Premda je pojam "disident" mnogo stariji, tek je u vrijeme komunizma, pa i to ozbiljnije tek u drugoj polovici prošlog stolje\u0107a, dobio današnje zna\u010denje, puni smisao i neku vrstu univerzalne verifikacije.<\/p>\n
Pi\u0161e: \u017deljko Ivankovi\u0107<\/strong><\/em><\/p>\n Danas svatko zna da se pod tim pojmom ponajprije podrazumijeva intelektualac koji u odre\u0111enoj sredini otvoreno iskazuje neslaganje s politi\u010dkim prilikama, \u010dak protivljenje i kritiku utemeljenja i realizacije odre\u0111enih društvenih odnosa, te da zbog toga trpi progon i šikaniranje. Nekadašnji otpadnik, raskolnik ili odmetnik od neke zajednice, organizacije, pokreta ili ideje društveno i politi\u010dki je "verificiran" tek u vremenu sna\u017enih ideoloških progona neistomišljenika. <\/p>\n Danas bi taj pojam u svom punom kapacitetu zna\u010dio op\u0107enito protivnika ideje, a osobito dominantne politi\u010dke prakse totalitarnih sustava, koji zbog svojih uvjerenja i djelovanja trpi bilo koju vrstu progona. Jer biti protiv, a ne biti i progonjen isklju\u010duje totalitarnu svijest na djelu. A nau\u010dili smo da totalitarizmi progone svoje protivnike, osporavatelje ili otpadnike. Oni su onaj crv u "zdravom bi\u0107u totalitarizma", koji ih s vremenom pretvara u crvoto\u010dinu i, znaju oni to, najposlije rasto\u010di. <\/p>\n Svijet je dosad upamtio, osobito po nevjerojatno krvavim posljedicama, barem tri sna\u017ena tipa totalitarizma. Totalitarizam u ime nacije, \u010dija je paradigma nacionalsocijalizam. Totalitarizam u ime društvene klase, \u010dija je paradigma boljševizam. I – totalitarizam utemeljen u metafizi\u010dku dimenziju, u ime boga ili obo\u017eavanog proroka. Njega smo ovdje spomenuli kao posljednjeg, ne zato što bi on pojavom ili va\u017enoš\u0107u bio posljednji, nego upravo zato što je u gradacijskom nizu najstariji, najsna\u017eniji, najtrajniji, a svakako i najopasniji i najkrvaviji. Najzlo\u010dina\u010dkiji! Postoji li tu superlativ?<\/p>\n No, mehanizmi su djelovanja tih totalitarizama gotovo posve identi\u010dni. Tek su ponešto povijesno druk\u010dije modelirani i u realizaciji, dakako, metodološki razli\u010dito prakticirani.<\/p>\n Sve ovo promatram u kontekstu novoga, odli\u010dnog teksta Alena Kristi\u0107a u "Svjetlu rije\u010di" o iranskoj nobelovki za mir Shirin Ebadi i još jedne odli\u010dne, netom objavljene knjige iranske knji\u017eevnice Azar Nafisi, "Stvari o kojima sam šutjela", a koje su ovdje više nego simboli narastaju\u0107eg broja disidenata iz islamskog svijeta. Osobito u svemu tome hrabri broj i hrabrost \u017eena disidenata, disidentica iz suvremenih islamskih društava.<\/p>\n Nemam iluziju da su disidenti osobito mo\u0107ni, no nisu baš ni nemo\u0107ni koliko to sebi umišljaju autizam i kratka pamet novog totalitarizma koji ništa nije nau\u010dio od svojih prethodnih srdonika. Hitlerizam u svojoj zlo\u010dina\u010dkoj zaslijepljenosti nije bio u stanju \u010duti stotine kriti\u010dkih glasova velikana unutar njema\u010dkoga naroda, onih tipa Th. Manna, Brechta, Bonhoeffera ili Feuchtwangera. Neki su bijegom spasili \u017eivot, neki svoje disidentstvo platili krvlju, samo zato jer nisu pristajali na ludilo ekskluziviteta "superiorne nacije". Boljševizam je naciju zamijenio klasom i u njezino ime ubijao, a tek sretnijima, i to u ocvaloj fazi, poštedio \u017eivot i podario, kao Sol\u017eenjicinu primjerice, "samo" progon. Ono što je kao spasonosni lijek osme godine prije Krista na "slu\u010daju Ovidije" patentirao rimski imperator August.<\/p>\n Naravno, najpoznatiji slu\u010daj disidenta u svekolikoj \u010dovjekovoj povijesti je upravo Isus Krist, koji je svoje disidentstvo platio najpoznatijom smrti u svekolikoj povijesti \u010dovje\u010danstva. No, to nimalo nije smetalo njegovim sljedbenicima da nakon 313. krenu u pravcu izgradnje totalitarizma u njegovo ime ili krvavih progona i proizvo\u0111enja disidenata u njegovo ime. <\/p>\n Nisu druk\u010diji ni duhovni preci, niti suvremenici najpoznatijih današnjih svjetskih disidenata Rushdieja, Pamuka, Abdolaha, Hosseinija, Sh. Ebadi, A. Nafisi, Ayaan Hirsi Ali, da spomenem samo neke, \u010dije disidenstvo obilje\u017eava naše vrijeme i temeljito raskrinkava svu glupost novih totalitarizama, pokazuju\u0107i kako nisu ništa druk\u010diji od onih koji su propali. A prijetnje smr\u0107u zbog otpada od vjere, od ideologije samo pokazuje koliko su uvjereni u vlastite vrijednosti, koje se jedino strahom i terorom mogu štititi. Dokad? Njihov totalitarizam u ime boga ili vjere, poslanika ili koga ve\u0107, totalitarizam je u ime najprizemnijih interesa mo\u0107nika i nasilnika, kako to pokazuje Ebadi, ali i svi ostali. <\/p>\n Pošto je sidro tog totalitarizma ba\u010deno u onostrano, on je i najmo\u0107niji i najopasniji i najkrvaviji, ali ne\u0107e zbog toga njegov pad izostati niti biti manje spektakularan, koliko god njegove granice bile ispisane i dalje ispisivane krvlju. On nije nacionalni ili klasni, vole se hvaliti njegovi poslušnici. <\/p>\n Ali, Ayaan Hirsi Ali i Hosseini u svojim djelima pokazuju koliko je nacionalisti\u010dki. A Ebadi i koliko je vjerski nesnošljiv prema vlastitim suvjernicima (sunitima!), ili prema bahaistima ili krš\u0107anima! A da o nesnošljivosti vlastitoj \u017eenskoj populaciji i ne govorimo. Njezina su (te populacije) prava u toj vrsti totalitarizma posebno bolna pri\u010da. <\/p>\n Baš stoga islamisti\u010dke pravovjernike najviše smetaju disidentice. U svijetu u kojem dvije \u017eene vrijede kao jedan muškarac, one se uop\u0107e drznule govoriti! Nije onda ni \u010dudan pokušaj njezina omalova\u017eavanja kako je Nobelova nagrada za mir bezvrijedna. E da je za knji\u017eevnost! A Nafisi baš knji\u017eevnost zamjeraju. Sli\u010dno su Sovjeti radili Saharovu? Sli\u010dno?! Teror koji trpi Ebadi je ipak mnogo ve\u0107i. I ne samo zato jer je u ime boga!<\/p>\n