Slika "drugog", tko god to bio, u hrvatskim i srpskim ud\u017ebenicima prikazana je uglavnom negativno, jer se uglavnom radi o "remetila\u010dkom faktoru". <\/p>\n
Pi\u0161e: Bojan Munjin<\/strong><\/em><\/p>\n Raspadom bivše dr\u017eave raspala se i zajedni\u010dka povijest toga prostora. Druga Tita, radni\u010dku klasu i herojsku borbu naroda i narodnosti za socijalizam i Jugoslaviju zamijenile su – u ratovima punim zlo\u010dina i mr\u017enje – neke druge patnje i neki "naši" heroji, ve\u0107 s koje strane Drine se gleda. Što su od raspada Jugoslavije djeca u\u010dila na satovima povijesti ili historije, odnosno što u\u010de danas pokušali smo istra\u017eiti zavirivši u hrvatske i srpske ud\u017ebenike, s pitanjem koliko se oni razlikuju od onih u kojima smo imena sedam neprijateljskih ofenziva morali znati napamet.<\/p>\n Diskusija o kvaliteti i vjerodostojnosti hrvatskih i srpskih ud\u017ebenika traje od devedesetih do danas, ali historiografi koji se bave ovom temom u obje dr\u017eave sla\u017eu se u jednom: ud\u017ebenici povijesti listom su postali etnocentri\u010dni ili nacionalisti\u010dki a povijest okolnih naroda, prikazana šturo i selektivno, kao da je zaboravljena. Slutnja Ernesta Renana s kraja 19 stolje\u0107a da je "pogrešno razumijevanje vlastite povijesti osnova nacionalnog bi\u0107a" u slu\u010daju Balkana mra\u010dno se obistinila. Tako je slika "drugog", tko god to bio, u hrvatskim i srpskim ud\u017ebenicima prikazana uglavnom negativno, jer po pravilu se radio o nekoj "ugrozi" ili "remetila\u010dkom faktoru", dok je vlastiti nacionalni korpus uzdizan ili kao stradalni\u010dki ili kao pobjedni\u010dki.<\/p>\n Ustaše i velikosrbi<\/strong><\/p>\n Tako je raspad Jugoslavije 1941. godine u srpskim ud\u017ebenicima ranih devedesetih predstavljen kao posljedica izdaje razli\u010ditih naroda bivše Jugoslavije, posebno Hrvata, ka\u017ee beogradska povjesni\u010darka Dubravka Stojanovi\u0107. U tim ud\u017ebenicima se navodi da je u borbi protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu doprinos Srba i Crnogoraca bio najva\u017eniji te da su "Srbi do\u017eiveli genocid od hrvatskih ustaša što je kasnije zataškano i skriveno iz politi\u010dkih razloga", citira dalje srpske ud\u017ebenike.<\/p>\n S druge strane, u hrvatskim ud\u017ebenicima za osmi razred osnovne škole, kako navodi sociolog Zoran Avramovi\u0107, klju\u010dna jezi\u010dka odrednica za srpski narod su "velikosrbi", uz odre\u0111eno nijansiranje: oni koji su za "veliku Srbiju" pojavljuju se pet puta, "agresori" se pojavljuju šest puta, "okupatori" \u010detiri puta, a "odmetnuti" dva puta. Do identi\u010dnih zaklju\u010daka dolazi i povjesni\u010darka Magdalena Najbar Agi\u010di\u0107, primje\u0107uju\u0107i kako u hrvatskim ud\u017ebenicima, u raznim varijantama, dominiraju termini kao što su "velikosrpska hegemonija", "Hrvati u okovima centralizma", "okrutnost re\u017eima", "zatiranje hrvatske samobitnosti" i sli\u010dno.<\/p>\n Povjesni\u010darka Tamara Pavasovi\u0107, koja se na univerzitetu Harvard bavi analizom srpskih i hrvatskih ud\u017ebenika povijesti, ka\u017ee kako su srpski ud\u017ebenici "postupno odbacivali socijalisti\u010dke teme još od kraja 80-ih i zadobivali nacionalisti\u010dki ton, koji je tokom 90-ih bio naro\u010dito izra\u017een, u skladu s Miloševi\u0107evom politikom".