{"id":47276,"date":"2010-02-24T10:07:45","date_gmt":"2010-02-24T10:07:45","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47276"},"modified":"2010-02-24T10:07:45","modified_gmt":"2010-02-24T10:07:45","slug":"moze-li-alkohol-u-malim-kolicinama-biti-cak-i-koristan","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/02\/24\/moze-li-alkohol-u-malim-kolicinama-biti-cak-i-koristan\/","title":{"rendered":"Mo\u017ee li alkohol u malim koli\u010dinama biti \u010dak i koristan?"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Karmela Dev\u010di\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n

Isprva smo im objašnjavali svašta, govorili o vinu i gro\u017e\u0111u. Vino je odraz podneblja, dio je naše kulture i mentaliteta. Kasnije sam ih u\u010dio da pa\u017eljivo kušaju i prate na koji \u0107e na\u010din vino do\u017eivjeti, ka\u017ee poznati pelješki vinar <\/p>\n

Ponude li odrasli starijim tinejd\u017eerima malo dobrog vina u svrhu enološke edukacije i organolepti\u010dkog do\u017eivljaja, to u kona\u010dnici vodi kvalitetnoj prevenciji alkoholizma. Tako to u novom broju Decantera, britanskog i ponajboljeg svjetskog magazina o vinima, tvrdi kolumnist Will Lyons, koji ina\u010de kolumne o vinu piše za Wall Street Journal i Reader's Digest. Lyons se ne poziva na kakvo opipljivo istra\u017eivanje kojeg, mo\u017ee se pretpostaviti, teško da i ima jer bi u tom slu\u010daju znanstvenici morali napravili kontrolnu grupu djece kojoj daju vino. Spominje i hvali u\u010diteljicu iz engleskog Worcestershirea koja je 16-godišnjakinjama uvela satove kušanja vina…<\/p>\n

"Vino pijem pomalo, od pete, šeste godine. Htio sam to, u kulturološkom smislu, prenijeti i na svoju djecu. Vino nam je dano na u\u017eivanje, ali za sve ono u \u010demu \u017eelimo u\u017eivati moramo imati izgra\u0111enu kulturu i znanje da bismo to znali kvalitetno konzumirati. U\u010dio sam djecu da razumiju filozofiju vina. Kad ste vinarska obitelj, i da ho\u0107ete, teško da mo\u017eete napraviti da vino, koje vam je dio svakodnevnog \u017eivota, bude jako daleko od djece. Ako im ga strogo branite, imajte na umu da su djeca znati\u017eeljna, sama \u0107e probati…" objašnjava Miloš. Baš kao i on, i djeca su mu otkad su prohodala i po\u010dela se igrati oko konobe \u010desto bila u kontaktu s vinom.<\/p>\n

"Isprva smo im objašnjavali svašta, govorili o gro\u017e\u0111u i vinu. Vino je odraz podneblja, dio naše kulture i mentaliteta. Kasnije sam ih u\u010dio da pa\u017eljivo kušaju i prate na koji \u0107e na\u010din vino do\u017eivjeti."<\/p>\n

Tako su mali Miloši još za osmoljetke davali prve organolepti\u010dke ocjene. "Najmla\u0111i mi je sin u petom razredu rekao: ‘Vino ti je ko bara’. Eto, nije ga nešto dirnulo, nije ga zagolicalo", prisje\u0107a se.<\/p>\n

K\u0107i Franica (23) završava studij menad\u017ementa, Josip (20) radi. "Moji su, kad razmislim, vino po\u010deli kušati odmah kad su krenuli u školu. Imali su šest, sedam godina. To je, jasno, bilo tek povremeno, uz hranu, pogotovo ako je ru\u010dak sve\u010daniji ili kad se u podrumu testira berba."<\/p>\n

Zoran Zori\u010di\u0107, psihijatar u zagreba\u010dkoj bolnici Sestre milosrdnice, koji se bavi problemima ovisnosti, pogotovo alkoholizmom kod mladih, isti\u010de: "Kod djece svako pijenje apsolutno rizi\u010dno ponašanje i kudikamo je ve\u0107a šteta negoli ‘korist’. Niti jedno meni poznato istra\u017eivanje pijenja alkohola nije potvrdilo hipotezu o korisnosti pijenja alkohola kod mladih, što dijete prije po\u010dne s konzumacijom alkohola, ve\u0107a je šansa da \u0107e jednog dana razviti ovisnost o alkoholu."<\/p>\n

Svede li se konzumacija samo na vino, i to rijetko, malo i dobro, u dakle sasvim kontroliranim uvjetima – mo\u017ee li to biti edukativno i preventivno?<\/p>\n

Marketinški interesi<\/strong><\/p>\n

"Kategori\u010dki smatram kako je pijenje alkohola u tim godinama izrazito štetno. To je kao da djeci od deset godina po\u010dnete davati cigarete pa im ka\u017eete: ‘Ajde, probaj da li ti više paše Marlboro ili Camel’. Industrija, pa tako i vinska, mo\u017ee svašta napraviti zbog marketinškog interesa, sve pod krinkom kulturološkog naslije\u0111a i edukacije… Apsolutno ne podr\u017eavam modele stvaranja kulture pijenja, sve to treba pomaknuti za punoljetnost kad su ljudi dovoljno zreli da odlu\u010de ho\u0107e li i koliko testirati i piti. Svako nagovaranje maloljetnika na korištenje alkohola podlije\u017ee kaznenoj odgovornosti."<\/p>\n

