{"id":47247,"date":"2010-02-02T13:07:49","date_gmt":"2010-02-02T13:07:49","guid":{"rendered":"http:\/\/www.pcnen.com\/portal\/?p=47247"},"modified":"2010-02-02T13:07:49","modified_gmt":"2010-02-02T13:07:49","slug":"nikada-vam-vjerovali-ne-bi","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/2010\/02\/02\/nikada-vam-vjerovali-ne-bi\/","title":{"rendered":"Nikada vam vjerovali ne bi"},"content":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj<\/strong><\/em><\/p>\n

Moja se generacija, barem u mom zavi\u010daju, za rat pripremala gledaju\u0107i televiziju. Kad god u posljednjih nekoliko godina na HTV-u naletim na onu emisiju Gorana Mili\u0107a, seriju putopisa koje pravi, rije\u010dima Dine Merlina,od Australije do Amerike, uvijek se sjetim YUTEL-a. Tih ranih devedesetih bili smo još osmoškolci i još uvijek su nam roditelji propisivali ono što se zvalo izlaz tj. postojao je neki sat do kojeg smo trebali biti kod ku\u0107e. Recimo da je izlaz bio do jedanaest uve\u010de i da je u to vrijeme, kad bismo se vratili ku\u0107i, na TV-u obi\u010dno išao YUTEL. <\/p>\n

Ne mogu fiksirati svoje sje\u0107anje na konkretan mjesec, pa ni na konkretnu godinu, ali mislim da je prilog koji pamtim emitovan negdje po\u010detkom 1991. godine. Bio je neki miting SPO-a, bio je Vuk Draškovi\u0107 u svojoj hardcore fazi. Sje\u0107am se dobro da je miting bio u nekom zatvorenom prostoru tipa sportske dvorane, a YUTEL je prikazao sami završetak Draškovi\u0107evog govora. Ne mogu ga citirati, ali mogu dosta vjerno parafrazirati. Govorio je retori\u010dki vrlo vješto kako \u0107e se prvo di\u0107i Slovenci, pa \u0107e se di\u0107i Hrvati, pa \u0107e se di\u0107i Muslimani, svi \u0107e se zajedno di\u0107i protiv Srba. Zatim je postavio pitanje: A znate li šta \u0107e se onda desiti? Masa je šutjela, a Draškovi\u0107 je napravio teatralnu pauzu. Posljednju re\u010denicu iz tog govora mogu doslovce citirati. Draškovi\u0107 je, naime, rekao: A onda se di\u017eu Arnauti! <\/p>\n

Zapamtio sam taj prilog jer mi je bio strašan. Strašan mi je bio prijete\u0107i ton, strašna mi je bila \u010detni\u010dka ikonografija, strašna mi je bila anticipacija rata, ali mi je mo\u017eda i najstrašnija bila ta new and improved retori\u010dka ekskomunikacija Albanaca. Njih su ve\u0107 godinama pe\u017eorativno nazivali Šiptarima, no kao sapun i pe\u017eorativnost se troši, pa je prona\u0111en novi termin, izvorno ne uvredljiv, ali (is)korišten za vrije\u0111anje. Znamo šta je bilo poslije, znamo za bratoubila\u010dki rat koji je kulminirao genocidom u Srebrenici i znamo da su se \u010detiri godine nakon njega zbilja digli Arnauti. Vuk Draškovi\u0107 je nakon navedenog govora relativno brzo napustio hardcore fazu i postepeno se pretvorio u generalno pozitivnu politi\u010dku figuru, ne odri\u010du\u0107i se ipak nikad odre\u0111enog nacionalnoromanti\u010darskog zanosa. <\/p>\n

Ovih je dana, me\u0111utim, na pitanje kolege Gorana Tarla\u0107a o "raspravi povodom mogu\u0107e Deklaracije o Srebrenici u Skupštini Srbije" Vuk Draškovi\u0107 odgovorio ovako: "Za mene rezolucija o Srebrenici nikad nije bila sporna. Kad bi mogli da glasaju oni iz Jasenovca, kad bi iz hercegova\u010dkih, li\u010dkih, bosanskih jama, kre\u010dana, škripova, srušenih crkava i ku\u0107a izašli oni poklani i spaljeni, zadavljeni i masakrirani, oni bi bez razmišljanja osudili genocid u Srebrenici. Jer, to je zlo\u010din koji je po\u010dinjen i nad njima. Da mo\u017ee, ceo Jasenovac bi se klanjao pred Srebrenicom." Iako je uo\u010di rata Draškovi\u0107eva retorika bila izrazito nacionalisti\u010dka, valja primijetiti da je, odmah po po\u010detku rata u Bosni, ona drasti\u010dno izmijenjena. Ipak, znaju\u0107i simboli\u010dku i svaku drugu te\u017einu pore\u0111enja sa Jasenovcem iz srpske perspektive, ovakav Draškovi\u0107ev javni iskaz, ovako mo\u0107no retori\u010dki formuliran, ne bi se smio potcijeniti. Treba primijetiti da se termin genocid ne pominje u novinarskom pitanju, njega uvodi sam Draškovi\u0107! Imamo li u vidu da skoro u isto vrijeme, u par intervjua, \u010dak i notorni Aleksandar Vu\u010di\u0107 implicitno priznaje da se u Srebrenici desio genocid, onda nije pretjerano zaklju\u010diti da je društvo u Srbiji, po ovom pitanju, na putu prema ozbiljnoj katarzi. Veliki dio sarajevske pseudoelite koja trenutno dr\u017ei pozicije mo\u0107i na sve je ovo, me\u0111utim, svjesno posve slijep.<\/p>\n