<\/p>\n U knjizi "Pisati povijest iznova" talijanski povjesni\u010dar Stefano Petrungaro, koji se bavio hrvatskim ud\u017ebenicima povijesti u razdoblju od 1918. do 2004., ka\u017ee kako oni "nisu iznosili ono što su mogli\/trebali, nego su iznosili ono što je bilo bolje izbje\u0107i", jer se prikazivanje prošlosti u njima prilago\u0111avalo aktualnim politi\u010dkim re\u017eimima "metodom rekonstrukcije, selekcije i prešu\u0107ivanja".<\/p>\n Ta "politika pam\u0107enja" putem ud\u017ebenika povijesti, smatra Petrungaro, slu\u017ei "nacionalizaciji masa" jednako kao i narodno pjesništvo ili pu\u010dki mitovi koji se prenose s koljena na koljeno. Dubravka Stojanovi\u0107 govori pak o "konstrukciji po\u017eeljne istorije" u kojoj se spominje zlatno doba nacije, nabrajaju slavne bitke i herojski napori, ali za ozbiljnu povijest tu nema mjesta. Ta "proizvodnja istorije" u slu\u010daju raspada Jugoslavije bila je potrebna da bi se opravdali ratni ciljevi, osvajanja i cementiranje etni\u010dkih granica, zaklju\u010duje Dubravka Stojanovi\u0107.<\/p>\n "Prvi sukob" srpskog i hrvatskog naroda<\/strong><\/p>\n Iz analize hrvatskih i srpskih ud\u017ebenika povijesti je vidljivo, s obzirom na to da se Jugoslavija nije mogla tako lako razbiti i prekrojiti u etni\u010dki o\u010diš\u0107ene nacionalne dr\u017eave, da se iz prethodnog koncepta "bratstva i jedinstva" moralo prije\u0107i na suprotan model povijesti, koji je trebao dokazati da su jugoslavenski narodi neprekidno \u017eivjeli u konfliktnoj prošlosti i da je sukob bio njihovo "prirodno stanje". Samo je tako rat, koji se pripremao, mogao biti predstavljen kao logi\u010dan i neminovan. Zato u prekrajanju ud\u017ebenika nije rije\u010d samo o promjeni interpretacije, ve\u0107 i o promjeni samih \u010dinjenica, što je bilo neophodno da bi se utvrdio novi mitski narativ.<\/p>\n U srpskim ud\u017ebenicima tako se tvrdi da se "prvi sukob srpskog i hrvatskog naroda dogodio 1525. godine", iako historiografija ne poznaje taj doga\u0111aj (Milutin Perovi\u0107, "Istorija za 7. razred osnovne škole", Beograd 1992, str. 123.). U ud\u017ebeniku povijesti za tre\u0107i i \u010detvrti razred gimnazije spominje se govor majora Gavrilovi\u0107a braniteljima Beograda u Prvom svjetskom ratu: "Vrhovna komanda izbrisala je naš puk iz brojnog stanja. Zato junaci, napred u slavu." Ono što se u\u010denicima na ovaj na\u010din sugeriralo jest da su nakon toga govora svi vojnici izginuli \u017ertvuju\u0107i se za domovinu, ali ud\u017ebenik ne navodi – nasuprot ovom samoubila\u010dkom kodeksu – da je major Gavrilovi\u0107 umro u Beogradu kao penzioner 1946. godine!<\/p>\n Nakon rušenja Miloševi\u0107a i politi\u010dkih promjena 2000. godine srpski ud\u017ebenici povijesti se mijenjaju, ali i njihovi pogledi na Drugi svjetski rat. Tako \u010detnici odjednom postaju dobri momci, a partizani kolaboranti. Ako su \u010detnici kolaborirali, onda je to zato što je "talijanska vojska znatno manje opasna od ustaša". Dra\u017ea Mihailovi\u0107 se opisuje kao \u010dovjek obrazovan u Francuskoj, koji je "voleo francusku knji\u017eevnost", dok je Tito u kratkoj biografiji predstavljen kao "notorni agent Kominterne" (Kosta Nikoli\u0107, Nikola \u017duti\u0107, Mom\u010dilo Pavlovi\u0107, Zorica Špadijer, "Istorija za 3. i 4. razred srednjih škola", Beograd 2003, str. 76.).<\/p>\n Najdalje do \u010dega su danas uspjeli dobaciti pisci ud\u017ebenika za povijest u Srbiji mo\u017ee se sa\u017eeti u re\u010denicu koju je nedavno izgovorio Slobodan Homen, \u010dlan dr\u017eavne komisije za reviziju Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja: "Dogovorili smo se da su postojala dva antifašisti\u010dka pokreta i da su svi \u010dinili zlo\u010dine."