Miloš se prisje\u0107a kako mu djeca, baš kao ni on, kad su stasala u tinejd\u017eere, alkohol nisu smatrala osobito zanimljivim. "Primijetio sam da su djeca koja nikada kod ku\u0107e nisu pila vino prije posegnula za alkoholom nego moji. Mojima vino nije zabranjeno vo\u0107e, oni o tome znaju i u\u010de od malih nogu i sada kada su odrasli nemaju potrebe kušati ni vino ni alkohol više nego što je razumno."<\/p>\n

Pedijatrica Diana Pu\u017eevski smatra da je teza: ako sa 15 ili 16 dobijete malo crnog vina i tako steknete kulturu konzumiranja, ne\u0107ete posegnuti za opijanjem – krajnje upitna. "Ima djece kojima se mo\u017ee previše svidjeti… Alkohol i dijete do 15. godine, ali i starije, ne idu skupa. Ja uop\u0107e ne bih o tome razmišljala. To uništava neurone."<\/p>\n

"Neka oni populariziraju vino, ja vino volim, ali to je samo za odrasle. Neka se dr\u017ee odraslih i dalje ruke od djece", ka\u017ee profesor dr. Marijan Saraga, pedijatar na Klinici za dje\u010dje bolesti u Splitu. Godine 1996. zagreba\u010dki su toksikolozi radili istra\u017eivanje u Klai\u0107evoj bolnici i zaklju\u010dili da je me\u0111u djecom hospitaliziranom zbog intoksikacije 15 posto otpadalo na alkohol. Prof. Saraga sa suradnicima bilje\u017eio je isto od 1997. do 2007. i pokazalo se da se u tom razdoblju broj slu\u010dajeva intoksikacija djece alkoholom koja je dovela do hospitalizacije popeo na 66 posto.<\/p>\n

Plodovi ranopravnosti<\/strong><\/p>\n

"Trend pijenja se od 1997. do 2007. u nas pove\u0107ao 7 puta kod muške i \u010dak 15 puta kod \u017eenske djece. Tako djevoj\u010dice \u017eanju plodove ravnopravnosti spolova u negativom smislu. ESPAD, europska udruga za pra\u0107enje alkohola i opijata, 1995. je Hrvatsku svrstavala na dno ljestvice po konzumaciji alkohola me\u0111u djecom do 18 godina. Godine 2003. smo ve\u0107 bili u sredini, a u 2007. pri vrhu po potrošnji alkohola kad su djeca u pitanju", isti\u010de dr. Saraga.<\/p>\n

Dr. Pu\u017eevski dodaje: "Znamo da u vinu ima elemenata u tragovima, poput selena, koji su jako dobri, no intenzivnom obradom tla ve\u0107 su prili\u010dno izgubljeni. Alkohol štetno djeluje na dje\u010dji mozak. Mo\u017edana kora je jako osjetljiva na toksi\u010dnost alkohola, posljedica je atrofija mozga. U Dalmaciji i u nekim drugim regijama dijete starije od 12 godina uz ribu zna dobiti i malo vina… No, ja to nikako ne bih preporu\u010dila. Bez obzira na to što u zakonu piše, vino i pivo jesu alkohol. Nekad su \u017eene, rade\u0107i u polju, djeci davale malo vina na kruhu, da ih to uspava ili umiri, da bi djeca, kojom se nisu imale vremena baviti, bila mirnija. No, sigurno je da alkohol djeluje na sivu tvar i osiromašuje genetski intelektualni potencijal."<\/p>\n

U nas posebno mediji, ka\u017ee dr. Saraga, name\u0107u štetnu, pozitivnu percepciju alkohola. "Reklamiranje alkohola danas je ondje gdje je prije 20 godina bio duhan. Alkohol se još uvijek povezuje s uspjehom, osje\u0107ajem prihva\u0107anja, društvenoš\u0107u, ve\u017ee ga se uz najljepše osobine. Tako se Marlboro povezivao s kaubojem, simbolom zdravlja, izdr\u017eljivosti i muškosti. Ali rijetki su zapazili da je taj kauboj, koji je reklamirao Marlboro, kasnije u tišini i bez reklame umro od karcinoma plu\u0107a…"<\/p>\n

Jutarnji.hr<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Karmela Dev\u010di\u0107 Isprva smo im objašnjavali svašta, govorili o vinu i gro\u017e\u0111u. Vino je odraz podneblja, dio je naše kulture i mentaliteta. Kasnije sam ih u\u010dio da pa\u017eljivo kušaju i prate na koji \u0107e na\u010din vino do\u017eivjeti, ka\u017ee poznati pelješki vinar Ponude li odrasli starijim tinejd\u017eerima malo dobrog vina u svrhu enološke edukacije i […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47276","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47276","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47276"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47276\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47276"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47276"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47276"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}