{"id":47258,"date":"2010-02-09T17:32:47","date_gmt":"2010-02-09T17:32:47","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47258"},"modified":"2010-02-09T17:32:47","modified_gmt":"2010-02-09T17:32:47","slug":"odabrao-fahrudin-radoncic","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/02\/09\/odabrao-fahrudin-radoncic\/","title":{"rendered":"Odabrao Fahrudin Radon\u010di\u0107"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n

Ono što je u Radon\u010di\u0107evoj izjavi ostalo neprimije\u0107eno jeste neadekvatnost pore\u0111enja sa Beogradom i Zagrebom. Beograd i Zagreb nisu glavni gradovi dr\u017eava sa tri konstitutivna naroda, Beograd i Zagreb ne gaje svjesno imid\u017e "evropskih Jerusalema" i "multietni\u010dkih rajeva", odnosno ne pokušavaju se svijetu predstaviti kao takvi<\/em><\/p>\n

Sje\u0107ate li se Pave Dadi\u0107a? Za ve\u0107inu onih koji \u010ditaju ovaj tekst, odgovor je, pretpostavljam, negativan. Strastveni \u010ditaoci novina, fudbalski fanatici i oni kojima je bliska poetika "Dorinog dnevnika" \u0110ermana Senjanovi\u0107a, sjetit \u0107e se, me\u0111utim, ovog nekadašnjeg nogometaša zeni\u010dkog \u010celika koji je onomad dogurao i do bh. fudbalske reprezentacije. Igrao je Pavo Dadi\u0107 na utakmici BiH – Hrvatska, a urbana legenda ka\u017ee da je u tim uvršten na insistiranje Alije Izetbegovi\u0107a, e da bi Tu\u0111man vidio da u bh. reprezenataciji ima i Hrvata. Dokazivanje multietni\u010dnosti preko fudbalske reprezentacije je, naravno, potpuno pogrešno. Da sastav nacionalnog fudbalskog tima ima bilo kakvu relaciju sa statisti\u010dkim odnosom razli\u010ditih demografskih skupina u stanovništvu jedne zemlje, u Švicarskoj ne bi nikad prošao referendum o zabrani minareta, a Francuska bi bila dominantno crna\u010dka zemlja. \u0106iro Bla\u017eevi\u0107 je to odli\u010dno znao i sastavljao je našu reprezentaciju od najboljih igra\u010da koji su mu bili na raspologanju, ne obaziru\u0107i se na pojedine (zapadno)hercegova\u010dke zlobnike koji su bh. repku prozvali – bošnja\u010dkom. Da, primjerice, \u0106orluka ili Lovren nisu izabrali sportsko dr\u017eavljanstvo Hrvatske, oni bi imali zagarantovano mjesto u bh. timu, ali besmisleno je u reprezentaciju birati nekog iole slabijeg igra\u010da samo da bi se zadovoljila "etni\u010dka kvota".<\/p>\n

Ovih dana u našim se medijima ponovo aktualizira fraza "brojanje krvnih zrnaca", a u kontekstu izjave lidera Saveza za bolju budu\u0107nost BiH i vlasnika Avaza Fahrudina Radon\u010di\u0107a o Duški Juriši\u0107 kao nepodobnoj za mjesto urednice na televizijskom javnog servisu, a zarad njene pripadnosti "manjem narodu". Notirano je ve\u0107 da su reakcije na ovu sramotnu izjavu bile relativno malobrojne, no to nije zasmetalo Avazovim autorima da ekspresno naprave klasi\u010dnu zamjenu teza i po\u010dnu pisati o hajci na Fahrudina Radon\u010di\u0107a?! U tim reakcijama iz Avaza se pokušala dokazati ispravnost Radon\u010di\u0107eve teze da u susjednim dr\u017eavama pozicije sli\u010dne Juriši\u0107kinoj nikad ne pripadaju li\u010dnostima iz (u toj sredini) "manjeg naroda" odnosno da je Radon\u010di\u0107 samo ukazao na nešto ionako o\u010dito. Stvar, me\u0111utim, nije tako jednostavna. Naslov teksta koji upravo \u010ditate je, recimo, direktna aluzija na vjerovatno naj\u010duveniju re\u010denicu iz programa HTV-a: Odabrao \u0110elo Had\u017eiselimovi\u0107. U hrvatskim se medijima i javnosti generalno \u010desto i pretjerano kritikuje HTV, no jedan od rijetkih ljudi koji je kritika posve pošte\u0111en je spomenuti \u0110elo Had\u017eiselimovi\u0107, urednik stranog dokumentarnog programa. Zbog kvaliteta svog rada ovaj je povu\u010deni \u010dovjek skoro pa postao celebrity, a re\u010denica Odabrao \u0110elo Had\u017eiselimovi\u0107 postala je dio popularne kulture: tiska se kao slogan na majicama kratkih rukava, rabi se u alternativnoj muzici i sli\u010dno. Avazovski protuargument vjerovatno bi bio da nije ista stvar informativno-politi\u010dki i strani dokumentarni program, no ja ovdje pokušavam pokazati nešto mnogo va\u017enije.<\/p>\n