<\/p>\n Cementiranje nacionalisti\u010dke matrice<\/strong><\/p>\n U toj politici izravnavanja, relativiziranja i nezamjeranja, prvi srpski ud\u017ebenici povijesti nakon 2000. godine Slobodana Miloševi\u0107a uop\u0107e ne spominju, zbog \u010dega su navukli bijes i protivnika i simpatizera bivšeg predsjednika Srbije, dok današnji srpski ud\u017ebenici (Raji\u0107-Nikoli\u0107-Jovanovi\u0107) posve\u0107uju ratu nakon raspada zajedni\u010dke dr\u017eave – dvije stranice.<\/p>\n "Politi\u010dki odnosi mo\u0107i u Srbiji bitno su uticali na oblikovanje obrazovnih programa. Neko bi pomislio da je forsiranje ideja o demokratskom i otvorenom društvu posle politi\u010dkih promena 5. oktobra 2000. imalo uticaja i na školski program i proizvodnju ud\u017ebenika. Takva o\u010dekivanja podstakla je reforma obrazovanja 2001. i nekoliko privatnih izdava\u010da. Me\u0111utim, reforma je obustavljena ve\u0107 2003., a uloga Ministarstva prosvete ostala je i dalje presudna u davanju licenci za ud\u017ebenike istorije", ka\u017ee povjesni\u010darka Ana Kolari\u0107.<\/p>\n U hrvatskim ud\u017ebenicima povijesti, kako ranih 90-ih tako i danas, uloga Komunisti\u010dke partije u me\u0111uratnom razdoblju uop\u0107e se ne spominje, a njezina uloga u organizaciji otpora okupatorima u Drugom svjetskom ratu svedena je prakti\u010dki na dva retka. Josip Broz Tito spominje se kao "hrvatski politi\u010dar i dr\u017eavnik" koji je "rukovodio djelovanjem KPJ" i "ostao na \u010delu Jugoslavije sve do smrti" (Erdelja-Stojakovi\u0107, 2007.).<\/p>\n Za razliku od ud\u017ebenika iz 80-ih u kojima je Tito dominirao na stranicama doma\u0107e povijesti, slavljen kao "najve\u0107i sin naših naroda i narodnosti", u 90-ima je njegovo mjesto zauzeo vo\u0111a Hrvatske selja\u010dke stranke Stjepan Radi\u0107 i re\u010denica koja mu se pripisuje: "Ne srljajte kao guske u maglu." Ono što se ne govori jest da je prvotni autor te re\u010denice – Svetozar Pribi\u0107evi\u0107.<\/p>\n Ako je za neku utjehu, nisu samo balkanski narodi prekrajali povijesne \u010dinjenice. U sjajnoj knjizi "Poslije rata – povijest Evrope nakon 1945", britanski povjesni\u010dar Tony Judt dokazuje da su evropske zemlje, poput Italije i Francuske, koje su bile pod kontrolom Tre\u0107eg Reicha, o svojoj prošlosti – lagale. Ipak, bitna razlika je u tome što su te zemlje neistinito prikazivale svoju prošlost uglavnom zbog osje\u0107aja srama, a naši narodi to \u010dine prete\u017eno – iz osje\u0107aja ponosa.<\/p>\n Generalno, ono što se u Hrvatskoj 1991\/92. nazivalo deideologizacijom ud\u017ebenika povijesti zapravo je bilo cementiranje jedne tvrde nacionalisti\u010dke matrice. U svojoj komparativnoj analizi postjugoslavenskih ud\u017ebenika u prvoj polovici 90-ih, njema\u010dki povjesni\u010dar Wolfgang Hopken istaknuo je tri zajedni\u010dka obilje\u017eja promjena u hrvatskim i srpskim ud\u017ebenicima: renacionalizaciju, dejugoslavizaciju (najsna\u017enije provedenu upravo u hrvatskim ud\u017ebenicima), i detitoizaciju.<\/p>\n Milenijska nit hrvatske dr\u017eavnosti<\/strong><\/p>\n Te promjene se u Hrvatskoj nisu mogle dogoditi onoliko brzo kako se \u017eeljelo pa je dolazilo i do stanovitih sukoba na desnici. Tako su tadašnje perjanice HDZ-a Vice Vukojevi\u0107, Neven Jurica i Šime \u0110odan kritizirali nove ud\u017ebenike povijesti kao "projugoslavenske" i tra\u017eili disciplinsku odgovornost za slu\u017ebenike tadašnjeg Ministarstva kulture "zbog neuspjeha u \u010diš\u0107enju ud\u017ebenika od svega što nije u slu\u017ebi hrvatske dr\u017eave". Ministarstvo se oglasilo izjavom da bi povla\u010denje tih ud\u017ebenika proizvelo još poraznije rezultate s obzirom na to da me\u0111u nastavnicima "ima još uvijek mnogo unitarista"!