Svi su radikalni mislioci bili protiv demokracije. Od Heraklita i Platona do Marxa i Nietzschea, od Mojsija i Svetoga Pavla do Lenjina i Lacana. <\/p>\n
Pi\u0161e: Mario Kopi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Za nekoga tko raspola\u017ee Istinom, demokracija je naprosto nesnosna. Jer onaj tko zna za Istinu, obi\u010dno zna i za na\u010din kako je raširiti me\u0111u druge. A demokracija je upravo tom širenju uvijek na putu. Uvijek, naime, postavlja neka pravila o širenju Istine, drugim rije\u010dima, demokracija Istinu ne poti\u010de, ve\u0107 sprje\u010dava i ko\u010di. Umjesto da omogu\u0107i da stvar odmah zgrabimo u korijenu, radikalno, demokracija nas zaustavlja formom, formom koja blokira Istinu, sadr\u017eaj o kojem je rije\u010d.<\/p>\n Još je odvratnije, zapravo neprihvatljivo, da demokracija omogu\u0107uje i širenje ne-istina, da ih ne iskorjenjuje prije nego izbiju na vidjelo i razmašu se. Pogledamo li pomnije, demokracija kao formalna demokracija relativizira i na taj na\u010din degradira Istinu. Demokracija zapadnja\u010dkog tipa, od prosvjetiteljstva nadalje, slijede\u0107i Kantov kategori\u010dki imperativ, formalni Zakon autonomne moralnosti kao uvjet svih moralnih sadr\u017eaja, jest demokracija za razli\u010dite sadr\u017eaje. Daju\u0107i razli\u010ditim stajalištima isto pravo, jednako ishodišno pravo na nastupanje, naizgled ih jednako vrednuje. Jer jednakovrijednost svih stajališta uistinu ozna\u010dava obezvrje\u0111enje Istine, odnosno jedino prave istine. Zato demokracija u osnovi nije ništa drugo nego mo\u010dvara u koju smo ba\u010deni kad se dokopamo Istine i kada nastupi trenutak njena promicanja.<\/p>\n Demokracija dakle ukida Istinu, istinu s velikim po\u010detnim slovom. Jedini put koji vodi iz tog neizdr\u017eivog stanja je zato ukidanje demokracije, ukidanje stanja u kojem su sve istine jednakopravne. Sa aspekta Istine, jednakopravnost istina zna\u010di – la\u017e. A valja se boriti protiv la\u017ei. Valja nastupiti protiv la\u017ei, protiv pluralizma istina i aktivirati sve snage da demokraciju u njenom formalizmu ne samo razotkrijemo, nego i zamijenimo. Ako ve\u0107 treba biti neke demokracije, tada je dopuštena samo sadr\u017eajna (supstancijalna), na Istinu kao dogmu oslonjena demokracija. Ne demokracija uop\u0107e, nego jasno odre\u0111ena demokracija, npr. narodna demokracija, demokracija koja nije narodna samo po obliku, nego i po sadr\u017eaju.<\/p>\n Drugo, moderno ime za radikalnog mislioca jeste revolucionar. Kao najve\u0107i revolucionar na podru\u010dju moderne, svagda ve\u0107 i politi\u010dke misli, slovi Karl Marx. Proleterska revolucija per definitionem zna\u010di ukidanje formalne demokracije i uvo\u0111enje sadr\u017eajne, odnosno neposredne i op\u0107e demokracije, ukratko – komunizma. A kad je rije\u010d o Istini, svagda nastupaju empirijske teško\u0107e, personificirane u neprijateljima Istine, pa je zato potrebno prethodno razdoblje. Iza Marxa zato uvijek, konkretna imena mogu biti razli\u010dita, dolazi Lenjin. Da bi se zaštitila i odbranila Istina, treba prethodno uvesti diktaturu. Po Lenjinu, diktaturu proletarijata, odnosno narodnu demokraciju. Ali nije išlo.<\/p>\n Kao što znamo, ta operacija nije uspjela. Realni socijalizam kao prva faza komunizma je implodirao. Na gotovo cijelom svijetu pobijedila je liberalna demokracija, drugo ime za formalnu demokraciju kao grobara Istine. No ostala je nostalgija za pravom, sadr\u017eajnom demokracijom. Uskoro, nekoliko godina nakon implozije realnog socijalizma, ponovno je za\u017eivjela i iznova dobila svoje glasnike. Na primjer u nekadašnjem lenjinistu Alainu Badiouu, u\u010deniku Luisa Althussera, no samo se sada umjesto Lenjina kao odlikovana figura pojavio Sveti Pavao.<\/p>\n Otkuda to obra\u0107anje od Lenjina prema Svetom Pavlu? Je li uop\u0107e rije\u010d o obratu? O bratu u mišljenju i vi\u0111enju, temeljnoj promjeni u na\u010dinu razmišljanja?