Zazorno je zapravo zaklju\u010divati nešto o etni\u010dkoj pripadnosti ljudi samo po njihovim imenima i prezimenima. Ipak, ono što je u Radon\u010di\u0107evoj izjavi ostalo, \u010dini mi se, neprimije\u0107eno jeste neadekvatnost pore\u0111enja sa Beogradom i Zagrebom. Beograd i Zagreb nisu glavni gradovi dr\u017eava sa tri konstitutivna naroda, Beograd i Zagreb ne gaje svjesno imid\u017e "evropskih Jerusalema" i "multietni\u010dkih rajeva", odnosno ne pokušavaju se u svijetu predstaviti kao takvi, me\u0111utim, usprkos tome, prisustvo manjinskih imena i prezimena (u njihovom slu\u010daju – onih orijentalnog porijekla) u javnosti tamo je zapravo mo\u017eda i ve\u0107e od onih manjinskih (ovdje – sa neorijentalnim porijeklom) u Sarajevu. Uostalom, bacite malo pogled na televizijske programe, novinske impresume, izlistajte u glavi javne li\u010dnosti iz ovih gradova, pa sami zaklju\u010dite. I ne samo to, nego su i reakcije javnosti na sli\u010dne ispade tamo mnogo sna\u017enije i šire. Kad je, recimo, prošle godine Velimir Ili\u0107 kazao da je sramota da je Rasim Ljaji\u0107 potpisao poziv za obilje\u017eavanje godišnjice Drugog srpskog ustanka, d\u017eaba mu je bilo va\u0111enje da nije aludirao na etni\u010dku ili religijsku pripadnost Ljaji\u0107evu, nego na \u010dinjenicu da je ministar, a ne ni predsjednik ni premijer, svejedno je pokusao poparu. Da i ne govorim o slu\u010daju Lejle Šehovi\u0107.<\/p>\n

Sarajevo se od multikulturnog grada koji sebe nije do\u017eivljavao takvim preobrazilo u etni\u010dki skoro posve monolitan grad istovremeno \u017eele\u0107i pred vanjskim svijetom ostaviti dojam tzv. multikulture. Izjave poput Radon\u010di\u0107eve pokazuju kako je obra\u010dun sa ostacima ostataka tzv. multikulture ve\u0107 po\u010deo. Dodatni dokazi za to mogu se prona\u0107i u tematu novog (sjajnog!) broja \u010dasopisa Svjetlo rije\u010di. Ivan Cvitkovi\u0107 u njemu, izme\u0111u ostalog, veli kako se boji da \u0107e se Hrvati u Sarajevu na\u0107i u situaciji krš\u0107ana u Jerusalemu. Miljenko Jergovi\u0107 pak navodi da se Sarajevu piše sudbina Soluna ili Izmira. On se poziva na argumente arhitekture, a meni je pala na pamet knji\u017eevna paralela. Bio sam u Solunu prije osam godina na nekoj knji\u017eevnoj konferenciji, a naši su nam doma\u0107ini ponosno kazali kako je prvi Kafkin prevod na neki strani jezik objavljen u jednom solunskom \u010dasopisu. Objašanjavaju\u0107i otkud to, jedan je ondašnji pjesnik kazao: Nekad je ovdje bilo Jevreja. Nije nemogu\u0107e da u nekoj ne tako dalekoj budu\u0107nosti, piscima koji bi došli na konferenciju u Sarajevo, neko saop\u0107i kako je prvi Pirandellov prevod na neki strani jezik objavljen u jednom sarajevskom \u010dasopisu, a da iznena\u0111enje pokuša preduprijediti re\u010denicom: Nekad je ovdje bilo katolika.<\/p>\n

Oslobo\u0111enje<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj Ono što je u Radon\u010di\u0107evoj izjavi ostalo neprimije\u0107eno jeste neadekvatnost pore\u0111enja sa Beogradom i Zagrebom. Beograd i Zagreb nisu glavni gradovi dr\u017eava sa tri konstitutivna naroda, Beograd i Zagreb ne gaje svjesno imid\u017e "evropskih Jerusalema" i "multietni\u010dkih rajeva", odnosno ne pokušavaju se svijetu predstaviti kao takvi Sje\u0107ate li se Pave Dadi\u0107a? Za […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47258","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47258","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47258"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47258\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47258"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47258"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47258"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}