<\/p>\n U "Izvješ\u0107u Vlade RH o stanju školskih ud\u017ebenika" u ljeto 1992. kritizirana je "Povijesna \u010ditanka za 4. razred gimnazije" zato što ne navodi "ni pribli\u017ean broj \u017ertava blajburške tragedije" i zato što se u njoj spominje "tzv. NDH". "Ako je sve što se odnosi na hrvatski dr\u017eavni identitet u NDH ‘takozvano’ – genocid nad Srbima, \u017didovima i Romima tako\u0111er bi se mogao proglasiti ‘takozvanim'", stoji u Izvješ\u0107u.<\/p>\n Prema mišljenju povjesni\u010darke Snje\u017eane Koren, u ud\u017ebenicima iz 1992\/93. kona\u010dno je dovršeno oblikovanje nove slike povijesti koja je sada uglavnom reducirana na jednu dimenziju – pripovijest o tisu\u0107ljetnoj borbi hrvatskog naroda za stvaranje vlastite nacionalne dr\u017eave. Pod nacionalnom se poviješ\u0107u sada podrazumijeva isklju\u010divo povijest Hrvata, ne samo u Hrvatskoj nego i u susjednim zemljama, naro\u010dito u BiH.<\/p>\n Ostale etni\u010dke skupine na hrvatskom prostoru ne prou\u010davaju se zasebno, ve\u0107 se uglavnom spominju u kontekstu sukoba s Hrvatima, npr. Talijani kao protivnici sjedinjenja Dalmacije i Hrvatske, a Srbi kao saveznici omra\u017eenog Khuena Hedervaryja. Svi povijesni likovi koji se ne uklapaju u takvu sliku reducirani su do neprepoznatljivosti: Josip Juraj Strossmayer, za\u010detnik ideje o ujedinjenju ju\u017enih Slavena, spominje se tek u jednoj re\u010denici i to kao "mecena hrvatske kulture".<\/p>\n Najopse\u017enije promjene dogodile su se u prikazu nacionalne povijesti u 20. stolje\u0107u: Jugoslavija slu\u017ei samo kao pozadina kako bi se ispri\u010dala pri\u010da o borbi za hrvatsku dr\u017eavu, a iz jugoslavenske epizode nestalo je svako pozitivno povijesno sje\u0107anje. Ta se negativna slika gradi na prikazu prve Jugoslavije u kojoj je "prekinuta duga, milenijska nit hrvatske dr\u017eavnosti", dok je socijalisti\u010dka Jugoslavija predstavljena kao "centralisti\u010dka dr\u017eava komunisti\u010dkog tipa s naslije\u0111enom srpskom prevlaš\u0107u" (Peri\u0107, ud\u017ebenik povijesti, 1992.).<\/p>\n Bitke i krv<\/strong><\/p>\n Snje\u017eana Koren ka\u017ee kako ud\u017ebenike povijesti iz socijalisti\u010dkih vremena i one nakon toga povezuje to što su i jedni i drugi puni bitaka i krvi, dok povijesti kulture i svakodnevnog \u017eivota ima vrlo malo.<\/p>\n " Za svijest novih generacija to nije dobro, jer se one tako navikavaju gledati na prošle doga\u0111aje i na sam \u017eivot u crnom svjetlu, dok u izmiješanim etni\u010dkim podru\u010djima takva povijest pothranjuje stare i ra\u0111a nove animozitete", ka\u017ee ova povjesni\u010darka.<\/p>\n Nakon mra\u010dnih devedesetih u Hrvatskoj i Srbiji pojavila se nova generacija ud\u017ebenika povijesti koja je samo ubla\u017eila tvrdu nacionalisti\u010dku retoriku. Hrvatski ud\u017ebenici do danas "nisu pristupili obradi svih onih tema koje su nu\u017ene za oblikovanje kriti\u010dke povijesne svijesti, što je preduvjet za budu\u0107nost mirnog su\u017eivota, ostvarivao se on u zajedni\u010dkoj dr\u017eavi ili ne", tvrdi Stefano Petrungaro, dok u Srbiji obrazovne vlasti "kontrolišu\u0107i i propisuju\u0107i znanja o prošlosti pokazuju da se i dalje nalaze izvan modela demokratskog vladanja", ka\u017ee Dubravka Stojanovi\u0107.