nakon strahota Drugog svjetskog rata, kojeg je zapo\u010deo njema\u010dki nacizam na \u010delu s Hitlerom, do&scaron;la epoha trajnijeg mira<\/em> <\/p>\n<p><em><strong>Pi\u0161e: Muhamed Filipovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n<p>Svijet se napokon li&scaron;io iluzije da je, nakon strahota Drugog svjetskog rata, kojeg je zapo\u010deo njema\u010dki nacizam na \u010delu s Hitlerom, do&scaron;la epoha trajnijeg mira i da su, stvaranjem OUN nastali uvjeti za mirno rje&scaron;avanje sporova me\u0111u dr\u017eavama, pa i sukoba, ukoliko bi oni nekontrolirano izbijali.<\/p>\n<p>Dogovori svjetskih lidera u Jalti i u Potsdamu su, na\u017ealost, ubrzo zaboravljeni, a kao osnova zapadne politike usvojena je Churchillova teza iz Fultona da se Zapad mora spremati za novi veliki rat, ovog puta protiv svjetskog komunizma, koji je nakon pada nacizma u Europi i ekstremnog nacionalizma i ekspanzionizma u Japanu, do\u017eivio veliki napredak i pobjedu u nizu zemalja Azije. Zapo\u010dela je era Hladnog rata. <\/p>\n<p>Hladni rat je bio period novije historije u kojem su dvije grupacije velikih sila bile otvoreno sukobljene, ali uz ustezanje od pribjegavanja sili, jer je obostrano posjedovanje atomskog oru\u017eja \u010dinilo svaki veliki rat, a takav bi bio svaki rat izme\u0111u zapadnih i isto\u010dnih sila, tragi\u010dnim za svaku od tih sila i za cijelo \u010dovje\u010danstvo. Nastao je period ograni\u010denih ratova u kojima su velike sile bile anga\u017eirane, ili kao pomaga\u010di anga\u017eiranim snagama na nekom lokalnom terenu (Indokina i Koreja), ili su bile i direktno involvirane, te drugi lokalni sukobi na raznim ta\u010dkama svijetske scene, ali su velike sile pomno vodile ra\u010duna da takvi ratovi ne prerastu, u dimenzijama i u anga\u017emanu vojnih snaga, okvire koji ih \u010dine \u010disto lokalnim ratovima i da ostanu to &scaron;to jesu, periferni sukobi dva suprotstavljena svjetska politi\u010dka i vojna sistema.<\/p>\n<p>Sve se promijenilo kada je do&scaron;lo do pada Sovjetskog Saveza. Rigidna politika sovjetskog vo\u0111stva nije mogla a da ne do\u017eivi krah, pa je Gorba\u010dov uletio u pomno prostudiranu i pripremljenu zamku tobo\u017enjeg dogovora o pretvaranju Detanta u stanje saradnje me\u0111u velikim silama, a mrkva koju je progutao se sastojala u ponudi kredita za saniranje te&scaron;kog unutra&scaron;njeg socijalnog i ekonomskog stanja u Sovjetskom Savezu, \u010dija je ekonomija i \u010diji su gra\u0111ani, bili ve\u0107 na kraju snaga i strpljenja zbog &scaron;ezdeset godina duge nau\u010dne, tehnolo&scaron;ke, ekonomske, politi\u010dke i svake druge izolacije u koju ih je Zapad uveo u odnosu na svijet. Pad komunizma, na\u017ealost, nije proizveo jedno novo globalno stanje. Inercijom, koja je u ovakvim slu\u010dajevima prirodna, zapadni svijet je smatrao da se tim padom ne otvara nova &scaron;ansa za ustrojstvo jedne nove situacije i otvaranje ere saradnje u kojoj \u0107e biti napu&scaron;teni krajnji ciljevi podvrgavanja onih koji su upali u duboku krizu volji i vladavini raznih oblika od strane onih koji su ostali netaknuti procesima ru&scaron;enja dotada&scaron;njeg poretka. Pad komunizma shva\u0107en je kao prilika da se pro&scaron;iri sopstveni sistem na ostatak svijeta, a to se ipak pokazalo i kao iluzija i kao glupost i kao nemogu\u0107i zadatak. <\/p>\n<p>U toj situaciji do&scaron;lo je do zaokreta i u Rusiji, koja je, shvataju\u0107i da se ravnopravna saradnja i odnosi sa Zapadom svode na forme pokoravanja i podvrgavanja, tako da je, kad je propala vladavina Jeljcina, nastao jedan proces osvje&scaron;tavanja i rekonstrukcije Rusije kao svjetske vojne sile ogromnih potencijala, zatim kao ekonomskog giganta, koji jeste u te&scaron;ko\u0107ama ali ima instrumente i osnove za rehabilitaciju svog svjetski va\u017enog polo\u017eaja. <\/p>\n<p>S druge strane, kineski komunizam je, zbog uro\u0111enog pragmatizma Kineza i pametne politike Deng Hsijao Pinga, ostao, u stvari netaknut potresima kojima je cijeli komunisti\u010dki svijet bio izlo\u017een padom Sovjetskog Saveza, te je u zavjetrini antiruske aktivnosti zapadnih sila, razvio svoju ekonomiju, adaptirao politi\u010dki sistem novim potrebama i ostvario ogroman ekonomski, tehnolo&scaron;ki i op\u0107i napredak Kine, koja je postala druga sila u svjetskim odnosima.