Isti ljudi što su skloni tezi da Turska nad Armencima nije po\u010dinila genocid jer, zaboga, u drugoj deceniji dvadesetog stolje\u0107a nije postojala ni rije\u010d genocid, tvorci su teze o deset srpskih genocida nad Bošnjacima. Isti ljudi koji tvrde da u Bosni prije kraja devetnaestog vijeka nije bilo ni Srba ni Hrvata jer, zaboga, u to vrijeme nacije nisu postojale na na\u010din na koji postoje danas, tvorci su teze o kontinuitetu bošnja\u010dke nacije unazad osamsto godina, perioda u \u010dijoj su se drugoj polovini srpski genocidi nad Bošnjacima nizali sa skoro metronomskom ta\u010dnoš\u0107u. Iz tih se nebuloznih teza, na\u017ealost, danas pokušava kreirati nekakva politika, politika koja prema svakoj inicijativi iz Srbije zadr\u017eava ironi\u010dnu pravdoljubivu skepsu, politika koja u retorici rekoncilijacije i dobrih namjera vidi samo perfidnu prevaru, politika koja je od vizije vlastitog naroda kao vje\u010dne \u017ertve sagradila dogmu i aksiom, politika koja za svaki svoj promašaj tra\u017ei alibi izvan sebe same. Refren pjesme "Crne kose", jedne od onih nekoliko antologijskih iz vremena saradnje Hanke Paldum sa Mili\u0107em Vukašinovi\u0107em, završava stihom: Nikada ti vjerovala ne bi. Izvan svakog ljubavnog konteksta, to je poruka koju zvani\u010dnoj Srbiji šalju Haris Silajd\u017ei\u0107 i njegovi medijski & ini pobo\u010dnici. Mo\u017eete usvojiti rezoluciju kakvu ho\u0107ete, mo\u017eete se izviniti deset puta, mo\u017eete pru\u017eiti ruku stotinu puta, mo\u017eete hiljadu puta osuditi zlo\u010din, mo\u017eete milion puta pokazati da ste promijenili politiku, nikada vam vjerovati ne\u0107emo. <\/p>\n

Kratkoro\u010dno gledaju\u0107i, takva je situacija depresivna. Srednjoro\u010dno, me\u0111utim, a naro\u010dito dugoro\u010dno, ta je politika osu\u0111ena na propast. Na propast je osu\u0111uje širi evropski kontekst, na propast je osu\u0111uju mir i normalizacija u regiji, na propast je osu\u0111uje sloboda kretanja, na propast je osu\u0111uju jezik i kultura, na propast je osu\u0111uje mladi svijet, jednako onaj koji svako ljeto zapuca u Novi Sad na Exit kao i onaj koji re\u017ee vene slušaju\u0107i Seku Aleksi\u0107 i Draganu Mirkovi\u0107. Jedina stvar koju \u0107e politi\u010dar, koji nije pre\u017ealio vrijeme vlastitih crnih kosa (bez farbanja), mo\u0107i u\u010diniti jest da kao Vuk Draškovi\u0107 iz svoje hardcore faze, istina u drugom smislu i kontekstu, prijeti dizanjem Arnauta.<\/p>\n

Peš\u010danik.net<\/em><\/a><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pi\u0161e: Muharem Bazdulj Moja se generacija, barem u mom zavi\u010daju, za rat pripremala gledaju\u0107i televiziju. Kad god u posljednjih nekoliko godina na HTV-u naletim na onu emisiju Gorana Mili\u0107a, seriju putopisa koje pravi, rije\u010dima Dine Merlina,od Australije do Amerike, uvijek se sjetim YUTEL-a. Tih ranih devedesetih bili smo još osmoškolci i još uvijek su nam […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"open","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_seopress_robots_primary_cat":"","_seopress_titles_title":"","_seopress_titles_desc":"","_seopress_robots_index":"","_et_pb_use_builder":"","_et_pb_old_content":"","_et_gb_content_width":"","inline_featured_image":false,"footnotes":""},"categories":[5],"tags":[],"class_list":["post-47247","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-drugi-pisu"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47247","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=47247"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/47247\/revisions"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=47247"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=47247"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.pcnen.com\/portal\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=47247"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}