<\/p>\n Što nam poru\u010duje Badiou? Vojni despotizam, karakteristi\u010dan za rimski imperij, ne odnosi se na komunisti\u010dki Sovjetski Savez, nego na postoje\u0107i globalni kapitalizam u okviru parlamentarne, liberalne demokracije. Francuzi, me\u0111u koje se u ovom slu\u010daju, unato\u010d svom univerzalizmu i kozmopolitizmu, uvrštava i Badiou, ne vole tu\u0111e rije\u010di, imperijalizam tu\u0111ica, pa ne \u017eele govoriti o globalizaciji, nego o mondijalizaciji. Neovisno o razlici u terminima, u oba slu\u010daja imamo posla sa svjetskim širenjem demokracije, koju Badiou zbog njene formalnosti, zbog njezine formalisti\u010dke nesadr\u017eajnosti, smatra kvazi-demokracijom, smatra je nepravom, neistinskom, nesadr\u017eajnom demokracijom. Po njemu, demokraciju kao formu Istine mo\u017ee osigurati samo pristup kakvog je imao Sveti Pavao.<\/p>\n U \u010demu je sad Pavao uzor? Kao bivši dijalekti\u010dki materijalist Badiou naravno ne vjeruje u realnost Kristova ustajanja od mrtvih, zato je tim više fasciniran \u010dinjenicom da je Pavlu uspjelo svijetu utisnuti vjeru u taj Doga\u0111aj, i to samo na podlozi Doga\u0111aja koji se dogodio njemu samome, kad je na putu u Damask, s ovlaštenjem da rasprši malu krš\u0107ansku zajednicu u tom gradu, \u010duo Glas i do\u017eivio prosvjetljenje u Isukrstu. Taj je drugi, li\u010dni Pavlov doga\u0111aj, bio jedini jamac Kristova doga\u0111aja, pa je Pavlovom zaslugom svejedno za\u017eivio kao Istina, štoviše, kao dvostruko posvjedo\u010dena i potvr\u0111ena Istina.<\/p>\n Alain Badiou ne\u0107e dugo vremena ostati neshva\u0107en. Aktualizirat \u0107e ga Slavoj \u017di\u017eek. Prvo \u0107e krajem XX stolje\u0107a, na tragu Derride i Rortyja, rehabilitirati Karla Marxa, da bi zatim ubrzo na red došao i Lenjin. Tako je u \u010dasopisu Die Zeit izišao njegov \u010dlanak „U\u010diti se od Lenjina", sa sljede\u0107om tezom: Liberalno društvo ne poznaje radikalan izbor. O fundamentalnim promjenama tu nije mogu\u0107e razmišljati. Zato je Lenjin aktualan. Alternative su izvan sistema.<\/p>\n Koje to alternative mo\u017eemo tra\u017eiti izvan sistema formalne demokracije? Što je to što omogu\u0107uje radikalan izbor što ga liberalno društvo ne dopušta? U ime \u010dega mo\u017eemo zahtijevati fundamentalne promjene? Samo u ime Istine, pa premda je to Istina o rascijepljenom subjektu, njegovim \u017eeljama, u\u017eicima i pulzijama. U ime Istine, odnosno u ime prave, zbiljske slobode, koju navodno formalna sloboda liberalne demokracije ne omogu\u0107uje, a time ni radikalno slobodne odluke.<\/p>\n Ali što konkretno zna\u010di u demokraciji stupiti izvan zakona, napustiti podru\u010dje pravila i granica postoje\u0107eg poretka?<\/p>\n Da se, na primjer, po\u010dnemo zlo\u010dina\u010dki ponašati, ubijati nasumice? To ne bi zna\u010dilo napustiti postoje\u0107i poredak. Naprotiv. Okon\u010danjem u zatvoru postoje\u0107em bismo se poretku hotimi\u010dno ili nehotimi\u010dno prepustili i tako ga iznova u\u010dvrstili. Ili ako bismo, recimo, pobjegli iz jednog nacionalnog sistema u drugi? To ne bi zna\u010dilo ništa drugo nego preseliti se iz jednoga postoje\u0107eg poretka u drugi. Ili ako bismo ustanovili komune komunisti\u010dkog ili nekog drugog tipa, to opet ne bi zna\u010dilo oprostiti se od postoje\u0107eg poretka, jer ih taj ve\u0107 unaprijed predvi\u0111a, ujedno raspola\u017eu\u0107i i zakonitostima prijelaza ili ulaska u njih. Preostaje još samoubojstvo, no to ne zna\u010di izlazak iz postoje\u0107eg poretka, nego iz svakog poretka. Ukratko: slijepa je ulica pozamašna, a mogu\u0107nosti za radikalan prijelom jedva da su mogu\u0107e, ako ve\u0107 ne nemogu\u0107e. <\/p>\n Treba li dakle sve to o \u010demu govore radikalni filozofi odbaciti? Sasvim i kona\u010dno? Ne. Valja razlu\u010diti ravni i prostore u kojima se kre\u0107emo. Najprije izme\u0111u civilnog i politi\u010dkog društva. Na ravni civilnog društva mogu razli\u010dite krš\u0107anske i ostale zajednice, razli\u010diti marksisti\u010dki i ostali kru\u017eoci polaziti od svojih Istina, proglašavati ih neopozivim dogmama i u njihovo ime homogenizirati, totalizirati i disciplinirati svoje \u010dlanstvo i sljedbeništvo. Ali ako taj model preslikamo na politi\u010dko društvo, dolazi do – katastrofe. Sadr\u017eajna, potpuna, totalna demokracija, organizirana oko Istine kao dogme, nije više demokracija, nego totalitarizam. Radikalan izbor s alternativama koje su izvan sistema u parlamentarnoj demokraciji mo\u017eemo realizirati samo pomo\u0107u revolucije, odnosno radikalnom akcijom izvan parlamenta, napadom na parlament, ukidanjem strana\u010dkog \u017eivota. Drugim rije\u010dima – teroristi\u010dkim akcijama.<\/p>\n