<\/p>\n Na kraju, što preostaje? Preostaje nada, jer mnogim mladim školovanim gra\u0111anima nije dovoljno ono što su im prenosili stariji. Ta nova generacija, kako ka\u017ee Petrungaro, mogla bi po\u010deti razvijati jednu "kulturu mogu\u0107nosti" slobode i demokracije, iz \u010dega \u0107e izbijati i kriti\u010dka pitanja o vlastitoj prošlosti.<\/p>\n O kontaktima Miloševi\u0107a i Tu\u0111mana svi ud\u017ebenici šute<\/strong><\/p>\n Raspad Jugoslavije i krvavi sukobi koji su uslijedili opisani su u hrvatskim i srpskim ud\u017ebenicima ranih devedesetih prema identi\u010dnoj nacionalnoj matrici "mi" i "oni". U hrvatskim ud\u017ebenicima govorilo se o "agresiji na Hrvatsku", "nametnutom i ni\u010dim izazvanom ratu", "velikosrpskoj mr\u017enji prema svemu što je hrvatsko", dok se u srpskim ud\u017ebenicima inzistiralo na "secesiji Hrvatske i drugih republika", "gra\u0111anskom ratu" i Srbima koji "trpe brutalnosti i torture, sli\u010dne kao pre 50 godina".<\/p>\n Prešu\u0107uju se zlo\u010dini po\u010dinjeni u ime vlastitog naroda: u srpskim ud\u017ebenicima ne spominje se Srebrenica, u hrvatskim ud\u017ebenicima ne govori se o zlo\u010dinima nakon "Bljeska" i "Oluje". U novijim hrvatskim ud\u017ebenicima oni se ipak spominju, ali se zato ka\u017ee "ako je i bilo zlo\u010dina nakon akcija ‘Bljesak’ i ‘Oluja’, ti zlo\u010dini bili bi puno ve\u0107i da se hrvatska vojska ponašala kao srpska prilikom osvajanja Srebrenice" (Bekavac-Jereb, 2008.).<\/p>\n U hrvatskim ud\u017ebenicima uop\u0107e se ne spominje hrvatsko-bošnja\u010dki sukob, dok u srpskima nema govora o Miloševi\u0107evom pomaganju vojske Fikreta Abdi\u0107a. O mnogobrojnim kontaktima Miloševi\u0107a i Tu\u0111mana koji su bili klju\u010dni za ishod ratova ne \u017eeli govoriti nijedna ud\u017ebeni\u010dka historiografija.<\/p>\n "Duhovno stvaralaštvo u NDH pro\u017eima duh demokrati\u010dnosti"<\/strong><\/p>\n Nezavisna Dr\u017eava Hrvatska je u hrvatskim ud\u017ebenicima postala pozitivna povijesna \u010dinjenica, naro\u010dito u devedesetima, s \u010dime se na razli\u010dite na\u010dine koketira sve do danas. Tako se u ud\u017ebeniku Ivana Vuj\u010di\u0107a iz 2000. govori kako je "ustaški re\u017eim diktatorski", ali je "tijekom rata u Hrvatskoj nastavljen kulturni i znanstveni razvoj u onoj mjeri u kojoj to dopuštaju ratne prilike", te "cjelokupno duhovno stvaralaštvo pro\u017eima duh demokrati\u010dnosti jer je oslobo\u0111eno stega dr\u017eavne birokracije".<\/p>\n Prema mišljenju Snje\u017eane Koren, najplasti\u010dniji primjer ambivalentnog odnosa prema traumati\u010dnim temama iz vlastite prošlosti pru\u017eaju mape pod nazivom "Logori u NDH" u ud\u017ebeniku za povijest (Bekavac-Jereb) iz 2008. Prvo, te mape nose vrijednosno neutralne nazive jer logori nisu opisani kao koncentracijski ili logori smrti, ve\u0107 samo kao "najve\u0107i" i "ostali" logori, ozna\u010deni ve\u0107im ili manjim tornjevima.<\/p>\n Zemljopisna mapa njema\u010dkih logora, koja stoji tik uz ovu mapu logora u Hrvatskoj, opisuje njema\u010dke logore kao koncentracijske, ozna\u010dene mrtva\u010dkim glavama, pa uz njih nije jasno je li Jasenovac bio logor smrti ili tek – sabirni centar. U spomenutom ud\u017ebeniku, u poglavlju o ratnim \u017ertvama, navodi se identi\u010dan broj stradalih u Jasenovcu i na Bleiburgu (70 tisu\u0107a). Pritom je nemogu\u0107e ne primijetiti da se za Jasenovac uzimaju najmanje, a za Bleiburg najviše mogu\u0107e procjene \u017ertava.<\/p>\n