<\/p>\n<p>Nemaju\u0107i mogu\u0107nosti da svoj pohod protiv komunizma pro&scaron;iri na njegove svjetske centre, a to su bili Rusija i Kina, Zapad se orijentirao na poku&scaron;aje konsolidacije ostatka svijeta i to na na\u010din da je razvio dvije strategije. Prva je strategija globalizacije, koja nije samo posljedi\u010dni fenomen modernih komunikacionih tehnologija svih vrsta nego je proces uvla\u010denja cijelog svijeta u neksus razvoja konstruiranog po tipu razvoja zapadnih zemalja, u nametanju ne samo tehnolo&scaron;kog vo\u0111stva, nego i politi\u010dkog, kulturnog i duhovnog vo\u0111stva zapadnih zemalja cijelom svijetu. Globalizacija se na kraju ispostavlja kao amerikanizacija. Druga strana ove nove strategije je vo\u0111enje niza ograni\u010denih ratova, vo\u0111enih pod izgovorom o nu\u017enosti likvidacije nedemokratskih re\u017eima u svijetu, ali u stvari su ti ratovi, koji su bili planirani i u najve\u0107em broju slu\u010dajeva namjerno provocirani, kao sukob u Iraku, vo\u0111eni za uspostavljanje zapadne kontrole nad najva\u017enijim izvorima nafte i gasa, te najva\u017enijim pomorskim i zra\u010dnim putevima, tj. za popri&scaron;te rata odabirani su lokaliteti koji kontroliraju sistem svjetskih komunikacija zemljom i morem. <\/p>\n<p>Za potrebe opravdanja ove strategije razvijena je ideologija ljudskih prava, naravno, koncipirana po modelu pravnog mi&scaron;ljenja Zapada, koja se name\u0107e kao ideolo&scaron;ki i politi\u010dki kriterij svim zemljama, bez obzira na to &scaron;ta, u stvari, zna\u010di koncept ljudskih prava i na koju se oblast \u017eivota on odnosi. Taj koncept ljudskih prava ne odnosi se na pravo na \u017eivot i slobodu, na pravo jednakih mogu\u0107nosti za ostvarenje \u017eivota i na slobodu i pravo izbora na\u010dina \u017eivota, ali se odnosi na sve druge marginalne odnose me\u0111u ljudima. Temeljna pitanja ljudskog \u017eivota, a to je jednakost ljudi u proizvodnji sopstvenog \u017eivota, ne ulazi u sistem ljudskih prava koncipiranih po zapadnoeuropskom konceptu tih prava, pa se ta prava pojavljuju na mnogim ta\u010dkama svijeta kao instrument odre\u0111enog duhovnog i politi\u010dkog terora, a aktivisti ljudskih prava se koriste kao faktor stvaranja situacija koje omogu\u0107avaju stigmatizaciju odre\u0111enih dr\u017eava, u Bushovoj retorici su to bile &quot;zemlje Zla&quot;, \u010dime se opravdava \u010dak i pravo napada na te zemlje.<\/p>\n<p>Iskustvo, me\u0111utim, u\u010di svakog ko je spreman da vidi stvarnost kakva ona jeste, da je nemogu\u0107e dobiti takve ratove. To govore \u010dinjenice o nedovr&scaron;enosti rata u Koreji, o neuspjehu rata u Vijetnamu, o katastrofi\u010dnim posljedicama i neuspjehu rata u Iraku, o apsolutnoj nemogu\u0107nosti dovr&scaron;avanja rata u Afganistanu, o stanju potencijalnog i prigu&scaron;enog rata u Palestini, o stanju rata u Sudanu, \u010cadu, Somaliji i Eritreji i na drugim ta\u010dkama svjetskog globusa i to u pravilu u muslimanskim zemljama. <\/p>\n<p>Rat se pojavljuje kao zlo kojemu nema kraja, a nijedan od tih ratova nije donio ni rje&scaron;enje lokalnog problema iz kojeg je deriviran, ni pobolj&scaron;anje svjetskih odnosa, nego je samo produbio postoje\u0107e napetosti. Sada, kada neki ozbiljno misle o ratu u Iranu, otvara se nova stranica \u017ealosne historije nasilja u ime navodne slobode i prava ljudi i prijeti da svijet kona\u010dno uvali u novi veliki rat. Iz izlaganja sekretarice za vanjske poslove Sjedinjenih Dr\u017eava Amerike Hilary Clinton na ameri\u010dko-muslimanskom forumu, vidljivo je da Amerikanci misle da bi svi ljudi u svijetu trebali misliti, odnositi se i \u017eivjeti po modelu Amerike, &scaron;to je apsurdno, nekulturno i nasilno.<\/p>\n<p>Ona nije pokazala nimalo razumijevanja za historijsko, kulturno i obi\u010dajno naslije\u0111e i osnovno pravo svakog \u010dovjeka i svake ljudske zajednice da sama bira na\u010din \u017eivota, ako time ne ugro\u017eava jednaku slobodu izbora drugih.&nbsp;&nbsp;&nbsp; <\/p>\n<p><a href=\"http:\/\/www.nezavisne.com\/kolumne\/vijesti\/53976\/Prijeti-li-svijetu-nova-ratna-avantura-velikih-razmjera.html\"><em>Nezavisne Novine<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p><em>Svijet se napokon li&scaron;io iluzije da je, nakon strahota Drugog svjetskog rata, kojeg je zapo\u010deo njema\u010dki nacizam na \u010delu s Hitlerom, do&scaron;la epoha trajnijeg mira<\/em> <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47280","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47280","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47280"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47280\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47280"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47280"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47280"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}